Jump to content

Сујета


Препоручена порука

 

Sujeta - slast za ego, otrov za dušu
 
 

Šta znači biti sujetan? Sujeta je pojam koji ima negativnu konotaciju. Kada kažemo za nekoga da je sujetan to smatramo negativnom karakteristikom njegovog / njenog karaktera. Svi ljudi su sujetni, bez izuzetka, ali se ljudi razlikuju u stepenu izraženosti njihove sujete. Kada se u svakodnevnom govoru kaže za nekoga da je sujetan obično se misli na nekoga sa izraženom, prenaglašenom sujetom.

 

Sujetna osoba je:

 

1. preosetljiva na kritiku i odbacivanje

2. ima izraženu želju da dobije potvrdu od strane drugih ljudi

3. ima nisko samopoštovanje

4. čvrsto se identifikuje sa svojim egom i grčevito se drži te idenitifikacije

 

Sujetne osobe su preosetljive na kritiku. One svaku kritiku doživljavaju intenzivno, lično, kao znak odbacivanja. Ako kritikujete sujetnu osobu ona će postati ljuta i povređena i osećaće se odbačeno. Sujetna osoba žudi za prihvatanjem i odobravanjem od strane drugih. Sujetna osoba je osoba gladna ljubavi. Sujetna osoba se oseća nevoljeno a ne ume da voli sebe u zadovoljavajućoj meri. Zato ona traži potvrdu svoje vrednosti od strane drugih ljudi. Spolja može delovati arogantno, nadmeno i samouvereno. Dok iznutra se oseća nesigurno, povređeno, usamljeno, odbačeno, besno i prazno.

Zašto je sujeta “slast za ego”? Kada sujetna osoba osvaja druge ljude, dobija njihove komplimente i divljenje, ona procveta. Oseća se kao da je na sedmom nebu. Ti uzbudljivi, ekstatički osećaji moći, lične vrednosti i prihvaćenosti dižu njen ego u nebesa. Osećaj ličnog trijumfa je jako uzbudljiv, prijatan i eksicitirajući kao droga. Osoba lako postaje zavisna od njega i teško ga se odriče. Problem je u tome što svi ti osećaji (kao i svi drugi) ne mogu da traju dugo. Za sujetu važi poznata narodna izreka: ko visoko leti, nisko pada. Kada prestanu aplauzi, divljenje i prihvatanje, sujetna osoba ostaje bez svoje duševne hrane i ponovo zapada u stanje apatije, umerene i hronične potištenosti (distimije), koja može biti praćena povremenim epizodama očaja.

 

Sujeta je “otrov za dušu” jer sprečava prirodan kapacitet osobe da se razvija i dostigne svoj krajnji cilj ličnog i spiritualnog razvoja a to je sloboda od ega. Sloboda od ega ne znači gubitak ega, jer je to nemoguće. Sloboda od ega znači distanciranje od ega, svest da ego postoji ali da je ego samo ego a ne suštinska odlika nečijeg identiteta. Ego je samo filter kroz koji posmatramo sebe, druge i svet. Iako imam ego ja sam mnogo više od njega.

Ego je dečija i kulturna tvorevina sa kojom smo se identifikovali tokom razvoja. Ego se sastoji od niza kulturnih i porodično uslovljenih vrednosti, uloga i identiteta. Ego ne možemo razoriti niti izbrisati iz našeg uma, ali ga možemo prevaziđi. Možemo se izdići iznad njega, tako što ćemo uvideti da ego nije suština našeg bića. Svako ima ego ali niko od nas nije ego.

Sujetna osoba je osoba koja je centrirana na svoj ego. Ona ne vidi da ona može da postoji izvan svog ega. Zato je tako fragilna i preosetljiva. Dokle god osoba veruje da je ona ego, ona neće biti u stanju da sebe prihvati bezuslovno i oslobodi sebe ropstva sujete.

 

Kada osoba bezuslovno prihvati sebe ona oseća duševni mir, spokoj, celovitost, radost i iskrenu ljubav prema sebi, drugima i svetu. To je ljubav bez očekivanja i interesa. Volim zato što postojim a ne zato što želim da posedujem nešto ili nekoga. Kada osoba shvati i doživi da nije svoj ego ona više ne žudi za prihvatanjem od strane drugih. Više ne teži savršenstvu. Može slobodno i udobno da živi u svojoj koži jer se više ne identifikuje čvrsto sa svojim ego programima, stečenim identitetima i uverenjima. Takva osoba je svesna sebe, ali je i dalje nesavršena. Ali to više nije problem. Nesavršenost joj ne smeta, jer se više ne vezuje za ego.

 

Osnovni ego program je: vrediš onoliko koliko te značajni drugi prihvate i potvrde. Kada postanemo svesni tog programa i prestanemo da ga sledimo, postajemo slobodni od ropstva sujete. Ego program je onaj u koji veruju deca. To je program kome smo naučeni i trenirani od rođenja pa sve do odraslog doba. Ego program kaže: budi ono što drugi kažu da ti jesi, oni bolje znaju od tebe kakav si i koliko vrediš. To je naravno iluzija. Ko može da vas bolje zna od vas samih? Ne može niko.

 

Kako možemo prevazići ego i sujetu? Tako što ćemo zaviriti u sebe i potražiti odgovore iznutra. Koje odgovore tražimo? Tražimo da odbacimo iluzije o tome ko verujemo da jesmo. Kada odbacimo te iluzije ostaje ono to stvarno jesmo. To se ne može opisati rečima jer to nije koncept već doživljaj. Doživljaj da nismo ego oslobađa i uvodi nas u svet prave samospoznaje i unutrašnjeg mira.

 

Dr Vladimir Mišić

 

http://www.vaspsiholog.com/2015/11/sujeta-slast-za-ego-otrov-za-dusu/

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Тренутна асоцијација на сујету. Магла.Ево гледам кроз прозор стана ништа се не види.

Ваљда је сујета замагљена перцепција себе и других . :mahmah:

                               :1321_womens:  Carpe Aeternitatem  :1321_womens:    

Заиста вам кажем, ако се не повратите и не будете као деца, нећете ући у царство небеско.

                                                      Јеванђеље по Матеју   глава 18:1-10

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ego program je onaj u koji veruju deca.

 

Ne bih se složila sa ovim  zaključkom, jer dijete nema svijest dovoljno razvijenu i opterećenu uticajem sredine, da bi razvilo  tu vrstu nesigurnosti, pa i potrebu za potvrdom da vrijedi, na taj i takav način. U periodu adolescencije se javljaja potreba da se dokaže i potvrdi kvalitet, a sve zbog presinga kojem je mlado biće izloženo.

Nesigrnost i sujeta, koje se prvo javljaju u tragovima, dobro su tlo za ovu mučnu osobinu.

Pitam sebe, koliko toga ima kod mene, i samouvjreno tvrdim da sam odolila tom zlu...što ipak znači da sam sujetna, i da branim sebe na taj način. Ljudi smo, tako da  strah i nesigurnost idu ruku pod ruku sa sujetom i gordošću. Pitanje je, koliko možemo osloboditi sebe tog zla i razviti se u biće koje prihvata sebe takvo kakvo jeste?

Odgovor je, onda i samo onda, kad shvatimo da nije potrebno da dokazujemo svoju vrijednost, dominacijom nad drugima. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Гадна ствар је сујета. Много гадна. 

Благо онима који плачу, јер ће се утjешити; (Матеј; 5,4)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Vlada sjajan kao i obicno  :sunce:

 

Dobar je tekst i daje smernice kako nadvladati sujetu tj kako razbiti uverenja o vrednosti.

U nekim drugim psiholoskim recnicima ovo bi bila "zabrana na vrednost".

 

Itekako se formira u detinjstvu, kada roditelj uci dete da je "dobro" samo kada radi nesto sto mama i tata kazu da je dobro, kada dobija nagrade i pohvale samo za "dobro", a kada negde pogresi ne dobije kritiku ponasanja nego licnosti - "ti nista ne valjas, vidi kako si smotan, uvek prospes taj sok, nikad ne skupis igracke". Kada sa jedne strane imamo kritiku necije licnosti, a sa druge pohvalu bica, mi razvijamo obrazac da smo vredni samo kada nas drugi hvale, razvijamo nesigurnost u sopstvenu vrednost i jedino uz pohvale drugih se osecamo "dovoljno vredno".

Jer dete u tom uzrastu ne moze da jasno razluci granicu izmedju sebe i drugih, ne moze mentalno ni razvojno da razlikuje poruke drugih i zato se javlja osecaj da nismo dovoljno vredni ukoliko nas drugi ne potvrdi da jesmo.

Naravno radi se o detetu malog uzrasta kada se ovakve stvari i formiraju.

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Жеља да нас други виде у бољем светлу, у каквом сами себе не видимо.

За разлику од гордости где мислимо да смо неприкосновени у свему, и где нам није толико битно мишљење других. 

                               :1321_womens:  Carpe Aeternitatem  :1321_womens:    

Заиста вам кажем, ако се не повратите и не будете као деца, нећете ући у царство небеско.

                                                      Јеванђеље по Матеју   глава 18:1-10

Link to comment
Подели на овим сајтовима

To stvara nesigurnost, ali za ego još nemaju podlogu, jer nisu zreli dovoljno. Govorim o ranom periodu.

Мислим да се са егом сви рађамо, и да се управо у раном периоду детињства одређује смерница у којем ће се развијати, но не мислим да није подложан променама, и да је сујета нешто што не може да се превазиђе, прерасте и сузбије као и страх, несигурност...

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Мислим да се са егом сви рађамо, и да се управо у раном периоду детињства одређује смерница у којем ће се развијати, но не мислим да није подложан променама, и да је сујета нешто што не може да се превазиђе, прерасте и сузбије као и страх, несигурност...

Zar nije sin Božji rekao:  "Zaista, kažem vam, ako ponovno ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko."

Pri tom je mislio na poniznost i nevinost, a u tom slučaju nema gordosti.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@@Ayla ,

 

Јесте, рекао је... :) АЛИ, и  у Сатани се разви зло, па пожеле да буде као Бог, из чега настаде та и толика гордост и сујета, па управо из клице која је била у њему.

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@@Ayla ,

 

Јесте, рекао је... :) АЛИ, и  у Сатани се разви зло, па пожеле да буде као Бог, из чега настаде та и толика гордост и сујета, па управо из клице која је била у њему.

Pa zar nije cilj i krajnji smisao da svi postanemo bogovi?Nije satanin greh u tome što je poželeo da bude kao Bog već zbog načina na koji je to hteo da ostvari a to je mimo Božije volje.

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Psiholozi egom zovu ono sto mi kazemo licnost, i licnost se formira od pocetka.

 

Bila je nekad negde tema, zasto da budemo kao deca, nisu deca ni malo nevina i naivna, deca mogu itekako biti zla i lazljiva i slicno, ali su neposredna, otvorena, radoznala. Kad nesto zeznu, nema kao kod odraslih one strasne komponente, oni nemaju tu "dubinu zla" kao odrasli, kod njih je sve i dobro i lose prilicno otvoreno i pojednostavljeno. Deca su nase ogledalo, naravno da ima razne dece, ali su i u svojoj "zlobi" bezazleni i to je obicno tj skoro uvek reakcija na ponasanje drugog odnosno ako vide zlo, ako ih naucimo da je to u redu, da je taj nacin ponasanja u redu, oni ce tako reagovati...

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@@Kratos,

Акценат није на томе шта је сатана пожелео, него да је сујету развио из клице зла, што се негде поклапа са мојим мишљењем да се сви рађамо са егом. (наравно ограђујем се, ово је само моје лично мишљење) :)

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@@Ayla ,

 

Јесте, рекао је... :) АЛИ, и  у Сатани се разви зло, па пожеле да буде као Бог, из чега настаде та и толика гордост и сујета, па управо из клице која је била у њему.

Ja sam govorila o djeci, ne o satani.

I dalje vjerujem da ništa čistije zemljom ne gazi, od djece. Možda griješim, ali nek bude moj teret.

Učim i dalje, jer ne znam.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...