Jump to content
kopitar

Drago Bojić: Bez asistencije Crkve i oltara, nacionalistička ideologija ne bi imala toliku moć

Rate this topic

Recommended Posts

Dokad će komunizam biti korišten kao izlika? Prošlo je već 26 godina od njegova pada, a i čini mi se kako je pod njegovom vladavinom u Jugoslaviji ipak ostvaren i harmoničan suživot različitih vjera koji je danas teško zamisliti.

Sve vjerske zajednice, pa tako i Katolička crkva, bile su marginalizirane u komunističkom režimu, pretrpjele su velike materijalne štete (oduzimanje i otuđivanje vlasništva) i što je najstrašnije i najbolnije njihovi članovi su često bez ikakve krivnje bili izloženi torturi toga režima. U tom kontekstu je razumljivo da Katolička crkva na komunističko vrijeme gleda kao na vrijeme „sužanjstva“, progona i potčinjenosti, iako se ni to vrijeme ne može isključivo gledati na taj način jer je bilo i pozitivnih iskustava. No, otada je prošlo gotovo tri desetljeća, komunistički sistem se raspao i danas nema razloga da Katolička crkva i dalje širi strah od komunizma i da za sve probleme sadašnjeg hrvatskog društva optužuje komuniste. Pritom ta ista Katolička crkva uglavnom prešućuje i umanje zločine ustaške Endehazije, zločine zadnjeg rata i zlo koje je učinjeno u pljačkačkoj poratnoj privatizaciji. Ne bih se složio da je u bivšoj Jugoslaviji ostvaren harmoničan suživot različitih vjera. Sve one su se našle u sličnoj situaciji i njihova suradnja je bila više rezultat nužnog povezivanja da bi se zajednički štitile od toga sistema. Zbog toga su njihova međusobna neprijateljstva i isključivosti privremeno bile „zaleđene“, a kakvi su stvarno njihovi odnosi pokazalo se krajem osamdesetih godina kad se odjedanput rasplamsala međukonfesionalna mržnja koja je poslužila nacionalističkim ideologijama i njihovim ratnim ciljevima. Da je taj navodno „harmonični suživot“ bio privid i posljedica tadašnje nemoći i nepovoljnog društvenog statusa, vidjelo se ratnih devedesetih godina kada su preko noći oživjela stara neprijateljstva. 

Share this post


Link to post
Share on other sites
ružen: Pet lis 03, 2014 20:55
Postovi: 456
Možda je mlad, možda neobrazovan, ali prva i zadnja rečenica mu se nikako ne poklapaju...

Najprije tvrditi da je u komunizmu ostvaren "harmoničan suživot različitih vjera koji je danas teško zamisliti", a u zadnjoj rečenici to sam sebi poreći "Da je taj navodno „harmonični suživot“ bio privid i posljedica tadašnje nemoći i nepovoljnog društvenog statusa, vidjelo se ratnih devedesetih godina kada su preko noći oživjela stara neprijateljstva" - može samo onaj koji piše tek toliko da nešto napiše i usput malo oblati Crkvu.

Domovinski rat nije bio međukonfesionalni rat - to je bio rat između totalitarnog komunizma i demokratskog sustava, doduše demokracije u povojima.. Crkve su nažalost uništavane, izvršen je velik kulturocid, ali upravo zato što komunistima vjera ništa i nije značila.


Predlažem da pažljivije pročitaš ovaj dio:


Sve vjerske zajednice, pa tako i Katolička crkva, bile su marginalizirane u komunističkom režimu, pretrpjele su velike materijalne štete (oduzimanje i otuđivanje vlasništva) i što je najstrašnije i najbolnije njihovi članovi su često bez ikakve krivnje bili izloženi torturi toga režima. U tom kontekstu je razumljivo da Katolička crkva na komunističko vrijeme gleda kao na vrijeme „sužanjstva“, progona i potčinjenosti, iako se ni to vrijeme ne može isključivo gledati na taj način jer je bilo i pozitivnih iskustava. No, otada je prošlo gotovo tri desetljeća, komunistički sistem se raspao i danas nema razloga da Katolička crkva i dalje širi strah od komunizma i da za sve probleme sadašnjeg hrvatskog društva optužuje komuniste.

On priznaje nepovoljan položaj Crkve i drugih vjerski zajednica za vrijeme komunizma ali isto tako ističe da je davno prošao razlog da se i dalje za sva zla proziva.

Poziva Crkvu da se rađe obračuna sa nekim djelovima svoje prošlosti vezano za NDH i bliže prošlosti Domovinskog rata i privatizacije.
 
Prijavi post
Vrh
 Profil Šalji privatnu poruku  
Uredi post Citiraj  
spacer.gif
adrijana
PostPostano: Ned vel 23, 2020 21:12 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 3190

Predlažem da pažljivije pročitaš ovaj dio:


Sve vjerske zajednice, pa tako i Katolička crkva, bile su marginalizirane u komunističkom režimu, pretrpjele su velike materijalne štete (oduzimanje i otuđivanje vlasništva) i što je najstrašnije i najbolnije njihovi članovi su često bez ikakve krivnje bili izloženi torturi toga režima. U tom kontekstu je razumljivo da Katolička crkva na komunističko vrijeme gleda kao na vrijeme „sužanjstva“, progona i potčinjenosti, iako se ni to vrijeme ne može isključivo gledati na taj način jer je bilo i pozitivnih iskustava. No, otada je prošlo gotovo tri desetljeća, komunistički sistem se raspao i danas nema razloga da Katolička crkva i dalje širi strah od komunizma i da za sve probleme sadašnjeg hrvatskog društva optužuje komuniste.

On priznaje nepovoljan položaj Crkve i drugih vjerski zajednica za vrijeme komunizma ali isto tako ističe da je davno prošao razlog da se i dalje za sva zla proziva.

Poziva Crkvu da se rađe obračuna sa nekim djelovima svoje prošlosti vezano za NDH i bliže prošlosti Domovinskog rata i privatizacije.

Da, evo, pažljivo čitam...

Crkva se odavno obračunala i nadvladala gotovo sve vezano uz NDH (znam da su mnogi svećenici i redovnici podržavali ustaški pokret, a opet dosta ih je bilo i nakon rata među komunistima - mnogi su izdali Stepinca pristupajući onom društvu za koje je Stepinac naredio da se ne pristupa... ah, to je bilo takvo vrijeme - netko je pristupio radi uvjerenja, a netko da sačuva živu glavu i ne završi u logoru).

U vezi "bliže prošlosti Domovinskog rata i privatizacije" - taj dio uopće ne razumijem što želiš reći.
 
Prijavi post
Vrh
 Profil Šalji privatnu poruku  
Citiraj  
spacer.gif
kopitar
PostPostano: Ned vel 23, 2020 21:48 
 

Pridružen: Pet lis 03, 2014 20:55
Postovi: 456
Da, evo, pažljivo čitam...

Crkva se odavno obračunala i nadvladala gotovo sve vezano uz NDH (znam da su mnogi svećenici i redovnici podržavali ustaški pokret, a opet dosta ih je bilo i nakon rata među komunistima - mnogi su izdali Stepinca pristupajući onom društvu za koje je Stepinac naredio da se ne pristupa... ah, to je bilo takvo vrijeme - netko je pristupio radi uvjerenja, a netko da sačuva živu glavu i ne završi u logoru).

U vezi "bliže prošlosti Domovinskog rata i privatizacije" - taj dio uopće ne razumijem što želiš reći.


Ne bi se baš reklo srčeko, još tu ima puno toga...pokajanje za Jasenovac i molitva za oprost je prvi korak srčeko drago.
A Oluja i ljudi koji je noć progutala npr. obitelj Zec i razni sejlotepi i sl.
Što ti to znači da su izdali Stepinca?
Kakve on ima veze sa ovom temom srčeko.
 
Prijavi post
Vrh
 Profil Šalji privatnu poruku  
Uredi post Citiraj  
spacer.gif
Filip
PostPostano: Ned vel 23, 2020 21:55 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet ruj 09, 2011 09:06
Postovi: 172
Šta bi ti s Olujom? Da se Crkva ide nekome ispričavati zbog Oluje ili da osudi Oluju?
I de "oladi" malo s takvim načinom obraćanja - nisi zanimljiv, uvredljivo je, koliko god to maskirao "slatkim" izrazima.

_________________
"Mir i obraćenje - spas vam je,
u smirenu uzdanju snaga je vaša."
Iz 30,15
 
Prijavi post
Vrh
 Profil Šalji privatnu poruku  
Citiraj  
spacer.gif
kopitar
PostPostano: Pon vel 24, 2020 09:27 
 

Pridružen: Pet lis 03, 2014 20:55
Postovi: 456
Šta bi ti s Olujom? Da se Crkva ide nekome ispričavati zbog Oluje ili da osudi Oluju?
I de "oladi" malo s takvim načinom obraćanja - nisi zanimljiv, uvredljivo je, koliko god to maskirao "slatkim" izrazima.


Treba srčeko treba, po što su u vojsci sudjelovali i članovi KC u Hrvata tako da se to i Crkve dotikavlje.
 
Prijavi post
Vrh
 Profil Šalji privatnu poruku  
Uredi post Citiraj  
spacer.gif
Filip
PostPostano: Pon vel 24, 2020 09:39 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet ruj 09, 2011 09:06
Postovi: 172
A, to je na stvari, dakle. Neki Srbi (agresori) bi kmečanje malo razvlačili i po vjerskim forumima.
Pa, reci odmah tko si i šta si, legitimiraj se da ljudi odmah znaju s kim imaju posla.

_________________
"Mir i obraćenje - spas vam je,
u smirenu uzdanju snaga je vaša."
Iz 30,15
 
Prijavi post
Vrh
 Profil Šalji privatnu poruku  
Citiraj  
spacer.gif

kopitar

PostPostano: Pon vel 24, 2020 10:42 
 

Pridružen: Pet lis 03, 2014 20:55
Postovi: 456
A, to je na stvari, dakle. Neki Srbi (agresori) bi kmečanje malo razvlačili i po vjerskim forumima.
Pa, reci odmah tko si i šta si, legitimiraj se da ljudi odmah znaju s kim imaju posla.


Ne skreći sa teme na osobne relacije nego reci svoje mišljenje.

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


  • Recently Browsing   0 members

    No registered users viewing this page.

  • Similar Content

    • By Trifke
      Jako zanimljiv članak i eksperiment. No ja sam ovo isto primetio ne samo kod dece nego i kod odraslih. 
      Eksperiment u kojem su tinejdžeri 8 sati bili bez telefona i interneta duboko će vas šokirati | Luftika
      LUFTIKA.RS Često čujemo da današnju decu treba previše animirati, što za rezultat ima njihovu nesposobnost da se pozabave svojim...  
    • By Милан Ракић
      Dragi papa Franjo, ne prestaju mi dobacivati šale i pošalice zbog mog ”nastupa” u emisiji Hrvatske televizije ”Miljunaš”. Naime, ljudi koji sastavljaju pitanja za taj kviz odlučili su povezati vas i mene u pitanju koje je glasilo: ”Kojem je našem novinaru Jorge Mario Bergoglio bio profesor na studiju?” Natjecateljica nije bila sigurna, pa je u pitanju za 32.000HRK odustala i otišla doma sa 16.000 HRK.

      To da ljudi bez osobita znanja dignu par/nekoliko plaća bez puno muke se, siguran sam, ne događa samo u Hrvatskoj nego i u Vatikanu. Čitam, naime, da je opet frka s financijama u vašoj državi te da vam se upalilo crveno svjetlo i zvoni vam na uzbunu. Držim vam fige.
      Poštovani papa Franjo, molim vas da hrvatskom narodu, cijelom našem društvu te posebice hrvatskim biskupima uputite izravnu poruku koja jasno ističe kako su mir, snošljivost i ljubav prema bližnjem temeljne vrijednosti na kojima počiva kršćanstvo. I da valja poštivati našu kulturu i naše i srpsko pismo – ćirilicu!
      Nešto drugo me sada muči, a zbog čega vam pišem ovo pismo.
      Poštovani papa Franjo,
      ovim vam se pismom, preko mene kao svojevrsnog glasnogovornika, obraća velik broj građanskih inicijativa i organizacija iz svih dijelova Hrvatske koje se ustrajno zalažu za poštivanje prava svakog čovjeka i svake društvene skupine, za pravedan razvoj zajednice i društva, suzbijanje siromaštva i netrpeljivosti te iscjeljenje rana nastalih u ratu i tijekom poraća.
      Pišem vam povodom recentnih događaja vezanih uz grad Vukovar u kojem su ljudi doživjeli teška stradanja tijekom Domovinskog rata.
      Proces pomirenja u Hrvatskoj, o kojem je u više navrata, a osobito nadahnuto govorio papa Ivan Pavao II. prije 25 godina u Zagrebu (govor, na zagrebačkom hipodromu, kojem se hrvatski biskupi baš ne vraćaju koliko bi trebali i mogli), opterećen je brojnim preprekama – teretom ratnih događanja, vječno tinjajućim nacionalizmima na obje strane, dnevnopolitičkim obračunima.
      Međutim, svemu usprkos, postupno su stišavane tenzije, pa je bilježen stalni napredak u odnosima hrvatskog i srpskog naroda koji je omogućavao suživot bez većih incidenata. Ali sada je čitav proces dramatično zaustavljen. I tako već duže vrijeme.
      Vlada je, naime, bila počela u Vukovaru postavljati ploče na dva pisma – latinici i ćirilici (oba su pisma i hrvatska i srpska). Pravo na korištenje vlastitog jezika i pisma u Republici Hrvatskoj uređeno je ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i predstavlja jednu od najviših vrednota.
      Međutim, postavljanjem dvopismenih natpisa na zgrade ustanova pokrenut je lanac sukoba i incidenata u čijoj je osnovi međuetnička netrpeljivost.
      Nasilno razbijanje dvopismenih ploča u Vukovaru, prosvjedi protiv njihova postavljanja, sukobi između prosvjednika i policije, ali ponajviše govor mržnje prema pripadnicima srpske nacionalnosti (za njih se kaže da su svi zločinci i da je ćirilica, koje je isto njihovo pismo, simbol ”agresije na Vukovar”), nasilno su prekinuli mukotrpan proces pomirenja i vratili ga desetljeće unatrag.
      Proces pomirenja u Hrvatskoj, o kojem je u više navrata, a osobito nadahnuto govorio papa Ivan Pavao II. prije 25 godina u Zagrebu (govor, na zagrebačkom hipodromu, kojem se hrvatski biskupi baš ne vraćaju koliko bi trebali i mogli), opterećen je brojnim preprekama – teretom ratnih događanja, vječno tinjajućim nacionalizmima na obje strane, dnevnopolitičkim obračunima
      Mislili smo da se to neće dogoditi, ne nakon što je Hrvatska ušla u Europsku uniju kada je pokazala da želi poštivati elementarne civilizacijske norme.
      Nacionalistički diskurs netrpeljivosti i netolerancije ove je godine opet preplavio javni prostor i počeo se širiti Hrvatskom: od Dubrovnika, preko Splita sve do Zagreba, a zatim prema istoku sve do Vukovara.
      Naša je zemlja išarana pronacistiškim parolama (domaća inačica nacizma se u Hrvatskoj u doba Drugog svjetskog rata nazivala ustaštvo), pa su opet osvanuli grafiti ”Srbe na vrbe” (što znači da Srbe valja vješati!), ”Srbe u Jasenovac” (Jasenovac je bio najveći logor smrti u doba toga rata, kojim su upravljale isključivo ustaške vlasti marionetske države koja se zvala Nezavisna Država Hrvatska), u Splitu je podmetnuta eksplozivna naprava u prostorije Srpskog narodnog vijeća, razbijen je auto zamjenika predsjednika Srpskog narodnog vijeća, razbijena je ploča i prozori konzulata Republike Srbije u Rijeci, u tom gradu je ljetos batinama ubijen i srpski političar, bande su upale u kafiće u kojima su pripadnici srpske manjine gledali nogometnu utakmicu i napale ih…
      Vama pišem jer me posebno zabrinjava stav vrha Katoličke crkve u Hrvatskoj, zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Josipa Bozanića i nekolicine biskupa, koji su se javno izjasnili protiv dvojezičnosti u Vukovaru koristeći pritom u svojim javnim obraćanjima sintagme čije značenje nimalo ne pridonosi miru i pomirenju, već vodi produbljivanju sukoba. Osim toga, nažalost, samo rijetki u katoličkim redovima pozivaju na mir i suživot.
      Tako je još u travnju 2013. (vi ste tada već bili rimski biskup), predvodeći misno slavlje u crkvi sv. Filipa i Jakova, kardinal Bozanić rekao kako su došli u Vukovar osnažiti se u vjeri jer je Vukovar posebno mjesto zahvalnosti na kome Bogu zahvaljujemo za dar vjere.
      Aludirajući potom na pokušaj uvođenja ćirilićnog pisma u službenu uporabu u Vukovaru, kardinal je rekao ”kako je pitanje jednoga pisma sažetak mnogih pitanja na koja odgovori nisu dani” i nastavio: ”U Vukovaru nisu na prvome mjestu oni koji su razarali, nego oni koji su čuvali i gradili”.
      Potpuno je jasno da je pritom kardinal mislio na Hrvate kao čuvare i branitelje Vukovara, a na Srbe, nametnuvši svim Srbima kolektivnu krivnju (koju naša Crkva ne prihvaća), kao razarače.
      Nacionalistički diskurs netrpeljivosti i netolerancije ove je godine opet preplavio javni prostor i počeo se širiti Hrvatskom: od Dubrovnika, preko Splita sve do Zagreba, a zatim prema istoku sve do Vukovara
      Umjesto poziva da se počinitelji zločina privedu pravdi, ali da se ne osuđuje čitav narod, ova izjava ukazivala je i bila od mnogih protumačena kao odobravanje razvrstavanja građana na one prvog i drugog reda.
      Usprkos činjenici da je ostvarivanje ustavnog prava srpske nacionalne manjine u Vukovaru izazvalo nasilje i val govora mržnje, kardinal Bozanić je u svojoj homiliji na svečanom euharistijskom slavlju prigodom 282. zavjetnog hodočašća vjernikâ grada Zagreba i hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije Majci Božjoj Bistričkoj u Mariji Bistrici umjesto poruke mira izgovorio: ”Kao vjernik i biskup danas ne mogu prešutjeti pokušaj da se obescijeni simbole slobode i da se hrvatska vukovarska rana otvara na križu bešćutnosti političara. Postavlja se pitanje komu to sada u Hrvatskoj treba i za čije se to dobro čini?”
      Sisački biskup Vlado Košić, koji se javno zalaže za uvođenje pronacističkog (ustaškog) pozdrava ”Za dom, spremni” u redovnu uporabu u hrvatskim oružanim snagama, dodatno je radikalizirao stav vrha ove pokrajinske Crkve davši podršku tzv. Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara i izjavom kako je: ”Vlast protunarodna. Ona, naime, ide direktno protiv našeg, hrvatskog naroda, gazi ga i ne poštuje nikakve primjedbe niti opravdane zahtjeve. Svakako, ako postoji i mala opravdana sumnja da podaci o trećini građana grada Vukovara kao pripadnicima srpske manjine nisu točni, nije se smjelo ići s tim”.
      Nije nikakvo čudo da onda gradonačelnik Vukovara Ivan Penava na sjednici Gradskog poglavarstva baci na pod statut Grada Vukovara tiskan na našem ćirilićnom pismu izgovarajući grozote o našim susjedima Srbima.
      Mogao bih navesti još niz primjera iz kojih je vidljivo da vrh Katoličke crkve i mnogi političari ne čuju riječi koje vi upućujete svijetu, a koje diraju srca i umove milijuna ljudi na čitavom planetu.
      Usrdno vas molim, kažite nešto u korist mira i pravde u našoj Hrvatskoj!
      U Hrvatskoj znamo za vaše poruke mira i ljubavi prema svim živim bićima zahvaljujući medijima i ljudima koji pomno prate vaše riječi i djela, a ne ljudima koji bi i riječju i djelom trebali pokazivati da poštuju svoga poglavara. To me žalosti, brine i navodi na pisanje.
      Obraćam vam se jer takvim stavovima vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj odstupa od djelovanja rimskog biskupa – vas, pape Franje, kao i vaših prethodnika, koji su se usrdno zalagali za izgradnju mira i povjerenja među narodima.
      Nije nikakvo čudo da onda gradonačelnik Vukovara Ivan Penava na sjednici Gradskog poglavarstva baci na pod statut Grada Vukovara tiskan na našem ćirilićnom pismu izgovarajući grozote o našim susjedima Srbima
      Takav zaborav mirovnog poslanja Crkve i usmjerenosti na društveno dobro, siguran sam, ne vodi dobru.
      Poštovani papa Franjo, molim vas da hrvatskom narodu, cijelom našem društvu te posebice hrvatskim biskupima uputite izravnu poruku koja jasno ističe kako su mir, snošljivost i ljubav prema bližnjem temeljne vrijednosti na kojima počiva kršćanstvo. I da valja poštivati našu kulturu i naše i srpsko pismo – ćirilicu!
      Želio bih da se vaše poruke, kojima iskazujete sućut i bliskost sa svima koji pate bez obzira na to kojoj vjeri i naciji pripadaju, poruke poštivanja našeg ekosustava, poruke poniznosti i spremnosti na društvenu solidarnost konačno i uvijek čuju u crkvama i javnim obraćanjima članova klera i hijerarhije Katoličke crkve u Hrvatskoj, od Dubrovnika do Vukovara.
      S posebnim poštovanjem i bratskom ljubavlju u Isusu Kristu, Gospodinu našemu,
      Drago Pilsel, vaš student s Fakulteta filozofije i teologije – Colegio Máximo San José, u San Miguelu kod Buenos Airesa.

    • By Милан Ракић
      BiH će u noći sa 4. na 5. prosinac konačno preuzeti potpunu kontrolu nad nebom iznad svoje teritorije, potvrdio je direktor Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH /BHANSA/ Davorin Primorac.

      Primorac je pojasnio da to znači da će BiH preuzeti kontrolu neba iznad 10.000 metara, koje je najfrekventije i najisplativije, navodeći da su do sada kontrolu, i ujedno veliku financijsku dobit, imale susjedne zemlje Srbija i Hrvatska.
      “Mi preuzimamo srednji i gornji sloj zračnog prostora, gdje se odvija više od 80 posto zračnog prometa. Na tom dijelu je najveći broj preleta i riječ je o prostoru iznad 10.000 metara visine”, rekao je Primorac za “Dnevni avaz”.
      On je ocijenio da je ovo važan događaj i za BiH i za BHANSA, koja je samofinancirajuća nerpofitna organizacija.
      “Naši troškovi bit će veći za 20 posto, ali očekujemo i značajne financijske prihode. Očekujemo 12 do 13 milijuna KM u odnosu na godinu ranije”, naveo je Primorac.
      Primorac je rekao da će novi kontrolori već u prosincu početi s radom, te najavio da će BHANSA uložiti višemilijunski iznos u obnovu kontrolnih tornjeva u Sarajevu, Banja Luci i Tuzli.

    • By Милан Ракић
      Nakon prošlogodišnjeg upečatljivog završetka svog „Beogradskog petoknjižja“ romanom „Tuđine“ (koje čine još romani „24 zida“, „Parter“ i „Prave Beograđanke“, i zbirka priča „Beograđanke“), Igor Marojević odlučio je da od alkohola kao motiva svih svojih proza, i beogradskih i etnofikcionalnih (romani „Žega“, „Šnit“ i „Majčina ruka“) napravi krupnu temu, sugerisanu naslovom njegove nove knjige objavljene u „Laguni“, čije će prvo potpisivanje autor obavljati na sajamskom štandu Lagune u nedelju 27. 10. od 12 do 12.30.

      Prvo što, već na koricama novog autorovog dela, privlači pažnju jesu krajnje pohvalna mišljenja njegovih kolega o „Romanu o pijanstvima“. „Ovom knjigom Igor Marojević je prošao opasnu granicu do koje je svojim dosadašnjim pisanjem stizao, i nije stradao“, piše, između ostalog, Vladan Matijević.
      * Kako vidite preporuku svog kolege Matijevića?
      – Verovatno je roman napisan beskompromisnije od dosadašnjih, dinamičnije i sa manje okolišanja i obzira prema tabuu govora iz prvog lica o osetljivoj temi. Inače ne bi imalo smisla tretirati je.
      * Kako vidite razliku između svojih proza u kojima sporedno tretirate alkohol i „Romana o pijanstvima“?
      – U kontekstu tog pitanja, moja dosadašnja proza mi deluje nekako suvo, a „Roman o pijanstvima“ vlažno, ili bar podmazujuće. Možda je plural u naslovu ove knjige znakovit: osnovni osećaj je sličan, ali pijanstva su razna, i nepregledna…
      * O tome govori i činjenica da se radnja ne odvija samo u Beogradu, nego i u Gvadalahari, LJubljani, i malim mestima u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj gde čašica ume da povede međunacionalnim prepirkama?
      – Umeju u njih ljudi na Balkanu komotno da uđu i trezni. E sad, da se glavni junak nije našikao u Gvadalahari, ne bi imao konflikt sa meksičkom mafijom, niti bi u LJubljani izveo performans poniženja kako bi došao do novca za hotel. Prebogata je, i maštovita baština priča uzrokovanih alkoholom, a „Roman o pijanstvima“ pokušaj je ambiciozne panorame takvih priča u određenim mestima na planeti u poslednjih desetak godina 21. veka. Naravno, sve je to povezano s glavnim junakom, inače bi prvi pojam iz naslova morao biti promenjen ili maknut.
      * I Barselona čini jednu od geografskih poluga ove vaše proze, mada u naglašeno političkom ambijentu koji zahvata dane posle referenduma za osamostaljivanje Katalonije. S obzirom na prikazane međunacionalne konflikte na Balkanu i u Barseloni, čini se da iako prividno govori o hedonizmu, ovaj roman ima prilično društveno-kritičku notu?
      – Mislim da srazmerno mali broj ljudi često poseže za čašicom iz pukog meraka, mnogi ne umeju da izdrže raskoš negativne stvarnosti pa kroz piće beže od mogućnosti sopstvenog uma. Ali kad ono postane lična navika, možda ima smisla neizgovoreno pitanje: da li je ljubav jača od ljubavi prema alkoholu?
      * Ne može se izbeći paralela između odvajanja Katalonije i raspada SFRJ, naročito što se i to, unutar barselonskih poglavlja, pominje u romanu?
      – Osnovna razlika je u „Ustavu“. Dok je onaj naš iz 1974. bio odveć fleksibilan, ali smo na to reagovali prekasno, što je jedan od odlučujućih momenata prilikom krvavog odvajanja ostalih republika, španski „Ustav“ definiše domicilnu državu kao nesporno teritorijalno nedeljivu, ali sa jakim autonomijama. Zanimljivo da su te autonomije definisane fleksibilno, što državi omogućuje da sa svakom autonomnom jedinicom postigne različit dogovor. Tako je taj „Ustav“ u isti mah liberalkapitalistički, jer podstiče na pregovore o ceni. Katalonija je nezadovoljna količinom autonomije i zato bi se pola njenih žitelja odvojilo, nek čitalac sam zaključuje koliko to ima veze sa raspadom SFRJ.
      * Šta je ono što „Roman o pijanstvima“ čini drugačijim u odnosu na prozu natopljenu alkoholom kakvu su pisali Bukovski ili Henri Miler?
      – Za razliku od ogromne većine proznih knjiga o alkoholizmu, „Roman o pijanstvima“ govori o liku koji i pored sklonosti kapljici završava sve svoje obaveze na vreme, a siže se odvija u digitalizovanom ambijentu i eri gde su i žene jednako sklone piću kao muškarci. Moj glavni junak nije postao alkoholičar u formativnom razdoblju za to, dakle između svoje dvadeset pete i trideset pete godine, već kasnije, jer mu se čini da će kao sveži povratnik sa Zapada lakše podneti šok kulture uz pomoć promiskuiteta i alkohola. Što se drugog tiče, u pojedinim fazama on ipak nastoji da se vrati trezvenjaštvu, a žene ne pomažu baš uvek i u svemu: posle dvogodišnje pauze on se vraća piću nakon ljubljenja sa glumicom koja je prethodno pila vino.
      * Koliko je bezbedna udaljenost sa koje čitalac posmatra svet sačinjen od alkoholnih isparenja, dima, vajfaja i razvrata?
      – Ne mislim da moj pripovedač eksplicitno propagira alkohol, kao ni da je ovo moralističko antialkoholičarska knjiga. Mada ne bih imao ništa protiv da pojedini čitaoci iz „Romana o pijanstvima“ izrone sa žudnjom da i sami što pre posegnu za čašicom, a pojedini sa žudnjom da to nikad više ne učine.
      * Filip David govori o impresivnoj jednostavnosti i autoironičnosti u „Romanu o pijanstvima“ i iznenađujućoj promeni vašeg stila?
      – Tema je dovoljno složena i teška a događaji se relativno brzo nižu. S obzirom na to, nije bilo potrebno stilski naročito komplikovati. Roman je pisan utrobno pri čemu su reči sprovodnik dinamike i višesmislenosti kako teme tako, nadam se, i postupka.
      * Koliko su vam za građu poslužila lična iskustva?
      – Nekom ko piše je najbolje za temu uzeti ono što dobro poznaje a prema čemu može i da ima distancu. Ako sam se i laćao alkohola, bilo je to nadasve za potrebe teme, koju promišljam već godinama, da bi se kasnije desilo spontano zapisivanje. A sigurno mogu da imam distancu prema dotičnoj temi.
      * Šta je najgore a šta najbolje u konzumaciji alkohola?
      – Možda je najgora neumerenost, kao i griža savesti uz mamurluk, koji pak ume i da bude saznajno plodan, samo ako je čovek u stanju da ga opiše tj. zapiše. Uz to, alkoholizam bez mamurluka je što i satira bez gorčine, bio bi to jednodimenzionalan i netačan doživljaj sveta. Konačno, čak i hronični alkoholičar svoje životne dileme može efikasno da rešava jedino trezan, pa makar i mamuran.
      Vid JERAJ

Све поруке на форуму, осим званичних саопштења Српске Православне Цркве, су искључиво лична мишљења чланова форума 'Живе Речи Утехе' и уредништво не сноси никакву материјалну и кривичну одговорност услед погрешних информација. Објављивање информација са сајта у некомерцијалне сврхе могуће је само уз навођење URL адресе дискусије. За све друге видове дистрибуције потребно је имати изричиту дозволу администратора Поука.орг и/или аутора порука.  Коментари се на сајту Поуке.орг објављују у реалном времену и Администрација се не може сматрати одговорним за написано.  Забрањен је говор мржње, псовање, вређање и клеветање. Такав садржај ће бити избрисан чим буде примећен, а аутори могу бити пријављени надлежним институцијама. Чланови имају опцију пријављивања недоличних порука, те непримерен садржај могу пријавити Администрацији. Такође, ако имате проблема са регистрацијом или заборављеном шифром за сајтове Поуке.орг и Црква.нет, пошаљите нам поруку у контакт форми да Вам помогнемо у решавању проблема.

×
×
  • Create New...