Jump to content

VJEČNO SIGURNO SPAŠENI !!!

Оцени ову тему


Препоручена порука

пре 3 часа, kopitar рече

Pa to je i  karizma protestantizma puno različitosti i neslaganja a to nemora nužno biti uvjek loše mislim da je taj njihov progresivizam donio i dobri stvari.

Oni su po meni puno stepenica propustili proći a istovremeno su i puno preskočili tako da mi možemo i od njih i nešto naučiti ako ništa drugo da u različitosti budemo ujedinjeni.

 

ne znam čega tu ima karizmatičnog...u različitosti biti ujedinjen oko čega?

M.O.R.T.

Tu pesmu sam čula u proteklih nedelju dana 100 puta. odlična je.

  • Свиђа ми се 1

"Drži svoj um u adu i ne očajavaj"

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Jes da nema veze sa temom, ali nadam se da se Kopitar neće ljutiti ako okačio ovo:

VIDOVDAN.ORG

Пимен, деведесетогодишњи румунски архиепископ града...

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

http://samopismo-forum.net/index.php?/topic/1861-vječno-sigurno-spašeni/&do=findComment&comment=9573

 

Dragi brate i prijatelju.

Dozvoli da citiram reči našeg učitelja Kalvina koji je napisao: Da je crkva obavila svoj posao, ne bi bilo više nikakvih "laika".

Hvala Bogu da živimo u vreme kada je svakom dostupno Sveto Pismo i još mnogo više od toga, tako da uz vodstvo Svetog Duha zaista možemo imati visok stepen istine bez da smo se obavezno teološki školovali.

Ti dragi brate vidiš da je učenje o sigurnosti spasenja suprotno od učenja o  veri tj. da je vera suvišna ukoliko bi imali sigurnost spasenja.

Pokušaj da spasenje, kako je u ovoj temi izneseno posmatras isključivo kao Božje delo kroz Isusa Hrista, bez našeg udela. Dakle ono što je Bog uradio kroz Hrista dok ti i ja još nismo bili ni rođeni a još manje vernici. Dakle to spasenje se odigralo za celo čovečanstvo bez da je i jedan čovek mogao bilo šta da mu doda i oduzme. Ovo spasenje treba da se posmatra, da se o njemu govori i propoveda. Primera radi da je u Isaiji Isus prikazan kako je primoran da potpuno sam obavi delo spasavanja i da nikog oko njega nije bilo. Isaija 63,5.

Razmišljaj o tome kako je upravo to sigurnost našeg spasenja, da ne zavisi od nas. Što više budeš posmatrao Hrista i Njegovo delo, to više ćeš videti koliko je presudan i nemerljivo veliki udeo spasenja upravo u tome što je On obavio. 

Tada ćemo sve manje sigurnost spasenja tražiti u nama, nego u Hristu.

Sigurnost spasenja ide pre vere. Vera se javlja tek kada primimo reč spasenja preko onog ko je iznosi kao delo Božje. Vera biva od propovedanja, a propovedanje rečju Božjom.

Vera se okreće ka onome što je obavljeno i završeno, a nada je vezana za našu budućnost. Ako je tako onda je ljubav sveza savršenstva.

 
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pa, kazi im,...... da je sigurnost spasenja samo do Hrista, .....onda bi svi bili spaseni i bili bi vernici, jer Hristos, kako se kaze,..... Bog zeli da se svi spasu i dodju u poznanje istine,....

Tako da, ako nemamo veru i dela i crkvu - djaba nam da znamo sve teoretski o Hristosu.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

On 13.5.2020. at 9:12, Desiderius Erasmus рече

Lepo je što oni sebe ubede da ne mogu da izgube spasenje, ali realnost je nešto drugo...

Onda može da se kaže da oni nisu ni bili stvarno spašeni. To što su oni ili što smo mi mislili, bio je samo privid spasenja.

Inače, kako god da se okrene, suočeni smo sa problemom znanja o spasenju. Ko može znati do sam Bog?

Večiti jaz između epistemologije i ontologije.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

On 13.5.2020. at 12:05, kopitar рече

Slično kao jansenisti koji su krivo shvatili Augustina.

Oni su najispravnije shvatili Avgustina.

Ali činjenica je da Avgustin nije bio do kraja jasan i da je zapadao u kontradikcije. Ipak je morao da brine i o društvenoj ulozi Crkve koja se u njegovo vreme stopila sa Državom pa nije smeo da ode full u misticizam. Ne možeš baš da propovedaš: "Ne možete ništa da učinite sve je u Božjim rukama". Teško je mobilisati ljude za rat u tom slučaju.

Kalvin i Luter su formirali svoju teologiju upravo kao povratak pravom avgustijanstvu jer je RKC potpuno zastranila u pelagijanstvo. Jansenisti su katolička reakcija na tu protestantsku reakciju. Poslednji pokušaj da spasu stvar.

Naravno, ubrzo su i protestanti otpali od Avgustina, kroz arminijanizam i ostalo...

Danas su sve denominacije sa mnogobrojnim vernicima pelagijanske.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 2 часа, Tumaralo. рече

Inače, kako god da se okrene, suočeni smo sa problemom znanja o spasenju. Ko može znati do sam Bog?

Večiti jaz između epistemologije i ontologije.

To, oko znanja o spasenju jeste vec jedan vid specificnog duhovnog i blagodatnog stanja u kome covek moze da bude osvedocen u duhu, razumu i srcu o svom spasenju koje mu je darovano Bogom zbog njegove vere i dela..... (citao o tome tamo negde u pisanijama raznih svetitelja)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 22 минута, Bokisd рече

koje mu je darovano Bogom zbog njegove vere i dela

Ako je "zbog" onda nije darovano već je zasluženo. Darovano je kada je uprkos (nama grešnima i malovernima...).

Pri tome, vera je plod blagodati kao i "dobra dela" a ne the other way around.

Crkva ako hoće da ima socijalnu funkciju (a hoće ako je povezana sa Državom) mora zglajznuti u pelagijanstvo jer samo tako može propovedati stadu: "stado moje drago, budi dobro da ne budeš modro".

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Пре сат времена, Tumaralo. рече

Ako je "zbog" onda nije darovano već je zasluženo. Darovano je kada je uprkos (nama grešnima i malovernima...).

Pri tome, vera je plod blagodati kao i "dobra dela" a ne the other way around.

Crkva ako hoće da ima socijalnu funkciju (a hoće ako je povezana sa Državom) mora zglajznuti u pelagijanstvo jer samo tako može propovedati stadu: "stado moje drago, budi dobro da ne budeš modro".

Pa, vidis Tumaralo, to je ono i ona suptilna granica izmedju toga, .... darovano od Boga,.....i, zasluzeno,.... gde jeste pre svega zasluzeno, jer smo se trudili koliko mozemo (i, ako dobijemo, onda i jeste zasluzeno,....jer smo se i trudili da to i zasluzimo),......pa onda ide i darovano,.... jer, darovano od Boga ne mora da znaci da je bas sve zbog nasih zasluga, jer na Bogu je da 'procenjuje' - kada i koliko je dovoljno nasih zasluga da bismo bili darovani. 

I, to je po nekom mom shvatanju stvari ono sto prica sv.Avgustin i ostali svetitelji o nasim zaslugama i delanju i daru Bozijem. Ima ovde nesto od o.Serafima Rouza o sv.Avgustinu (koliko se secam, odlicno je predstavljen problem od strane Rouza)

https://sofiografskaskola.com/wp-content/uploads/2017/10/Свети-Отац-Серафим-Роуз-Бл.-Августин.pdf

Tako da imamo, da zavisi i od nas i od Boga. Mi se trudimo koliko mozemo, ali opet, nije sve i do nas, nego i do Boga.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

On 5/13/2020 at 9:12 AM, Desiderius Erasmus said:

Lepo je što oni sebe ubede da ne mogu da izgube spasenje, ali realnost je nešto drugo...

Pokusajmo da sagledamo pitanje iz svih uglova. Pozivam sve ucesnike da ako se pozivaju na tekstove da iscitavaju ono sto tekst kaze. 

Inace, hriscanin ne moze da izgubi spasenje. 

I am The Senate!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 11 минута, Darth Sidious рече

Pokusajmo da sagledamo pitanje iz svih uglova. Pozivam sve ucesnike da ako se pozivaju na tekstove da iscitavaju ono sto tekst kaze. 

Inace, hriscanin ne moze da izgubi spasenje. 

A kako znaš da si spašen?

"Drži svoj um u adu i ne očajavaj"

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@Bokisd

Evo taman mi malopre lajkovala Jessy pa da postujem i ovde:

И ко је био зачео ту љубав, иако малену, ако не Онај који припрема вољу и садејством усавршава оно што је дејством покренуо? Јер Он у зачетку дејствује да можемо хтети, Који у усавршавању садејствује онима који хоће. Зато апостол каже: Убеђен сам да ће Онај који је отпочео добро дело у вама довршити га све до дана Исуса Христа (Фил. 1, 6). Дакле, да можемо хтети дела се без нас, а када хоћемо, и то тако хоћемо да можемо да деламо, садејствује се са нама; какогод, без Њега, било то [Његово] делање да можемо хтети, или било [Његово] садејствовање када хоћемо, за добра дела побожности сами нисмо способни. О Његовом делању да можемо хтети, записано је: Јер Бог је онај који чини у вама и да хоћете (Фил. 2, 13). О садејствивању пак када већ хоћемо и хтењем деламо, каже: Знамо да онима који љубе Бога све помаже на добро (Рим. 8, 28). Шта значи све, ако не у самим [свим] страшним и окрутним страдањима? Јер то Христово бреме, које је тешко нејакоме, чини се лаганим ономе који љубеи. Наиме, Господ је рекао да је бреме његово лако (Мт. 11, 30) таквима какав је Петар постао када је пострадао за Христа, а не какав је био када се Христа одрекао."

sv. Avgustin, De gratia et libero arbitrio 17, 33

Dakle, bez Njega ničega nema. On čini i da hoćeš što je preduslov svih preduslova.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Креирај ново...