Jump to content
  1. Tanja M

    Tanja M

  • Recently Browsing   0 members

    No registered users viewing this page.

  • Similar Content

    • By Zoran Đurović
      Biskup Ivan Šaško o euharistiji u vrijeme pandemije koronavirusa

       
      U jeku pandemije COVID-19 ima puno primjerenih i neprimjerenih stavova pojedinaca i skupina. Među njima me, zbog opasnosti koju u sebi kriju, privuklo i nekoliko onih koji se tiču Crkve, a izravno se odnose na pitanja o liturgiji i poglavito euharistiji, stoji u tekstu mons. Ivana Šaška, pomoćnog biskupa zagrebačkog i član BK HBK za liturgiju, a koji nam je u subotu 14. ožujka dostavio TU Zagrebačke nadbiskupije.
        Naime, neki vjernici, a među njima i klerici, vjerojatno želeći istaknuti svoju “stamenu” vjeru i posvemašnje pouzdanje u Boga, „sve koji pozivaju na oprez i primjenu mjere za zaštitu vlastitoga života i života drugih prozivaju nevjernicima i luđacima, jer smatraju da se ne može zaraziti blagoslovljenom vodom, pričešću na jezik niti pružanjem ruke u znak mira“. Sve to iznose uz popratno prozivanje Crkve, jer je „napravila kompromis i popustila pred svjetovnim uputama o očuvanju zdravlja“, dodajući rečenicu koja zvuči i više nego uvjerljivo: “Bog odlučuje tko će umrijeti a tko živjeti.” Tko se od vjernika s time ne bi složio?

      Dobro je da postoji čvrsta vjera, posebno ona koja je sposobna činiti dobro bližnjima; koja jača poštivanje i brigu za druge te plodonosno i radosno vodi prolaznim životom prema vječnosti. Takvo svjedočanstvo vjere, življeno u prvome licu, ne ugrožavajući nego spašavajući druge, oduvijek je resilo kršćansku zajednicu. Znamo dobro da trebamo biti spremni i za smrt, ali ta spremnost u kršćanstvu ne obescjenjuje dar života.
      Na tragu euharistijske brižnosti svetoga Pavla
      Neke su Crkve, pred valom epidemije, odlučile ograničiti ili čak obustaviti euharistijska slavlja s narodom, da bi se izbjeglo širenje zaraze. Svaka takva odluka, kao i sve drugo u životu kršćana, treba biti vođena ljubavlju, poglavito ljubavlju prema Crkvi, Kristovu Tijelu.
      Sjetimo se samo kojom je gorljivošću apostol Pavao bdio nad jedinstvom Crkve i kako je oštro prozivao najteži grijeh protiv Crkve – nejedinstvo i razdor, dijeljenje Kristova Tijela, to jest neprimjereno slavljenje euharistije (usp. 1Kor 11, gdje se nalazi izravni Pavlov tekst o euharistiji). Taj grijeh razdora nije u nevjerovanju u stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji (što tada nitko nije ni izdaleka dovodio u pitanje), nego u sebičnosti, u nebrizi za bližnje. Dakle, neki su sudjelovali u slavlju euharistije, to jest bili su dionici, pričesnici, ne brinući se za svoju najsiromašniju i najslabiju braću i sestre koji su se – nezbrinuti – razboljeli i umirali. Pričest ne znači samo blagovati komadić, dio posvećenoga kruha i vina te se diviti tomu čudu; to znači „razlikovati Tijelo“, prepoznati Kristovo Tijelo, Crkvu, što je – prema klasičnoj teologiji stvarnost euharistije.
      Ta ista stvarnost i danas vodi pastire da se brinu o svojim vjernicima pred kušnjom zarazne bolesti. Ista vjera i ljubav traže najbolji način u brizi za povjerenu zajednicu da se izbjegne izlaganje bližnjih, poglavito najslabijih, opasnosti obolijevanja ili čak i smrti. Pritom se ne smije zaboraviti, nego cijeniti spremnost i žrtva, znanje i predanost medicinskoga osoblja koje izlaže svoje živote radi drugih.
      Stoga je pripisivanje “praktičnoga ateizma”, “popuštanja mentalitetu svijeta” pastirima koji – vođeni brižnošću i ljubavlju – donose odluku o ograničavanju ili obustavi slavlja s narodom, potpuno neprimjereno. Jer, takve odluke nisu rođene iz smatranja najsvetijih stvarnosti pukim znakovima bez sadržaja, nego iz iskrene ljubavi prema euharistiji, prema onomu što ona jest: Crkva sastavljena od lica, povijesti, osjećaja osoba koje Gospodin pritjelovljuje sebi, da bi bile njegovo Tijelo.
      Teološke okosnice
      No, kušnje na koje nailazimo ujedno su i prilika za produbljivanje i obnovu, pa tako i za naglašavanje katoličkoga nauka o euharistiji. U svakome vremenu se raspravlja o euharistiji. Kako i ne bi, kad je upravo ona srce naše vjere i življenja? Neka pitanja u sadašnjosti prizivaju iskustva i odgovore iz prošlosti. Iz povijesti euharistije posebno je značajno ono vrijeme u kojemu kršćanstvo prihvaćaju narodi sa svojom kulturom oblikovanom izvan židovsko-grčko-rimske baštine. Tako se, posebice od 9. stoljeća, razvija i zahtjevna i vrijedna rasprava s puno pitanja i odgovora koji nam, u nekim aspektima, mogu pomoći i danas. Ponajprije ne zaboravimo da je to bistrenje pojmova i nauka iznjedrilo, na primjer, tekst Ave verum corpus i vodilo prema bogatijoj teologiji i novoj snazi.
      Kada se danas, u suočenosti s koronavirusom, govori na način optuživanja koji sam istaknuo, teško je izbjeći sličnost s pitanjima ponekoga srednjovjekovnog viteza: „Ako je euharistija pravi i živi Krist, bio bi znak nevjere smatrati da se po euharistiji (misleći pritom na posvećen kruh i vino) mogu širiti bolesti i zaraze.“
      Hipostatska unija Druge božanske osobe Presvetoga Trojstva s ljudskom naravi nije imunizirala tu narav od bolesti i slabosti (što je najvidljivije u otajstvu Kristove muke koje posebnom ljubavlju razmatramo i živimo u Velikome tjednu, a sadržano je u svakoj euharistiji svakome liturgijskom slavlju). Na to se može prigovoriti da, nakon Uskrsnuća, Kristovo čovještvo postoji (subsistit) u proslavljenome obliku i potpuno je lišeno bilo kakve propadljivosti. Ako je to istina, ništa manje nije istina da sakramentalni znakovi našim osjetilima ne daju svoj supstancijalni sadržaj (ono što tomistička teologija naziva res), nego nepromijenjene elemente u svemu što ih se tiče materijalno (sacramentum).
      Kada je Tridentski koncil odlučio usvojiti pojam i značenje transupstancijacije, učinio je to da bi vjernici imali određeno sredstvo za nadvladavanje manje ili više skrivenih usko fizičkih poimanja, od kojih je jedno izraženo u gore navedenoj tipiziranoj rečenici srednjovjekovnoga viteza i stavova o pričesti kao o izravnome tjelesnom lijeku za sve, kakvih ni danas ne nedostaje.
      Jedan je sažetak o tome iznio o. Th. Michelet: Sakrament je milost u osjetilnome obliku znaka. Sve dok postoji znak, sve dok potpuno nije uništen, on ostaje sakramentalnim znakom. Hostija uronjena u otrov može istodobno biti posvećena hostija, to jest duši donijeti milost, i otrovana, to jest sposobna ubiti tijelo. Usko fizičko poimanje posvećenoga kruha dovodi do netočnih zaključka da se materija hostije ne može izmijeniti (na primjer, upljesniviti). To je iskustveno višestruko dokazano. Bog nam je darovao i izvanredne znakove svoga djelovanja u kojima vidimo da se ta materija ne ponaša po očekivanim zakonima fizike. No, to promatramo kao iznimku, izvanredno Božje djelo koje vodi prema poštivanju od Boga stvorene stvarnosti i njene redovitosti.
      Uostalom, znamo dobro da Bog svoju milost nije ograničio na sakramentalnu milost (to također susrećemo u učenju sv. Tome Akvinskoga), odnosno: znamo da nam je on darovao Crkvu i sakramente kao darove spasenja, ali je On uvijek slobodan milost darivati na druge načine.

      Opravdanost ograničenja
      Dakle: Može li se koronavirus prenijeti posvećenom hostijom? Najprije treba reći da se u našim trenutnim okolnostima radi o prijenosu virusa pri dijeljenju, između primatelja, pričesnika i pričestitelja. Zbog toga su donesene odluke o ograničenjima, odnosno o nekorištenju oblika pričešćivanja na jezik.
      Ovdje je poglavito pitanje širenja virusa putem kapljica i njihove povezanosti s očima, nosom i ustima. Mjere ograničenja koje su biskupi donijeli tiču se tih oblika prenošenja, zbog čega je istaknuto pričešćivanje u kojemu se hostija daje u ruke vjernika, da bi sami hostiju prinijeli svojim ustima.
      Tamo gdje je opasnost prenošenja, o kojoj govore odgovorne medicinski stručne osobe, prevelika, pastoralna ljubav može ordinariju dati pravo da dodatno ograniči okolnosti moguće zaraze, obustavljajući na određeno ili neodređeno vrijeme euharistijska slavlja s narodom (misse cum populo), s time da se svete mise koje slave svećenici u prisutnosti jednoga ili nekoliko vjernika ne prestaju slaviti i da Crkva i dalje od njih živi.
      U svezi dubljega pitanja o samoj hostiji, dostupne spoznaje nam ne potvrđuju da bi virus živio u hrani, ali se može prenijeti pri dijeljenju pričesti, a svakako je dobro imati na pameti značenje sakramentalnosti i nijanse odnosa u nauku o transupstancijaciji.
      S druge strane: Što s mogućnostima koje predviđa Zakonik kanonskoga prava, a još više s primjerima iz povijesti Crkve koji jasno i životno svjedoče o takvim postupcima?
      Primjer iz prošlosti Crkve u Lombardiji
      Navodim primjer koji dolazi upravo sa sjevera Italije, iz kraja koji je danas viđen kao jedno od najvećih žarišta bolesti Covid-19, primjer o kojemu se podrobnije može pročitati u članku na internetskoj stranici: Una penna spuntata. Sažimam i djelomično preuzimam tamo napisano. U 19. stoljeću stanovništvo, pa tako i vjernici biskupije Pavia, bilo je suočeno s kolerom, s tom, kako su ju zvali, „čudnom, do tada neviđenom zvijeri“. Liječnici su ju poznavali od ranije, iz nekih drugih krajeva, ali kao nešto što ne bi trebalo doprijeti do europskih zemalja. Ipak je doprla.
      Godina je 1830. Liječnici tapkaju u mraku ne shvaćajući kako se zaraza širi. Upoznao ju je i Beč 1831. Na sjeveru Italije se stvaraju sanitarni kordoni. U prvi mah je Lombardija očuvana, ali s vremenom, čini se zbog oklijevanja kuće Savoia, 1835., u samo nekoliko mjeseci kolera je zahvatila i Lombardiju. Pavia je također bila na udaru.
      Tadašnji biskup Pavije Luigi Tosi (između ostaloga i duhovnik slavnoga pisca Alessandra Manzonija) osjeća kušnju; čita u njoj i Božji gnjev. On, uz duhovni poziv na povratak ljudi k Bogu, poziva vlasnike tvornica, radnji i trgovina da ne uskraćuju plaću i ne guraju ljude u neishranjenost, da ih tako ne bi dodatno oslabili u borbi s bolešću. Ujedno daje poseban oprost zdravstvenomu osoblju koje se brine za oboljele od kolere, budući da su neki liječnici bježali pred zarazom. Osim toga, dan je poseban oprost i onima koji su financijski podupirali liječnike u njihovim naporima za koje su bila potrebna i sredstva (danas bismo rekli, na primjer, za istraživanja).
      Ta je odredba bila samo djelomice zdravstvene naravi (premda je bilo itekako opasno doći u dodir s ustima vjernika, zaraženih bolešću koja se prenosi slinom), dok je više bila povezana s vjerom. Bilo je problematično to što se Crkva bojala dati pričest bolesniku koji je često i obilato povraćao pa je i posvećena hostija bila izložena opasnosti da završi u povraćenome sadržaju.
      Kako to samo zvuči neprimjereno i okrutno: da se umirućima uskraćivala mogućnost posljednje svete pričesti! No, postojala je suglasnost o činjenici da zahtjev bolesnika za popudbinom nije mogao biti iznad dužnosti čuvanja razboritosti u odnosu prema Presvetomu.
      Znači li to da su u smrtnome času ti ljudi ostavljeni bez sakramentalne milosti? Nipošto. Bili su ispovijeđeni i dano im je posljednje (bolesničko) pomazanje, ali ne i popudbina.
      Biskup Tosi također je odredio da se slavlje svete mise previše ne oduži; da se prostor crkava prozrači i da se uporabe sredstva koja predlaže medicinska skrb za pročišćavanje zraka. Bile su zabranjeni drugi obredi i službe, velike procesije koje biskup nije odobrio, osobito ako se radi o manjim crkvama. Nadalje, biskup je ublažio odredbe o postu, koje su u ono vrijeme bile stroge, određujući da se vjernici klone posebnih trapljenja omogućujući blagovanje mesa, što je bilo uvelike smanjeno. Te su odredbe bile na tragu onoga što je činila i Sveta Stolica dajući dispenze (oslobađajući) od odredaba o postu u onim biskupijama koje su bile zahvaćene epidemijom ili gdje su ljudi bili slaba zdravlja.
      Putem koji je zacrtao biskup Tosi (nipošto tada jedini u Europi) išao je i njegov nasljednik, biskup Pavije, danas sluga Božji Angelo Ramazzotti (u tijeku je proces za proglašenje blaženim pa je i to određeni pokazatelj njegove vjere i života), pri drugome valu kolere. Pričest se i dalje nije dijelila oboljelima od kolere; mise nisu bile dokinute, ali se pazilo da u crkvama ne bude zagušljivo, zbog pretrpanosti mnoštva; izvanredna okupljanja i pobožnosti bile su dokinute; pazilo se na ishranu.
      Biskup je upozoravao da kršćanska razboritost savjetuje primijeniti one mjere čistoće i higijene koje propisuje i mjerodavna vlast.
      U svim tim poteškoćama i kušnjama nije zabilježena neka pobuna, prosvjedi ili negodovanje. To ne znači da nije bilo i protivnih mišljenja, ali su vjernici razumjeli da se te odluke donose radi dobra, a ne radi hira; iz vjere, a ne iz nevjere ili popuštanja mondenosti.
      Zaključak nam je poznat
      Nešto što u prvi mah izgleda kao vrhunska pobožnost, čistoća vjere, junačka krjepost, može u sebi nositi pokazatelje neznanja, klice bolesti nevjere ili krivovjerja, fanatizma ili besmislenoga iskušavanja Gospodina.
      Svaka stvarnost, pa tako i bolest, dana nam je da bismo s Gospodinom snažnije živjeli ljubav, sigurni da Bog „u svemu surađuje na dobro s onima koji ga ljube“ (Rim 8, 28). Život sa svim svojim kušnjama dan nam je da bi se proslavio Bog i očitovala ljubav – po nama, a Krist je došao da bismo imali život u izobilju; došao je trpjeti, sebe je ograničio, radi bezgraničnosti ljubavi. U tome nam je duhu živjeti s pouzdanjem i vjerom.
    • By АлександраВ
      Pijaca u kineskom gradu Vuhanu je bila poznata po zabranjenoj trgovini divljim životinjama, koje su se prodavale kao hrana ili kao lek, sve dok čitava pokrajina nije bila stavljena pod karantin.
      Kina je najveći potrošač životinjskih proizvoda, i legalnih i ilegalnih.
      Kina tradicionalno koristi proizvode od divljih životinja. Neke životinje se jedu zbog njihovog ukusa kao poslastice, dok se druge konzumiraju kao narodni lek.
      Restorani u nekoliko kineskih regiona poznati su po tome da služe jela kao što su supa od slepih miševa (sa čitavim slepim mišem u njoj), supa od tigrovih testisa ili delovi tela cibetke.
      Pržena kobra, kuvana medveđa šapa, vino pravljeno uz pomoć tigrovih kostiju takođe se nalaze na jelovniku luksuznih restorana.
      Pijace sa divljim životinjama u siromašnijim oblastima nude pacove, mačke, pse, zmije i mnoge vrste ptica, uključujući i one koje su ozbiljno ugrožene.

      Zbog trgovine divljom faunom u Kini, neke vrste ptica su na ivici izumiranja
      „Ideja 'jeveija' (bukvalan prevod sa kineskog je 'divlji ukusi') odomaćena je širom Kine, i kulturološki označava mešavinu avanture, smelosti, radoznalosti, kao i privilegije", rekao je istraživač jedne velike međunarodne agencije koja je sprovela više istraga o trgovini divljim životinjama u Kini.
      Proizvodi od divljih životinja koriste se u mnogim kineskim narodnim lekovima prvenstveno iz uverenja da imaju takva svojstva da mogu da izleče razne bolesti, kao što su artritis i giht.
      Potražnja za ljuskavcima zbog takvih lekova skoro je istrebila ovu životinju iz Kine.
      Upotreba nosorogovog roga za narodne kineske lekove još je jedan primer kako je ova praksa pretvorila ovu životinju u ugroženu vrstu.
      Sve se ovo dešava dok se procenjuje da više od 70% novih infekcija kod ljudi potiče od životinja, naročito divljih.
      Aktuelna epidemija je ponovo ukazala na trgovinu divljim životinjama u Kini, koja se već našla na meti kritika zato što su dovele veliki broj vrsta na ivicu istrebljenja.
      Posle izbijanja ove poslednje epidemije, kineske vlasti su stavile privremenu zabranu na trgovinu divljim životinjama u pokušaju da zaustave širenje virusa.
      Ali mnogi koriste ovu priliku i zahtevaju trajnu zabranu.

      Može li ova epidemija da se pokaže kao prekretnica u svetskim naporima da se okonča ilegalna trgovina divljim životinjama a ujedno i zaštiti javno zdravlje?
      Eksperti kažu da je to ogroman izazov, ali da se možda ipak ne radi o nemogućoj misiji.
      Smatra se da su virusi koji izazivaju SARS i MERS potekli od slepih miševa, ali su na ljude skočili preko cibetki i kamila (prema SZO).
      „Dolazimo u kontakt sa vrstama divljih životinja i njihovim staništima sa kojima nismo nikad ranije", kaže za BBC doktor Ben Embarek iz Odeljenja za ishranu i bezbednost hrane pri SZO.
      „Stoga imamo veliki broj novih bolesti povezanih sa novim kontaktima između ljudi i prethodno nepoznatih virusa, bakterija i parazita."
      Skorašnja analiza je pokazala da se više od 5.500 vrsta sisara, ptica, reptila i vodozemaca kupuje i prodaje na svetskom tržištu, legalno ili ilegalno.
      Procenjuje se da ilegalna trgovina divljim životinjama iznosi oko 20 milijardi dolara i smatra se da je to četvrta najveća ilegalna trgovina, posle krijumčarenja droga, ljudi i falsifikovanja.
      „Ova zdravstvena kriza mora da posluži kao poziv na buđenje", saopštila je Svetska fondacije za prirodu, „radi potrebe okončanja neodržive upotrebe ugroženih životinja, kao i egzotičnih ljubimaca, za ishranu i njihovo pretpostavljeno medicinsko svojstvo."
      Kineska vlada je, međutim, jasno stavila do znanja da će zabrana biti samo privremena.
      „Odgoj, transport ili prodaja svih divljih životinjskih vrsta zabranjeni su od datuma ovog saopštenja sve dok se stanje nacionalne epidemije ne okonča", rečeno je u direktivi koju su zajednički izdale tri vladine agencije.
      Peking je izdao sličnu zabranu još tokom epidemije SARS-a 2002. godine.
      Ipak, mnoge organizacije tvrde da su, nekoliko meseci posle zabrane, vlasti postale popustljivije i da je tržište divljih životinja u Kini ponovo zaživelo.
      U septembru ove godine Peking će biti domaćin velikog globalnog sastanka o prirodnim i biološkim resursima, Konvencije o biološkom diverzitetu.
      Prema izveštaju objavljenom prošle godine, od istrebljenja je ugroženo milion vrsta — više nego ikad pre u ljudskoj istoriji.
      Posle izbijanja epidemije ovog virusa, dnevne novine pod kineskom državnom kontrolom negirale su postojanje nekontrolisanog tržišta divljih životinja u zemlji.

      „Vidimo ovo kao priliku za trajni korak ka okončanju držanja i korišćenja divljih životinja, ne samo radi ishrane već i u svrhu narodne medicine", izjavila je Debi Benks iz londonske Agencije za istraživanje životne sredine, koja je izvršila brojna istraživanja divljih životinja u Kini.
      Eksperti kažu da je epidemija ptičjeg gripa pomogla u očuvanju mnogih vrsta ptica u divljini.
      Oni ističu i uspeh zabrane koju je Kina uvela na uvoz slonovače - posle mnogo godina međunarodnog pritiska da se spasu slonovi od istrebljenja.
      Međutim, naglašavaju i da zabrana i regulacija proizvoda od divljih životinja moraju da budu globalni - ne samo u Kini.
      „Ali kao najveće tržište proizvoda od divljih životinja, Kina svakako može da povede u toj inicijativi", kažu oni.
      Kako bi epidemija korona virusa mogla da bude blagoslov za divlje životinje
      WWW.BBC.COM Ako privremena zabrana trgovine divljim životinjama u Kini postane stalna, ugrožene vrste bi možda bile zaštićenije, a doprinelo bi...  
    • By Поуке.орг инфо
      “Kao građanin i vjernik, kao brat i Alekse i Antona, kada branim, ne branim samo džamije, već branim ugrožene, branim principe, branim pravdu, branim i hramove, i katredale, i džamije, branim slogu, zajedništvo i pomirenje, branim brata, jer smo vam davno poručili: napadnite jednog, napali ste sve, udarite na Danila, udarili ste na mene, jer mi znamo samo za jedno i tako će biti dok hodamo ovom zemljom – brat za brata, a ne brat protiv brata”, istakao je Ćeman
      Da Demokratska Crna Gora baštini ideale sloge, zajedništva, međusobnog poštovanja i uvažavanja, nedvosmisleno je potvrdila izjava poslanika te partije, muslimana iz Bijelog Polja, Dženana Kolića, koji se oštro usprotivio otimanju imovine od vjerskih zajednica.
      Kolić je pozvao aktuelnu vlast da povuče Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti, kazavši da je to Zakon koji unosi razdor i izaziva međubratsku mržnju.
      Bečić i Ćeman(Foto: Demokrate) U video izjavi, u kojoj je Kolić poslao poruke ljubavi i mira, a koje su probudile pozitivne emocije kod ljudi svih vjera i nacija, ne samo u Crnoj Gori, već i u cijelom regionu, oglasio se još jedan političar islamske vjeroispovijesti.
          Naime, ljekar iz Petnjice i potpredsjednik Demokrata, dr Albin Ćeman, u vezi sa Predlogom zakona o slobodi vjerosipovijesti, kojim aktuelna vlast u Crnoj Gori pokušava oteti vjerske objekte, obratio se svojoj braći – muslimanima, katolicima i pravoslavcima. 
      Ćeman(Foto: Demokrate) “Poučeni nemilim istorijskim događajima i dubokim podjelama, naučili smo da na ovim prostorima gradimo mostove prijateljstva, bratske ljubavi i solidarnosti. Međusobno smo se uvijek pomagali, slagali i jedni drugima bili najčvršći oslonac, zbog nas, naših predaka i naših potomaka. Moj Bajram i vaš Božić, moj merhamet i vaše čojstvo, moja džamija i vaša crkva i katedrala, moj Muhamed, a vaš Sveti Vasilije i Sveti Tripun, za mene i moju porodicu su bile i ostale svetinje koje su nas na ovim i svim drugim prostorima sabrale, neraskidivo i trajno vezale”, kazao je on.
      Ćeman(Foto: Demokratska Crna Gora) Ćeman je istakao da on, Bošnjak iz Petnjice, ljekar i potpredsjednik Demokrata, neće glavu okretati, neće se praviti nijem i neće ćutati samo zato što je napadnut Hram Svetog Vladimira u Baru i Katedrala Svetog Tripuna u Kotoru, a ne njegova džamija u Petnjici. “Neću da ćutim, neću da se pravim da ništa ne vidim i ne čujem, neću da sjedim mirno i pognute glave, dok me svađaju sa mojim najboljim drugom, sa mojim komšijom, sa mojim kolegama, sa mojom braćom i prijateljima, sa mojim muslimanima, katolicima i pravoslavcima. Neću da ćutim i nijemo posmatram dok od naroda otimaju džamije i pretvaraju ih u velelepne privatne vile, hramove u hipermarkete, a katedrale u slastičare i restorane”, naveo je Ćeman.
      Ćeman(Foto: Demokrate) On je dodao da kao ljekar i humanista nikada nije dijelio ljude na vjere i nacije, te da kada liječi ne pita kako se neko zove, već kako mu može pomoći, a kao političar kada se bori protiv kriminalaca, ne gleda koje su vjere, već ih pobjeđuje zato što su kriminalci. “Kao građanin i vjernik, kao brat i Alekse i Antona, kada branim, ne branim samo džamije, već branim ugrožene, branim principe, branim pravdu, branim i hramove, i katredale, i džamije, branim slogu, zajedništvo i pomirenje, branim brata, jer smo vam davno poručili: napadnite jednog, napali ste sve, udarite na Danila, udarili ste na mene, jer mi znamo samo za jedno i tako će biti dok hodamo ovom zemljom – brat za brata, a ne brat protiv brata”, istakao je Ćeman.
      Ćeman(Foto: Demokrate) ĆEMAN: POKAZAĆEMO VAM ŠTA ZNAČI ZAJEDNIŠTVO SVIH VJERA I NACIJA
      “Dođite, ako smijete, da nam otmete džamiju iz 16. vijeka u Petnjici, pa ćete osjetiti snagu svih vjera i nacija, snagu svih ljudi i svih porodica. Pokazaćemo vam šta znači zajedništvo, sloga i bratska ljubav. Branićemo je zajedno i ja i moj kolega Novica iz Berana i Štjefan iz Tuzi”, kazao je Ćeman.
      Bečić i Ćeman(Foto: Demokrate) Ćeman je pozvao DPS da pokuša da otme Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru, i istakao da će, u tom slučaju, svojim očima vidjeti kako pošteni i časni ljudi svih vjera i nacija iz svih krajeva i svih džamija i katedrala, brane vjerske objekte svojih komšija i prijatelja. “Usudite se da otmete katedralu Svetog Tripuna u Kotoru, pa ćete pobjeći pred snagom sloge i zajedništva Alekse, Albina, Štjefana, Dženana, Vilsona, Marije, Zdenke, kojima je dosta vašeg štetnog višedecenijskog, identitetskog i pećinskog inžinjeringa. Kada je ugrožena Zdenkina i Štjefanova svetinja, braniću je, jer će i oni braniti moju. Zato ne damo naše svetinje, jer ljubav koju nosimo sa svojih ognjišta, jača od vaše mržnje, vaših hotela, banaka i restorana. A plamen naših ognjišta svih vjera i svih nacija nikada nećete i ne možete ugasiti”, zaključio je potpredsjednik Demokrata, dr Albin Ćeman.
      Video koji šeruju svi: dr Albin Ćeman: Ako udarite na Ostrog izaći ćemo iz svih džamija i stati u odbranu
      WWW.VIJESTI.ME “Kao građanin i vjernik, kao brat i Alekse i Antona, kada branim, ne branim samo džamije, već branim ugrožene, branim principe, branim pravdu, branim i hramove, i katredale, i džamije, branim...  
    • By kopitar
      ALARMANTNO, POČELO UBIJANJE? Ubijen Mišakov gost koji je govorio o masovnoj manipulaciji čovječanstva!
      WWW.NOVI-SVJETSKI-POREDAK.COM Padaju glave zbog istine? Otvoreno govorio o eliti koja vlada i...  

Све поруке на форуму, осим званичних саопштења Српске Православне Цркве, су искључиво лична мишљења чланова форума 'Живе Речи Утехе' и уредништво не сноси никакву материјалну и кривичну одговорност услед погрешних информација. Објављивање информација са сајта у некомерцијалне сврхе могуће је само уз навођење URL адресе дискусије. За све друге видове дистрибуције потребно је имати изричиту дозволу администратора Поука.орг и/или аутора порука.  Коментари се на сајту Поуке.орг објављују у реалном времену и Администрација се не може сматрати одговорним за написано.  Забрањен је говор мржње, псовање, вређање и клеветање. Такав садржај ће бити избрисан чим буде примећен, а аутори могу бити пријављени надлежним институцијама. Чланови имају опцију пријављивања недоличних порука, те непримерен садржај могу пријавити Администрацији. Такође, ако имате проблема са регистрацијом или заборављеном шифром за сајтове Поуке.орг и Црква.нет, пошаљите нам поруку у контакт форми да Вам помогнемо у решавању проблема.

×
×
  • Create New...