Jump to content

Оцени ову тему


Препоручена порука

РАЗБОЖИЋЕЊЕ БОЖИЋА - “БЕЗБОЖНИЧЕ, УМРЕЋЕШ”

Педесет и пет година државног антитеизма неминовно су нас изопачиле до политеизма, агностицизма или сујеверја. Гурајући здраве верске појмове у страну, стварали смо и нагомилавали нове и нове богове. Модеран човек је све више многобожац. Духовно мртви хришћани, отровани гордошћу, гледајући телескопом божићну Звезду бунцају: “Дакле, ипак је истина мој пријатељу! Наша вера нема више места у васиони. Постоје само вечни природни закони и ми сами… Или можеш да замислиш, да би за створење наше сићушне планете Син Божји сишао с неба? Ми немамо Бога који би се за нас бринуо, ми имамо још само себе. Од сада човек човеку мора бити све?! ” Тако мисле и осећају “уморни од живота”, али и “сладострасници” који нису ни кренули, а већ се враћају. Школовани за безбожнике уживају своју заиста заслужену мировину и животаре своју жалосну духовну ушкопљеност, јаловост, са скоро искорењеним смислом за веру и живот по Богу, али још, мада онемоћали, разбожују све и сваког, пре свега својом “мисионарском” саможивошћу – болешћу атомског доба. А саможивост укључује све што разједињује: изостаје заједнички сто, заједничка молитва, заједнички пост, заједничко дело и заједнички празници или заједнички празнички датуми. Свештеник одавно није домаћин, не само у својој парохији или епархији, већ ни у својој цркви или манастиру. Еванђелска “неплодна смоква” и јесте индивидуализам у Цркви. Поред тога у њој су све бројнији “живи мртваци” уместо живих хришћана и сви су погрешни, преварљиви и сагрешиви. “Ако со обљутави више није ни за шта осим да се проспе и да је људи погазе” (Мт 5,13). Безбожници постоје и у народу Божјем, међу крштеним многобошцима. Они дајући маха свом презиру према Богу, прогоне изнутра све ваљано, праведно и свето у Цркви.

Свештенство спада на клерикализам, неправославну крајност када паству гледа с висока, када служење замењује владањем, а живљење од олтара симонијом. Сиромашни, усамљени, напуштени, прогнани, печалбари, заробљени, затворени, болесни, очајни, настрани и огорчени, не налазе пут повратка на своје божићно место. Наспрам њих су и обожаваоци стандарда, неправедно обогаћени или безвољни мамонисти (Мт 6,24; Лк 16,9.10.13), те и полуверници или духовни хермафродити и преливоде, творци духовне и моралне каљуже, “мрзости опустошења”, односно “гнусобе опуштења”. Даље: на три мртвачка сандука долази једна колевка. Не рађајући децу постајемо заточеници и робови бесмисла и одумирања, а какав је Божић без детињства и дечје невиности. Побачајима и контрацептивима “бринемо се” да нас буде још мање. Разведени бракови су све бројнији упркос психијатријским “курсевима освежења” која одржавају брачна саветовалишта. Млади људи прасну у смех и на помен речи “побожност”, “љубав”, “вера” или “Бог”. У њиховом вокабулару подцртане су речи “новац”, “секс”, “моћ” и “лепота”. Богочовек Христос је “прошао земљу чинећи добро” (Дј 10,38), а људи готово више не верују у братство и пријатељство, чак се најмилосрдније кидају основни људски додири.

Божић је у западном свету (али и код нас), деградиран на вашар јаловости, окамењене обичаје или на пословање, божићно тржиште, божићни туризам, метеж и вреву, рекламе, забаву и празничку (скроз многобожачку) узрујаност; или је оптерећен етнофилетизмом, еугеником, шовинизмом, политиком, па чак и псеудорелигиозним настраностима и естетским неуредностима.

Разбожићени “положајници” ипак нешто чекају, али се не зна шта. “Деда-мраз” или његов амерички двојник “Свети Никола” деле “поклон-пакете” за Силвестрово у ове новогодишње дане. Они су у познатом костиму чаробњака, са вуненом брадом и косом, у црвеном плашту са пентограмима и уграђеним магнетофоном за снимање дечјих жеља, које се “остварују” пошто их продавци преслушају, а родитељи плате. Заиста “фино” и промућурно! Па, побогу, том малом кућном богу се мора жртвовати!? Заиста није узалуд Гете рекао да најсјајнију светлост прати сенка.

о. Иларион Ђурица

https://www.facebook.com/ilarion.djurica/posts/1651816698418461

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Smatram da je opasno da Bozic preraste u ono sto predstavlja na zapadu. Bozic na zapadu jeste samo puki praznik,razlog da se opsedaju marketi,kupuju pokloni,da potrosacko drustvo pokaze svoje zube...i tu nema nigde onoga i ono sto se proslavlja. Nema Hrista.

 

Nazalost,teznja kod nas Srba nekako ide tim pravcem,Bozic postaje Bozic bez Boga,Hrista,glavna preokupacija je ne molitva,crkva vec hrana,pokloni...pa sto ne reci i obicaji koji mozda nemaju najcesce nikakve veze sa nasom pravoslavnom verom. Polazim od sebe.

 

Medjutim, ti obicaji su ipak koren nasli u nasem narodu i kakvi su takvi su primljeni su i bolje i oni,nego nista. Sa svojom porodicom trudim se da ako nismo postili,svakako odemo u crkvu,na Badnji dan,vece,na Bozic takodje,da se na Badnje vece i Bozic pomolimo Gospodu Bogu,da procitamo Oce Nas,Bogorodice djevo,simvol vere,da okadimo kucu,da komsijama koji mozda nemaju darujemo nesto u ime Gospoda.Isto mislim da je jako bitno da ostanemo kuci,da se okupimo i da budemo zajedno...a sve vise vidjam ljudi koji na Bozic gledaju kao slobodan dan,pogodan za raznorazne druge stvari,pa cak i putovanja.

 

Nije to puno,stavise malo je,ali opet makar to.  Nazalost klizimo ka zapadnjackom poimanju Bozica i uopste praznika kao takvog,treba neko malo da nas prodrma,razrma,da shvatimo ko smo i gde smo. 

 

Dace Bog,da cemo u nastupajucim i narednim godinama se posvetiti nasim praznicima,svetinjama,nasem zivotu na mnogo bolji nacin.

Христос воскресе из мертвих,смертију смерт поправ и сушчим во гробјех живот даровав

Link to comment
Подели на овим сајтовима

No, ta situacija jie više manje izuzev nekih nebitnih detalja nepromjenjena već 1100+ godina bar što se tiče Slovena, sveti Ćirilo i Metodije od nas Slovena, njihovih duhovnih čeda danas baš neku veliku radost ne bi imali. Od vremena kad su oni došli na Veliku Moravu i donijeli nam Slovo Božije, Riječ Božiju koja ima moć oslobadjati mi i dalje ostajemo takvi kakvim su nas tamo u tim nekim kolibama moravskim našli, robujemo grijehu, Mamonu i praktikujemo razne vrste idolatrije, otvorene i prikrivene koje su oni gorko teško nastojali iskorijeniti i od takvih svih robovanja nas osloboditi htjeli. Prije su to bile razne vrste magija i praznovjerja a danas je to stanje na bankovnim računima, čim veća cifra eura, dinara na njemu tim to jača "magija". Imaš 1000 eura kupiš si svašta nešta, imaš 10000, 100000, milion eura to je odmah deset puta, sto puta itd. silnija "magija" i deset puta i sto puta teži lanci koji nas drže u vrzinom kolu samoporobljavanja. Nemamo si šta nagovarat, i iizgovarati se, prosto smo idolatristi, idolopoklonici. Hrišćanstvo zahtjeva angažman, aktivnu promjenu iznutra a mi sjedimo pasivno ko utovljene guske i radujeme se svakom zrnu kojim nas pita to potrošačko društvu a ne marimo za to da nas svako ono vodi dalje k otudjenju od Boga i propasti.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Школовани за безбожнике уживају своју заиста заслужену мировину и животаре своју жалосну духовну ушкопљеност, јаловост, са скоро искорењеним смислом за веру и живот по Богу, али још, мада онемоћали, разбожују све и сваког, пре свега својом “мисионарском” саможивошћу – болешћу атомског доба.
Link to comment
Подели на овим сајтовима

@@Zayron,

 

Ima toga, samo ne bih isao u krajnost, ipak zaradjujemo da bismo jeli i obukli se, tj. preziveli. Ali jeste, to sto kazes, problem je ako se covek vise uzda u svoje prolazne snage i novce, a ne u Boga

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

@@Zayron,

 

Ima toga, samo ne bih isao u krajnost, ipak zaradjujemo da bismo jeli i obukli se, tj. preziveli. Ali jeste, to sto kazes, problem je ako se covek vise uzda u svoje prolazne snage i novce, a ne u Boga

 

To se podrazumijeva kad si čovjek ima zaraditi za dostojan život, no sveta braća solunska bi se vrlo začudili tom današnjem spisku "životno važnih i egzistencijalnih" stvari koji danas 80-90% nas smatra minimumom toga da bi se osjećali "srećnim, zadovoljnim i ispunjenim".

Link to comment
Подели на овим сајтовима

To se podrazumijeva kad si čovjek ima zaraditi za dostojan život, no sveta braća solunska bi se vrlo začudili tom današnjem spisku "životno važnih i egzistencijalnih" stvari koji danas 80-90% nas smatra minimumom toga da bi se osjećali "srećnim, zadovoljnim i ispunjenim".

 

Kako gde, i u kojoj ekonomiji. Ljudi ovde kod nas ipak jesu ipak u velikom egzistencijalnom problemu.

 

Ali bas me zanima, na sta mislis kad kazes minimum?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Kako gde, i u kojoj ekonomiji. Ljudi ovde kod nas ipak jesu ipak u velikom egzistencijalnom problemu.

 

Ali bas me zanima, na sta mislis kad kazes minimum?

 

Odlično pitanje, taj "minimum" ne nadješ nigdje u nikakvim statistikama već u nemirnom i praznom, halapljivom i nezajažljivom srcu kojem nikad nije ničega dosta, uvijek traži više i više, kao na Olimpijadi.  I taj najsiromašniji kojem prolaznici ubacuju novčiće u šešir sanja (isključimo iznimke u zanemarljivim promilima na nivou statističke greške) o tom da stekne kakvim čudom nekakve milione i počne tek onda za njega "pravi život", Havaj i uživancija. Život pojmljen kao beskonačna party, dobra auta, "ribe", milioni na kontu.... Taj ko se ne umije ili neće ispuniti Riječi Božijom radi tio onda tako "po svom" a konzum, Mamonom ovladano i uslovljeno, porobljeno potrošačko društvu mu u tom pomaže i svesrdno ide na ruku u svemu što hoće.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@@Zayron,

 

kao pornografija (ne samo u keksualnom smislu), jer mozes da gledas, ali ne mozes da pipnes, a i ako se odvazis da istrazis iz kamere tog sveta, ili cak udjes u njega, shvatis da je mnogo prljaviji nego sto si mislio, sta vise surov, i bez trunke milosti, i da samo gubis, a nista ne dobijas

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Upravo sad ovih dana kad slavimo rodjenje Logosa, Slova Božijeg, Riječi Božije, dao Bog da se u svakom od nas rodi to Slovo, voda živa od koje nikad ožednjeti neće i koja jedina ima moć utoliti tu našu vječnu žedj, bez toga je svaka proslava Božića samo puka fraška, šarada, Božić bez Boga, Bogomladenca Hrista, atrapa i maketa, konzumentski totem okićen LED lampicama i trčećim svjetlom - kako to reče papa Francis.

http://www.bastabalkana.com/2014/05/teci-teci-vodo-ziva-gospod-isus-hrist-zena-samarjanka/?utm_source=feedburner&utm_medium=feed&utm_campaign=Feed%3A+bastabalkanablog+%28Ba%C5%A1ta+Balkana+-+Natural.+Life.+Style.+Magazine%29

http://www.b92.net/zivot/vesti.php?yyyy=2015&mm=11&dd=20&nav_id=1065490

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@@Zayron,

 

kao pornografija (ne samo u keksualnom smislu), jer mozes da gledas, ali ne mozes da pipnes, a i ako se odvazis da istrazis iz kamere tog sveta, ili cak udjes u njega, shvatis da je mnogo prljaviji nego sto si mislio, sta vise surov, i bez trunke milosti, i da samo gubis, a nista ne dobijas

 

Da, novodobi čari, mari i magije, opet se vraćamo tamo gdje smo bili kad su sveti Ćiril i Metodije bacali naše toteme u rijeku Moravu i ložili si vatru od njih - za naše dobro, ostavili smo te a našli toteme druge, savremenije i modernije u duhu našeg doba i vremena.

http://bit.ly/1S7Yloy

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Da, novodobi čari, mari i magije, opet se vraćamo tamo gdje smo bili kad su sveti Ćiril i Metodije bacali naše toteme u rijeku Moravu i ložili si vatru od njih - za naše dobro, ostavili smo te a našli toteme druge, savremenije i modernije u duhu našeg doba i vremena.

http://bit.ly/1S7Yloy

 

To je naš neki zilot, samozvani "patrijarh" Eliaš, on je Čeh ali živi i aktivan je na Ukrajini, video postavljam kao zanimjiv prilog, tamo praktikuje odricanje od demona, totema, duha idolatrije i obnovu krštenja naroda Rusije, Ukrajine i Bjelorusije na spomen jubileja pokrštenja Kijevske Rusi i svetog kneza kijevske rusi Vladimira. Exkomunikovani su ustvari od nas kao sekta. Ne zbog tog odricanja od demona, naravno, već zbog neposlušosti Crkvi i zbog svog extremizma, on je izmedju ostalog stigao"exkomunikovati" nekoliko papa što živih, što mrtvih i nekoliko patrijarha pravoslavnih uključujući i aktuelnog patrijarha moskovskog i cijele Rusije Kirila zbog njegovih ekumenskih aktivnosti (ekumenski susrert u Astani) iz te neke njihove "vizije" opšte Crkve. Njegova sekta i nekoliko odbjeglih svetovasilijanskih grkokatoličkih monaha koji su mu se priključili a koje je nekakonski "hirotonisao"  se smatra jeretičkom sektom s perspektive Vatikana i te nekanonske hirotonije su bile glavnim razlogom isključenja iz Crkve.

https://cs.wikipedia.org/wiki/Vladim%C3%ADr_I.

http://vkpatriarhat.org.ua/en/

Link to comment
Подели на овим сајтовима

No, ne znam, meni se čini da taj konzum nije sam po sebi glavni razlog svega toga, u pozadinii svega toga ja vidim nešto drugo, mnogo veće i ozbiljnije a to je nedorečena, neartikulovana i netransparentna i/ili konfuzna socijalna nauka Crkve, namjerno ne pišem koje, važi to za sve jednako. U situaciji gdje se i sveštenici ili svećenici i pastori bore da budu socijalno obezbijedjeni, osiugrani u društvu putem korisničkih usluga modernih državnih ili društvenih sistema penzijskog i/ili socijalnog i zdravstvenoig osiguranja, šta onda reći za mirjane, laike. Gdje je tu sad mjesto za providjenje i milost Božiju, za čudesa i mirakle kad se nogama i rukama borimo da imamo sve to i penziju i besplatne ili dotirane ljekare itd. U čemu je onda bitno drugačiji stav bračnih supružnika koji hoće da sve imaju "pod palcem" i pod kontrolom uključujući naravno i brojnost svoje porodice, on je legitiman i u najmanju ruku isto tako opravdan (ili pak neopravdan)  kao i sveštenika/svećenika i episkopa/biskupa koji se bore da budu penziono, zdravstveno i po svim stranama osigurani za slučaj bolesti, starosti, nemoći itd. bilo sistemom ulaganja u državne institucije koje pružaju tu službu ili bilo individualne uštedjevine,  ostavljaju si novac na konto u banku ili pod madrac za crne dane, zlu ne trebalo. Dnevno sa propovjedaonica i katoličkih i pravoslavnih, pa i protestantskih ali u nešto manjem mjerilu i sa manje vatre, slušamo propovjedi i pridike o tom kako izumiru narodi srspski, češki, njemački, evropski jer supružnici neće da imaju više od jednog, dvoje potomaka što je automatski statistički, demografski minus a to zbog toga što bi bili u misus finansijskom i imali nizak opšti životni a to sa svakim novim djetetom to lošiji. U čemu su sad njihovi postupci nelegetimni i nejevandjeljski i bitno drugačiji od onih sveštenika i episkopa koji rade to isto samo na drugi način. gdje sad vidite tu mjesto za kakvo providjenje i mirakle Božije, k čemu bude tu ona Hristova parabola o ptičicama nebeskim i ljiljanima u polju koji nit siju niti platno tkaju da se obuku a hrani ih i oblači providjenje Božije? Naravno da ne pozivam na život kao u amišu ili nešto slično ali zanimao bi me stav svetih Otaca da vide sve to danas, sva ta moguća osiguranja i reosiguranja, socijalna i zdravstvena i za auta, obavezna, nadstandardna itd. Konzum i hipermarketi su samo malinkati vrh tog ogromnog glečera, ledenjaka, sante leda pod vodom. A prema kojoj jurimo isto tako kao Titanik nekada.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Мени се само због тога чинило да је једина предност старог календара то што славимо касније па нас не бомбардују са глупостима о Крисмасу... али опет, ево, сад сам за Божић био у тазбини, они гледају ТВ (ми то немамо у кући), и све могуће емисије су биле о оном дебелом наочарку у плишаној црвеној 'аљини и о Крисмасу по америчком моделу. Тежак дебилизам...

Најбољи бизнис је отварање фабрике која производи позитивне мисли (авва Пајсије Светогорац)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Креирај ново...