Jump to content

Препоручена порука

Анчи, драга, како то мислиш да си овде упала ? :cmizdrenje: 0110_hahaha 0110_hahaha

Pa nisam mislila da se oglašavam,ali pošto videh tebe ovde 0110_hahaha morala sam.Imala sam jezive strahove godinama ni sama ne znam od čega sve...ali zaista Bogu hvala,kad čovek sebe prihvati,ali zaista prihvati kao nesavršeno biće,sklono i grehu i padu ( što ne znači da ne treba da se trudi da se ispravlja uz Božiju pomoć ),onda tek dolazi olakšanje i prestanak strahova...pa i sama mogućnost ispravljanja samog sebe. :)

--------------------------------------------------------------------------------------------------------

dobar i :cmizdrenje: dan, dragi moji i drage moje

u ovome se , mislim nalazi kljuc!

"Što se straha tiče, nema čovjeka da ga nema, ali je većina strahova ili umišljena, ili nametnuta od strane drugih i kroz njih, ili su rezultat iskušenja. Ali su definitivno od đavola. Što čovjek više vjeruje, strah slabi, i Bog pomaže čedu svome" ------------------------------------------------------------------------------------------------------- i u ovome !

Dakle, dovoljno je bilo da se Anci i Jessy pojave i donesu kljuc. Strashno me zanima sta se krije u korenu strahova i tu je vise stvari -strahovi usadjeni iz detinjstva, kad nas nisu ohrabrivali da ih prevazidjemo, nego ih forsirali da bismo bili poslusni -strahovi od ispoljavanja svog "ja", kad god nesto kazes cusnu te ili ismeju i ti naucish da je pogresno ispoljiti svoje misljenje eto..samo od ovoga izraste licnost koja vishe NE ZNA sta je dobro a sta ne i prilagodjava se ljudima tako sto im podilazi, sto je nemoguce - svakom se razlicito prilagoditi u ocekivanju da budesh pohvaljen ili potvrdjen tada stalno dobijash cushke i utvrdjuje se strah jos vise svaki put u relaciji s raznim ljudima

e, sad ovoj osobi predstoji jako tezak put, da sebe ponovo srushi i izgradi ali na zdravim osnovama....ili da ostane takva u zapecku, vecito ismejana i neprihvacena kao nezrela. Strashno, stvarno. Ako krene da sebe gradi, treba joj kriterijum sta je pravo a sta ne, jer nema onaj zdrav usadjen od roditelja. Tu je druga zamka, oslanjas se na ljude od kojih sto ljudi-sto cudi i svako novo odbacivanje je novo razocarenje...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Osloniti se na Gospoda je jedini pravi put...i ovo sto je receno gore kao najvaznije - prihvatiti sebe kao nesavrshenog, jer nezdravom temelju je usadjen grch da je bezvredan i valjda zato ta osoba ubija sebe da bude savrshena u svakom pogledu, obzirom da nije moguce, eto strahova.... da....pishem, ne zbog vas nego sto tako sama dolazim do nekih odgovora zahvaljujuci vama 0110_hahaha

ima sad tu i jedan apsurd, sta mislite o ovome? ako treba da se oslonimo na druge koji ce da nas ohrabre, potvrde nase ja, isprave nas ako gresimo a dozivljavamo stalno razocarenja , ismevanje, odbacivanje, kako to da izvedemo? A i jedini put naci sebe i jeste kroz liturgiju, zajednicarenje sa drugima, heheh, jako je tesko... Gospode, pokazi mi se kroz ljude blagonaklone, obozene , dobre, koji ce mi pruziti ruku na mom nimalo lakom putu i koji me nece zgaziti cim pocnem bar malo da rastem...jer ne rastem kako je trebalo od malena, nego ubijam starog coveka u sebi i pokusavam da nacinim novog.

onaj ko je odgovoran prema sebi i drugom, a nije naucen da je ogranicen, slab i greshan em ako je osetljiv i stalno dozivljava odbacivanja od drugih e, moja sestro Magdalena, pa mislish da je lako sve to 0110_hahaha Neka nam Gospod pomogne na putu spoznavanja sebe slabih, greshnih i nemocnih i da to sto smo takvi ne znaci da nas nije prihvatio On, pa treba i mi sami sebe da prihvatimo bas takve. Tada neka nam pomogne da od onog sto mozemo, ali samo sto mozemo u sebi ucinimo najbolje i ispravimo ono sto treba i sto je moguce u nama. Tada neka nam da "pogled jasan, otvoren, krotak" da prema svetu istupamo sa tom snagom prihvatanja sebe i neka nam da hrabrost kad smo odbaceni, unizheni i ostavljeni da budemo srecni, jer to su ucinili ljudi, a ne On Neka nam da moc da ljude volimo ali da se ne vezujemo toliko da umesto Gospoda odredjuju gde nam je mesto. Neka me ostave svi, samo Gospod ne. Po miru u srcu znacu da sam na pravom putu:)

iza mnogih strahova se krije osnovni strah da cemo biti odbaceni, ponizheni, ostavljeni, iskorisceni negde i jesmo bivali i to je ostalo duboko u engramima mozga kao zapis ogromna vecina strahova je reakcija na nesto proslo dozivljeno; Kad dodjemo u slicnu situaciju a ne mora da znaci istu, ali emocije reaguju isto kao nekada i mi dozivljavamo strahove istog intenziteta iako situacija ni ne mora da se dogodi. bitno je tada prepoznati i reci "aha, ovo je nesto staro"

nashe bice duboko trazi prihvatanje, zajednicu s drugima, jer kroz odgovor drugih ti vidish svoje mesto medju njima i dobijas potvrdu svog postojanja, zato neki ljudi tesko podnose odbacivanje, kao da ne postoje. Naci sebe kroz Gospoda jedini je put i naci prave prijatelje, one koji idu istim putem, koji ce te i hrabriti i korigovati a cuvati se ostalih...eto, mozda nacina...i u odabiru ljudi s kojima provodish zivot ili su ti saputnici na jednom delu mozda vazi ono "budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi" 0110_hahaha

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Licno bih volela da neko od vas, ko je duze ovde pozove Oca Ugrina da nam pomogne u ovim razgovorima, jer mislim da je i strucan u oblasti psihologije a verovatno od mnoshtva podforuma i tema ova tema je promakla vecini. Cisto da ne donosimo zakljucke mi, nestrucni koji samo mozemo svoja iskustva da opisemo.

Pokusala sam, ali ne znam kako poslati privatnu poruku (lokalnu, ne na mail?)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Licno bih volela da neko od vas, ko je duze ovde pozove Oca Ugrina da nam pomogne u ovim razgovorima, jer mislim da je i strucan u oblasti psihologije a verovatno od mnoshtva podforuma i tema ova tema je promakla vecini. Cisto da ne donosimo zakljucke mi, nestrucni koji samo mozemo svoja iskustva da opisemo.

Pokusala sam, ali ne znam kako poslati privatnu poruku (lokalnu, ne na mail?)

Кликнеш на профил особе којој хоћеш да пошаљеш поруку, и при дну има опција "пошаљи приватну поруку"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Poslato, hvala:)

Srecna vam Nova, nekako paganche u nama ipak veruje da ce se , kad otkuca ponoc i stara godina ode, nesto promeniti drasticno i da ce nam nova doneti mnogo boljeg nego stara ...sto bi mi bilo jako sumnjivo cak i da se desi 319.gif

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Evo me, stigao sam... mozete li mi, molim vas, sumirati ovih sedam stranica u par pitanja ili u par nedoumica; pa, da o izlozenom razmislimo zajedno....

Lep pozdrav - jerej Ugrin V. Popovic

(Mitropolija Beogradsko-karlovacka)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pozdrav i vama i zahvaljujemo na reagovanju dobar decko Tema je - strahovi koji su na ivici patologije, strahovi koje ne kontrolishemo mi, nego smo u fazi kad oni kontrolishu nas u duzem ili kracem periodu naseg zivota (pokushavam da izvucem zajednicko kod svih diskutanata) Tavita rece "razbili su me negdje kao malo dete" i tu je negde strah koji cesto mutira a u korenu mu je neki strah iz detinjstva da cemo biti ostavljeni, ponizeni, odbaceni, ismejani;.; Zatim - strah da ce nam se nesto iznenada desiti gde se krije opet velika odgovornost prema deci koja bi mogla ostati bez nas pa strah od "dilovanja" s ljudima, gde ako zelish pravi put cesto ostajes i sam i ismejan pa dodjesh u dilemu da li ludish... pogledajte str. 5, otprilike su se tu skoncentrisala pitanja.

pitanje je kako ih prevazici, suocavamo se, takodje si sa sumnjom u sopstvenu veru jer smo daleko od ideala potpune vere u Gospoda koji poziva da sve brige ostavimo Njemu.. jacamo veru, posvecujemo se drugima,posvecujemo se sadasnjem trenutku (jer strahovi su emotivni odgovor na nesto iz proslosti ili buducnosti, dakle iluzija), shvatamo ih kao i konstruktivne, pokusavamo da ignorisemo ali... tu su, vracaju se, napadaju i strahovita nasa slabost anulira sve sto pokusavamo... postoje i strahovi zbog pogreshno izgradjene savesti i sasvim lose procene o sopstvenoj vrednosti i sta god da koristimo u borbi , ono sto je ugradjeno u engrame vrti svoju plocu i ubija svaku radost... tesko je uopstiti sad, ima nas puno ovde s razlicitim stepenima strahova, od onih koji su prosli panicne napade, anksioznost do onih koji su potpuno to prevladali...eto, najkrace, vase misljenje o ovoj temi moze mnogo da pomogne i uputi koji je put najbolji za prevazilazenje strahova.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Емилија, дивна је твоја жеља да се ова тема покрене и да се дође до конкретних свештеничких савета. Надам се да ће се отац Угрин поново огласити на овој теми.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Hoce, znam ;)

znam i da se mogu prevladati i da se moze dostici stepen kad oni budu samo oblak koji te prati jer te prati od rodjenja, ali da ne mora da te zalije kishom niti zakloni sunce niti potamni put kojim idemo. Jednostavno znam da je na nama da li cemo obracati paznju na njega ili na sunce..;samo da nas upute kako je najbrzhe doci do toga:)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Evo me, sa vama sam i sada cu vam izneti sopstveni zakljucak onoga sto sam procitao na ovih sedam stranica + Emilijin size posto size jeste suma sumarum vlastitog odabira bitnog, odnosno onog sto je najblize toj osobi koja siže cini... radi celokupnosti uvida, morao sam da procitam sve ali zbog konkretne licnosti kojoj pisem (Emilija), morao sam shvatiti sta je njen ''strah'' od svega iznetog te zato i zatrazih siže. Sa druge strane, moram priznati da retko zalazim u teme koje nisu ''moje'' i to iz dva razloga: 1) Imam poverenje u ekipu 2) Nisam spekulativnog duha u smislu rasclanjavanja Bozanstva dok me za carsijske price ili ti svakodnevne nedoumice prosto zao vremena odvojiti jer me apsolutno ne zanimaju sto ne implicira da ne bih zarad nekog uronio u te price ne bi li sa tim nekim iznedrio zakljucak po meri tragaoca... Zato i imam dve ''svoje'' teme i pdf kao i p.p. tako da - koga zanima moje misljenje - moze ga potraziti, kao Emilija sto je ucinila, savrseno uveren da ce naici na moj odziv a da li ce naici i na odgovore to ce ipak samo od njega zavisiti.

Ergo, toliko o uvodu... nadam se da me razumete.

Samoca - jeste osnovni koren svih strahova; taj stah da ce biti sam, samim tim i bezimen, jeste predukus pakla koji manje ili vise delimo svi u ovom palom postojanju posto ono i jeste iskrivljena slika postojanja... u krajnjoj tacci i njen negativ posto - DA, sve sto ima pocetak ima i kraj ali ipak NE, nije nas Bog stvarao da propadnemo sa zakljuckom KAKO nas nije stvarao ni za ropstvo pa makar i zivotu, odnosno - zajednici sa Bogom, jer jedino ona i moze podariti stvorenom atribude Nestvorenog; sloboda jeste osobina hrabrih, ljubav - odgovornih a strah, strah jeste plod arhetipske ogranicenosti, kao nus efekt pada, kojom covek shvata svoju nemogucnost da isto ostvari u granicama sopstva te ga, taj zakljucak, dalje vodi - 1) ka izlasku iz sebe, teznji za preobrazajem i ostvarenjem u licnosti koja je oslonjena na drugog samim tim i zaokruzena te i prebacivanje tezista na to da nije toliko bitno koliko mozemo ili da li mozemo vec da imamo kome dati to sto mozemo.... - 2) ili nas to vodi u degenerativnu otudjenost u kojoj nacinom narcisoidnog egocentrizma shvatimo da mozemo uzimanjem sebe dograditi. Sustinski znamo da ne mozemo te to, dalje, stvara tu stalnu alavost i nezadovoljstvo onim sto imamo kao i tu anksioznost - posledicu podsvesnog shvatanja da nikada necemo moci da posedujemo to sto mislimo da imamo ili da mozemo imati jer to sve, i mi sami, prolaznog je karaktera a kako smo svoju teznju vezali tim nacinom za prolazno to i imamo identitet za prolaznost, to ce reci bezimenost posto samo drugi moze izgovoriti nase ime, time nas potvrditi u postojanju te zato i pominjemo imena na Proskomidiji i zato Lazar ima ime - bogatas ne i na kraju krajeva to je i uzrok pozdravljanja u onoj svakodnevnoj primeni kao i nase bojazni ako li taj pozdrav izostane, pitanje sto je izostao i da li to znaci da za tu licnost mi vise ne postojimo. Zato Hristos i kaze - ko se mene odrekne pred ljudima odreci cu se i ja njega pred andjelima Bozijim.... upravo tim strasnim recima - ne, ne poznajem vas, idite prokleti... Dakle, neimenovanje od strane Boga znaci prokletstvo dok je samo ime vezano za drugog, drugog coveka koga smo imali ili nismo imali - ovde, sada i tu a Liturgijski i ka Vecnosti... ka odnosu sa Bogom koji ce moci da nas imenuje jer ce nas konkretna Zajednica Njemu predstaviti! - sto nas opet vraca razlogu pominjanja i zivih i mrtvih na Proskomidiji. Latini su jos zakljucili - nomen omen est - a to znaci, odgovornost da svedocite svoju ljubav kao vlastiti izbor neovisno od okolnosti koje je osporavaju vas ugrozavajuci i to predstavlja hrabrost - hrabrost onih koji su pred lavove izlazili smerni u svojoj zahvalnosti - sto to sami nisu morali - znajuci da tako ne bi ni mogli i, posto mogu, zato i jesu zahvalni jer njihova ljubav biva prepoznata kao nacin ''da se gore pomeraju''. Namerno sam stavio sadasnje vreme u kontekst proslog ne bi li i morfoloski videli koliko ta realnost odskace od ove pale i koliko i lingvicki neprolaz ne moze biti u kontekstu prolaznog a upravo na to hriscan i jeste pozvan i to je ta ludost kojom smo mudri pred Bogom i apsolutno neshvaceni u odnosu na prolazno... i otuda strah, strah za decu, za one male koje izlazemo ruglu ovoga sveta tim svojim uverenjem i stoga ta vecita prispitivanja i pitanja koja niti mogu naici na odgovor niti sama mogu biti utesna - Vera, Nada i Ljuba mati im Sofija nisu plod tih pitanja imala u radosti stradanja nego Veru kao izraz zajednice - njihove potvrde u bicu, u postojanosti kao i svesti da to mogu i cim mogu znaci da mogu za vecnost jer vise niti su same niti su svoje vec se mogu identifikovati sa Pavlovim - ne, ne zivim vise ja nego Hristos u meni a to jeste poslednja granica koju imamo individualnoscu.... ostale prelazimo Licnoscu.

Da, reci ce neko, ali to je previse od ''onog sveta'' sta cu sada sa ovim patoloskim oblicima koji proganjaju moje bice sada i ovde. Patologija jeste bolest a pristajanje na to da se tom bolescu definisemo jeste zaista pristanak da se svetom ogranicimo kao posledica naseg prihvatanja samoce kao vlastitog modus vivendi kroz zivot... a otuda i raznorazni moralisticki pristupi religiji posto te discipline u centar stavljaju coveka definisuci ga kao permanentno jadno bice okrenuto sebi i svojoj vecitoj teznji da takav ne bude te iz toga proizilazi dalje shisofrenija onoga sto jesmo i onoga sto bi zeleli, morali da budemo te i otudjenje u stidu da drugima priznamo klako to ne mozemo uljuljkavajuci se tim vlastitim trudom odricanja da time nesto postizemo i da smo time nekom blizi.... kasnije, uvidevsi da nikome nismo time blizi uveravamo sebe da samo Bogu blizi i da On cuti jer nema saputanja na ispitu zrelosti a ne zato sto smo gluvi da ga cujemo... i jednom zamenjena teza, narednoj generaciji vec predstavlja osnov a onoj tamo i svakoj sledecoj - standard... i to vec jeste geneza patoloskih oblika kojima ako se doda i prvobitni greh (onaj koji nas i definise kao smrtne), strah postaje i jeste jedino licno stanje, nesto sto jedino mozemo identifikovati sa sobom i onda, eh, onda ga odtugujemo do kraja, uplaseni iskoraka, uplaseni od drugog - stalno pokriveni onim smokvinim listom pred ocima koje nas zele posedovati i ciji pogled nas cini sredstvom... ali i mi njih, tog drugog koji nam treba ali kog nismo dostojni. I, nismo... jer smo poverovali da od nasih sila a ne od NAS - zavisi a ta vrsta ''skromnosti'' jeste ona doza licemerja koja je uvek bila i jeste pokretac svih zala ovoga sveta jer pod barjakom skrusenosti ganja i razapinje... a u onoj meri u kojoj shvatimo da su Hrista razapeli u toj meri cemo razumeti nistavnost sveta koji se okrece oko nasih dela kao i velicinu Ljubavi ''onog tamo'' sveta koji nas ocekuje, pruza ruke jer zna ''da ne znamo sta radimo'' i bas zbog toga i istemo i bas zbog toga i iskoracujemo, dajemo sebe, sve ono sto mi jesmo... tom svetu koji nas bas takve i trazi posto ljubav jeste u prihvatanju ne u uslovljavanju ili zahtevanju ili ... svemu onome zbog cega su Hrista razapeli, sveg onog zbog cega cemo sa Njim savaskrsnuti.... ili ne, i to ne - ne zbog toga sto smo pojeli vise pecenja nego li pasulja nego ne - jer smo poverovali da nasa dela jesu i nasa preporuka a to jeste uvreda ljubavi, hula na Duha tim isterivanjem Hrista iz sveta a zarad dela u svetu i to dalje, jeste sva muka palog postojanja taj apsurd da Bogu sluzimo Boga razapinjuci jer nemojte zaboraviti da su Hrista razapeli zbog blasfemije, krijuci svoju zavist Zakonom u svom pokusaju da mrtvim slovima ubiju Rec... i to samoubistvo jeste ta hula koja se nece oprostiti jer se nece ni prepoznati kao sto ni bogatas nije bio neznabozac (Avraama SLOVI oce), niti je bio neko ko je imao zivot u sukobu sa Mojsijevim zakonom (jer sahrana je bila po propisima judejskim a i nije bio kamenovan - sto bi bio jer svako ko je hulio na Zakon tako bi prolazio ma kakvo bogatstvo imao), ali nije bio ni neko sa imenom uveren da su dela dovoljna - desetak od metvice i kima, dve hiljade koraka u dan subotnji i nejelo do 18h danima posta... dakle, sve ono sto ne treba nije cinio i sve to nije doprinelo imenu posto poenta naseg zivota nije da se uzdrzavamo onoga sto ne trebamo vec da se ostvarimo u onome sto trebamo hrabroscu shvatimo nebitnost onoga sto mozemo imati u odluci da to sto hocemo imamo kome dati a tom Ljubavlju i Nebo se kupuje jer ga za tog drugog trazimo slobodni da shvatimo kako nista sobom niti svojim delima mozemo postici a da to Nebo drugom mozemo dati, niti je to potrebno... kucajte i otvorice vam se ali ako vreme protracite razmisljajuci na koji nacin da zakucate u stalnom strahu od onog ko ce vam otvoriti i razmatranja sta ce iza vrata naici - trosite i potrosicete to ulje svojih lampica i kada se jednom tama odomaci u vasem oku to ce znaciti veciti strah duse - oko osudjeno na prste i um osudjen na opipavanje te i zivot na strah prezivljavanja; mozak na amigdalu delovanja te vanredne situacije bori se ili bezi nacina prehrambenog zakona sume u kojoj ili si lovac ili plen a svako jeste i lovac i plen... pitanje je vremena.

Kada ce doci moje vreme... - jeste pitanje palog postojanja, pitanje koje iscrpljuje svako nase promisljanje o uzrocima straha definisuci ga sobom tom anksioznoscu kao standardom zivota na putu smrti jer smrt je istina palog postojanja, rascep izmedju bica i zajednice nacinom Andricevih reci: ''Rana koja se krije tesko i sporo zarasta''. Imamo li je hrabrosti otkriti... i kome... to - od nas zavisi i to jeste nase ucesce u zivotu sveta i nacinu vlastitog postojanja u Vecnosti tom slobodom iskoraka svescu individualne nedovoljnosti, nedovoljnosti stvorenog da dosegne Nestvoreno, slabost coveka da otkrije Boga i svu tastinu dela koja pretenduju da izraze ''Onoga koji jeste'' i koji nema imenovanje.... vec - Jedinorodno Ime kome se svojim imenom priblizavamo i time Boga dosezemo svojim sazivotom sa Njim beskrajem okruzeni i u njemu prepoznati svojim imenom od onoga radi koga Vecnost i zatrazismo, pozelesmo... tog drugog koji je vredan najvredniji i koji jeste cilj ne sredstvo - nikada sredstvo!

Mislite o tome...

Bog vas blagoslovio - jerej Ugrin V. Popovic

Internet sekcija

(Mitropolija Beogradsko-karlovacka)

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

uhhhhh.....

prvo, hvala za ovaj tekst. Ovako prvi put procitan ostavicu da sazri sve sto ste rekli , za sada imam samo prvi utisak...Hrist koji se razapeo svetu bez obzira na rane i ljubavlju zakrilio sve ljudske slabosti i bede dushe i mi mali koji ranjeni bezimo u sebe i zakljucavamo mrvice onog sto nam je preostalo, za sta imamo iluziju da je nase i da ga cuvamo, pokazujuci svetu da smo nesalomivi u samoci a u stvari vapimo za potvrdom svog postojanja kroz druge.....

i strahujemo prvi put kad se otvorimo da ce nam se uzeti od tog sto "imamo"...

ne mogu sada dalje da analiziram, treba da iscitavam i da se neki utisak sam nametne, a ne zelim da nesto protumacim na nacin koji ce meni odgovarati i pravdati izabrano stanje.

uh mali smo, mali, izgubljeni, preplasheni i samo nekom maglovitom sferom iznad mozga mogu da za trenutak uhvatim velicinu opisanog stanja u kome bi trebalo da budemo za razliku od ovog....plasi me i to sto taman mislim da sam odmakla na tom zeljenom putu uvidim da nisma mozda ni krenula..tako nekako....

idemo dalje:)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Свето Писмо је непресушна ризница у трагању за смислом и понирање у њу гаси многе наше бојазни.

Својим ученицима пак рече: зато вам кажем: не брините се за живот - шта ћете јести, нити за тело - у шта ћете се обући; јер је живот претежнији од јела и тело од одела. Погледајте гавране како не сеју нити жању, немају оставе ни житнице, и Бог их храни. Колико више ви вредите од птица? А ко од вас бринући се може да дода један лакат свом животу? Па кад не можете да учините ни нешто најмање, зашто се бринете за остало? Погледајте љиљане како расту, нити се труде нити преду; а ја вам кажем да се ни Соломон у свој својој слави није обукао као један од ових. Ако пак Бог тако одева траву у пољу, која данас постоји а сутра се баца у пећ, колико ће пре вас, маловерни. И ви - не тражите шта ћете јести и шта ћете пити, и не узнемиравајте се бригама; јер све то траже многобошци овога света; а ваш Отац зна да вам је ово потребно. Него тражите његово царство, и ово ће вам се додати. Не бој се, мало стадо; јер се свидело вашем Оцу да вам да царство. Продајте своје имање и дајте га као милостињу. Начините себи торбе које неће овештати, неисцрпно благо на небу, где се лупеж не приближава нити мољац уништава. Јер где је ваше благо, онде ће бити и ваше срце.

Не продају ли се два врапца за ас? Па ни један од њих неће пасти на земљу без Оца вашега. А ваша је и сва коса на глави избројана. Не бојте се дакле; ви вредите више од многих врабаца.

Не брините се дакле за сутрашњи дан, јер ће се сутра бринути за себе; доста је дану зла свога.

Понизите се, дакле, под силну Божију руку, да вас узвиси кад дође време. Пребаците на њега сву своју бригу, јер он се брине за вас. Будите трезвени, бдијте. Ваш противник, ђаво, иде около као лав који риче тражећи кога да прождере. Њему се успротивите, чврсти у вери, знајући да та иста страдања сналазе вашу браћу по свету. А Бог сваке благодати, који вас је у Христу позвао у своју вечну славу, он ће вас после вашег кратког страдања усавршити, учврстити, оснажити, утемељити. Њему слава и сила у све векове. Амин.

Радујте се свагда у Господу; опет велим: радујте се. Ваша благост нека буде позната свима људима: Господ је близу. Не брините се ни за што, него у свему молитвом и мољењем са захваљивањем нека се ваше молбе Богу очитују. И мир Божији, који превазилази сваки ум, сачуваће ваша срца и ваше мисли у Христу Исусу. Уосталом, браћо, што год је истинито, што год је часно, што год је праведно, што год је чисто, што год љубазно, што год је на добру гласу, ако је каква врлина, ако је каква похвала, на то мислите. Што сте научили, и примили, и чули, и видели на мени, то чините, и Бог мира биће са вама.

Драги моји, волимо један другога, јер је љубав од Бога и свако ко воли од Бога је рођен и познаје Бога. А ко не воли, није познао Бога, јер Бог је љубав. По том се показала Божија љубав према нама, што је Бог послао у свет свог јединородног Сина - да ми њиме живимо. Љубав је у овоме: не да смо ми заволели Бога, него је он заволео нас и послао свога Сина као жртву помирења за наше грехе.

Драги моји, ако је Бог тако заволео нас и ми смо дужни да волимо један другога. Бога никад нико није видео; ако волимо један другога, Бог остаје у нама и његова љубав је савршена у нама. По томе познајемо да остајемо у њему и он у нама, што нам је дао од свога Духа. И ми гледасмо и сведочимо да је Отац послао Сина као спаситеља света. Ако ко исповеди да је Исус Син Божији, Бог остаје у њему и он у Богу. И ми смо упознали и веровали у љубав коју Бог има према нама. Бог је љубав и ко остаје у љубави у Богу остаје, и Бог остаје у њему.

Љубав је код нас дошла до савршенства у томе да ми имамо поуздање на судњи дан; јер какав је он, такви смо и ми на овом свету. У љубави нема страха, него савршена љубав изгони страх, јер страх има казну; а ко се боји није дошао до савршенства у љубави.

Ми волимо зато што је он први заволео нас. Ако ко каже: волим Бога, а мрзи свога брата, лажа је; јер ко не воли свога брата кога је видео, не може волети Бога кога није видео. И ову заповест имамо од њега: ко воли Бога да воли и свога брата.

Јер сви, које води Дух Божији, ти су синови Божији. Нисте, наиме, примили ропског духа - да опет страхујете, него сте примили Духа усиновљења, којим вичемо: Ава, Оче! Сам Дух сведочи с нашим духом да смо деца Божија. Ако смо пак деца, онда смо и наследници; наследници Божији, сунаследници Христови, - ако с њим страдамо, да се с њим и прославимо. Сматрам, уосталом, да страдања садашњег времена не значе ништа у поређењу са славом, која ће се на нама открити.

А кад се показа доброта и човекољубље Бога, Спаситеља нашега, спасао нас је не на основу дела која смо ми учинили у праведности, него по својој милости - бањом која препорађа и обнавља Духом Светим, кога богато изли на нас посредством Исуса Христа, Спаситеља нашега, да оправдани његовом благодаћу постанемо наследници вечнога живота - као што се надамо.

Него проповедамо као што је написано: »Што око не виде, и ухо не чу, и у људско срце не дође, што уготови Бог онима који га љубе«. А нама је Бог открио посредством Духа; јер Дух испитује све, и дубине Божије. Јер ко од људи зна шта је у човеку - сем човековог духа који је у њему? Тако исто нико - сем Духа Божијега - не зна шта је у Богу. Ми пак нисмо примили духа овога света, него Духа који је од Бога, да знамо шта нам је Бог даровао. Па и то не говоримо речима наученим од људске мудрости, него речима наученим од Духа, тумачећи оно што је духовно духовним људима. А земаљски човек не прима што је од Божијег Духа, јер је то за њега лудост, и не може да сазна, зато што о томе треба на духован начин расуђивати. Духовни човек пак расуђује о свему, а њега нико не просуђује. Јер »Ко позна ум Господњи - да га поучи?« А ми имамо ум Христов.

Пошто смо, дакле, оправдани вером, имамо мир с Богом посредством Господа нашега Исуса Христа, чијим смо посредством - вером - дошли до ове благодати у којој стојимо, и хвалимо се надом на славу Божију. И не само то, него се хвалимо и невољама, знајући да невоља гради стрпљивост, стрпљивост пак прекаљеност, а прекаљеност наду; и, нада не срамоти, јер се Божија љубав већ излила у наша срца Духом Светим који нам је дат.

Уосталом јачајте у Господу и у сили његове снаге. Обуците се у све оружје Божије, да бисте могли одолети ђаволском лукавству. Јер наша борба није против људи од меса и крви, него против поглаварства, против власти, против владара овог мрачног света, против злих духова на небесима. Зато узмите све оружје Божије, да бисте могли да се одупрете у зли дан и да се одржите - пошто све свршите. Стојте, дакле, опасавши своја бедра истином, и обукавши оклоп праведности, обујте ноге приправношћу на еванђеље мира. При свем том узмите штит вере, којим ћете моћи да погасите све огњене стреде нечастивога. Примите и кацигу спасења и духовни мач, који је реч Божија. Сваком молитвом и мољењем молите се Богу у Духу сваком приликом, и ради тога бдијте у свакој истрајности и мољењу за све свете, и за мене - да ми се даде реч кад отворим своја уста, да са слободом обзнаним тајну еванђеља, за које сам ја посланик - у оковима, да у њему слободно говорим - као што и треба да говорим.

„Ко прими на себе грехе света, постаће истински цар света.” Лао Це, пет векова пре Христа

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Постоје методе које знатно убрзавају и олакшавају превладавање ових тегоба.
Код страхова и уопште психосоматских поремећаја акупунктура је изузетно ефикасна.

Овде су наведена нека искуства лекара:

http://www.acupuncture.com/newsletters/m_july10/anxiety.htm
http://www.acufinder.com/Acupuncture+Information/Detail/Can+acupuncture+treat+depression+and+anxiety
https://www.pouke.org/forum/index.php/topic,159.msg201532.html#msg201532

Инжењерски приступ у објашњавању механизма њеног деловања је доста комплексан:
 

...Novija istraživanja specifičnih interćelijskih kanala (tzv. gap junctions, posredstvom kojih se odvija evolutivno stariji tip interćelijske komunikacije, kroz transport jonskih električnih signala između eksitablnih ćelija, čija se provodnost može modulisati unutarćelijskim pH-faktorom, Ca2+-jonima, neurotransmiterima i sekundarnim "mesendžerima", i čak naponom [17]) pokazala su njihovu značajno povišenu koncentraciju unutar akupunkturnih tačaka [18].
Na bolju uređenost ćelijskih struktura i jonsku osnovu ći entiteta akupunkturnog sistema ukazuje i do 10 puta veća električna provodnost kože akupunkturnih tačaka u odnosu na okolno tkivo, kao i znatno veća resorpcija aerojona u tim tačkama [15]. Jonske akupunkturne struje, i elektromagnetna polja koja ih prate, imaju ultraniskofrekventnu (UNF) i mikrotalasnu (MT) komponentu, t.j. MT komponenta je modulisana UNF komponentom [2,4,8], što je u saglasnosti sa rezonantnim prozorima u frekvenciji i intenzitetu u interakcijama tkiva sa slabim elektromagnetnim poljima [19]. Kao dokaz UNF komponente jonskih akupunkturnih struja može se navesti rezonantna UNF (~ 4 Hz) stimulacija akupunkturnog analgezijskog endorfinskog (na ~ 4 Hz) i serotoninskog i/ili norepinerfinskog (na ~ 200 Hz) mehanizma, kao i uspesi nemačke škole UNF rezonantne terapije [20]. S druge strane, kao dokaz MT komponente jonskih akupunkturnih struja mogu se navesti uspesi rusko-ukrajinske škole rezonantne MT (~ 50-80 GHz) terapije [21,22], efikasne u tretiranju i veoma teških obolenja [21-23], ukazujući da je akupunkturni sistem dinamička tvorevina, diferencirana na mestima maksimuma trodimenzionih stojećih talasa, formiranih kao rezultat refleksije koherentnih mikrotalasnih (~ 100 GHz [24]) Frelihovih eksitacija molekularnih subjedinica ćelijskih membrana i proteina, mikrotubula i dr. - čemu idu u prilog druga istraživanja koja ukazuju da je diferenciranje interćelijskih jonskih kanala (čija je gustina veća na mestima akupunkturnih tačaka) osetljivo na promene električnog polja [17]. U tom kontekstu može ležati i objašnjenje efikasnosti mikrotalasne rezonantne terapije (MRT), kao neinvazivnog bezmedikamentoznog pristupa [2,8,23]: neki poremećaji u organizmu dovode do deformacije u strukturi stojećih talasa električnog polja organizma u MT dijapazonu, što utiče na izvesnu promenu prostorne strukture akupunkturnog sistema, i sledstveno rezonantne frekvencije njegovih meridijana, što dovodi do bolesti; pri terapiji, delovanjem MT sondom na odgovarajuću akupunkturnu tačku eksitirani akupunkturni meridijani pacijenta relaksiraju u prethodno zdravo stanje, dostižući svoje normalne rezonantne frekventne odzive pod uticajem širokopojasnog MT izvora - a zatim posredstvom fizioloških mehanizama akupunkturne regulacije [14-16] organizam i biohemijski prevladava bolest. U isto vreme to može biti objašnjenje [1,5,6,23] za osetljivost organizma na ekstremno slaba MT/UNF elektromagnetna polja [19], kroz MT/UNF elektromagnetnu indukciju unutar elektromagnetno/jonskog cirkulatornog akupunkturnog sistema, čime se modulišu akupunkturne struje spoljašnjim elektromagnetnim poljima, bez ikakvih ograničenja pragovnih potencijala koji ni ne postoje unutar "gap junction" električnih sinapsi akupunkturnog sistema [17].

Treba istaći i kvantno-koherentne karakteristike rezonantne MRT terapije (visoko rezonantni MT senzorni odgovor obolelog organizma, biološki efikasno netermalno MT zračenje ekstremno niskog intenziteta i energije, i zanemarljivi MT energetski gubici duž akupunkturnih meridijana), koje bi mogle biti posledica postojanja Sitkovih nelokalnih samosaglašenih bioloških makroskopskih kvantnih potencijala [22], što može dovesti do nelinearnih koherentnih EM MT dugodometnih maserskih eksitacija biološkog nelinearnog apsorpcionog medijuma sa ćelijama kao aktivnim centrima - i akupunkturnim meridijanima povezanim sa svojstvenim frekvencijama i prostorno-vremenskim raspodelama svojstvenih funkcija svakog individualnog biološkog kvantnog sistema. Ovo sugeriše i da se zdravo stanje može posmatrati kao apsolutni minimum (osnovno stanje) nelokalnog samosaglašenog makroskopskog kvantnog potencijala organizma, dok bi neki poremećaji akupunkturnog sistema odgovarali višim minimumima (prostorno-vremenski promenljive) potencijalne hiperpovrši u energetsko-konfiguracionom prostoru [2,6,23], što verovatno objašnjava viši MRT senzorni odgovor poremećenijeg akupunkturnog sistema (sa višim i dubljim minimumima, koje sistem treba da savlada dovedenom MT energijom da bi prešao u osnovno zdravo stanje), i slab MRT senzorni odgovor zdravog akupunkturnog sistema koji se već nalazi u osnovnom stanju. Takva slika je bliska i onoj za asocijativne neuronske mreže u njihovim energetsko-konfiguracionim prostorima [2,6,23], i prepoznavanju oblika kao konvergenciji neuronske mreže prema odgovarajućem dnu potencijalne hiperpovrši, kao memorijskom atraktoru neuronske mreže [25,26]. Ovo takođe podržava elektromagnetno/jonsku MT/UNF kvantno-holografsku funkciju akupunkturnog sistema (slično kompleksnim oscilatornim holografskim Hopfildovim neuronskim mrežama [26]), i njihovu suštinsku vezu sa (kompleksnom kvantno-relativističkom) svešću, što inače veoma sugeriše modeliranje izmenjenih i prelaznih stanja svesti [2,4-8,23].

Prof. dr Dejan Raković


Код страхова је основни проблем у томе што, попут осталих душевних тегоба, имају своју физичку, телесну компоненту. Поједностављено би се процес у општем случају могао описати на следећи начин: услед дуготрајних тензија долази до појаве спазама у одређеним областима тела, чиме се у њима успорава циркулација, нагомилавају отпадни продукти метаболизма и нарушава хомеостаза. Циљ је разбити такве мишићне блокаде и успоставити нормалан проток импулса, чиме се поново доспева у првобитно стање. Одступање од нормалног функционисања се може установити на основу електромагнетних параметара организма, што нам такође омогућава контролу тока лечења:

http://www.euromarket.rs/katalog/zdravlje-i-lepota/aparati/profesionalni-medicinski-aparati/amsat-dijagnosticki-aparat.html
http://www.asmedicus.co.rs/biorezonantni-skener.php
http://www.biljeizdravlje.rs/code/navigate.php?Id=331&editionId=32&articleId=176

У фазама док још није дошло до крупнијих физичких поремећаја постижу се изузетно добри резултати. То се односи и на разноврсне психолошке тешкоће, које су веома захвалне за третирање овим путем. При томе акупунктура изузетно убрзава опоравак, у тој мери да се данас озбиљна психотерапија не може ни замислити без њене примене. Код блажих поремећаја у потпуности је довољна терапеутска метода за њихово превазилажење. Потребно је одређено време да би се постигао ефекат, које зависи од интензитета проблема. Зато се треба прилагодити конкретној ситуацији. Код наведених тегоба, као што су снажно изражени страхови, нарочито у условима одвикавања од антидепресива, приметнија побољшања се могу очекивати тек након првих пар месеци. Затим наступају све крупније промене, да би постепено уследио пун опоравак.

Може се поставити питање како да се постигнуто стање одржи, да не би долазило до рецидива. Таквим размишљањем већ залазимо у духовне сфере. На нашем форуму ћемо се сагласити да је православље најлепши, најпотпунији и заправо једини одговор. У супротном би се лако доспело у ситуацију да се са новодобијеном енергијом направи прави дар-мар.

Како се побољшава физичко стање организма, враћа се ведро и стабилно расположење, мисли се бистре. Околности се посматрају из ширег угла, јасније се сагледавају узроци који су довели до невоља, враћа се снага потребна за борбу и одолевање свакодневним изазовима. Ситуације и тешкоће које су некада изгледале безизлазно и непремостиво почињу да се решавају.

Укратко, ово је комбинација која може да на најбржи, најлакши и најбезболнији начин изведе из таквог негативног стања.

„Ко прими на себе грехе света, постаће истински цар света.” Лао Це, пет векова пре Христа

Link to comment
Подели на овим сајтовима

ego, svaka cast na pravom tekstu u pravo vreme 4chsmu1

i hvala na vremenu nama posvecenom...svaka rech upucena je jedan korak ka izlasku iz strahova, jer tu se ide korak po korak.

Dodala bih samo iz licnog iskustva da ne treba ocekivati cuda preko noci, treba biti strpljiv prema sebi i oporavljajuci se ne smatrati svaki pad kao povracaj na staro nego kao pad sa stepenice, ali ne i sa sprata 0304_smile4

Link to comment
Подели на овим сајтовима

"a u onoj meri u kojoj shvatimo da su Hrista razapeli u toj meri cemo razumeti nistavnost sveta koji se okrece oko nasih dela kao i velicinu Ljubavi ''onog tamo'' sveta koji nas ocekuje, pruza ruke jer zna ''da ne znamo sta radimo'' i bas zbog toga i istemo i bas zbog toga i iskoracujemo, dajemo sebe, sve ono sto mi jesmo... tom svetu koji nas bas takve i trazi posto ljubav jeste u prihvatanju ne u uslovljavanju ili zahtevanju ili ." da...zatvoreni smo u sebe, kao da zivimo na dnu bunara, na zidove bunara smo poslagali sve uzroke zbog kojih smo se sakrili tu gde jesmo, kao odstupnicu da ne pokushamo uopste da izadjemo napolje, gledamo mali krug neba daleko iznad i mislimo da se mozemo Gospodu priblizhiti tako...eto, na to me asocirala ova recenica oca Ugrina.... a napolju citav svet, ljudi, bliznji, dalji, drukciji od onih zbog kojih smo se zakopali, u stvari ako izadjemo ljudi ce biti isti, ali mi drugaciji i posmatracemo ih onako kako treba neoptereceni time da ce svako potrcati da nas potvrdi, nego mi trcimo da se potvrdimo kroz njih...ovog puta naoruzani s malo vishe i mudrosti i bezazlenosti...

i da postoji jedan svet kome tezhimo i da nismo mi centar tog sveta, jer mislimo da ce prestati da postoji ako se "nama nesto desi" i da ne odlucujemo mi kad ce se i da li ce se "desiti" i da smo svrhu zivota postavili na pogreshne temelje....i da necemo prestati da postojimo jer nashe postojanje je bilo negirano od shachice ljudi za koje smo se bolesno zakacili trazeci uporno ono sto ne mozemo bash od takvih dobiti (otac Ugrin je negde lepo govorio da je sizifov posao ispravljati nekog ko to sam ne zeli ) sto nam je sve dalo alibi da nemocni sazaljevamo sebe umesto da se okrenemo ljudima.... izvinjavam se sto glasno razmisljam... Pade mi na pamet covek, strastveni pushac koji je negde krenuo par kilometara i konstatovao da je zaboravio cigarete.Toliko je bio besan na sebe zbog proklete navike koja ga sad tera da prepesaci ponovo kilometre da je istog momenta, zbog besa prestao da pushi. Iz inata sto nesto gospodari njime. :cmizdrenje:

"odgovornost da svedocite svoju ljubav kao vlastiti izbor neovisno od okolnosti koje je osporavaju vas ugrozavajuci i to predstavlja hrabrost " ovo je savrsheno.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Креирај ново...