"Зла у Цркви долазе због недостатка молитве" - Надбискуп Ладариа Ферер, нови перфект ватиканске Конгрегације за вјероучење (доктрину)

[александар живаљев]

Наш драги брат, форумаш-католик @kopitar, скренуо нам је пажњу на значајну промјену у изузетно важној ватиканској Конгрегацији за доктрину (наук вјере): подсјетимо се кардинал Рацингер потоњи папа ју је водио за вријеме Јована Павла II. Поуке новог "чувара учења" католика, мислимо да су значајне и за нас православне и зато их радо преносимо и на дан молитвеног спомена Светог угодника Јована Битољског, Шангајског и Сан-Франциског.

PROMJENE U VATIKANU

Tko je mons. Luis Ladaria Ferrer – novi prefekt Kongregacije za nauk vjere?

“Zla u Crkvi dolaze zbog nedostatka molitve. Moramo obnoviti svoj odnos s Bogom jer on pokreće naš život”, riječi su novog prefekta Kongregacije za nauk vjere, španjolskog isusovca mons. Luisa Ladariu Ferrera.

Foto: alfayomega.es

Nakon pet godina službe, njemačkog kardinala Gerharda Ludwiga Müllera na čelu Kongregacije za nauk vjere naslijedit će španjolski isusovac, 73- godišnji nadbiskup Luis Francisco Ladaria Ferrer.

Ovaj “ljubazni” i “pouzdani” isusovac, kako su ga okarakterizirali njegovi studenti i kolege profesori s Papinskog sveučilišta Gregoriana, rođen je 1944. godine u španjolskom gradu Manacoru (Majorca). Nakon studija prava na Madridskom sveučilištu 1966. godine, mons. Ladaria ulazi u Družbu Isusovu, te odlazi u Frankfurt gdje na isusovačkoj filozofsko-teološkoj školi svetog Jurja završava studij teologije. Doktorirao je na Papinskom sveučilištu Gregorijana 1975. godine s disertacijom “Duh Sveti kod sv. Hillarija iz Poitiersa”, a ljubav prema crkvenim ocima zahvaljuje svojim profesorima, izvrsnom poznavatelju patrologije i mentoru ocu Antoniu Orbeu, te o. Juanu Alfaru i Zoltanu Alszeghyju.  Važnost crkvenih Otaca za njega je neizreciva budući da je riječ o “izvoru koji izvire odmah nakon apostolskog razdoblja”, a njihovo proučavanje pomaže nam pristupiti svježini evanđeoske poruke, Isusu Kristu.

Po povratku u rodnu Španjolsku o. Ladaria predaje povijest dogmi na Papinskom sveučilištu Comillas. Godine 1984. postaje profesor na Gregorijani, a od 1986. do 1994. godine obnaša i službu vicerektora Sveučilišta. Od 1992. godine sudjeluje u radu Međunarodne teološke komisije, a tri godine kasnije, odlukom pape Ivana Pavla II., postaje savjetnik Kongregacije za nauk vjere.

U ožujku 2004. godine o. Ladaria imenovan je generalnim tajnikom Međunarodne teološke komisije, a u srpnju 2009. papa Benedikt XVI. imenuje ga tajnikom Kongregacije za nauk vjere i naslovnim nadbiskupom Tibike.

Odlazak jednoga od svojih najomiljenijih profesora studenti Gregorijane dočekali su s tugom, a za oca Ladariu profesorska služba na ovom glasovitom isusovačkom sveučilištu bila je od neizmjerne važnosti jer je, kako kaže, “životom u međunarodnom okruženju, sa studentima iz stotine različitih zemalja, različitih jezika, rasa i kultura”, iskusio “zajedništvo u ljubavi prema studiju, ali iznad svega u ljubavi prema Gospodinu i Njegovoj Crkvi”.

Tijekom svoje službe u Kongregaciji za nauk vjere, mons. Ladaria bio je savjetnik u Kongregaciji za biskupe, te Papinskom vijeću za promicanje jedinstva kršćana, a od 2009. godine sudjeluje i u razgovorima s Društvom svetog Pija X. Papa Franjo imenovao ga je predsjednikom Povjerenstva koje bi trebalo proučiti pitanje đakonisa u Crkvi.

Teološki opus ovog izvrsnog teologa i vrsnog poznavatelja otačke teologije uključuje preko 20 knjiga i oko 90 znanstvenih članaka. Njegov teološki profil možda najbolje ocrtava odgovor koji je dao u razgovoru za magazin 30 Giorni, a u kojemu je na pitanje smatra li se umjereno konzervativnim teologom centra, kako ga mnogi opisuju, odgovorio:

“Moram reći kako ne volim ekstremizme – bilo progresivne, bilo tradicionalističke. Vjerujem kako postoji via media (srednji put), kojim ide većina profesora teologije – kako rimskih tako i u Crkvi općenito – što smatram ispravnim, premda svatko od nas ima svoje posebnosti, jer, Bogu hvala, ne kopiramo (ponavljamo), nismo klonovi.”

U istom razgovoru mons. Ladaria naglasio je kako je zadaća Kongregacije za nauk vjere “promicanje i zaštita katoličke vjere”, ali najprije promicanje, a potom, ako je neophodno, njezina zaštita.

Osobito vrijedno pozornosti je njegovo razmišljanje o krizi koju Crkva prolazi u vremenu snažne sekularizacije, a čiji je glavni uzrok nedostatak molitve  Crkvi.

“Živimo u vremenu sekularizacije u kojem se čini da je molitva beskorisna, i to je veliki problem. Potrebno je vratiti se temeljima, razumjeti što je molitva i što znači naš odnos s Bogom… Zla u Crkvi dolaze zbog nedostatka molitve. Moramo obnoviti svoj odnos s Bogom jer on pokreće naš život. “Pravednik će od vjere živjeti”, kaže sveti Pavao citirajući Habakuka, a ta vjera izražava se u molitvi”, kazao je u razgovoru za španjolski portal Alfa y Omega.

Komentirajući skandale koji potresaju Crkvu, mons. Ladaria rekao je kako oni imaju veliki utjecaj na kršćanski život jer predstavljaju negativan primjer.

“Svi znamo važnost primjera. Dobrog puta i lošeg puta. Moramo nastojati ostaviti dobar primjer… Moramo moliti Gospodina da nam pomogne svjedočiti… a promjena započinje našom promjenom. Bog kroz molitvu mijenja ljude, a time i svijet”, kazao je mons. Ladaria.

Molimo Gospodina da blagoslovi našeg novog pročelnika Kongregacije za nauk vjere i podari mu mudrost, ustrajnost i odvažnost u njegovu radu!

Miodrag Vojvodić | Bitno.net

View full Странице

[kopitar]

Papa je započeo rat s ovim konzervativcima...samo da se taj trend ne proširi i na Pravoslavnu crkvu. 

[александар живаљев]

пре 10 минута, kopitar рече

Papa je započeo rat s ovim konzervativcima...samo da se taj trend ne proširi i na Pravoslavnu crkvu. 

Да би други на овој теми схватили Твој коментар, дајем линк о смјени претходног перфекта, кардинала Милера:https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/kardinal-muller-smijenjen-s-mjesta-prefekta-kongregacije-za-nauk-vjere/#.WVikj_SW9bI.whatsapp

Иначе, ми православни можемо да научимо много од вас католика, али никако не можете да нас претекнете у модернизму!Ми немамо vicariusa и сачували смо, иако троми и грешни, свијест опште Цркве да је Христос једино ново под Сунцем!

[Zoran Đurović]

пре 2 часа, александар живаљев рече

Иначе, ми православни можемо да научимо много од вас католика, али никако не можете да нас претекнете у модернизму!

Па ми смо одувек имали сакраментално рукоположене ђаконисе, западњаци нису. 

[Ведран*]

пре 25 минута, Zoran Đurović рече

 

Ово је онај Ладарија што га помињасте ономад у расправи са Кратосом?

[Zayron]

пре 1 сат, Zoran Đurović рече

Па ми смо одувек имали сакраментално рукоположене ђаконисе, западњаци нису. 

Ne vjerujte tome da Zapad te djakonise nije imao, situacija na Zapadu i na istoku je analogna, poslije XI vijeka i 1054. ta praksa je zamrla i na Zapadu i na Istoku a bila upražnjavana samo u reliktnim formama i u iznimnim slučajevima sve do XX vijeka i na Zapadu i na Istoku.

In the West in spite of the hostile decrees of several councils of Gaul in the fifth and sixth centuries, we still find mention of deaconesses considerably after that date, though it is difficult to say whether the title was more than an honorific name attributed to consecrated virgins and widows. Thus we read in Fortunatus that St. Radegund was "ordained deaconess" by St. Medard (about A.D. 540 — Migne, P.L., LXXXVIII, 502) So also the ninth Ordo Romanus mentions, as forming part of the papal procession, the "feminae diaconissae et presbyterissae quae eodem die benedicantur" and diaconissae are mentioned in the procession of Leo III in the ninth century (Duchesne, Lib. Pont., II, 6) Further the Anglo-Saxon Leofric missal in the eleventh century still retained a prayer ad diaconissam faciendam which appears in the form Exaudi Domine, common to both deacons and deaconesses. The only surviving relic of the ordination of deaconesses in the West seems to be the delivery by the bishop of a stole and maniple to Carthusian nuns in the ceremony of their profession.

http://www.newadvent.org/cathen/04651a.htm

Wobec takiego stanowiska synodów diakonisy stopniowo znikały z życia religijnego Zachodu. Nie zniknęły one jednak zupełnie , o czym świadczy rzymska księga liturgiczna z VIII w. (Sacramentarium Gregorianum) zawierającę formuły używane przy wyświęcaniu diakonis, różniące się od święceń diakonów-mężczyzn jedynie formami żeńskimi. Ostatnie wzmianki o diakonisach chrześcijańskiego Zachodu pochodzą z XI wieku.

http://portal.tezeusz.pl/2010/07/19/zapomniane-swiecenia-diakonisy-wczesnego-kosciola/

 

[kopitar]

Hvala Zayrone što si došao nakon dužeg vremena . Da te pitam u vezi pričešćivanja rastavljenih , jes ti za?

[kopitar]

пре 4 часа, александар живаљев рече

Да би други на овој теми схватили Твој коментар, дајем линк о смјени претходног перфекта, кардинала Милера:https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/kardinal-muller-smijenjen-s-mjesta-prefekta-kongregacije-za-nauk-vjere/#.WVikj_SW9bI.whatsapp

Иначе, ми православни можемо да научимо много од вас католика, али никако не можете да нас претекнете у модернизму!Ми немамо vicariusa и сачували смо, иако троми и грешни, свијест опште Цркве да је Христос једино ново под Сунцем!

I mi od vas..ako će mi se dijeliti . A u praksi se pokazalo da bez vikarusa ne možete održati opći sabor.

[Кратос]

пре 3 часа, Vedran рече

Ово је онај Ладарија што га помињасте ономад у расправи са Кратосом?

Koja beše rasprava?

[Zoran Đurović]

пре 5 минута, Кратос рече

Koja beše rasprava?

Преегзистентни Христос.

[Ведран*]

1 hour ago, Zoran Đurović рече

1 hour ago, Кратос рече

Koja beše rasprava?

Преегзистентни Христос.

„Contra Kratos" 

[Ведран*]

пре 2 часа, kopitar рече

A u praksi se pokazalo da bez vikarusa ne možete održati opći sabor.

Шта ће нама сабор? 

[Леон Професионалац]

пре 20 минута, Vedran рече

Шта ће нама сабор? 

...кад смо сами себи сасвим довољни. 

[Ведран*]

пре 6 минута, Леон Професионалац рече

...кад смо сами себи сасвим довољни. 

... кад ми и без сабора можемо, а римокатолици не могу без папе. 

[Леон Професионалац]

пре 25 минута, Vedran рече

... кад ми и без сабора можемо, а римокатолици не могу без папе. 

Ту је већ има неке врсте хијазма, укрштају нам се потребе, јер ни ми не можемо без Папе.