Jump to content

Владика Порфирије изабран за новог патријарха

Оцени ову тему


Препоручена порука

  • Одговори 1.6k
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

пре 8 часа, Вилер Текс рече

Увео си га у причу када је @Родољуб Лазић говорио да френетично аплаудирамо јерархији, да није свако писање по интернету хибридни рат релтивизујући тиме оно наопако и букачко саопштење са којим се не слаже.

Па си ти онда желео да се покажеш мудар и рекао, носталгично " шта би тек рели нашем оцу Јустину..." а он никада није написао ништа слично конкретном критикованом саопштењу.

Опет се оравиш блесав, читав контекст приче је да ти браниш принципе и предање,које нико не напада и притом пролазиш поред конкретних ствари као поред турског гробља умишљајући да си праведник. Пробуди се.

Mislim da sam Justina uveo u pricu u kontekstu toga da li moze da se komentarise i kritikuje jerarhija, uveo sam Justina u pricu i kao primer antiekumeniste koji nije otisao u raskol.

Da li razumes da uopste nisam ni jednom pomenuo ili pomislio na to saopstenje, samo sam prokomentarisao kada si me pitao sta mislim o tom saopstenju, da mislim da je to za mene malo radikalno razmisljanje.

I opet ti kazem, prica oko predanja je jedna strana price, kao i prica oko principa, ako oces da pretresemo celu temu, pa izvoli.....:POPOcorn1:

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 8 часа, Hadzi Vladimir Petrovic рече

Dobro znaci, sinergijski, bracnici polno opste a Bog ih obasjava ljubavlju i stvara, otkriva itd, blagsilja, cini casnim.

Aaaa, najzad da se nadjemo negde gde mozemo da se razumemo. :cheesy3:

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@mirko1929 A iz jednosti u paradoks, religioznu egzistenciju, po uzoru na Avrama, gde je potpuno odricanje potpuno dobijanje, gde je Car sluga, i sluga Car, i sve je ništa, i ništa je sve... Tek je u takvoj postavci, mislim, moguće tražiti odnos duha i materije.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 4 минута, Inženjer Djatlov рече

@mirko1929 Ali i Oci Crkve koji su formirali hrišćansku teologiju, bili su ti isti ljudi iz antike, doduše nešto poznije antike. Čim su oni mogli da iznesu učenja koja zaobilaze gnosticizam, znači da su i sami bili svesni problematike, nismo mi to sad otkrili, što znači da je i u antici pitanje bilo otvoreno. 

Nikad mi nećemo znati kakvo je bilo duhovno stanje nekog tamo gnostika Valentina, i šta je on slutio kad je nešto o nečemu tvrdio. Ali zato poznajem sebe i odatle krećem, i moram da pretpostavim da se mi ljudi na izvestan način, uprkos svim razlikama, nekako preklapamo, i da se sud bilo čemu iz prošlosti sprovodi sada i ovde kroz mene. Ako čoveka svodim na društveni kontekst i podređujem mu ga, doći ćemo do toga da ni Hrista ne mogu da nađem, jer je on Jevrejin iz prvog veka, potpuno drugačije kulture od moje.

Znam da ima veze sa egzistencijalizmom, ali ne mislim da to znači kako se njegovi dometi mogu celokupno smestiti u neki istorijski kontekst i potpuno mu se oduzeti univerzalnost. Ovaj uvid o kretanju od sebe kao jednog, mislim da je potpuno univerzalan, od kad je sveta i veka, jer se jedino sopstvena jednost može doživeti.

Па оци су мање више користили brute force метод, тј. анатемисали су (и спаљивали на ломачама) оне који су тврдили да се не може човек спасти у браку, оне који дврдили да је творевина зла, оне који су тврдили да се не сме јести место / пити алкохол, оне који су тврдили да су световне власти ђавоље слуге, оне који су тврдили да црква не треба да има имовину, оне који су тврдили да су свете тајне безвредне и да је спасење могуће једино постом и молитвом, итд.

Валентин је имао занимљиве ставове. Није као неки каснији гностици био докета, али је рецимо писао како Христос никада није вршио нужду, то му је био неприхватљиво, иако је прихватао да је Христос имао тело. Генерално су гностици веровали да су покрети тела заправо ђавоиманост (те отуда човек не може да контролише нпр. ерекцију, или глад на онај начин као што контролише покрете руку и ногу), па је фора да се ратосиљаш свих ђавола пре него што умреш (зато су имали оне фазоне гладовање до смрти и слично).

Али и дан данас човек често може чути у цркви платонистичке максиме нпр. душа је претежнија од тела, ко пости душу гости, и сл. као да човек није унитарно биће, него подвојено, у рату са самим собом.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 3 часа, mirko1929 рече

Jунг је гностик, таман колико је и Џордан Питерсон хришћанин. Мислим, последњи пунокрвни гностици су побијени у средњем веку (богумили на Балкану, катари на Западу). Данас гностицизам преживљава кроз монашку духовност. Али чак ни ту није пунокрвни гностицизам (ниједан монах, ма колико фанатичан, неће, барем не отворено, да прича како је материја зла, мада додуше има монаха који причају како ће се само монаси спасти).

Verovatno ima taj neki pritajeni ili kao neki polu - gnosticizam kod danasnjeg monastva u raznim oblicima, ali to naravno nema veze sa pravim monastvom i duhovnim predanjem.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@mirko1929 Da, znaš, mislim da nikom od nas barem nekad nisu bile strane te pomisli koje su imali gnostici, mi smo svi nesimetrični, vršimo nuždu... Npr. Valentin je tvrdio nešto na foru, ako nisam zaboravio, da je najveći dokaz protiv hrišćanskog Boga ne zlo, nego to što je Bog imao noge. A Hristos baš prao noge apostolima!

Da nije tih delova našeg tela koji nisu po ,,idealnim" zamislima gnostičkog uma, kako bismo sticali smirenje i izbegli gordost, lako je voleti geometriju, ali je preteško voleti gubavca.

Meni se više sviđa mišljenje u kategorijama stvorenog i nestvorenog, jer su i naša duša i telo stvoreni ni iz čega, bilo je kada nas nije bilo. Dakle, duša i ako je uzvišenija od tela, mora to biti na takav način da ne huli na telo, a opet ni da ne huli na nestvoreno, misleći da je večna po prirodi, a ne po blagodati. Ta stvorenost ni iz čega nas spašava, kad god se pogubiš setiš se toga, i sve ti je jasno, nisi neophodan, ljubav te održava u postojanju.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 1 сат, mirko1929 рече

Да, у једном периоду међу оцима је био популаран поглед на Пад као на пад у материју, што ће рећи да су према таквом погледу на ствари пре пада људи били дуси...

To je bilo samo kod Origena i bese mozda Evagrije i Didim Slepac, kod ostalih prihvacenih i priznatih otaca to nema, osudjeno je od Crkve ta preegzistencija dusa. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 24 минута, Inženjer Djatlov рече

@mirko1929 Mada priznajem da mi nije do kraja jasan odnos monaštva i braka. Kaže se i da je jednako, ali opet u praksi se monaštvo uzdiže.

Mени се чини да је то ствар чистог прагматизма. Неки су гностички проповедници (попут Маркиона) били толико убедљиви да су могли непрестано да се шире само кроз преобраћење других (упркос обавезном целибату за све који се крсте, укључујући и оне који су пре крштења већ били у браку, маркионитска црква је у једном тренутку била највећа црква у Римском царству), међутим у пракси вера се наслеђује, људи генерално припадају вери породице у којој су рођени, те је у пракси најлакши начин да се нека вера шири кроз децу. У том смислу су мирјани битни цркви за преживљавање. Међутим, пошто су монаси под директном и непосредном контролом цркве, у том смислу су гледано из угла цркве монаси real deal, док су мирјани оно што би се рекло NPC-јеви.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@mirko1929 Ima smisla, ali ne volim prenaglašavanje tog društvenog, opet kažem, ako je Hristos samo Jevrejin iz druge kulture, mi ne možemo da ga sretnemo. A i nasleđivanje je dvosekli mač, neko ne bude iste vere kao njegovi iz inata, npr. Julijan Otpadnik. Tako da nisam socijalni konstruktivista. Prvo čovek, tj. njegova egzistencija, pa onda i društvo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 1 сат, Inženjer Djatlov рече

@mirko1929 Ima smisla, ali ne volim prenaglašavanje tog društvenog, opet kažem, ako je Hristos samo Jevrejin iz druge kulture, mi ne možemo da ga sretnemo. A i nasleđivanje je dvosekli mač, neko ne bude iste vere kao njegovi iz inata, npr. Julijan Otpadnik. Tako da nisam socijalni konstruktivista. Prvo čovek, tj. njegova egzistencija, pa onda i društvo.

Па ако ћемо искрено за цара Јулијана се пре може рећи да му је јелинизам породична вера него хришћанство (а и они који су били хришћани су били аријанци).

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@mirko1929 Da, ali tu je pitanje samog sadržaja te vere, da li je jelinizam našao svoju punoću u hrišćanstvu, tako da imamo izvestan kontinuitet, ili se radi o ratu paganizma i hrišćanstva. To ne možemo da rešimo na istorijskom, kulturološkom nivou, jer jeste i jedno i drugo, već po tome da li je Hristos Hristos. Ako jeste, i Julijan je mogao svoje pretke da nađe u Hristu, i poveže se sa sopstvenim precima. Ako stavimo javljanje hrišćanstva u istu ravan sa bilo kojim kulturnim strujanjem, onda je Julijan čovek na mestu. Zato i ne volim tu perspektivu, jer vidi samo slepe istorijske procese, a kakva mudrost može da se javi kroz njih? Kao da iko može da sažme u sebe hiljade godina i donese sud... 

Svakako hrišćanstvo je donelo nešto svetu i iz te kulturnjačke perspektive, ikone, muzika, teologija... Dakle, plodova je bilo i potencijal za vezu Atine i Jerusalima je postojao čim ima plodova. E sad da li su ti plodovi svakom po meri, da li je nešto iz antike ugušeno, a što je neko smatrao vrednim...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 4 часа, Bokisd рече

Mislim da sam Justina uveo u pricu u kontekstu toga da li moze da se komentarise i kritikuje jerarhija, uveo sam Justina u pricu i kao primer antiekumeniste koji nije otisao u raskol.

Ко је причао да се не може коментарисати и критиковати? Може али за то постоји начин и одговорност. А не оваки како је учињено. Дакле, умислио си нешто па кренуо да пишеш.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@mirko1929 Opet napominjem, može se delovati i iz kontra motiva, biti protiv nečeg baš zato što si mu bio izložen, a može se i ostati na strani nečeg ne zato što ga prihvataš u vidu u kome ti je predstavljeno, već zato što si mu našao novo utemeljenje.

Na kraju presuđuje jedino sadržaj one konkretne pojave kojoj smo izloženi, njen odnos sa nama i našom slobodom, i Bogom koji nas je stavio u odnos baš sa tom pojavom, a ne nekom drugom. I baš tu je mesto za samospoznaju, ne samo u izboru između dve stvari, već i u pomeranju iza, zašto smo uopšte u situaciji da biramo baš između te dve, a ne između beskrajno mnogo drugih.

A dalje proces ide i iza samog realiteta biranja, jer se bira apsolutno, jedno, a ne ovo ili ono, ne po nužnosti, već po neodoljivosti konkretnog izbora. Ili je promisao, ili je haos.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Креирај ново...