Jump to content

Zašto religija nije istinita?

Оцени ову тему


Препоручена порука

Vidim da se ovde opet povlače priče o tome kako "ateistička životna filozofija" može ili ne može nešto da uradi, i kako vera menja ljude, itd. Ovo je tema koja je bila detaljno obrađena ranije, ali je u međuvremenu postala zakopana u moru komentara. Izgleda da je vreme da je izvučemo iz te jame, i da je vratimo nazad na videlo.

Počeću od sumacije: ateizam ne rešava nikakve probleme. Ali nikakve probleme ne rešava ni vera. Ovo je, u stvari, koren jednog od najosnovnijih argumenata zašto Hrišćanstvo *nije istina* (isto kao što i druge religije *nisu istininite*). Svaki put kada vam vernik priča kako religija radi nešto (bilo šta), to je činjenički netačno.

*

Uprošćena verzija argumenta: O bilo kojoj temi se može reći mali milion izmišljenih ili netačnih stvari. Sve te stvari imaju zajedničku osobinu da se na osnovu njih ne može uspostaviti nikakava objektivna razlika. Istina, sa druge strane *ima posledice.*

Možemo kao primer ovoga uzeti, recimo, munje i gromove. Neki ljudi su verovali da je grom koplje koje sa neba baca Bog Gromovnik, ili Sveti Ilija. Drugi su verovali da je to akt ljubavi između Oca Neba i Majke Zemlje. Treći su mislili da je to svađa između divova koji žive u oblacima. Sva ova verovanja su imala iste posledice: ljudi su se bojali gromova, molili se Bogovima (ili svecima, ili divovima) da ih grom promaši; svi ovi ljudi su povremeno umirali kada grom pogodi njihove kuće ili zgrade, i svi su imali ograničenje koliko visoko mogu da grade bilo šta zbog toga.

Onda je otkriven elektricitet, i razjašnjeno je da su gromovi u stvari električna pražnjenja koja nastaju usled razlike u potencijalu između oblaka i tla. Ova istina je omogućila da se proizvede *gromobran*, nakon čega su se stvari drastično promenile. Mada i danas munje povremeno udare ljude, većina zna kako to da izbegne. Ne tako što se mole Bogu ili divovima, već tako što ugrade gromobran u zgradu u koju žive. Tako što ne stoje ispod visokog drveta usred oluje. Tako što pobegnu kada primete da im se kosa diže na glavi usled statičkog elektriciteta.

Sve neistine su jednake. Istina proizvodi *promenu.*

*

U svakoj religiji postoji spektar ljudskog ponašanja. Uzmite prosečnu grupu ateista, prosečnu grupu hrišćana, muslimana, jevreja... naćićete nekolicinu veoma dobrih ljudi, nekolicinu zločinaca, i veliku većinu koja pada negde u sredini (obični ljudi, uglavnom dobri, ponekad prave greške ali se uglavnom trude da urade ono što treba).

Ali u proseku, nikakve razlike nisu primećene. Ili, tačnije, jesu - ali pripadaju drugim uzrocima.

Na primer, kada naučnici odu u zatvore i pitaju ljude koja im je religija, nađu tamo vrlo malo ateista. Neki ateisti ukazuju na ovo kao potvrdu da je ateizam moralan a religija nemoralna: eto, ateisti ređe krše zakon i ređe su zločinci. Ali ovo nije rezultat ateizma, već je u pitanju nešto drugo: ljudi sa više obrazovanja ređe krše zakon, a ljudi sa više obrazovanja su takođe češće ateisti. Obrazovanje je ključ, ne ateizam.

Slično, kada se broje davanja u dobrotvorne svrhe i kada se gleda koja religija najviše daje, muslimani skoro uvek izlaze na čelo. Ali ispostavlja se da to nije rezultat Islama kao religije: kada bilo kakve ljude ubacite u veliku grupu, i onda od te grupe redovno tražite da daju za neku dobrotvornu svrhu kolektivno, izvućićete više novca nego što inače možete od tih ljudi pojedinačno. Muslimani se prosto okupljaju u religioznoj sredini (u kojoj se traže donacije) češće nego druge religije (ili ateisti).

Kada se eliminišu ovakve sporedne stvari, *NE POSTOJI VIDLJIVA RAZLIKA* između različitih religioznih grupa. Svi su isti, u skladu sa svojim okolnostima (neobrazovani i primitivni ljudi će biti u lošijoj poziciji bez obzira na religiju; obrazovani ljudi koji ne moraju da se svakodnevno bore za opstanak će imati i bolji moral, opet bez obzira na religiju).

Religiozni ljudi tvrde da im religija daje specijalne odgovore - ali se ovo uopšte ne vidi u njihovom ponašanju i životu. Oni (u proseku) prave jednak broj grešaka (kada im se ovo ukaže, odgovor je najčešće "pa svi smo grešnici, niko nije savršen"), imaju jednak broj problema u životu, jednako se muče, jednako se raduju, i suočavaju se sa jednakim brojem tragedija i komedija.

*

Konačno imamo pitanje: ako je ateizam isti kao i sve druge religije, ako nije različit, zar ne sledi da je i on samo jedna od jednakih neistina? Ako nema nikakve pozitivne posledice, zar ne sledi da je i on neistinit? I to nije besmisleno pitanje.

Čovek koji postane ateista ne postaje drugačiji ili različit; prosečan ateista je, u principu, jednak prosečnom hrišćaninu. Jednaka je verovatnoća da će bilo koji slučajno izabrani hrišćanin ili ateista biti glup ili pametan, dobar ili zao. (Opet, razlike koje postoje nisu rezultat religije. Prosečan ateista će verovatno imati više obrazovanja nego prosečan vernik, ali to nije *zbog* ateizma, već obrnuto; obrazovanje uzrokuje ateizam.)

Ali postoji jedna prednost, koja se nalazi u korenu definicije ateizma: ateisti ne tvrde da postoji bilo kakva prednost. Oni nisu prihvatili nekakvu neistinu. Oni prosto odbijaju da prihvate druge neistine, i čekaju da se nađe šta jeste istinito.

Kao primer, možemo da se vratimo pun krug na pitanje istine. Uzmimo rak dojke. Žene su vekovima dobijale ovaj rak, molile se Bogu za pomoć, i u 99.9% slučajeva umirale. Onda je otkrivena istina hirurgije, i 20% je počelo da preživljava. Onda je otkrivena istina anestezije (omogućavajući dublje hirurške zahteve), i broj preživelih se povećao na 40%. Onda je otkrivena istina hemoterapije, pa zatim istina anti-hormonalnih lekova, i cifra se popela na 83% preživelih, 17% mrtvih.

Danas, u mestima u kojima medicina nije dostupna, žene koje veruju se mole Bogu da ih izleči, i 99.9% umire. Onih 0.1% koje prežive (spontane remisije ili jako spor razvoj bolesti) hvale Boga za čudo koje su doživele. U mestima u kojima je dostupna hirurgija, žene koje veruju se mole Bogu da ih izleči, i 40% preživljava, 60% umire. Tih 40% zahvaljuje Bogu što im je pomogao. U mestima u kojima je dostupna potpuna moderna medicina, mole se Bogu, 83% preživljava, 17% umire. Te koje prežive se, opet, zahvaljuju Bogu što ih je izlečio.

Žena ateista ima jednake rezultate, pošto šansa preživljavanja nema nikakve veze sa Bogom. Razlika je u tome što ne troši vreme na molitvu, ne troši novac na crkvu, ne gubi dragocene dane na hodočašća. Umesto toga, može da se koncentriše na medicinsku terapiju - jedinu stvar koja čini bilo kakvu razliku - i da provede što više vremena može sa ljudima koje voli. Možda u molitvi ima više lažne utehe, ali istinitih posledica...ne.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 739
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

I dodatak, dalja elaboracija "zašto uopšte biti ateista:"

*


Napraviću sledeću analogiju.

Hantingtonova bolest je smrtonosna neurodegenerativna bolest koju izaziva dominantna mutacija u genu zvanom hantingtin. Ako čovek ima mutirani gen, garantovano je da će dobiti bolest, i da će od nje umreti - najverovatnije će dobiti simptome oko 40-te godine života, i umreće oko 55-te.

Čovek koji ima roditelja koji je umro od ove bolesti ima 50% šansu da nosi mutirani gen, i - otud - da će i on sam umreti od ove bolesti. Trenutno ne postoji nikakva terapija: ništa ne može da izleči Hantingtonovu bolest, niti može da je uspori.

Kada pogledamo ljude iz porodica u kojima ova mutacija postoji, nalazimo značajno različite reakcije. Neki ljudi odbijaju da se testiraju, pošto ne žele da znaju. Žive najbolje što mogu, i nadaju se da bolesti nema.

Ali za nas su ovde važni ljudi koji odluče da se testiraju, i koji saznaju da nose mutaciju - oni koji znaju, sa 100% sigurnosti, da će dobiti bolest, da će polako izgubiti kontrolu nad svojim umom i telom, i da će umreti. Ovi ljudi obično padaju u jednu od dve drastično različite grupe.

Jedna grupa ljudi, nazovimo ih ovde "vernici," se posveti borbi protiv bolesti. Počnu da piju razne travke, da troše ogroman novac na vitamine i razne nadrilekarske proizvode, idu na drastične dijete koje su nekom lekaru pale na pamet kao "nešto što možda može da pomogne." Ništa od ovoga ne funkcioniše: mehanizam Hantingtona je takav da dijeta i vitamini nikako ne mogu da pomognu. Ali ovakvo ponašanje "vernicima" daje iluziju kontrole nad sopstvenim životom, na osnovu koga umanjuju svoj strah od neizbežne bolesti i rane smrti koja im preti.

Druga grupa, nazovimo ih "ateisti," prihvati dijagnozu takvu kakva je. Nadaju se da će nauka nešto da nađe, ali ne računaju na to. Umesto toga, planiraju život u skladu sa svojim prospektima. Umesto štednje za penziju, recimo, pokušavaju da "upakuju" više života u prvih par decenija. Ako imaju decu, obično to rade kroz genetske klinike (tako da spreče da se oštećeni gen prenese na sledeću generaciju). Ne troše pare na besmislene tretmane, već ih ulažu u bogatstvo života, i u pomaganje drugima.

Razlika? Obe grupe će doživeti istu sudbinu. Ako moje kolege koje rade na problemu ne uspeju da nađu lek u toku života ovih ljudi, obe grupe će se razboleti i umreti. Ni "vernici" ni "ateisti" nemaju nikakvu stvarnu prednost - ono što rade im ne menja sudbinu.

Ali razlika je na tome kako provode život. Jedna grupa ulaže svoju nadu u nešto što NIJE ISTINITO. Druga grupa... živi stvaran život.

I da se razumemo, ovo nije *osuda.* Ljudi rade ono što moraju, pokušavaju najbolje što mogu. Neki ljudi koji dobiju dijagnozu Hantingtona prosto ne mogu da se suoče sa stvarnošću; iluzija da će im vitamini ili biljke nekako pomoći da zaobiđu nezaobilazno im je neophodna da bi mogli da uopšte prežive. Ako bi tim ljudima oduzeo iluzije, neki od njih bi verovatno postali katatonični od straha. Ja svakako ne savetujem da se to radi - samo primećujem da oni koji mogu da prevaziđu taj strah... žive bogatiji život.

Isto važi i za stvarnu temu našeg razgovora. Nekim ljudima je potrebna iluzija da je njihov život planiran, da postoji neko svemoćan ko se brine o njima, i da je univerzumu važno šta se događa u detaljima njihovog svakodnevnog života. Bez te iluzije, strah od ogromnosti postojanja (i od nezaobilaznog kraja koji tom postojanju sledi) je za mnoge ljude prosto preveliki.

Za nas koji smo savladali te strahove... nema neke velike promene. I dalje smo isti ljudi kakvi smo bili, i dalje nam sledi ista sudbina kao i svima ostalima. Ništa nismo *dobili*. Ali jesmo prestalli da trošimo vreme i snagu na održavanje iluzija, i možemo da živimo život slobodnije, u skladu sa realnim odrednicama morala i (samopronađene) svrhe - ne arbitrarnim, iluzornim naredbama koje su date u nekom (navodno) svetom tekstu. Bar sa moje tačke gledišta, ta sloboda dejstva je nešto što itekako vredi imati.  

 

 https://www.facebook.com/groups/248367865198443/permalink/839101626125061/

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Cudan tekst... Pa nije vera suprotstavljena medicini. I vernici se lece, samo u proslosti ljudi nisu imali izbora osim da se mole Bogu. Nije to bilo zato sto su bili glupi i sujeverni, nego zato sto nisu imali lekove koji su tek kasnije pronadjeni. Mnogi od tih naucnika i lekara su takodje vernici.

 

Stvarno sam razocaran sto su ateisticki tekstovi o veri najcesce tako povrsni. Cast retkim izuzecima.

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sve neistine su jednake. Istina proizvodi *promenu.*

 

Браво, царе! :)

 

Jedna grupa ljudi, nazovimo ih ovde "vernici," se posveti borbi protiv bolesti. Počnu da piju razne travke, da troše ogroman novac na vitamine i razne nadrilekarske proizvode, idu na drastične dijete koje su nekom lekaru pale na pamet kao "nešto što možda može da pomogne." Ništa od ovoga ne funkcioniše: mehanizam Hantingtona je takav da dijeta i vitamini nikako ne mogu da pomognu. Ali ovakvo ponašanje "vernicima" daje iluziju kontrole nad sopstvenim životom, na osnovu koga umanjuju svoj strah od neizbežne bolesti i rane smrti koja im preti.

 

Па исто као што је претходно у тексту приписивао (не)образованости уместо (не)вери, тако треба и овде. Образован човек сигурно неће користити неке надрилекарске смутљевине (које иначе прилично подсећају на вештичарство), то нема везе са вером.

 

Ово остало, мислим, шта да се каже, већ смо видели и прочитали 100 пута.

Докинсовско поимање, оно...  Тинејџ левел атеистичке мудролије :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Cudan tekst... Pa nije vera suprotstavljena medicini. I vernici se lece, samo u proslosti ljudi nisu imali izbora osim da se mole Bogu. Nije to bilo zato sto su bili glupi i sujeverni, nego zato sto nisu imali lekove koji su tek kasnije pronadjeni. Mnogi od tih naucnika i lekara su takodje vernici.

 

Stvarno sam razocaran sto su ateisticki tekstovi o veri najcesce tako povrsni. Cast retkim izuzecima.

To ti je sindrom Ricard Dokins,kada neko hoce da se petlja u sve zivo,od genetike,filozofije i teologije.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

To ti je sindrom Ricard Dokins,kada neko hoce da se petlja u sve zivo,od genetike,filozofije i teologije.

 

Meni smeta samo kada neko krene da mudruje, a ne potrudi se prvo da dobro razume to o cemu hoce da pise. Svaka dobra kritika je dobrodosla, ali daj bre potrudi se malo... Ne moze na osnovu srednjoskolske biologije da se sagledava svet.

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nekada sam mislio da su popovi najveći smorovi u ponavljanju stereotipa od kojih je polovina sa falš postavkama a sada vidi da ateisti polako preuzimaju štafetu...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Jedna grupa ljudi, nazovimo ih ovde "vernici," se posveti borbi protiv bolesti. Počnu da piju razne travke, da troše ogroman novac na vitamine i razne nadrilekarske proizvode, idu na drastične dijete koje su nekom lekaru pale na pamet kao "nešto što možda može da pomogne." Ništa od ovoga ne funkcioniše: mehanizam Hantingtona je takav da dijeta i vitamini nikako ne mogu da pomognu. Ali ovakvo ponašanje "vernicima" daje iluziju kontrole nad sopstvenim životom, na osnovu koga umanjuju svoj strah od neizbežne bolesti i rane smrti koja im preti.

Druga grupa, nazovimo ih "ateisti," prihvati dijagnozu takvu kakva je. Nadaju se da će nauka nešto da nađe, ali ne računaju na to. Umesto toga, planiraju život u skladu sa svojim prospektima. Umesto štednje za penziju, recimo, pokušavaju da "upakuju" više života u prvih par decenija. Ako imaju decu, obično to rade kroz genetske klinike (tako da spreče da se oštećeni gen prenese na sledeću generaciju). Ne troše pare na besmislene tretmane, već ih ulažu u bogatstvo života, i u pomaganje drugima.

 

Odakle on skida sve ove gluposti,nazovimo ih vernici. To nisu vernici nego sujevernici ne pravi razliku. Isto je negde pisao kako je pazi naucno dokazano da ne postoji Bog koji odgovara na molitve. Sigurno je preozbiljno shvatio knjigu Iluzija o Bogu.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Прочитах. Текст у ствари говори о томе зашто поједини разлози за исправност религије нису валидни (нисам додатно улазио у анализу). Али не знам како из тога извући да ”religija nije istinita”.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Meni smeta samo kada neko krene da mudruje, a ne potrudi se prvo da dobro razume to o cemu hoce da pise. Svaka dobra kritika je dobrodosla, ali daj bre potrudi se malo... Ne moze na osnovu srednjoskolske biologije da se sagledava svet.

Mudrovao je on i na forumu verujem,ali se tada barem izjasnjavao kao pravoslavac koliko se secam.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...