Jump to content

Raskol se zahuktava

Оцени ову тему


Препоручена порука

Inace ako se prati moja misao dovodi nas do toga, da je covek ustvari zarobljen u Bogu. Jer se nista ne desava bez njega.

Takav nacin gledanja je ispravan ali formulacija nije, jer je covek ustvari zatecen blagodacu Bozjom koja se neizmerno spusta na coveka i covek je prosto "paralisan" i ne zeli da izgubi tu poziciju ni u ludilu.

Da je tako, govori mi prica iz Pisma, kad je Isus pitao Petra da li znas ko sam ja? Petar mu odgovara da je Isus Sin Bozji, na sta mu Isus govori da mu je (Petru) to dato od Oca Nebeskog i da se do Hrista ne dolazi preko krvi i tela (bilo kakvog zemaljskog podviga).

Ovde zarobljenistvo dobija drugu dimenziju, dimenziju ljubavi i slobode da postojis u njoj, (Njemu).

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 11.6k
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Популарни чланови у овој теми

Постоване слике

Управо сада, Inženjer Djatlov рече

@Volim_Sina_Bozjeg Nisam siguran da razumem baš na koju se tačno raniju misao ovo odnosi...

Pa to da se bez Boga nista ne desava. I da je Bog jedini nezavisni od stvorene prirode. Mislio sam da sam to objasnio nekako, pa ako nisam dovoljno, postavio sam pricu iz Pisma o Petru i Isusu.

Blagodat nije ovo zzemaljski zivot, vec su to nestvorene energije, kao sto je rekao Hadzija pricesne energije, tj. Sin Covecji. Dakle mi smo udovi Tela Hristovog i cinimo iz eshatoloske perspektive, Carstvo Bozje koje je vec sada i ovde u nama.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 1 сат, Inženjer Djatlov рече

@Bokisd Akcenat je na ČISTO našem. Ako to čisto naše i može da postoji, onda može da bude jedino naš ego ili samovolja. Opet ponavljam kontinuitet, i mislim da je ovo analogno međusobnom odnosu i jedinstvu Hristovih priroda, Hristos nije 5 sekundi Bog, pa 3 i po čovek, pa u krug. Ako sam lupio nešto, nek me neko od teologa ispravi.

Pa slazem se ako je na cisto nasem onda ne valja :0201wink: i moze da bude neka nasa samovolja, gordost i slicno, i zato sam i napiso da ne nije dobro da umislimo da mozemo bez Bozije blagodati (cisto nase) ali nije dobro ni da umislimo da nije malo ni do nas, nego samo do Boga.

Da, mislim da nije tako, 5 sekundi ovako pa 3 onako, nego je On uvek Bog, ali je samo pitanje kada projavljuje svoju Bozansku ili covecansku prirodu, koju je tu nasu prirodu primio u Sebe nerazdvojno i nesliveno, i zato i kada projavljuje svoju covecansku prirodu, i tada je Bog jer je to Njegovo telo, znaci nema te podele 5 i 3, ..... uvek su to sekunde Bozanske....:945729:

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@Bokisd Ali Hristos ima celu našu čovečansku prirodu u sebi, dakle opet je do Njega da napravi pokret u nama. Sad mi pade na pamet još jedna stvar, ako može neko da mi odgovori. Da li na nivou pojedinačnog čoveka mogu da se prave paralele sa Hristovom čovečanskom i Božanskom prirodom? Dakle, da li za nas važi sve isto kao i za Hrista, osim što je kod njega to po prirodi, a kod nas po blagodati? Ako je tako onda je naša ,,božanska priroda" nerazdeljivo i nesliveno povezana sa našom čovečanskom, pa dalje dolazimo do toga da smo mi jedino mi onda kad nemamo ,,nešto naše", za razliku od onog što Bokisd zastupa?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Пре сат времена, Volim_Sina_Bozjeg рече

...Hadzija pricesne energije, tj. Sin Covecji

I kada se kaže blagodat Duha Svetoga ili blagodat Sina, to je uvjek blagodat Oca, Sina i Svetoga duha, jer je njima jedna energija, volja i priroda.

Dakle iza  blagodati uvjek je sva Sveta Trojica, s tim da je u ličnosti Hristovoj ostvareno jedinstvo stvorenog i nestvorenog, u Hristu mi nemamo samo zajedicu u blagodati nego i u tijelu, u stvorenom.

Kako se prirode u Hristi ne daju razlučiti prirode tako ni mi ne možemo razlučiti uvjek i do kraja šta je stvoreno a sta nestvoreno u nekom fenomenu.

Od božanske prorode mi smo pričasni samo onom spolja, dejstvu, energijma, ali poznajemo i ličnosti svete Trojice, što je donekle "poznaje" suštine, jer ličnost nikako nisu nisu energije.

Na kraju mi poznajemo samo prirodu ljudsku kao Hristovu stvorenu prirodu, odnosno svoje i svako tijelo kao Hristovo. Kako smo kroz prirodu svi jedno, jedinstvo u Hristu je prirodna stvar, a jedinstvo - istinsko zbližavanje projavljuje Hrista, jer u krajnjoj mjeri poistovjećenja mi i bližnjeg i sebe prepoznajemo kao Hrista, po sred nas, Bog se javi.

Ali ne dekretom i ne uvjek, nego po mjeri naše katarze, samopoznanja, poznanja drugog i bogopoznanja sve ujedno i međusobnoj vezi.

Zato što smo dalje jedni od drugih, ili npr. od katolika dalje smo od Hrista.

пре 49 минута, Inženjer Djatlov рече

Da li na nivou pojedinačnog čoveka mogu da se prave paralele sa Hristovom čovečanskom i Božanskom prirodom? Dakle, da li za nas važi sve isto kao i za Hrista, osim što je kod njega to po prirodi, a kod nas po blagodati? Ako je tako onda je naša ,,božanska priroda" nerazdeljivo i nesliveno povezana sa našom čovečanskom, pa dalje dolazimo do toga da smo mi jedino mi onda kad nemamo ,,nešto naše", za razliku od onog što Bokisd zastupa?

Apsolutno isto, svaki praznik sud i istina se odnosi i na tebe na ličnom planu.

To što je u Hristu jedinstvo priroda je kod nas je hrišćanstvo, kao što je Djeva rodila sina Duhom Svetim tako tebe Crkva rađa, kao što smo mi njemu dali prirodu, tako on nama daje blagodat, kad sretneš nekoga na ulici koga nisi dugo vidio to je malo sretenje... i sve to u svim pravcima i na sve načine se sastvalja u svakome po osnovi njegovog sastva-ipostasi kao podobije i upodobljavanje.

Zato je meni malo problem ako se neko na bilo koji način izdiže nad zajdnicom (Crkvom) jer u njoj se Hristos javlja među nama i postajemo sinovi, naravno nejedinorodni, ali Hristova braća, pa kome govorimo Oče naš? Hristos je umro za nas, a ovde  pričaju o čuvanju ovaca.

Daj taj što čuva ovce da umire za nas, a ne da nas trjebi. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Пре сат времена, Inženjer Djatlov рече

@Bokisd I ovo opet ne znam, ali pitam, Hristos uvek projavljuje svoje obe prirode, zar ne?

Da, samo ne moze u isto vreme obe prirode, nego sve zavisi od situacije i onda projavljulje kroz cuda i isceljenja i znanja i mudrost i nadprirodno i slicno svoju Bozansku prirodu, dok kroz slabosti i neznanje projavljuje svoju covecansku prirodu.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Управо сада, Inženjer Djatlov рече

@Bokisd Meni ovo zvuči debelo pogrešno. Kakvo vreme sa nadvremenim Bogom?

Uf, pa nije, ne znamo kako moze drugacije, ima to u dogmatici.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 35 минута, Inženjer Djatlov рече

@Hadzi Vladimir Petrovic Da, sjajno! Ali meni Sveti Duh nikad nije jasan 😀, sa Sinom smo jedno kroz stvorenu prirodu, sa Ocem smo jedno kroz Hrista, pa je ,,Otac Naš", ali šta nam je Sveti Duh?

On je onaj koji pravi Hrista-Crkvu, i istorijski začinje se od Duha i Djeve, i na krstelju, rukopoloženju, vjenčanju..., Crkva se rađa na pedesetnicu itd..

Nije Hristos samo vanvremen, nego i uvremen, uvjek je u obje prirode, u vremenu i vječnosti, gdje god imaš dvije prirode tu je Hristos, to je samo u Njemu moguće, sada ako nema jedne prirode bilo koje, to nije Hristos.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 1 сат, Inženjer Djatlov рече

@Bokisd Ali Hristos ima celu našu čovečansku prirodu u sebi, dakle opet je do Njega da napravi pokret u nama. Sad mi pade na pamet još jedna stvar, ako može neko da mi odgovori. Da li na nivou pojedinačnog čoveka mogu da se prave paralele sa Hristovom čovečanskom i Božanskom prirodom? Dakle, da li za nas važi sve isto kao i za Hrista, osim što je kod njega to po prirodi, a kod nas po blagodati? Ako je tako onda je naša ,,božanska priroda" nerazdeljivo i nesliveno povezana sa našom čovečanskom, pa dalje dolazimo do toga da smo mi jedino mi onda kad nemamo ,,nešto naše", za razliku od onog što Bokisd zastupa?

Da, cela covecanska priroda i telo i dusa i um je Hristos primio u sebe (kako se kaze 100%), i sad, pa recimo imamo onu njegovu Getsimansku molitvu.... Говорећи: оче! кад би хтио да пронесеш ову чашу мимо мене! али не моја воља него твоја да буде.... e, ovde je Isus projavio svoju covecansku prirodu i volju... ima ovde tumacenja svetitelja...Lk. 22, 42 :

https://azbyka.ru/otechnik/Feofilakt_Bolgarskij/tolkovanie-na-evangelie-ot-luki/22

https://sites.google.com/site/aquinasstudybible/home/luke-commentary

 "Не Моя» человеческая «воля, но Твоя да будет», и эта Твоя не отделена от Моей Божеской воли.

Therefore He seeks that the perfect will of His Father which He Himself had known, should dispose of the event, which is the same will as His own, as respects the Divine nature. But He shrinks to fulfill the human will, which He calls His own, and which is inferior to His Father’s will.

 For here He manifests a double will. One indeed human, which is of the flesh, the other divine.

Now Apollinaris asserts that Christ had not His own will according to His earthly nature, but that in Christ exists only the will of God who descends from heaven. Let him then say what will is it which God would have by no means to be fulfilled? And the Divine nature does not remove His own will.

And this too I think it necessary to add to what has been said: that the passion of grief, or malady, as we may call it, of sore distress, cannot have reference to the divine and impassive nature of the Word; for that is impossible, inasmuch as It transcends all passion: but we say that the Incarnate Word willed also to submit Himself to the measure of human nature, by being supposed to suffer what belongs to it. As therefore He is said to have hungered, although He is Life and the cause of life, and the living bread; and was weary also from a long journey, although He is the Lord of powers; so also it is said that He was grieved, and seemed to be capable of anguish. For it would not have been fitting for Him Who submitted Himself to emptiness, and stood in the measure of human nature, to have seemed unwilling to endure human things. The Word therefore of God the Father is altogether free from all passion: but wisely and for the dispensation's sake He submitted Himself to the infirmities of mankind, in order that He might not seem to refuse that which the dispensation required: yes, He even yielded obedience to human |687 customs and laws, only, as I said, He did not bear ought of this in His own nature.

 

Evo sve ovo gore ukazuje da u Hristosu postoje dve volje, njegova covecanska koja potice od njegovog tela i duse i uma i njegova Bozanska koja je po njegovoj bozanskoj prirodi, i onda njegova covecanska volja ispunjava i sleduje njegovoj Bozanskoj volji koja je (volja) u saglasju za voljom njegovog Oca jer su i Otac i Sin jedno po bozanskoj prirodi i volji i sili i svemu.

Tako da eto analogno i mi trebamo svojom ljudskom voljom da ispunjavamo Bozansku volju, ima i do nas u nasem spasenju.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Креирај ново...