Тавита Написано Фебруар 20, 2010 Пријави Подели Написано Фебруар 20, 2010 један од мојих омиљених пјесника 1405_love BRANKO MILJKOVIĆ je rođen u Nišu 1934. godine. Godine 1953. se preselio u Beograd, gde počinje da piše pesme i da se bori za njihovo objavljivanje. Njegove pesme pokazuju uticaj francuskih simbolista Valerija i Malarmea, kao i Heraklitove filozofije . Pored poezije, pisao je eseje i kritike i bavio se prevođenjem ruskih i francuskih pesnika. Dobio je Oktobarsku nagradu Beograda 1960. za zbirku Vatra i ništa. Krajem 1960. se preselio u Zagreb. Umro je 1961.godine. Usled geopolitičkih prilika u posleratnoj Evropi, ime Branka Miljkovića nije poznato širem auditorijumu zapadne Evrope. Niš je u vreme Drugog svetskog rata bio svedok masovnih pogubljenja, što se odrazilo na mladog Miljkovića i njegovu poeziju koja je sledila. Njegov talenat i lakoća sa kojom se koristio i igrao rečima nisu prošli nezapaženi. 1953. godine sa roditeljima se seli u Beograd, u koji Branko stiže sa stotinak već napisnaih pesama, i u kojem provodi narednih 8 godina pokušavajući da se istakne u poezijskim krugovima. Ubrzo po dolasku upisuje se na Beogradski univerzitet, na Filozofski fakultet, i stvara prijatelje sa drugim pesnicima, Vaskom Popa i Ivanom Lalićem. Mladi Miljković odbija članstvo i asociranje sa partijom, što je rezultiralo u neobjavljivanju njegove poezije. Međutim, njegov uspeh kod mladih je bio očigledan i pet njegovih pesama je objavljeno u poznatom časopisu Delo, čiji je glavni i odgovorni urednik u to vreme bio niko drugi do Oskar Davičo. Ubrzo potom sledi njegova prva kolekcija pesama 1956. godine, pod nazivom Uzalud je budim, i bila je uspeh kod publike kao i kod kritičara. Pesma je postala klasik, i jedna od najpoznatijih njegovih pesama. Prema Miljkoviću, on je jednog dana posetio svog komšiju u Nišu i video na zidu sliku njegove preminule sestre. On se zaljubio u sliku sa devojkom, i u njeno ime napisao ovu pesmu, za koju je kasnije govorio da je trijumf pesnika i života. Često je viđen po kafanama Beograda, u kojem je Branko vodio boemski i bezbrižan život. Međutim usled stalnog konzumiranja alkohola, umeo je da pokaže i svoju agresivnu stranu kada je bio u pijanom stanju, zbog kojih je stalno ulazio u tuče koje je skoro uvek gubio. Ovakvo ponašanje ga je često dovodilo u neprilike sa režimom koje nije želelo da toleriše slične ispade. Na sreću, imao je puno prijatelja, pisaca, koji su u to vreme bili veoma bliski režimu i koji su ga izbavljali iz raznih neprilika. Usled ovakvog ponašanja i neprilika u koje bi upao, uvek bi govorio, kuneći se, da više nikad neće pisati. 1958. godine njegova druga kolekcija pesama je objavnjena pod nazivom Smrću protiv Smrti. 1958. godine Žan Pol Sartr posećuje Beograd kao gost Srpske akademije nauka i umetnosti. Miljković prima posebno priznanje od francuskog filozofa, i njih dvojica su se nakon posete ubrzo sprijateljili. Zbirke pesama Uzalud je budim (1957), Smrću protiv smrti (1959), sa Blažom Šćepanovićem, Poreklo nade (1960), Vatra i ništa (1960), Krv koja svetli (1961) Поет је реаговао/ла на ово 1 Цитат Помени @ Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Фебруар 20, 2010 Аутор Пријави Подели Написано Фебруар 20, 2010 Kraj putovanjaO sve što prođe večnost jedna biva.Sen koja beše drvo, traje. BudiIspod svoga imena koje budiRuka sa cvetovima krv što sebe okova.Završiće se putovanje ostaće tiha brda,Siva praznina vetar koji bludi,Mesto koje nema mesta u zelji al nudiZlo da nas spase i istinu otkriva.To čemu se molite je Žalosni Slavuj.Ljubav nikad nije završena.Čega ima ljudskog u patnji? O čujDan odjekuje. Nepokretne zvezde stoje.Prazne ruke prazno srce pusta senaI nema mene al ima ljubavi moje. Цитат Помени @ Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Фебруар 20, 2010 Аутор Пријави Подели Написано Фебруар 20, 2010 LAUDA NAJLEPŠE PEVAJU ZABLUDE. O, vali,Rimuje se more. Tad smo na žal pali.Malo je imena ispisanih na vodi.Svi puze il lete, al malo ko brodiGordijim morem opasnoj slobodi.Dan je u sebi noć, a sunce se pali.Izgubi put ako putovanju smeta.Ah što je lepo i opasno: cvet radi cvetaPosveti gorkoj zvezdi uvrh letaLekoviti rečnik bilja u uvali.Kroz potajne gore goren lek ti je.Da zemlju zemljom ljubiš vek ti je.Al ako je u oči poljubiš nek ti jeProzračan poljubac ko prazni kristali. Цитат Помени @ Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Lion Написано Фебруар 20, 2010 Пријави Подели Написано Фебруар 20, 2010 Vatra i ništa (1960) Jurodiv је реаговао/ла на ово 1 Цитат Помени @ "Хришћанин увек треба да се радује. Радост је сведочанство његове вере. Радујте се, чеда моја, радујте се и онда кад паднете у велика и тешка искушења..." (Старац Никон Оптински) Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Фебруар 20, 2010 Аутор Пријави Подели Написано Фебруар 20, 2010 Vatra i ništa (1960) šta ? 0409_feel Цитат Помени @ Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Фебруар 20, 2010 Аутор Пријави Подели Написано Фебруар 20, 2010 Poeziju će svi pisati San je davna i zaboravljena istinakoju više niko ne ume da proverisada tuđina peva ko more i zabrinutostistok je zapadno od zapada lažno kretanje je najbržesada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene bolesticvet između pepela i mirisaoni koji odbijaju da prežive ljubavi ljubavnici koji vraćaju vreme unazadvrt čije mirise zemlja ne prepoznajei zemlja koja ostaje verna smrtijer svet ovaj suncu nije jedina brigaali jednoga danatamo gde je bilo srce stajaće suncei neće biti u ljudskom govoru takvih rečikojih će se pesma odrećipoeziju će svi pisatiistina će prisustvovati u svim rečimana mestima gde je pesma najlepšaonaj koji je prvi zapevao povući će seprepuštajući pesmu drugimaja prihvatam veliku misao budućih poetika:jedan nesrećan čovek ne može biti pesnikja primam na sebe osudu propevale gomile: KO NE UME DA SLUŠA PESMU SLUŠAĆE OLUJUali:HOĆE LI SLOBODA UMETI DA PEVAKAO ŠTO SU SUŽNJI PEVALI O NJOJ Jurodiv је реаговао/ла на ово 1 Цитат Помени @ Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Фебруар 20, 2010 Аутор Пријави Подели Написано Фебруар 20, 2010 Sonet To su reči uvek iste koje kasnegorku ljubav i svet. One su uspešniprestanak jave, al' ne san kad se izjasnesunca za noć, već nešto treće, neutešnizbog čega jesmo. Izvod iz čudesne basnesna. Gorke obale na kojima neumesnistojimo okrenuti svome početku grešnizbog gubitka vida kada svetlost zgasne.U snu smo oni čije zaljubljene usne tražereči bez cilja, bez izmišljenih predela.Oh te reči kako mogu da ublažeako su od sna. Lepoto neuvelareči bez senke kada ko čašu suncedržimo u snu gledajući u crne vrhunce. Jurodiv је реаговао/ла на ово 1 Цитат Помени @ Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Фебруар 20, 2010 Аутор Пријави Подели Написано Фебруар 20, 2010 Uzalud je budimBudim je zbog sunca kojeobjasnjava sebe biljkamazbog neba razapetog izmedju prstijubudim je zbog reci koje peku grlovolim je usimatreba ici do kraja sveta i naci rosu na travibudim je zbog dalekih stvari koje lice na ove ovdezbog ljudi koji bez cela i imena prolaze ulicomzbog anonimnih reci trgova budim jezbog manufakturnih pejzaza javnih parkovabudim je zbog ove nase planete koja ce mozdabiti mina u raskrvavljenom nebuzbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izmedju dve bitkekada nebo nije bilo vise veliki kavez za ptice nego aerodrommoja ljubav puna drugih je deo zorebudim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugihbudim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelusigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nemata zena sa rukama deteta koju volimto dete zaspalo ne obrisavsi suze koje budimuzalud uzalud uzaluduzalud je budimjer ce se probuditi drukcija i novauzalud je budimjer njena usta nece moci da joj kazuuzalud je budimti znas voda protice ali ne kaze nistauzalud je budimtreba obecati izgubljenom imenu necije lice u peskuako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen. Čale89 је реаговао/ла на ово 1 Цитат Помени @ Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Фебруар 20, 2010 Аутор Пријави Подели Написано Фебруар 20, 2010 Узалуд је будим ... љубав ка једном ненаписаном. Многе су мисли неисказане ријечима, а огромна жеља дјељења ... Цитат Помени @ Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Стефан Написано Март 18, 2010 Пријави Подели Написано Март 18, 2010 Узалуд је будим. klapklap Шта мислите о његовој трагичној смрти у ЗГ? Да ли је извршио самоубиство или је нешто друго било по среди...? Цитат Помени @ "Тешка је бура на мору,тежа је у души. Али ни море ни душа не чисте се без буре." (Владика Николај Велимировић-"Касијана") Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Тавита Написано Март 18, 2010 Аутор Пријави Подели Написано Март 18, 2010 Узалуд је будим. klapklap Шта мислите о његовој трагичној смрти у ЗГ? Да ли је извршио самоубиство или је нешто друго било по среди...? Никада нисам прихватила да је извршио самоубиство, нису ми то дала његова писања klapklap Цитат Помени @ Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Tanja Написано Март 19, 2010 Пријави Подели Написано Март 19, 2010 Brankovo pismo prijatelju: "Dragi prijatelju, Ne znam zašto, ali želim da ti objasnim suštinu svog poraza od koga se nikada više neću oporaviti. Pre svega moraš znati da moja nesreća nije puki ljubavni jad. Ili, tačnije rečeno, jeste to, ako se moja ljubav shvati kao eros u spinozističkom smislu. Ta žena nije bila tek moja ljubavnica. Ona je bila prva i osnovna potreba moga duha. Ona je bila i moja duhovna zaštita i zaklon. Ona je bila za mene zaštitni omotač od metafizičke studeni. Bez Nje sam potpuno i direktno izložen kosmičkoj besmislici i noći. Moja usamljenost je sada apsolutna. Za mene ne postoji više oblast čistog važenja i pevanja. Sada moje pesme traže moju glavu. Više nema ko da me sa njima pomiri. To je samo Ona znala. A nije znala da zna. Pored Nje najopasnije misli pretvarale su se u divne i bezazlene metafore. Sada je sve to podivljalo i besomučno kidiše na mene. Kada bih samo mogao pobeći od onoga što sam rekao! Živim u užasnom strahu. Bojim se da govorim, da pišem. Svaka me reč može ubiti. Ja sam najveći deo svojih pesama napisao pre nego sam Nju zavoleo, ali tek sa Njom ja sam postao pesnik, tj. onaj koji nije ugrožen onim o čemu peva, koji ima jedan povlašćen položaj u odnosu na ono što kazuje. Sada moja poezija gubi svaku vrednost i izvrgava se u mog najžešćeg neprijatelja. Možda bih ja postao pravi pesnik da je ta divna žena ostala kraj mene. Ovako ja sam onaj što se igrao vatrom i izgoreo. Poraz ne može biti pobeda makoliko veliki bio. Izgubivši Nju ja sam izgubio i svoju snagu, i svoj dar. Ja više ne umem da pišem. Ostala je samo nesreća od koje se ništa drugo ne može napraviti osim nove nesreće. Sećaš li se, dragi prijatelju, da sam ja napisao stih: �Jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik�.Tek sada vidim koliko je to tačno. Ja ću pokušati da živim i dalje, mada sam više mrtav od svih mrtvaca zajedno. Ali ova užasna patnja je poslednji ostatak onoga što je u meni ljudsko. Ako nju nadživim, ne očekujte od mene ništa dobro. Ali ja ne verujem da ću je nadživeti. Želi ti sve najbolje Branko P.S. Ako želiš da mi pišeš, piši mi o Njoj. Bilo šta. Ne u vezi sa mnom. Šta jede, kako spava, da li ima nazeb itd.; ti sve to možeš znati. Svaka sitnica koja se na Nju odnosi za mene je od neprocenjive vrednosti. Ako prestanem da mislim o Njoj, počeću da mislim o smrti. Ponoć je. Dovidjenja. Branko" Da li je uopšte važno... Već je rekao "Ubi me prejaka reč"-da li je mogao da se ubije ili je to ipak samo reč... Цитат Помени @ Жив ми Господ мој Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Tanja Написано Март 19, 2010 Пријави Подели Написано Март 19, 2010 "PESMA ZA MOJ 27. RODJENDAN" VISE MI NISU POTREBNE RECI, TREBA MI VREME; VREME JE DA SUNCE KAZE KOLIKO JE SATI; VREME JE DA CVET PROGOVORI, A USTA ZANEME; KO LOSE ZIVI ZAR MOZE JASNO ZAPEVATI! VEROVAO SAM U SAN I U NEPOGODU, U DVE NOCI BIO ZALJUBLJEN NOCU, DOK JUG I SEVER U ISTOME PLODU SAZREVAJU I CVOKOCU. SANJAJUCI JA SAM SVE PRAZNIKE PRESPAVO! I GROM JE PRIPITOMLJEN PEVAO U STAKLU. NE REKOH LI: VATRU VRATI NA MESTO PRAVO, A POLJUPCU JE MESTO U PAKLU. I HLEBOVI SE POD ZEMLJOM SKOLUJU; JA BIH SE ZELEO NA STRANI ZLA TUCI; PA IPAK, PO MILOSTI ISTORIJE, POVRACAJUCI I JA CU U RAJ UCI. ZA PRIJATELJE PROGLASIO SAM HULJE, ZALJUBLJEN U SVE STO PEVA I SKODI. DOK MI ZVEZDE KOLENA NE NAZULJE MOLICU SE POBOZNOJ VODI BRANKO MILJKOVIC Jurodiv је реаговао/ла на ово 1 Цитат Помени @ Жив ми Господ мој Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Tanja Написано Март 19, 2010 Пријави Подели Написано Март 19, 2010 POEZIJU ĆE SVI PISATI San je divna i zaboravljena istina koju više niko ne ume da proveri sada tuđina peva ko more i zabrinutost istok je zapadno od zapada lažno kretanje je najbrže sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene bolesti cvet između pepela i mirisa oni koji odbijaju da prežive ljubav i ljubavnici koji vraćaju vreme unazad vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje i zemlja koja ostaje verna smrti jer svet ovaj suncu nije jedina briga ali jednoga dana tamo gde je bilo srce stajaće sunce i neće biti u ljudskom govoru takvih reči kojih će se pesma odreći Poeziju će svi pisati istina će prisustvovati svojim rečima na mestima gde je pesma najlepša onaj ko je prvi zapevao povući će se prepuštajući pesmu drugima ja prihvatam veliku misao budućih poetika: jedan nestećan čovek ne može biti pesnik ja primama na sebe osudu propevale gomile: KO NE UME DA SLUŠA PESMU SLUŠAĆE OLUJU ali: HOĆE LI SLOBODA UMETI DA PEVA KAO ŠTO SU SUŽNJI PEVALI O NJOJ * * * UBI ME PREJAKA REČ Цитат Помени @ Жив ми Господ мој Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Tanja Написано Март 19, 2010 Пријави Подели Написано Март 19, 2010 Pohvala svetu Ne napuštaj me svete Ne idi naivna lasto Ne povredite zemlju Ne dirajte vazduh Ne učinite nikakvo zlo vodi Ne posvađajte me sa vatrom pustite me da koračam Prema sebi kao prema svome cilju Pustite me da govorim vodi Da govorim zemlji I ptici koja živi od vazduha Glas moj ispružen kao živac Pustite me da govorim Dok ima vatre u meni Možda ćemo jednom moći Da to što kažemo dodirnemo rukama Ne napuštaj me svete Ne idi naivna lasto Цитат Помени @ Жив ми Господ мој Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Препоручена порука
Придружите се разговору
Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.