Мишљење о Исламу

[Јеврем]

пре 9 минута, Pedja.jo рече

Jel ti znaš šta definiše prihopatu i sociopatu? Kakve to veze ima sa sposobnošću psihopate i sociopate da rezonuje stvari? Deluje mi kao da psihopate mešaš sa hendikepiranim osobama zaostalim u razvoju? Lolčina stari. Moja kolegonica s posla je sociopata, da ima dijagnozu da je sociopata i mram ti priznati da je u karijeri vrlo uspešna. Upravo zato David i potencira da je psihopata i sociopata, baš zato što zna da će neko to da uzme u obzir da ga diskretituje    

Ја бих за Хиџаба рекао да је психопата. Насилник свакако јесте.

[Pedja.jo]

пре 1 минут, Јеврем рече

Ја бих свакако за Хиџаба рекао да је психопата. Насилник свакако јесте.

I psihopatu nužno ne definiše nasilje lol. Evo definicije sa vikipedije:

Психопатија је стање које се у понашању више или мање разликује од просека, а главне су промене на емоционално-вољном плану личности и асоцијалности. Сматрало се да због њих трпи само околина (агресивност, асоцијалност, и антисоцијалност).^[1] За психопате се каже да су „далтонисти за људска осећања и друштвене моралне вредности“.

Dakle psihopatija nije alchajmer kako neki ovde očigledno misle  

[cloudking]

пре 2 часа, Јеврем рече

Како не рећи да су Ислам и његов "пророк" лоши када та вера проповеда насилно потчињавање Хришћана и Јевреја, убијање неверника, убијање оних који напусте Ислам, убијање оних који чине разноразне "пакости" (што је врло шриока категорија која може да буде јавно испољавање хришћанске вере или чак само ношење крста око врата), клањање камену, када је сам "пророк", "најсавршенији човек" пљачкаш, убица, мучитељ, силоватељ, педофил, робовласник, многоженац, итд. итд, и то нису ствари које су измислили Хришћани већ све то пише у Курану и хадисима?
Е сад, слободно узми Нови завет и пронађи било шта приближно слично у ономе што је Исус проповедао и чинио. Љуби ближњег свога, љуби непријатеља свога, окрени други образ, благословени кротки, увек и увек љубав, а не насиље. Када су Исуса ухапсили Римљани, свети Петар је скочио са исуканим ножем да га брани, а Исус му рече да врати нож у корице...Да не говоримо о свему ономо што је радио Мухамед, а Исус је осудио као грех. Исус је лечио, дизао из мртвих, а Мухамед је слао у смрт. Примера је много. На крају, и упозорио нас је на лажне пророке - вукове у јагњећој кожи.

sva ta nabrajanja zasto je ISlam los su deplasirana i to je nesto sto pokusavam da vam objasnim. NIje tacno da je Islam los zato sto rade ili uce te "lose stvari", Islam je los zato sto nije Hriscanstvo. To je poJenta i ne znam cemu sva ova obigravanja  i mentalne gimnastike?

Sta? Da islam propoveda mir, ljubav, postovanj i verovanje u muhameda onda bi hriscanima bio super? Jes, malo morgen...

A islam inace i propoveda sve te stvari samo sto je napisan takvim jezikom da ne ostavlja mnogo mesta za popularna "alegorijska objasnjenja" koja se masovno koriste kod hriscana.

[cloudking]

пре 1 сат, Јеврем рече

А какав је имао однос са Ајшом, удатом за њега са 6 и која је испуњавала брачне обавезе са 9?
Или однос са оним дечаком кога је љубио у уста, што је већ поменуто скоро?

A kako Isus umro u petak popodne, vaskrso u nedelju ujutru a izmedju ta dva dogadjaja proslo 3 dana?
Objasnjenje koje ces da  mi ponudis jednako je besmisleno kao i objasnjenja islamskih teologa  za ovaj konkretan slucaj iz Kurana...

Sve to sto vas isalmofobe sablaznjava iz kurana za sve su to moderni islamski teolozi dali svoja objasnjenja i tumacnjea... isto kao i vi za biblijska "sporna mesta"

[Pedja.jo]

пре 3 часа, cloudking рече

Ovo je veliki problem modernih hriscana... nemaju mehanizam da objasne cinjenicu da je Islam najbrze rastuca religija (skreno, nemam ga ni ja) jer se ISlam u 21. veku ne siri macem ko ranije pa da im se to spocitava, nego se se siri UPRKOS intenzivnoj antimuslimanskoj kampanji.

Slika Islama je strasna danas pa mu ljudi ipak masovno i vrlo dobrovoljno prilaze... neresiva zagonetka za prosecnog hriscanina koji je uveren da je njegova religija "ocigledno" najbolja...

Apsolutno netačno. Islam je pre nekih 30ak godina bio najbrže rastuća religija, dakle eksplozivni rast zbog ogromnog nataliteta, već smo govorili o tome na temi ako se ne varam ne znam samo da li si tada prisustvovao. Štaviše veliki broj muslimanskih učenjaka apeluje da sve više ljudi napušta Islam i prelazi najviše u ateizam i druge religije, pogotovo u Evropi. Godisnji porast broja Hriščana u Iranu je oko 5%, Indonežanski imami prognoziraju da će kroz par decenija Indonezija biti ''Hrišćanska ostrva''. U bogatim zemljama poput UAE vidimo prorodni prirastaj jednak onom u Nemackoj itd. Jedine zemlje u kojima ne opada prirastaj su Pakistan, Bangladesh i Yemen, dakle septičke jame planete zemlje kad su u pitanju ljudska prava.

Evo ti i ceo video o apelu na apostasiranje iz Islama
 

Dakle Islam je u porastu ali ne zato što ljudi prelaze masovno u islam već zbog naraštaja. Smatra se zapravo da je broj ljudi koji prelaze iz Islama u Hrišćanstvo i obrnuto skoro pa jednak sa malim tankim plusićem u korist Hrišćana u centralnoj Africi gde je protestantizam u ogromnom porastu. 

Evo ja tebi ateisti kao pravoslavni Hrišanin kažem da je ateizam jedina ''ideologija'' koja je u stvarnom porastu u smislu da ljudi gube veru globalno, Islam i Hrišćanstvo su u porastu jer raste i broj stanovnika na zemlji pa proporcionalno tome i broj vernika. 

[Rabbi]

Zanimljivo... 

ISA, MESIH, SIN MERJEMIN/ISUS, MESIJA, SIN MARIJIN – POSLANIK ISLAMA

KUR’AN O ISAU, A.S.

Isa, a.s., se u Kur’anu spominje u 15 poglavlja (sura), odnosno u više od 90 kur’anskih stavaka (ajeta). Isa, a.s, i njegova majka, časna Merjema, među najcjenjenim su osobama u ukupnom islamskom nauku. Isa, a.s., je u Kur’anu opisan kao „Duh Božji“, kao „Duh od Njega (Boga)“, kao „Riječ Božja“, kao „Jedan od Allahu bliskih“ koji je dahom meleka Džibrila/anđela Gabrijela bio „usađen“ u svoju majku. Za muslimane, Isa, a.s., je čovjek, pretposljednji Božji poslanik, u nizu poslanika koji su mu prethodili. Njemu je Allah Uzvišeni objavio Indžil/Evanđelje (Radosna vijest). Bio je musliman, što znači pokoran Allahu, i Allahov odabranik. Muslimani ne prave nikakve razlike između njega, Muhammeda, a.s., i drugih Allahovih poslanika. Podjednako ih vole i cijene.

„Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’ I oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.’“ (El-Bekara, 258.)

Na uopćen način, bez većih detaljiziranja, Kur’an govori o tri životne faze Isaa, a.s. Prva se odnosi na njegovo čudnovato rođenje, druga na njegovo poslanstvo i misiju pozivanja vjeri u Jednoga Boga, Allaha, dž.š., a treća, također obavijena velom tajne, govori o njegovoj smrti. Kur’an se također osvrće na kršćanske dogme o njemu, kritizirajući kršćansko učenje o Isaovim, a.s., božanskim osobinama, smatrajući takvo učenje kršenjem čistog monoteizma.

 

Merjemina obitelj

Kronološki gledajući, Kur’an svoje izlaganje o Isau, a.s., počinje kazivanjem o njegovoj majci, časnoj Merjemi/Mariji i njenim rađanjem u obitelji Ali Imran. Ta je obitelj bila zadužena za održavanje Hrama u Jeruzalemu kojeg je sagradio Sulejman, a.s., sin Davudov a.s./Solomon, sin Davidov. Allah, dž.š., potvrđuje da je to jedna od najodabranijih, najposebnijih i najpobožnijih obitelji koja je ikada živjela na zemlji:

„Allah je odabrao i odlikovao Adema i Nuha i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom“. (Ali Imran, 33.)

Za Merjemu Allah, dž.š., u Kur’anu svjedoči da je najčasnija žena među svim Ademovim/Adamovim potomcima. Devetnaesto kur’ansko poglavlje imenovano je po njoj i općenito je jedina žena imenom spomenuta u Kur’anu. Merjema/Marija više se puta spominje u Kur’anu nego u cijelom Novom zavjetu (Bibliji).

Sve do rođenja časne Merjeme, propisi su nalagali da samo muška djeca mogu služiti u Hramu. Dugo čekajući da zatrudni, njezina se majka zavjetovala da će, počasti li je Allah, dž.š., muškim porodom, svoje dijete podariti za službu u Hramu. Nakon što je rodila Merjemu, potištena jer žensko ne može služiti u Hramu, pravdala se Allahu:

„Gospodaru moj, rodila sam žensko, a muško nije što i žensko. Dala sam joj ime Merjem. Ja nju i njen porod stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana.“ (Ali Imran, 36)

Međutim, Allah, dž.š., kroz Objavu mijenja Zakon i dopušta Merjemi da boravi u Hramu u kojem je sve vrijeme samo Njemu činila ibadet/Boguslužje. Merjema izraste u osobu velikoga znanja i mudrosti te iskrene vjere u Allaha, dž.š. I meleki joj osobno dolaziše razveseljavajući i savjetujući je:

„Merjema, Allah je tebe, zaista, odabrao i čistom učinio! On je tebe odabrao nad ženama svjetova! Merjema, budi skrušena i Gospodaru svome sedždu čini, i Njemu se klanjaj zajedno s onima koji Mu se klanjaju.“ (Ali Imran, 42, 43)

O Merjemi je sve vrijeme brinuo muž njene sestre, Allahov poslanik Zekerijja a.s./ Zaharije. I o tome nas Allah, dž.š., obavještava:

„I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo. Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. ‘Odakle ti ovo, o Mejrema?’ – on bi upitao. A ona bi odgovorila: ‘Od Allaha! Allah opskrbljuje koga hoće, bez muke.’“ (Ali Imran, 37)

Uvjerivši se u poseban Merjemin status kod Allaha, dž.š., i njenu čistu i bezgraničnu vjeru, Zekerijja, a.s., koji nije imao djece, zamoli još predanije Allaha Uzvišenog da mu podari potomka:

„Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: ‘Gospodaru moj’ – reče – ‘podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!’ I dok se on u hramu stojeći molio, meleki ga zovnuše: ‘Allah ti javlja radosnu vijest: rodit će ti se Jahja koji će u Allahovu knjigu vjerovati, i koji će prvak biti, i čedan, i vjerovjesnik, potomak onih dobrih.’ ‘Gospodaru moj’ – reče – ‘kako ću imati sina kada me starost ophrvala, a i žena mi je nerotkinja?’ – ‘Eto tako’ – reče On – ‘Allah čini što On hoće.’ (Ali Imran, 38-40)

 

Vijest o rođenju Isaa, a.s.

U Hramu, tijekom njena uobičajenog obavljanja vjerske službe (ibadeta), Merjemi se u jednom trenutku, u liku savršena muškarca, javlja melek Džibril/anđeo Gabrijel, donoseći joj od Allaha Uzvišenoh vijest da će roditi sina, što kod nje izazva šok, strah i veliko čuđenje. Kako će roditi kada ju nijedan muškarac u životu nije dotakao, pitala je časna Merjema donosica radosnih vijesti?! O tome Uzvišeni Allah veli:

„I spomeni u Knjizi Merjemu kada se od ukućana svojih na istočnu stranu (Hrama) povukla. Ona je postavila paravan da se zakrije od ostalih; te smo joj Mi poslali Našeg meleka Džibrila , i on joj se pojavi u liku savršena čovjeka. ‘Ja se utječem Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!’ – uzviknu ona. ‘A ja sam upravo glasnik od tvoga Gospodara’ – reče on – ‘da ti poklonim dječaka čista!’ ‘Kako ću imati dječaka’ – reče ona – ‘kada me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!’ ‘To je tako!’ – reče on – Gospodar tvoj je rekao: ‘To je meni lako’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!“ (Merjem, 16-21.)

Dok ju je smirivao riječima upućenim od Uzvišenog Allaha, Džibril je, prema komentatorima Kur’ana, puhnuo prema njoj od čega je Merjema zanijela Isaa, a.s.:

„Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a mi smo udahnuli u nju od Našeg duha; i ona je posvjedočila istinitost riječi svoga Gospodara i Njegove objave, i bila je od istinski predanih (robova).“ (Tahrim, 12.)

I na drugom mjestu u Kur’anu spominje se ovaj događaj:

„I spomeni onu koja je sačuvala svoju nevinost: Mi smo udahnuli u nju od Našeg duha, i učinili nju i njena sina znamenjem svjetovima.“ (El-Enbija, 91)

Merjemin porođaj bez doticaja muškarca bila je mudžiza (nadnaravno djelo) i jedno od središnjih učenja islama.

 

Optužbe za blud

Merjema je pretpostavljala da će biti uznemiravana i provocirana zbog trudnoće, uvjerena da ljudi neće povjerovati da je njen slučaj izravna Allahova odredba, iako su je poznavali kao pobožnu, bogobojaznu i čestitu ženu. Zato je krila svoju tajnu dok njena trudnoća nije postala očita. Povjerila se jedino svojoj sestri, ženi Zekerijje a.s., koja je u isto vrijeme zanijela Jahju a.s. Osjetivši veliki strah i tegobu, požalila je što je uopće živa, a njene nam misli Allah, dž.š., prenosi u suri Merjem:

 

7„Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!“ (Merjem, 23.)

Na takvo njeno razmišljanje Allah, dž.š., joj ponovno šalje meleka Džibrila koji je hrabri i saopćava joj da nema razloga za žalost i tugu, jer koga Allah, dž.š., čuva, nitko mu ne može nauditi:

„I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: ‘Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, prosut će se po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: ‘Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.’“ (Merjem, 23-26.)

Znajući da će je njen narod optuživati za preljub, Uzvišeni Allah joj je naredio da šuti i ne objašnjava, jer opravdavati se u njenoj situaciji, koju obični ljudi nisu mogli razumjeti, nije imalo smisla. Merjema je tako i postupila. Kada je nastupilo za to određeno vrijeme, Merjem je rodila Isa, a.s. O rođenju, tj. dolasku Isaa, a.s , na ovaj svijet, Allah, dž.š., kaže:

„Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: ‘Budi!’– i on bi (rodi se).“ (Ali Imran, 59.)

Merjema, kao što joj je kroz Objavu naređeno, ni s kim ne razgovaraše, a novorođenče odniješe svojoj obitelji, vjerujući da će je oni razumjeti i bez prigovora zaštititi. No, i sami zbunjeni Merjeminim slučajem, te pod utjecajem sredine u kojoj su živjeli, i njeni je najbliži osudiše:

„Hej ti, koja u čednosti ličiš Harunu (Aronu), tvoj otac nije bio nevaljalac, a mati tvoja nije bila nevaljalica.“ (Merjem, 28.)

Ona je samo šutjela i pokazivala na dijete, dajući im znak da pitaju novorodženče ono što im nije jasno. Allahovom voljom, Isa, a.s., će progovoriti iz kolijevke i tako opravdati svoju majku koju su već počeli optuživati za blud, za što je po tadašnjim židovskim zakonima bila predviđena i smrtna kazna. Isaovo, a.s., progovaranje iz kolijevke će ujedno biti i prvi dokaz/mudžiza njegova poslanstva, a nevinosti njegove majke. Kur`an o tome kazuje:

„Ja sam Allahov rob”, rekao je Isa a.s. “Učinit će me blagoslovljenim gdje god da bio i naredit će mi da, dok sam živ, molitvu obavljam i zekat dajem i da majci svojoj dobar budem. I neka je mir sa mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih proživljen.” To je Isa, sin Merjemin. To je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju. Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvišen je On, kada nešto odredi, On za to samo kaži: “Budi!“ i to bude. (Merjem, 28– 35.)

Kada su čuli da Isa, a.s., govori iz kolijevke tadašnjim je Židovima postalo jasno da je on posebno dijete te su odustali od svog nauma da kazne njegovu majku pustivši je na miru, iako Isaovo, a.s., progovaranje iz kolijevke nisu smatrali Božjim čudom/ mudžizom nego magijom. Kakogod bilo, kasnije su Isau, a.s., osporavali da je Allahov poslanik i da mu Allah objavljuje Indžil (Evanđelje) kao što je Musau, a.s./Mojsiju objavio Tevrat/Toru.

S druge strane, Kur’an potvrđuje da je Isa, a.s, u biološkom smislu, rođen bez oca, no to ne znači da je „sin Božji“ ili sam bog, kao što današnji kršćani vjeruju. Kur’an na više mjesta oštro demantira takvu tvrdnju kao neistinitu i bogohulnu:

„Oni govore: ‘Milostivi je uzeo dijete!’ – Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete – ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!“ (Merjem, 88-93.)

Već kazasmo da je njegova majka, časna Merjema/Marija, više puta spomenuta u Kur’anu nego u cijelom Novom zavjetu. No, o pretposlaničkom Isaovom, a.s., životu Kur’an nam ništa ne govori. Jedino što nam Kur’an donosi Isaovo, a.s., je progovaranje iz kolijevke, čime je pokazao svoju prvu mudžizu, kojom je opravdao svoju majku i tako je spasio smrtne presude za blud. Teško možemo i zamisliti nezavidni položaj časne Merjeme kada je morala opravdati rođenje svoga sina bez oca. U toj teškoj situaciji, oslanjajući se jedino na Uzvišenoga Allaha, Merjema je samo prstom upirala na svoje dijete – „Kako da govorimo djetetu u bešici?“, upitali su prisutni? Tada je Allah, dž.š., intervenirao čudom – tek rođeno dijete je progovorilo. Prve njegove riječi potvrda su njegove ljudskosti, a ne božanstva: „Ja sam Allahov rob”, rekao je Isa a.s.

Kur’an općenito koristi riječ „rob Božji“ za sve poslanike, pa tako i za Isaa, a.s., jer Allah, dž.š., je Vladar, a sva ostala stvorenja su Njegovo djelo i rezultat Njegove odredbe. Kur’an, prenoseći Isaove, a.s., riječi izgovorene u kolijevci, na kraju citiranog ajeta naglašava da je nezamislivo da Bog ima dijete, „prigovarajući“ kršćanima za njihovu teološku doktrinu o trojstvu, odnosno za njihovo vjerovanje u božanske osobine Isaa, a.s.

U islamu se, ni u prenesenom smislu, Božanske karakteristike ne smiju pridavati stvorenjima. Iako kršćani svoje učenje o trojstvu pokušavaju pojasniti time da je riječ o jednome Bogu Koji se samo objavljuje kao tri osobe (Otac, Sin i Duh Sveti), islam takvo vjerovanje ne prihvaća.

O kršćanskoj dogmi trojstva govori više kur’anskih ajeta. U kur’anskom poglavlju En-Nisa Uzvišeni Allah kaže:

„O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: ‘Trojica su!’ Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog – hvaljen neka je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok.’ Mesihu neće biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najbližim. A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah će ih sve pred Sebe sakupiti.” (En-Nisa, 171-172. )

Nisu svi kršćani u početku vjerovali u tri božanske osobe. Tek s vremenom, vodeći ljudi Crkve, potpomognuti tadašnjim vlastima, utemeljuju službeno učenje o trojstvu. Prvi su kršćani bili proganjani više od dvjesto godina. Nova religija postala je javna tek kada je rimski imperator Konstantin 313. godine Milanskim ediktom prihvatio novu vjeru i učinio je službenom vjerom Carstva organizirajući crkveni kler i udarivši temelje današnje kršćanske dogme. No među brojnim kršćanskim sljedbama i frakcijama kroz povijest su iznikla i dan-danas postoje i različite verzije, tumačenja i vjerovanja te međusobna osporavanja. Tako katolici vjeruju da je Sveti Duh nastao uzajamnim dahom Boga oca i boga sina, a pravoslavni da je Sveti Duh nastao samo dahom Boga oca. S druge strane, današnji protestanti imaju uvelike sasvim drugačije viđenje dostatnosti i autoriteta Svetoga pisma, uloge Crkve i pape u životu kršćana, statusa Marije, statusa i štovanja kršćanskih svetaca, spasenja, sakramenata, čovjekove sudbine nakon smrti, od onoga što ga imaju katolici, idt.

Ukratko, kršćansko vjerovanje ističe da je Krist tijelom čovjek, a duhom bog. Osnova tog učenja je sljedeća: Isus Krist je bog koji je radi otkupljenja čovječanstva od „istočnog grijeha” umro na križu, uskrsnuo uzašavši na Nebo, ucijepio se u Boga i vratit će se na Zemlju da uspostavi Kraljevstvo nebesko. Po kršćanstvu, on je, nakon raspeća na križu, uskrsnuo i objavio se svojim pristalicama kao Krist, spasitelj i iskupitelj čovječanstva od „istočnog grijeha”.

 

 

[Pedja.jo]

пре 6 минута, cloudking рече

sva ta nabrajanja zasto je ISlam los su deplasirana i to je nesto sto pokusavam da vam objasnim. NIje tacno da je Islam los zato sto rade ili uce te "lose stvari", Islam je los zato sto nije Hriscanstvo. To je poJenta i ne znam cemu sva ova obigravanja  i mentalne gimnastike?

Sta? Da islam propoveda mir, ljubav, postovanj i verovanje u muhameda onda bi hriscanima bio super? Jes, malo morgen...

A islam inace i propoveda sve te stvari samo sto je napisan takvim jezikom da ne ostavlja mnogo mesta za popularna "alegorijska objasnjenja" koja se masovno koriste kod hriscana.

Jel ti čitaš šta pišeš?    

Islam je pisan takvim jezikom da ne ostavlja prostora za tumačenja? Ček ček, Kuran je pisan arapskim koji je semitski jezik tako? Hriščanstvo je nastalo praktično među jevrejima koji takođe govore semitskim jezikom? Kako to da islam ne može da se tumači a hrišćanstvo može?

Ne znam kako bi ti protumačio neke odlomke iz kurana koji pozivaju na nasilje i to nedvosmisleno? Ne znam kako UBIJ može da se tumači drugačije? A da.....možda kao ''UBIJ U POJAM''  

[Јеврем]

пре 6 минута, cloudking рече

A kako Isus umro u petak popodne, vaskrso u nedelju ujutru a izmedju ta dva dogadjaja proslo 3 dana?
Objasnjenje koje ces da  mi ponudis jednako je besmisleno kao i objasnjenja islamskih teologa  za ovaj konkretan slucaj iz Kurana...

Sve to sto vas isalmofobe sablaznjava iz kurana za sve su to moderni islamski teolozi dali svoja objasnjenja i tumacnjea... isto kao i vi za biblijska "sporna mesta"

Дакле, можемо да се сложимо да се не слажемо око васкрснућа, јер је то ствар вере - подједнако не можемо да докажемо да смо у праву. Поредити то са Мухамедовом женидбом шестогодишњом девојчицом и одбрана тога је....мало проблематична. Искрено, бринем се за тебе.

[cloudking]

пре 2 минута, Pedja.jo рече

Apsolutno netačno. Islam je pre nekih 30ak godina bio najbrže rastuća religija, dakle eksplozivni rast zbog ogromnog nataliteta

Gluposti... pre 30 gdina im skocio natalitet a sta je bilo pre 50 ili 100? Nisu znali kako da prave decu? Sto bas pre 30 godina da im skoci "natalitet".

 

пре 4 минута, Pedja.jo рече

Štaviše veliki broj muslimanskih učenjaka apeluje da sve više ljudi napušta Islam i prelazi najviše u ateizam i druge religije

Ovo je problem sa svim religijama pa i sa hriscanstvom. Broj ateista na primer je doziveo vrtoglavi rast na racun SVIH religija nakon industrijske ere, i taj trend se nastavlja i danas...

 

пре 5 минута, Pedja.jo рече

Indonežanski imami prognoziraju da će kroz par decenija Indonezija biti ''Hrišćanska ostrva''.

Ma eno u Bagdadu se vec šoluje prva ploča za hram Svetog Save

 

пре 7 минута, Pedja.jo рече

Evo ja tebi ateisti kao pravoslavni Hrišanin kažem da je ateizam jedina ''ideologija'' koja je u stvarnom porastu u smislu da ljudi gube veru globalno, Islam i Hrišćanstvo su u porastu jer raste i broj stanovnika na zemlji pa proporcionalno tome i broj vernika. 

OK, prvo sam naisao odgovor pa sam tek onda video da si ovo napisao. Respect.

[cloudking]

пре 4 минута, Pedja.jo рече

Jel ti čitaš šta pišeš?    

Islam je pisan takvim jezikom da ne ostavlja prostora za tumačenja? Ček ček, Kuran je pisan arapskim koji je semitski jezik tako? Hriščanstvo je nastalo praktično među jevrejima koji takođe govore semitskim jezikom? Kako to da islam ne može da se tumači a hrišćanstvo može?

Ne znam kako bi ti protumačio neke odlomke iz kurana koji pozivaju na nasilje i to nedvosmisleno? Ne znam kako UBIJ može da se tumači drugačije? A da.....možda kao ''UBIJ U POJAM''  

MEni ostaje jedino da po milioniti jubilarni put ponovim "Islam je gori od hriscanstva..." valjda ce me skontas nekad

[Bokisd]

Пре сат времена, Pedja.jo рече

Dakle Islam je u porastu ali ne zato što ljudi prelaze masovno u islam već zbog naraštaja. Smatra se zapravo da je broj ljudi koji prelaze iz Islama u Hrišćanstvo i obrnuto skoro pa jednak sa malim tankim plusićem u korist Hrišćana u centralnoj Africi gde je protestantizam u ogromnom porastu. 

I, jos jedna konstatacija,...... muslimanima je dozvoljeno u hriscanskim zemljama prakticno da rade sta hoce i propovedaju i sire svoju veru,...... dok u muslimanskim zemljama to nije dozvoljeno,..... da zamislimo da je sloboda veroispovesti recimo u Pakistanu i da postoje hriscani i crkve ..... pitanje je koliko bi bila muslimanska vera zastupljena u odnosu na hriscanstvo....itd...

[cloudking]

пре 2 минута, Јеврем рече

Искрено, бринем се за тебе

lele, bljak... ti li si ova sorta forumasa?

 

(a pritom nista ne kapiras sta pisem...)

[Јеврем]

пре 13 минута, cloudking рече

Evo @Јевреме  kao globalni moderator, jel bi ti opomenuo sad Pekija zbog ove izjave?

По ком основу?
И чему то упорно цинично и лажно повлађивање, наметањем звања модератора?
Форум има модератора, ја сам овде нов, али ето, без његовог (или њеног) мешања и без стицања права на модерацију сам те натерао да се колико-толико држиш теме.

[Pedja.jo]

пре 3 минута, Rabbi рече

Zanimljivo... 

ISA, MESIH, SIN MERJEMIN/ISUS, MESIJA, SIN MARIJIN – POSLANIK ISLAMA

KUR’AN O ISAU, A.S.

Isa, a.s., se u Kur’anu spominje u 15 poglavlja (sura), odnosno u više od 90 kur’anskih stavaka (ajeta). Isa, a.s, i njegova majka, časna Merjema, među najcjenjenim su osobama u ukupnom islamskom nauku. Isa, a.s., je u Kur’anu opisan kao „Duh Božji“, kao „Duh od Njega (Boga)“, kao „Riječ Božja“, kao „Jedan od Allahu bliskih“ koji je dahom meleka Džibrila/anđela Gabrijela bio „usađen“ u svoju majku. Za muslimane, Isa, a.s., je čovjek, pretposljednji Božji poslanik, u nizu poslanika koji su mu prethodili. Njemu je Allah Uzvišeni objavio Indžil/Evanđelje (Radosna vijest). Bio je musliman, što znači pokoran Allahu, i Allahov odabranik. Muslimani ne prave nikakve razlike između njega, Muhammeda, a.s., i drugih Allahovih poslanika. Podjednako ih vole i cijene.

„Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’ I oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.’“ (El-Bekara, 258.)

Na uopćen način, bez većih detaljiziranja, Kur’an govori o tri životne faze Isaa, a.s. Prva se odnosi na njegovo čudnovato rođenje, druga na njegovo poslanstvo i misiju pozivanja vjeri u Jednoga Boga, Allaha, dž.š., a treća, također obavijena velom tajne, govori o njegovoj smrti. Kur’an se također osvrće na kršćanske dogme o njemu, kritizirajući kršćansko učenje o Isaovim, a.s., božanskim osobinama, smatrajući takvo učenje kršenjem čistog monoteizma.

 

Merjemina obitelj

Kronološki gledajući, Kur’an svoje izlaganje o Isau, a.s., počinje kazivanjem o njegovoj majci, časnoj Merjemi/Mariji i njenim rađanjem u obitelji Ali Imran. Ta je obitelj bila zadužena za održavanje Hrama u Jeruzalemu kojeg je sagradio Sulejman, a.s., sin Davudov a.s./Solomon, sin Davidov. Allah, dž.š., potvrđuje da je to jedna od najodabranijih, najposebnijih i najpobožnijih obitelji koja je ikada živjela na zemlji:

„Allah je odabrao i odlikovao Adema i Nuha i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom“. (Ali Imran, 33.)

Za Merjemu Allah, dž.š., u Kur’anu svjedoči da je najčasnija žena među svim Ademovim/Adamovim potomcima. Devetnaesto kur’ansko poglavlje imenovano je po njoj i općenito je jedina žena imenom spomenuta u Kur’anu. Merjema/Marija više se puta spominje u Kur’anu nego u cijelom Novom zavjetu (Bibliji).

Sve do rođenja časne Merjeme, propisi su nalagali da samo muška djeca mogu služiti u Hramu. Dugo čekajući da zatrudni, njezina se majka zavjetovala da će, počasti li je Allah, dž.š., muškim porodom, svoje dijete podariti za službu u Hramu. Nakon što je rodila Merjemu, potištena jer žensko ne može služiti u Hramu, pravdala se Allahu:

„Gospodaru moj, rodila sam žensko, a muško nije što i žensko. Dala sam joj ime Merjem. Ja nju i njen porod stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana.“ (Ali Imran, 36)

Međutim, Allah, dž.š., kroz Objavu mijenja Zakon i dopušta Merjemi da boravi u Hramu u kojem je sve vrijeme samo Njemu činila ibadet/Boguslužje. Merjema izraste u osobu velikoga znanja i mudrosti te iskrene vjere u Allaha, dž.š. I meleki joj osobno dolaziše razveseljavajući i savjetujući je:

„Merjema, Allah je tebe, zaista, odabrao i čistom učinio! On je tebe odabrao nad ženama svjetova! Merjema, budi skrušena i Gospodaru svome sedždu čini, i Njemu se klanjaj zajedno s onima koji Mu se klanjaju.“ (Ali Imran, 42, 43)

O Merjemi je sve vrijeme brinuo muž njene sestre, Allahov poslanik Zekerijja a.s./ Zaharije. I o tome nas Allah, dž.š., obavještava:

„I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo. Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. ‘Odakle ti ovo, o Mejrema?’ – on bi upitao. A ona bi odgovorila: ‘Od Allaha! Allah opskrbljuje koga hoće, bez muke.’“ (Ali Imran, 37)

Uvjerivši se u poseban Merjemin status kod Allaha, dž.š., i njenu čistu i bezgraničnu vjeru, Zekerijja, a.s., koji nije imao djece, zamoli još predanije Allaha Uzvišenog da mu podari potomka:

„Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: ‘Gospodaru moj’ – reče – ‘podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!’ I dok se on u hramu stojeći molio, meleki ga zovnuše: ‘Allah ti javlja radosnu vijest: rodit će ti se Jahja koji će u Allahovu knjigu vjerovati, i koji će prvak biti, i čedan, i vjerovjesnik, potomak onih dobrih.’ ‘Gospodaru moj’ – reče – ‘kako ću imati sina kada me starost ophrvala, a i žena mi je nerotkinja?’ – ‘Eto tako’ – reče On – ‘Allah čini što On hoće.’ (Ali Imran, 38-40)

 

Vijest o rođenju Isaa, a.s.

U Hramu, tijekom njena uobičajenog obavljanja vjerske službe (ibadeta), Merjemi se u jednom trenutku, u liku savršena muškarca, javlja melek Džibril/anđeo Gabrijel, donoseći joj od Allaha Uzvišenoh vijest da će roditi sina, što kod nje izazva šok, strah i veliko čuđenje. Kako će roditi kada ju nijedan muškarac u životu nije dotakao, pitala je časna Merjema donosica radosnih vijesti?! O tome Uzvišeni Allah veli:

„I spomeni u Knjizi Merjemu kada se od ukućana svojih na istočnu stranu (Hrama) povukla. Ona je postavila paravan da se zakrije od ostalih; te smo joj Mi poslali Našeg meleka Džibrila , i on joj se pojavi u liku savršena čovjeka. ‘Ja se utječem Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!’ – uzviknu ona. ‘A ja sam upravo glasnik od tvoga Gospodara’ – reče on – ‘da ti poklonim dječaka čista!’ ‘Kako ću imati dječaka’ – reče ona – ‘kada me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!’ ‘To je tako!’ – reče on – Gospodar tvoj je rekao: ‘To je meni lako’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!“ (Merjem, 16-21.)

Dok ju je smirivao riječima upućenim od Uzvišenog Allaha, Džibril je, prema komentatorima Kur’ana, puhnuo prema njoj od čega je Merjema zanijela Isaa, a.s.:

„Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a mi smo udahnuli u nju od Našeg duha; i ona je posvjedočila istinitost riječi svoga Gospodara i Njegove objave, i bila je od istinski predanih (robova).“ (Tahrim, 12.)

I na drugom mjestu u Kur’anu spominje se ovaj događaj:

„I spomeni onu koja je sačuvala svoju nevinost: Mi smo udahnuli u nju od Našeg duha, i učinili nju i njena sina znamenjem svjetovima.“ (El-Enbija, 91)

Merjemin porođaj bez doticaja muškarca bila je mudžiza (nadnaravno djelo) i jedno od središnjih učenja islama.

 

Optužbe za blud

Merjema je pretpostavljala da će biti uznemiravana i provocirana zbog trudnoće, uvjerena da ljudi neće povjerovati da je njen slučaj izravna Allahova odredba, iako su je poznavali kao pobožnu, bogobojaznu i čestitu ženu. Zato je krila svoju tajnu dok njena trudnoća nije postala očita. Povjerila se jedino svojoj sestri, ženi Zekerijje a.s., koja je u isto vrijeme zanijela Jahju a.s. Osjetivši veliki strah i tegobu, požalila je što je uopće živa, a njene nam misli Allah, dž.š., prenosi u suri Merjem:

 

7„Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!“ (Merjem, 23.)

Na takvo njeno razmišljanje Allah, dž.š., joj ponovno šalje meleka Džibrila koji je hrabri i saopćava joj da nema razloga za žalost i tugu, jer koga Allah, dž.š., čuva, nitko mu ne može nauditi:

„I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: ‘Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, prosut će se po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: ‘Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.’“ (Merjem, 23-26.)

Znajući da će je njen narod optuživati za preljub, Uzvišeni Allah joj je naredio da šuti i ne objašnjava, jer opravdavati se u njenoj situaciji, koju obični ljudi nisu mogli razumjeti, nije imalo smisla. Merjema je tako i postupila. Kada je nastupilo za to određeno vrijeme, Merjem je rodila Isa, a.s. O rođenju, tj. dolasku Isaa, a.s , na ovaj svijet, Allah, dž.š., kaže:

„Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: ‘Budi!’– i on bi (rodi se).“ (Ali Imran, 59.)

Merjema, kao što joj je kroz Objavu naređeno, ni s kim ne razgovaraše, a novorođenče odniješe svojoj obitelji, vjerujući da će je oni razumjeti i bez prigovora zaštititi. No, i sami zbunjeni Merjeminim slučajem, te pod utjecajem sredine u kojoj su živjeli, i njeni je najbliži osudiše:

„Hej ti, koja u čednosti ličiš Harunu (Aronu), tvoj otac nije bio nevaljalac, a mati tvoja nije bila nevaljalica.“ (Merjem, 28.)

Ona je samo šutjela i pokazivala na dijete, dajući im znak da pitaju novorodženče ono što im nije jasno. Allahovom voljom, Isa, a.s., će progovoriti iz kolijevke i tako opravdati svoju majku koju su već počeli optuživati za blud, za što je po tadašnjim židovskim zakonima bila predviđena i smrtna kazna. Isaovo, a.s., progovaranje iz kolijevke će ujedno biti i prvi dokaz/mudžiza njegova poslanstva, a nevinosti njegove majke. Kur`an o tome kazuje:

„Ja sam Allahov rob”, rekao je Isa a.s. “Učinit će me blagoslovljenim gdje god da bio i naredit će mi da, dok sam živ, molitvu obavljam i zekat dajem i da majci svojoj dobar budem. I neka je mir sa mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih proživljen.” To je Isa, sin Merjemin. To je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju. Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvišen je On, kada nešto odredi, On za to samo kaži: “Budi!“ i to bude. (Merjem, 28– 35.)

Kada su čuli da Isa, a.s., govori iz kolijevke tadašnjim je Židovima postalo jasno da je on posebno dijete te su odustali od svog nauma da kazne njegovu majku pustivši je na miru, iako Isaovo, a.s., progovaranje iz kolijevke nisu smatrali Božjim čudom/ mudžizom nego magijom. Kakogod bilo, kasnije su Isau, a.s., osporavali da je Allahov poslanik i da mu Allah objavljuje Indžil (Evanđelje) kao što je Musau, a.s./Mojsiju objavio Tevrat/Toru.

S druge strane, Kur’an potvrđuje da je Isa, a.s, u biološkom smislu, rođen bez oca, no to ne znači da je „sin Božji“ ili sam bog, kao što današnji kršćani vjeruju. Kur’an na više mjesta oštro demantira takvu tvrdnju kao neistinitu i bogohulnu:

„Oni govore: ‘Milostivi je uzeo dijete!’ – Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete – ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!“ (Merjem, 88-93.)

Već kazasmo da je njegova majka, časna Merjema/Marija, više puta spomenuta u Kur’anu nego u cijelom Novom zavjetu. No, o pretposlaničkom Isaovom, a.s., životu Kur’an nam ništa ne govori. Jedino što nam Kur’an donosi Isaovo, a.s., je progovaranje iz kolijevke, čime je pokazao svoju prvu mudžizu, kojom je opravdao svoju majku i tako je spasio smrtne presude za blud. Teško možemo i zamisliti nezavidni položaj časne Merjeme kada je morala opravdati rođenje svoga sina bez oca. U toj teškoj situaciji, oslanjajući se jedino na Uzvišenoga Allaha, Merjema je samo prstom upirala na svoje dijete – „Kako da govorimo djetetu u bešici?“, upitali su prisutni? Tada je Allah, dž.š., intervenirao čudom – tek rođeno dijete je progovorilo. Prve njegove riječi potvrda su njegove ljudskosti, a ne božanstva: „Ja sam Allahov rob”, rekao je Isa a.s.

Kur’an općenito koristi riječ „rob Božji“ za sve poslanike, pa tako i za Isaa, a.s., jer Allah, dž.š., je Vladar, a sva ostala stvorenja su Njegovo djelo i rezultat Njegove odredbe. Kur’an, prenoseći Isaove, a.s., riječi izgovorene u kolijevci, na kraju citiranog ajeta naglašava da je nezamislivo da Bog ima dijete, „prigovarajući“ kršćanima za njihovu teološku doktrinu o trojstvu, odnosno za njihovo vjerovanje u božanske osobine Isaa, a.s.

U islamu se, ni u prenesenom smislu, Božanske karakteristike ne smiju pridavati stvorenjima. Iako kršćani svoje učenje o trojstvu pokušavaju pojasniti time da je riječ o jednome Bogu Koji se samo objavljuje kao tri osobe (Otac, Sin i Duh Sveti), islam takvo vjerovanje ne prihvaća.

O kršćanskoj dogmi trojstva govori više kur’anskih ajeta. U kur’anskom poglavlju En-Nisa Uzvišeni Allah kaže:

„O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: ‘Trojica su!’ Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog – hvaljen neka je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok.’ Mesihu neće biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najbližim. A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah će ih sve pred Sebe sakupiti.” (En-Nisa, 171-172. )

Nisu svi kršćani u početku vjerovali u tri božanske osobe. Tek s vremenom, vodeći ljudi Crkve, potpomognuti tadašnjim vlastima, utemeljuju službeno učenje o trojstvu. Prvi su kršćani bili proganjani više od dvjesto godina. Nova religija postala je javna tek kada je rimski imperator Konstantin 313. godine Milanskim ediktom prihvatio novu vjeru i učinio je službenom vjerom Carstva organizirajući crkveni kler i udarivši temelje današnje kršćanske dogme. No među brojnim kršćanskim sljedbama i frakcijama kroz povijest su iznikla i dan-danas postoje i različite verzije, tumačenja i vjerovanja te međusobna osporavanja. Tako katolici vjeruju da je Sveti Duh nastao uzajamnim dahom Boga oca i boga sina, a pravoslavni da je Sveti Duh nastao samo dahom Boga oca. S druge strane, današnji protestanti imaju uvelike sasvim drugačije viđenje dostatnosti i autoriteta Svetoga pisma, uloge Crkve i pape u životu kršćana, statusa Marije, statusa i štovanja kršćanskih svetaca, spasenja, sakramenata, čovjekove sudbine nakon smrti, od onoga što ga imaju katolici, idt.

Ukratko, kršćansko vjerovanje ističe da je Krist tijelom čovjek, a duhom bog. Osnova tog učenja je sljedeća: Isus Krist je bog koji je radi otkupljenja čovječanstva od „istočnog grijeha” umro na križu, uskrsnuo uzašavši na Nebo, ucijepio se u Boga i vratit će se na Zemlju da uspostavi Kraljevstvo nebesko. Po kršćanstvu, on je, nakon raspeća na križu, uskrsnuo i objavio se svojim pristalicama kao Krist, spasitelj i iskupitelj čovječanstva od „istočnog grijeha”.

 

 

Uh ovde sam te čekao

„O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: ‘Trojica su!’ Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog – hvaljen neka je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok.’ Mesihu neće biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najbližim. A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah će ih sve pred Sebe sakupiti.” (En-Nisa, 171-172. )

Mi Hrišćani imamo koncept trojstva izvučen na osnovu onoga kako se Bog po svojoj prirodi pojavio još od Starog Zaveta i niko ne kaže da Hrišćani veruju u 3 Boga to samo govori koliko Allah nije znao šta priča i dodatno demantuje ovaj ajet. Hrišćani eruju u JEDNOG BOGA, dakle esencijalno jednu božansku prirodu koju dele tri ličnosti, te tri ličnosti zajedno čine tog jednog Boga, dakle ne tri različita Boga već jednog Boga, dele istu esenciju, isti početak zato sama prva rečenica u postanju kaže ''BERESHIT BARA ELOHIM'', Elohim je množina reči ELOH (Bog) što implicira da Boga čine veše ličnosti dakle U POČETKU ELOHIM STVORI NEBO I ZEMLJU a ne U POČETKU STVORI ELOH NEBO I ZEMLJU, i tako dalje tako dalje da ne širim priču o konceptu trojstva šalji mi poruku pa ču ti objasniti u inboksu.

Da se vratim na ajet. Ajet jasno kaže da je Isus reč Alahova i Duh njegov. Reci mi sada da li su Duh Alahov i Reč alahova odvojivi od esencijalne prirode Allaha ili su neodvojivi? Uzmi u obzir da je po kuranu RUAH (DUH) alahov ušao u mariju i ovaplotio je pa me zanima da mi lepo detaljno objasniš sledeće, prati lepo dakle.

1. Da li je Alahov duh esencijalno neodvojiv od Alaha ili odvojiv od njega?

2. Da li je Reč Allahova esencijalno odvojiva od alaha ili je neodvojiva jer je nastala zajedno sa Allahom?

3. Da li je Kuran večna alahova reč, tj da li je kuran večan ili ograničen trajanjem?

Ajde odgovori na pitanja pa da ti objasnim nedoslednosti i licemerje u Islamskom degradiranju Hristovog božanstva. 
 

[cloudking]

пре 3 минута, Јеврем рече

По ком основу?
И чему то упорно цинично и лажно повлађивање, наметањем звања модератора?
Форум има модератора, ја сам овде нов, али ето, без његовог (или њеног) мешања и без стицања права на модерацију сам те натерао да се колико-толико држиш теме.

Ma ja mislim da te treba da te nagradimo!

Na primer... jedna moderatrska titula bi legla sad ko budali samar.