Jump to content

Drago Pilsel: Unuk sam suradnika Gestapa i ustaše, neću šutjeti!

Оцени ову тему


Препоручена порука

Kada sam ljetos s ocem, prvi puta u njegovom životu, posjetio područje nekadašnjeg logora smrti Jasenovac (stajali smo ispred Bogdanovićeva spomenika umorenima), rekao sam tati: Okreni se oko sebe i gledaj dokle ti pogled seže, ovdje je zemlja natopljena krvlju Srba, Židova, Roma te drugih… i, nemoj nikada zaboraviti, naših ljudi – Hrvata. Koliko su te moje riječi zaista pogodile tatino srce i um ja zaista ne znam, premda on ne bi uzeo u ruke, pročitao i pohvalio knjigu pokojnog Slavka Goldsteina ”1941. – godina koja se vraća” niti bi položio ruže u Jasenovcu tek tako. Nešto ga je ipak streslo.

1107682805.jpg

Od tada, praktični otkako se vratio iz Južne Amerike (iz Paragvaja, gdje je živio od 1972.), raspravljamo o politici i o povijesti; sada mu kanim pojasniti što su to strašno ovih dana napravili poljski političari, a Poljsku on smatra važnom zemljom jer je u njoj živio, kao dijete, dvije ratne godine (od 1942. do 1944.).

Naime, poljski parlament je izglasao zakon kojim se može kazniti i sa tri godine zatvora svakog tko poveže holokaust s Poljacima. Potpiše li šef države taj zakon, pitao sam neki dan bivšeg predsjednika Ivu Josipovića za mišljenje (na predstavljanju nove knjige našega kolumniste Josipa Kregara), nitko ne može jamčiti, kako smo krenuli, da nećemo dočekati dan kada će biti zabranjeno i kažnjivo povezivati Hrvate s holokaustom.

Istina je, puno je Poljaka pomagalo Židovima. U Yad Vashemu znamo za 6.706 Poljaka – pravednika među narodima. Više ih je nego u bilo kojoj drugoj zemlji, jer su riskirali, katkad i izgubili život u spašavanju Židova. Ali isto tako je činjenica da su nacisti uspjeli usmrtiti 3 milijuna Židova na teritoriju Poljske jer su znali da mogu računati s kolaboracionistima. Zašto su nacisti odvukli našeg Branka Lustiga ili našeg Olega Mandića na tako dalek put, do Poljske? Jer su znali da će dobar dio stanovništva sudjelovati u izvršenju plana genocida nad Židovima.

Kad stojite na području logora Auschwitz-Birkenau ili na području Jasenovca, znajte da stojite na svetom tlu, na terenu na kojem je prolivena krv mučenika.

I ja o tomu neću šutjeti. Moram o tome govoriti jer sam Hrvat i kršćanin, jer me na to sili osjećaj moralne odgovornost, isti onaj osjećaj krivice koji su osjećali Nijemci, a o kojem je već 1946. Karl Jaspers progovorio u djelu ”Pitanje krivnje”. Progovaram i zbog toga što sam unuk suradnika Wermachta i Gestapa (Jakov Pilsel) i unuk ustaše (Erih Pavlinec).

Ne smijem šutjeti, osobito jer sam došao na svijet u obitelji onih koji su 10. svibnja 1945. spasili život uplašenom Anti Paveliću (u Judenburgu, u Austriji, gdje su tada živjeli Pilselovi, o čemu detaljnije možete pročitati u mojoj knjizi ”Argentinski roman”), pak osobito i zato jer mi je otac služio Paveliću i ustašama u Buenos Airesu i drugdje u Argentini i zato jer sam i sâm, kao mladić, bio inficiran idejama ustaštva, te mržnjom prema Židovima, Srbima, partizanima…

To što sam se od toga distancirao polovinom osamdesetih i što sam se javno pokajao za nedjela (među kojima je i razbijanje prozora na sinagogi blizu moje kuće 1978. godine kada mi je bilo 16), te to što sam po uvjerenju antifašist i ljudskopravaški aktivist, mislim da mi daje pravo da kažem da je spomenuti poljski zakon sramota za Poljsku, koja, nažalost, sve dublje tone u fašizam, ali i prijetnja miru i demokraciji, samoj ideji Ujedinjene Europe, pobratimljene, pomirene… koju mi, građani Hrvatske, vjerujem i to, moramo baštiniti i braniti, pa i po cijenu života.

Židovi se nisu skrivali samo od Nijemaca nacista, već i od Poljaka kolaboracionista i od Hrvata ustaša, dabome i od Srba nedićevaca, itd. Kad bismo slegnuli ramenima nad sramotom Poljske, bilo bi kao da priželjkujemo zakon kojim će se u Hrvatskoj kažnjavati povezivanje Hrvata s holokaustom.

Još i gore, jer ako, objektivno rečeno, ne stoji pojam ”poljski koncentracijski logor”, pojam ”hrvatski koncentracijski logor” itekako stoji, jer su holokaust i genocid nad Srbima i Romima provedeni na teritoriju NDH, od Jadovna do Jasenovca, bili čista ”hrvatska manufaktura”.

Umanjuje li činjenica da su tijekom Drugog svjetskog rata nacisti umorili jako puno Poljaka nedojbenu istinu da su mnogi Poljaci bili suučesnici genocida? Ne, ne umanjuje. To je dobro znao sveti Ivan Pavao II. koji je prvi od papa kleknuo u Auschwitzu i dok je još živio u Krakowu odlazio šutke na sahrane svojih drugova Židova i partizana.

Mašinerija smrti nije mogla funkcionirati bez domaće radne snage. Tako je bilo i kod nas. Zato zakoni ne smiju služiti da se povijest zataška i zamuti, već da se ona ružna i krvoločna spriječi i ne ponovi.

Moramo se suprotstaviti antisemitski i fašistički raspoloženim poljskim političarima, jer tako branimo i Hrvatsku od jačeg skretanja u ludost.

Jedini nevini su umoreni u tim kampovima. U njihovo ime moramo progovoriti.

Ovdje imamo posla isključivo s nama samima. Povijest, filozofija i teologija pozvane su da rasvijetle dubinu pitanja krivnje. Razmatranja ο pitanju krivnje pate od miješanja pojmova i stajališta. Postizanje istinitosti iziskuje razlikovanje.

”Postoji solidarnost među ljudima kao takvima, koja svakog čini suodgovornim za svako prekoračenje pravde i nepravednost svijeta, posebice za zločine koji su počinjeni u njegovu prisustvu ili s njegovim znanjem. Ne učinim li sve što mogu da ih spriječim, snosim zajedničku krivnju za njih. Ako nisam uložio svoj život da spriječim ubijanje drugih, već sam tome prisustvovao, osjećam se krivim na način koji pravno, politički i moralno nije primjereno pojmljiv. To što još živim, a dogodilo se nešto takvo, pada na mene kao neizbrisiva krivnja”, pisao je Jaspers.

Poštovani čitatelji, ne smijemo šutjeti! Ostaje stid zbog stalno prisutnog zločina, koji se konkretno ne da rasvijetliti. Taj stid (osjetio sam ga opet, snažno, prije tjedan dana kada sam posjetio Ahmiće) se u najboljem slučaju može samo općenito razmotriti. Moralni promašaji razlog su stanja iz kojih izrastaju politička krivnja i zločin.

Bezbroj malih djelovanja i propuštanja, zgodna prilagodba, jeftino opravdavanje nepravednog, neprimjetno poticanje nepravednog, sudjelovanje u nastanku javne atmosfere (kakva se stvara u Hrvatskoj!!!) koja širi nejasnoću i kao takva tek omogućuje zlo, sve to ima posljedice koje sudjeluju u uvjetovanju političke krivnje za stanja i događaje.

Zaustavimo zlo dok još možemo. Mora nas nositi odlučna razboritost da se u svako doba dohvati ono što je još moguće, dokle život traje. Poniznost i umjerenost, ali u stavu prosvjeda koji ne uzmiče, naš su udio. Za sada.

vjerujemo-u-pravo-na-srecu.zato-pokrecem

Link to comment
Подели на овим сајтовима

"I u mraku kad kad nikne divan cvijet"

obrazov_zpsdsretmxk.jpg

"Верујем Господе, помози мом неверју"

"О жено, велика је вера твоја, нека ти буде како хоћеш"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

On 5.2.2018. at 13:13, Милан Ракић рече

Naime, poljski parlament je izglasao zakon kojim se može kazniti i sa tri godine zatvora svakog tko poveže holokaust s Poljacima. Potpiše li šef države taj zakon, pitao sam neki dan bivšeg predsjednika Ivu Josipovića za mišljenje (na predstavljanju nove knjige našega kolumniste Josipa Kregara), nitko ne može jamčiti, kako smo krenuli, da nećemo dočekati dan kada će biti zabranjeno i kažnjivo povezivati Hrvate s holokaustom.

Како се Драго у овом тексту прибојавао, јуче је Председник Пољске Анджеј Дуда ставио потпис на одлуку Сејма и овај Закон је ступио на снагу. Заправо то је скуп неких амандмана на Закон о институту националног сећања у којем ће бити кажњиво доводити Пољаке у везу са холокаустом и логорима смрти у Пољској.

Poland President Duda 'will sign' controversial Holocaust bill

Поред свих контроверзи које ће примена тог закона (могуће) изазвати, како преноси ФБ страница Eastern Orthodox Christian News, поступање по том закону може довести до забране дискусије о злочинима пољских националиста над православним хришћанима током и након Другог светског рата, а који нису званично признати.

Позивамо нашу сестру @Dominika да нам изравно и са лица места пренесе личне и утиске своје околине и пољске јавности у целини (на основу тамошњих медијских писања-провладиних и невладиних), односно мишљење православних Пољака и (евентуални) став Пољске православне цркве. Унапред хвала.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Свака част! Треба доста снаге за овако уравнотежен став из тотално неравнотежне позиције... Ретко ко то успе.

Што се Пољака тиче, то је заиста брука. Они тиме штите своје сараднике нациста, којих је било. Многи Пољаци су помагали страдалницима, али су многи и сарађивали са нацистима. Људи су слаби...

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 39 минута, Милан Ракић рече

Како се Драго у овом тексту прибојавао, јуче је Председник Пољске Анджеј Дуда ставио потпис на одлуку Сејма и овај Закон је ступио на снагу. Заправо то је скуп неких амандмана на Закон о институту националног сећања у којем ће бити кажњиво доводити Пољаке у везу са холокаустом и логорима смрти у Пољској.

Poland President Duda 'will sign' controversial Holocaust bill

Поред свих контроверзи које ће примена тог закона (могуће) изазвати, како преноси ФБ страница Eastern Orthodox Christian News, поступање по том закону може довести до забране дискусије о злочинима пољских националиста над православним хришћанима током и након Другог светског рата, а који нису званично признати.

Позивамо нашу сестру @Dominika да нам изравно и са лица места пренесе личне и утиске своје околине и пољске јавности у целини (на основу тамошњих медијских писања-провладиних и невладиних), односно мишљење православних Пољака и (евентуални) став Пољске православне цркве. Унапред хвала.

 

Тема је обимна. Можда ћу то објаснити у неколико тачака:
1. Познајем лично момка, који води ову страницу Eastern Orthodox Christian News. То је члан Пољске Православне Цркве, али он и његов отац (ради филмове, пре свега о православљу, годинама је радио у пољској државној телевизији) сматрају себе Беларушама, и да кажем.. Хм, сматрају Пољску Цркву као углавном Цркву за Беларусе које живе у Пољској. Наравно, да то није истина. Шта више, овај момак је са овог дела становника Пољске, који је против овој власти.

2. Како ће овај закон деловати у реалности? Мислим, да већина не ма појма. Сигурно, Пољаци су доста .. хм, изнервирани стхо доста се прича у западној Европи о "пољским логорима", или само како су Јевреји овде патили, а у уштини то су били немачки логори, и миљоне Пољака изгубило је у њима живот. Између њих су били православци. Чак данас сам видела у ТВ кратак пропграмић о једној породици са моје парохије, којој чланови су спасли 20 (или нешто тако) у току другог светског рата. Нисам знала за то у вези ове породице. Мало се прича о таквим фамилијама. Можда и због тога и овај закон.

3. У последњим данима другог светског рата и првих година после њега неколико пољских партизантских формација борило се против комуниста - значи, тертирали су ово време још као рат. Нажалост, неколико од њих искористило је ову борбу не за мултинародну Пољску, у којој испред рата велики број су били Јевреји и Православци (као вековима), него да се Пољску "очисти". Па су напали православна села - становнике ових села су били прости људи, више везани са својом земљом и вером, него неком идеологијом. Ако неко се није прекрстио починајући са леве стране, био је убијен или ухапшен. Неколико од њих Пољска Православна Црква 2003. године је признала као "Мученике Земље Хелма и Подлаша", али доста људи, због политичких разлога (али такође да истраживање околности још траје) није укључено. Овак момак са FB, и још један, исто који сматра себе Беларусом, плаше се да овај закон ће онемогући признање оне остале људе са православних села, који су били убијен из рука пољских партизанта светим мученицима.

4. Чула сам - али то није официјално - да Пољска Православна Црква спрема се да у време Великог Поста ипак призна убијене у православном селу Залешане (тамо су сад манастир и чудотворна икона Пресвете Богородице) као свете мученике. Али, истовремено, сабор епископа оће да прогласи мученицима православне Пољаке убије од комуниста у Катињу, који раније су се борили у пољском војсци, такође и партизантским групама (пазите, исте групе, које су касније убијале православце). Али то је.. Мислим, мало више компликованије, треба више времена за то.

5. Пољска Православна Црква, иако је друга после католичке Цркве вераипосвест у Пољској, као мањина (само 1%) плаши се некого официјланог става, или документа у везе политике и нових закона (напротив, Пољска Католичка Црква стално то ради). Да кажем искрено, садашњи правослани митрополит Пољске, господин Сава, воли да лавирира. Кад још је био архиеписком Бијалистока, договарао се  са комунистама, после са сваком новом властом. Исто такође са другим стварима, на пример моја "омиљена" тема каленара,: причао неколико гоидна да то није битно, али он и саборна црква у Варшави су на новом, па касније променио мишљење (спонсори из Русије и велика фала украијинских имигранта), да ипак стари календар је овај "добар" и терао неколико парохија да прођу на стари, па и угражава ептиимијом људима, који причају у пољским православним медијама о новом календару. Тако да нисам сигурна, да ли биће неке одлуке са стране Цркве.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

1 hour ago, Dominika рече

 

Тема је обимна. Можда ћу то објаснити у неколико тачака:
1. Познајем лично момка, који води ову страницу Eastern Orthodox Christian News. То је члан Пољске Православне Цркве, али он и његов отац (ради филмове, пре свега о православљу, годинама је радио у пољској државној телевизији) сматрају себе Беларушама, и да кажем.. Хм, сматрају Пољску Цркву као углавном Цркву за Беларусе које живе у Пољској. Наравно, да то није истина. Шта више, овај момак је са овог дела становника Пољске, који је против овој власти.

2. Како ће овај закон деловати у реалности? Мислим, да већина не ма појма. Сигурно, Пољаци су доста .. хм, изнервирани стхо доста се прича у западној Европи о "пољским логорима", или само како су Јевреји овде патили, а у уштини то су били немачки логори, и миљоне Пољака изгубило је у њима живот. Између њих су били православци. Чак данас сам видела у ТВ кратак пропграмић о једној породици са моје парохије, којој чланови су спасли 20 (или нешто тако) у току другог светског рата. Нисам знала за то у вези ове породице. Мало се прича о таквим фамилијама. Можда и због тога и овај закон.

3. У последњим данима другог светског рата и првих година после њега неколико пољских партизантских формација борило се против комуниста - значи, тертирали су ово време још као рат. Нажалост, неколико од њих искористило је ову борбу не за мултинародну Пољску, у којој испред рата велики број су били Јевреји и Православци (као вековима), него да се Пољску "очисти". Па су напали православна села - становнике ових села су били прости људи, више везани са својом земљом и вером, него неком идеологијом. Ако неко се није прекрстио починајући са леве стране, био је убијен или ухапшен. Неколико од њих Пољска Православна Црква 2003. године је признала као "Мученике Земље Хелма и Подлаша", али доста људи, због политичких разлога (али такође да истраживање околности још траје) није укључено. Овак момак са FB, и још један, исто који сматра себе Беларусом, плаше се да овај закон ће онемогући признање оне остале људе са православних села, који су били убијен из рука пољских партизанта светим мученицима.

4. Чула сам - али то није официјално - да Пољска Православна Црква спрема се да у време Великог Поста ипак призна убијене у православном селу Залешане (тамо су сад манастир и чудотворна икона Пресвете Богородице) као свете мученике. Али, истовремено, сабор епископа оће да прогласи мученицима православне Пољаке убије од комуниста у Катињу, који раније су се борили у пољском војсци, такође и партизантским групама (пазите, исте групе, које су касније убијале православце). Али то је.. Мислим, мало више компликованије, треба више времена за то.

5. Пољска Православна Црква, иако је друга после католичке Цркве вераипосвест у Пољској, као мањина (само 1%) плаши се некого официјланог става, или документа у везе политике и нових закона (напротив, Пољска Католичка Црква стално то ради). Да кажем искрено, садашњи правослани митрополит Пољске, господин Сава, воли да лавирира. Кад још је био архиеписком Бијалистока, договарао се  са комунистама, после са сваком новом властом. Исто такође са другим стварима, на пример моја "омиљена" тема каленара,: причао неколико гоидна да то није битно, али он и саборна црква у Варшави су на новом, па касније променио мишљење (спонсори из Русије и велика фала украијинских имигранта), да ипак стари календар је овај "добар" и терао неколико парохија да прођу на стари, па и угражава ептиимијом људима, који причају у пољским православним медијама о новом календару. Тако да нисам сигурна, да ли биће неке одлуке са стране Цркве.

Доминика, хвала за овако садржајан коментар

Link to comment
Подели на овим сајтовима

"Samo smo mi, Srbi, Grci i Jevreji rekli 'ne' Hitleru"

Varšava -- Premijer Poljske Mateuš Moravjecki izjavio da je nedopustivo optuživati Poljake za "tuđe ratne zločine".

IZVOR: BETA 
Getty images
 
Getty images

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tim pre, dodao je on, jer su Poljaci, zajedno sa Srbima, Grcima i Jevrejima, bili jedini narod u okupiranoj Evropi koji nije sarađivao sa Hitlerovim fašistima.

"Poljska, imajući u vidu svoju istoriju, ne može da bude optuživana za tuđe zločine. Ne mogu se mešati dželati sa žrtvama", kazao je Moravjecki.

On je to rekao povodom spora Poljske sa Izraelom i SAD oko novog paragrafa u poljskom Zakonu o Institutu pamćenja naroda kojim se s tri godine zatvora preti za svako pripisivanje poljskoj državi i narodu ratnih zločina ili saučesništva u Holokaustu. 

Moravjecki je u intervjuu poljskoj agenciji PAP naglasio da tokom Drugog svetskog rata Poljska kao država, njen pokret otpora i vlada u egzilu u Londonu, nisu sarađivali sa nacistima. 

"Nije bilo poljskih logora smrti, nije bilo poljskog Gestapoa, nije bilo poljskih gasnih komora. Poljski narod i poljska država nisu sarađivali s nacistima, već je bilo upravo suprotno: zajedno s jevrejskim narodom, Srbima i Grcima, jedini nisu bili kolaboranti Nemačke. Jevreji su najteže pogođeni, ali i Poljaci su pretrpeli nezamislive nepravde", kazao je Moravjecki. 

Izmenom Zakona o Institutu pamćenja naroda vladajući konzervativci iz stranke Pravo i pravda žele da zaštite ugled Poljske i Poljaka pred optužbama da su bili Hitlerovi saučesnici u Holokaustu, zbog zločina pojedinih Poljaka nad Jevrejima i pogroma, čega je bilo i posle rata, 1946. godine, u gradu Kjelce. 

Međutim, Izrael, SAD i jevrejske organizacije protumačili su izmenu tog poljskog zakona kao pokušaj da se spreče svedočenja preživelih iz Holokausta da su se, krijući se od nacista, podjednako plašili i suseda Poljaka da ih ne opljačkaju, ne izruče Nemcima ili da ih sami ne ubiju. 

Kritičari iz Izraela i SAD kažu i da Poljska pokušava da pretnjama zatvorom stvori veštački mit poljskog naroda da je uvek bio žrtva, a nikad dželat, i da je Jevrejima samo pomagao. 

Predsednik Andžej Duda je potpisao zakon, ali ga je odmah uputio Ustavnom sudu da proveri da li izmene guše slobodu govora i pravo novinara, recimo da pišu o tim zločinima nekih Poljaka nad Jevrejima tokom Drugog svetskog rata i da li je eventualno potrebno da se paragraf o tome precizira.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Poljska i jevrejsko pitanje

 
Foto: Konstantin Novaković

Foto: Konstantin Novaković

Vlada Poljske je uspela da izazove još jednu međunarodnu krizu, ovoga puta usvajanjem zakona koji zabranjuje upotrebu fraze „poljski logori smrti“. Na meti zakona je geografska skraćenica koja se ponekad koristi u inostranstvu za opisivanje koncentracionih logora koje su nacisti osnovali na teritoriji Poljske za vreme Drugog svetskog rata. Ali to nije jedini cilj novog zakona.

Poljski građani mirno govore o Varšavskom getu. Takođe, praktično niko ko koristi frazu „poljski logori smrti“ – uključujući bivšeg američkog predsednika Obamu i bivšeg direktora FBI Jamesa Comeya – to ne čini iz zle namere prema Poljskoj. Ova fraza se nalazi čak i u poljskoj školskoj lektiri, na primer u odličnoj knjizi Zofie Nałkowske o holokaustu, Medaliony. Ipak, mnogi u Poljskoj veruju da bi neko u inostranstvu to mogao pogrešno da protumači.

To nije prvi put da poljski političari vode bitku protiv „poljskih logora smrti“, a takve inicijative nisu bliske samo vladajućoj Partiji zakona i pravde. Temu je zapravo otvorio bivši ministar spoljnih poslova Radek Sikorski. Ali u novom zakonu se ne pominju logori smrti. Zakon kriminalizuje tvrdnje o odgovornosti Poljaka za bilo koje zlodelo počinjeno prema drugim narodima. Odstupanja od ovog pravila su dozvoljena u akademskim i umetničkim radovima, ali ne i u medijima, čime je ugrožena sloboda govora u poljskom društvu.

Sporni deo zakona glasi: „Svako ko javno i neistinito pripisuje poljskom narodu ili poljskoj državi odgovornost ili zajedničku odgovornost za nacističke zločine koje je počinio Treći rajh (…) ili za druge zločine koji predstavljaju zločine protiv mira, protiv čovečnosti ili ratne zločine, ili na drugi način značajno umanjuje odgovornost stvarnih počinilaca takvih zločina, može biti kažnjen novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.“

Ambasada Izraela u Varšavi postavila je umesno pitanje: Da li će i preživele žrtve Holokausta biti krivično gonjene ako progovore o svojim iskustvima? Kneset je zapretio usvajanjem zakona koji kriminalizuje umanjivanje uloge Poljaka koji su učestvovali u Holokaustu. Predlog zakona ima podršku 61 od 120 poslanika u izraelskom parlamentu.

Pre nego što su poljski Sejm i Senat usvojili zakon, američki Stejt department je izdao dosad najoštrije saopštenje u vezi sa Poljskom od 1989. godine, upozoravajući na „moguće posledice koje bi ovaj zakon, ako bude usvojen, mogao imati na poljske strateške interese i odnose – uključujući odnose sa SAD i Izraelom“. Ministar spoljnih poslova susedne Ukrajine bio je još oštriji: „Poljska od danas više nije strateški partner Ukrajine. Poljska je danas ugrozila našu integraciju sa Evropom.“

I zaista, Poljska je ugrozila odnose sa svoja tri najvažnija saveznika – SAD, Nemačkom i Ukrajinom – koji su dosad tolerisali ispade Jarosława Kaczyńskog, faktičkog vladara Poljske. Zemlja se suočava sa pretnjom izolacije od strane zapada i gubitka uticaja na međunarodnoj sceni, što je čini još ranjivijom pred revanšističkim pretnjama Putinove Rusije.

Uprkos otporu velikog dela poljske elite, Kaczyński nema nameru da odustane od novog zakona. Da ne bude zabune, on, kao i njegov preminuli brat blizanac Lech, nije antisemita. Lech Kaczynski se borio protiv antisemitizma u Poljskoj, odlazio na proslave Hanuke i posećivao sinagoge. Zapravo, vlada Poljske je dosad bila najglasniji zagovornik interesa Izraela u čitavoj Evropi, za šta je dokaz i njeno uzdržavanje od glasanja u UN-u protiv priznanja Jerusalima kao prestonice Izraela od strane američkog predsednika Donalda Trumpa.

Ali Jarosław Kaczyński, čiji populizam više nije pod bratovljevom kontrolom, oblikovao je novi zakon tako da koristi Partiji zakona i pravde. Njegovim glasačima centra novi zakon ne smeta, jer ideja o zabrani fraze „poljski logori smrti“ deluje dovoljno bezazleno. S druge strane, pošto se rešio najekstremnijih desničara u vladi (ministar spoljnih poslova Witold Waszczykowski, ministar odbrane Antoni Macierewicz i ministar za životnu sredinu Jan Szyszko), Kaczyński pokušava da povrati poverenje svojih glasača sa desnice. Njima će biti drago zato što je Poljska udarila šamar Izraelu, Ukrajini i praktično čitavom svetu.

Ciničnost ovog pristupa očituje se u činjenici da čak i vodeći članovi partije priznaju ulogu koju su Poljaci imali u progonu Jevreja. Pre svega mesec dana Ryszard Czarnecki, član Partije zakona i pravde i potpredsednik Evropskog parlamenta, nazvao je člana Evropskog parlamenta iz opozicione Građanske platforme szmalcownikom, što je pogrdan naziv za ljude koji su za vreme rata ucenjivali skrivene Jevreje ili one koji su ih štitili.

Ovde nije bitno to što su šefovi 4 parlamentarne grupe odmah zahtevali da Czarnecki bude smenjen, kao ni to što je premijer Poljske Mateusz Morawiecki pokušao da ga odbrani. Važno je da je upotrebom termina szmalcownik Czarnecki priznao da je pored Poljaka koji su spasavali živote Jevreja bilo i Poljaka koji su ih slali u smrt, što su poljski istoričari Jan Gross, Irena Grudzińska, Barbara Engelking, Jan Grabowski, Jacek Leociak, Dariusz Stola i drugi temeljno dokumentovali.

Tako Partija zakona i pravde u nastojanju da spreči korišćenje fraze „poljski logori smrti“ doprinosi njenom širenju. Bivši premijer Donald Tusk je na Tviteru objavio: „Svako ko širi neistinitu frazu ’poljski logori smrti’ ugrožava reputaciju i interese Poljske, a u tome se najviše ističu tvorci ovog zakona.“

Ružna koincidencija je i to što je zakon usvojen na 73. godišnjicu oslobađanja Aušvica i neposredno pred 50. godišnjicu antisemitske kampanje poljske komunističke vlade 1968, koja je dovela do egzodusa 20.000 poljskih građana i lišila zemlju nekih od njenih najboljih umova. I tada i sada se podilazilo „patriotskim glasačima“ po cenu narušavanja ugleda Poljske. Nadajmo se da će to ostati jedina sličnost između ova dva događaja.

Sławomir Sierakowski, Social Europe, 12.02.2018.

Preveo Đorđe Tomić

Peščanik.net, 17.02.2018.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 1 year later...
×
×
  • Креирај ново...