Јадранка Брнчић - О слободи савести: пут према изградњи и испуњењу особе

[Џуманџи]

Kao što se pristalo na Kristalnu noć, tako pristajemo i na ratove

 

 

Kristalnacht bila je noć s 9. na 10. studenog 1938. u kojoj je po nacističkoj Njemačkoj razbijeno i opljačkano najmanje 1700 židovskih trgovina, oskvrnjena brojna židovska groblja, spaljeno 177 sinagoga, ubijen 91 Židov i 30.000 ih odvedeno u koncentracijske logore. To je bio tek početak procesa koji je nudio ”konačno rješenje”, a svrha mu bila preuzimanje kapitala iz ruku Židova i stavljanje u one ”arijevske”.

Mirni, pošteni građani i kršćani mirno su gledali napad na svoje susjede i sugrađane ne nužno zato što su bili sebični i bešćutni, nego zato što su godinama na to bili pomno i sustavno pripremani.

Malo tko će počiniti kakvo zlodjelo ako ga vidi u njegovoj nagosti. Stoga postoje brojne suptilne metode da ga se prikaže neizbježnim. Najčešće su i oni koji smišljaju i provode te metode, i sami uvjereni u njihovu nužnost.

Nepravde i nevolje u svijetu počivaju na ”nužnostima” koje zlodjela čine banalnim, odnosno prihvatljivim.

Socijalno smo neosjetljivi na siromaštvo bližnjih jer smo se za svoje relativno bogatstvo namučili.

Ne bunimo se protiv zakona koji ograničavaju druge skupine ljudi u njihovim pravima jer smo uvjereni da bi ona mogla ugroziti naša.

Pristajemo na ratove: vlastite jer nam se čini opravdanim braniti svoje domove i domovinu, a tuđe jer nas se, navodno, ne tiču.

Zaboravljamo pritom da ćemo sutra možda i mi biti siromašni, da skupini čija prava osporavamo može pripadati naša kćer ili brat, da društvo u državi nastaloj u dimu i vatri nasljeđuje hijerarhijsku strukturu rata: stvara nove zakone koji pogoduju onima novima na vlasti, a u praksi dokida dobivanje po zaslugama i uvodi dobivanje po privilegijima te da mir u jednoj zemlji često počiva na ratu u nekoj drugoj.

Zaboravljamo pritom da na raspolaganje kapitalom što ga sami proizvodimo nemamo nikakva utjecaja, da je poštivanje tuđih prava naša dužnost, da nas u ratove ne uvlače naše razmirice i sukobi, nego trgovci oružjem.

Bunimo se protiv onih učinaka globalizacije koji mogu relativizirati našu lokalizaciju, ali pristajemo na neoliberalni kapitalizam koji globalizaciju ne svodi na kulturalno bogatstvo različitosti, nego na ekonomsku centralizaciju kako bi kapital bio u rukama nekolicine.

Jedino čemu nas povijest uči jest da nas ničemu nije naučila.

Pošteni građani i kršćani, reći ćemo da ništa ne možemo učiniti, da moć nije u našim rukama.

A onda ćemo mirno slušati kako se na misama po našim crkvama u molitvi vjernika moli za obraćenje Židova i mir u svijetu, a u propovijedima u crkvama i na građanskim tribinama i okruglim stolovima govori o razaranju obitelji kao temeljnoj ćeliji društva ili o strašnoj prijetnji islamizacije koja se nadvija nad Europom.

Od molitve za obraćenje Židova do predrasude o tomu da im štogod nedostaje ukoliko nisu kršćani pa su kršćanima inferiorni i nije tako velik korak, a onda nije puno potrebno ni da se inferiorne proglasi nepoželjnim.

Od razaranja naše vlastite obitelji nedostatkom slušanja i razumijevanja naših bližnjih do osuđivanja drugih, jer navodno razaraju obiteljske i kršćanske vrijednosti, također je malen korak.

Kao što je i onaj od straha pred prijetnjama od islamizacije do mržnje prema izbjeglicama ili od zatvaranja granica do otvaranja logora.

Od molitve za mir do stvarnog mira u našem srcu, međutim, golem je korak.

Mirni, pošteni građani i kršćani mirno ćemo gledati napad na svoje susjede i sugrađane ne nužno zato što smo sebični i bešćutni, nego zato što smo godinama na to pomno i sustavno pripremani prihvaćajući kirijarhat, društvenu dominaciju elitnih muškaraca nad manje privilegiranim muškarcima i ženama.

Prihvaćajući tu dominaciju a ne suočivši se s njom, žalosni zbog progona kršćana u zemljama u kojima su oni manjina, postat ćemo ojađeni u našoj zemlji u kojoj su kršćani većina te progoniti vlastite manjine.

Živimo u kristalnoj noći svijeta. Ne možemo utjecati na one koji tu noć proizvode, ali možemo odbiti da ona djeluje u nama te učiniti taj golem korak do mira u našem srcu.

Jedino iz mira u srcu ljudi može biti mira u svijetu.

 

http://www.autograf.hr/kao-sto-se-pristalo-na-kristalnu-noc-tako-pristajemo-i-na-ratove/