Jump to content

Zoran Pezo: Od pada Rimskog carstva do grupe The Fall (Povodom 30. godina filma "Kako je propao rokenrol")


Препоручена порука

Kultni filmski omnibus “Kako je propao rokenrol” drži svoj status poput poluga zlata. “Čuo sam da ga puštaju Bad Blue Boysi kad se voze u autobusu na gostovanja”, rekao je između ostalog Zoran Pezo, režiser poznat po emisijama Hit Depo, Ružiona, te po režiranju dodjela nagrade Porin. U filmu “Kako je propao rokenrol” režirao je prvu (od ukupno tri) priče. Obljetnica filma je bila povod za ovaj razgovor u kojem smo se dotakli mnogo toga
 
  • Kako sada gledate na „Kako je propao rokenrol”?

To je prijelomni film naše generacije. Svi smo mislili da neće biti rata, a u filmu vidiš da najavljujemo rat, kad vidiš kartu kako osvaja Nindža. Nindža ima majicu Batmana, a taj film se pojavio tek poslije. To je zasluga scenarista Branka Vukojevića, on je osjećao što će biti trend. Branko je znao koji će bend za godinu dana biti bend broj jedan. On se igrao s naslovom: ‘Kako nam je propao seks?’, ‘Kako nas je propala droga?’. Te zajebancije je bilo stalno. Ja sam u snimanje ušao skoro pa potpuno nespreman. Trebao sam snimati zadnji, a zbog bolesti glumca snimao sam prvi, pripreme su mi skraćene s dva mjeseca na dva-tri tjedna. Ima ona scena kad Sarma (Ratko Tankosić) skuži u WC-u da je Koma Nindža, pa kaže: „Ćuti, bre, Koma, nemoj da te udavim u šolji”. Meni je to bio dobar znak da će film uspjeti, jer Sarma nije mogao od smijeha snimiti ispod 30 repeticija.

Zubb2.jpg

Naslov filma je nastao iz Brankove intervencije. Svi smo bili obožavatelji grupe The Fall i voljeli smo Marka E. Smitha i njegovu odbojnost prema mainstreamu. Onda je netko spomenuo da je najlošiji film svih vremena „The Fall of Roman Empire”, pa smo se igrali s tim naslovom i na kraju se iskristalizirao „Kako je propao rokenrol”, i svi su bili zadovoljni s naslovom, dakle tri kompletne ekipe, znači, tri režisera, tri scenarista, Pajkić, Šijan je povremeno s nama razgovarao, došli su muzičari Vlada, Gile i Koja, i kad se sve to ujedinilo kao projekt, tada je to krenulo. Ekipa je bila top, fantastična sa svih strana, bilo da je riječ o beogradskoj, zagrebačkoj ili sarajevskoj.

Najzaslužniji za mogućnost realizacije filma su bili Miša Radivojević i Branko Baletić, direktori Avala filma. Nismo mogli imati više sreće kad smo kao debitanti radili taj film koji nas je jako obilježio. Goran Gajić je već imao prvih problema na snimanju. Bili su mitinzi pred skupštinom, izvukao sam se prije mitinga, već sam montirao svoj dio. Ako gledaš kako Nindža osvaja tržište, točno su tako počinjala žarišta. Već se Bata Živojinović počeo zajebavati, dobacivati, već je tada slovenska roba bila pod embargom u Srbiji, a mi kao ekipa smo mislili da se to u stvari nikad neće dogoditi. Vlada Divljan i ja smo se zezali, hoćete li vi nas napasti, sjebao je sve taj rat.

Zubb1.jpg

  • Branko Vukojević je poznat i kao glazbeni novinar…

O njemu je napisana prekrasna monografija „Kako je bio rokenrol”. Branko Vukojević je s Nebojšom Pajkićem bio duša filma. Nebojša je bio središte toga da smo ih sve okupili u tako brzom roku. Branko Vukojević je nakon „Kako je propao rokenrol” napisao scenarij za film Gorana Gajića „Vita jela, zelen bor”. Izvrstan film. Tu se već vidi rat, dvije obitelji komuniciraju putem video kaseta, jedni šalju lovu i žele vidjeti što su sve napravili s tom lovom, ovi drugi muljaju.

  • Kako se uklopio Bata Živojinović? Čini se da je Bata Živojinović bio vrlo benevolentan…

Prišao je sa simpatijama i to se vidjelo. Čak se malo i zafrkavao, doživljavao je to kao rekreativni pristup. Trebali su snimati Bora Todorović i Srđan Todorović Žika – otac i sin u ulogama oca i sina. Međutim, u priču se upleo Kusturica, koji je Bori svašta napričao, i Bora se povukao. Srđan mi je rekao: „Ja ga mogu nagovoriti ako insistiraš”. U međuvremenu stupili smo u kontakt s Batom Živojinovićem koji je bio pojam one kinematografije i svega, a osim toga uloga Krste Klatića Klaje je izgledala kao da se po njemu pisala. Sjećam se da je na Festivalu u Vrnjačkoj Banji pogledao film i oduševio se.

  • Našao sam Žikinu izjavu kako nije bio baš oduševljen sa svojom ulogom… 

Žika je imao „method actor” fore, mjesec dana uopće nije prao kosu, on je to jako dobro postavio, nije bio otvoren, nije bio nasmijan i na taj način se zrcalio svom ocu jer je bio klinac koji se bunio protiv sistema. Na probnim snimkama na velikom platnu je bio fantastičan.

 

  • U filmu je bilo zezanje sa Sonjom Savić, kojoj u jednom momentu Koma dobacuje da ne voli debele devojke, i onda sam se sjetio da je Gile 1986. Sonji Savić posvetio pjesmu „Debela devojka”. Da li je ta scena referenca na pjesmu „Debela devojka”?

Bile su stalno iskrice, konotacije takvog tipa. To je bio krug ljudi koji je bio jako dobar međusobno privatno, kao rock-obitelj.

  • Koji su bili vaši počeci?

Gajić i ja smo počeli kao tinejdžeri i to kao književni kritičari i onda je došao novi val, rokenrol nam je bio puno bliži. Nema otkačenih književnih kritičara, ja sam se bacio na grupu Film, na Haustor, to su bili naši počeci. Imali smo 18-19 godina kad smo počeli i sve se zavrtjelo kad smo imali 24-25. Prvi spot za Partibrejkerse „Hiljadu godina” mi smo radili na njihovoj prvoj zagrebačkoj svirci u Saloonu. Gajić i ja smo pohađali tadašnji CEZAKUM, današnju Drugu gimnaziju, smjer novinski izvjestitelj. Imali smo školski list u kojem su glavni urednici bili Predrag Figenwald i redatelj Danko Volarić, te književnik i urednik Zoran Roško. Vesela televizija je prvotno napravljena za potrebe par koncerata, osnovana je kao “off-shot” projekt, na večeri Prskalica subotom u Lapidariju, ali bili smo toliko popularni da smo počeli to izvoditi sami četvrtkom. Pojavili su se Betamax, mala kamera i mali rekorder i mi smo počeli snimati, paralelno sa školom. Imali smo otkačene parodije, male video-skečeve, zezali smo se na temu Mirka i Slavka, male segmente videa, bilo je i erotike.

Pezo1.jpg

Digla se velika fama oko toga, jer nije bilo zamislivo da netko sam proizvodi TV-program. Bili smo u Beogradu, čak i u Makedoniji, čak smo završili na izložbi u Klovićevim dvorima. Zezali smo se da je to „deevolucija hrvatske kulture od Baščanske ploče do Vesele televizije”. Kad smo dobili nagradu „7 sekretara SKOJ-a”, mi smo se zezali „7 samuraja SKOJ-a” i nitko nam to ni tada nije zamjerio. Iskustvo s „Veselom televizijom” nam je jako puno pomoglo za slaganje filma „Kako je propao rokenrol”. Gajić je imao bend po imenu Kapetan Video koji je čak dogurao do pozornice SKC-a. Stalno smo se motali između filmova, videa i rokenrola. Video nam je najbolje išao, a igrani film nam je bio san.

  • Kako su profesori s Akademije gledali na vaše projekte?

U počecima njima se to nikako nije sviđalo. U početku Vukotić i Babaja su bili protiv toga, da bi Akademija kasnije počela proizvoditi samo za televiziju i video. Na Akademiji se dogodio obrat, kad smo mi već krenuli drugim putevima, da su sve radili na videu, a nama je to što smo mi radili na videu bio problem, kao: „Kakav video, ovo je ozbiljna filmska akademija”. Teško su prihvaćali promjene. Babaja se hvalio da nikad u životu nije gledao „Star Wars”, a nama su Spielberg, Scorsese i Lucas bili samo takav pojam. S druge strane, bilo je naprednih ljudi kao Nenad Puhovski, Hrvoje Turković kao avangardni teoretičar, veliki Ante Peterlić koji ti je u teoriji dao sve što ti je mogao dati. Veliki Nikola Tanhofer je radio fotografiju… Svaki snimatelj koji je s nama radio vježbu je bio već zreo da odmah praktički bude u profesionalnoj produkciji. Hrvatska stvarno ima sreće da ima svjetski dobre snimatelje…bila je to dobra Tanhoferova podloga. Krešo Golik se nikad nije bunio na umjetničke stvari, samo zanatski dio posla, ozbiljna pitanja. Mi klinci smo često neke od njih doživljavali kao prepreku. Na kraju kad podvučemo crtu, dosta smo dobili od njih. Bili su to ozbiljni profesori s ozbiljnim znanjima, ali kad su te gurali u svoj umjetnički svijet koji nas tada nije zanimao, onda smo to doživljavali kao opresiju.

Zubb-01-S.jpg

  • S obzirom na povezanost filma i stripa, je li bilo kakvih razmišljanja da se „Kako je propao rokenrol” pretvori u franšizu?

Nije, jer nas je bilo puno, nema Branka koji bi to sigurno mogao izvesti… Ima ideja da se proba napraviti spin-off, to već sad nije iduća generacija, sad je Koma deda, ili možda bi se dalo napraviti da je stariji tata. Vidjet ćemo, razgovara se, bilo bi dobro da se još malo zezamo dok su uspomene jake. Nadam se da ću napraviti bar booklet sad za tridesetu obljetnicu. U jesen ćemo u Studentskom centru organizirati 30. obljetnicu filma. Probat ćemo dovesti ekipu, da se svi zabavimo. Koja ima bend Trese lupa udara koji svira muziku iz filma. Gledao sam ga u Vintageu i bio je fantastičan. Bilo bi sjajno da omogućimo da dođe i s tim bendom. 

  • Kako ste funkcionirali s Vladom Divljanom koji je radio muziku za vašu priču u filmu?

Divno. On je bio prekrasan čovjek i bilo mi je žao što on i Idoli nisu više poslije svirali u Kulušiću. Bio sam u njegovoj ekipi za tulumarenje po Zagrebu i Beogradu, on je tada tek istraživao po filmu, iako je imao već dvije tri kompletne filmske muzike.

  • Potpisani ste kao koautor „Ninja mixa”…

Da, svirali smo i bili zbor. Nešto smo snimali i s Kojom, koji je više volio da je njegov rad – njegov rad. U filmskoj ekipi, u manjoj ulozi se pojavio i tadašnji bubnjar Električnog orgazma, Goran Čavajda, naš dragi Čavke, koji je nažalost preminuo, laka mu zemlja.

 

  • Kako ste uspjeli nagovoriti pjevače kao što su Halid Bešlić i Toma Zdravković da sudjeluju u filmu?

I Vesna Zmijanac, i Halid Muslimović je tamo… Nisu oni uski kako se to misli. Baletić me molio da ubacim Tomu jer je već tada bio jako bolestan, da ga ovjekovječimo i da on paše u priču. Odmah sam to i snimio. Snimali smo Zdravkovića u sceni s Batom, najnormalnije, bio je fantastičan, ima svoju scenu, postoji ti verzija filma koja je rađena za TV i to je jedino iskoristila TV Sarajevo i koja je 15 minuta dulja. Verziju za kino smo morali malo sabiti jer nismo htjeli da film bude duži od dva sata. Scena s Tomom Zdravkovićem nije bila toliko bitna za sadržaj, pa je maknuta iz verzije za kina, ta scena je samo objašnjavala kako je Bata fenomenalan narodnjački manager. Mi smo išli na TV Sarajevo tri ponedjeljka kao tri odvojena filma, što je bila odlična fora. Prije toga bi bio razgovor s nama 10-15 minuta i s duljim verzijama naših filmova, što bi se tama zaokružilo na sat vremena. Sukus filma se najbolje zrcali u međuskečevima Zelenog Zuba, kojeg su formirali Gajić i Koja, uza svesrdnu pomoć ostatka ekipe.

  • Kako ste oba Halida, Vesnu Zmijanac i Tomu nagovorili da to snime?

Bila je to neka hit parada, njihov skupni nastup, rekli smo im da će biti na filmu i što treba raditi – slikati se s Ninjom i mahati u kameru. Njima je to bilo super. Poslije sam radio nešto s Bešlićem i čini mi se da on ni ne zna da je u tom filmu. I da ti još nešto kažem. Paralelno u studiju do nas su Dušan Kovačević i njegov ko-redatelj (mislim da je Andrija Đukić) dovršavali „Profesionalca” i mi smo gledali kako rade. Svaki njihov kadar je nama bio sjajan, a Kovačević i njegov koredatelj su se svađali kao pas i mačka. Nama nije bilo jasno zašto se toliko svađaju kad je, kažem, njihov film već tada izgledao super. Mislim da su njih dvojica tek na Festivalu u Puli shvatili kakav su sjajan film napravili.

 

Zoran TUČKAR

logo.png

Линк до поруке
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу

  • Сличан садржај

    • Од Поуке.орг - инфо,
      -Saint Basil of Ostrog - a wonderworker who has been pouring out the living grace of God for three and a half centuries-
      Author's text of His Grace Kiril (Bojovic), Diocesan Bishop of Buenos Aires and South-Central America, written on the occasion of the 350th anniversary of repose of this great wonderworker of  Ostrog, with a review of the program "St. Basil of Ostrog – a witness of the Resurrection", the author of which is  catechist Branislav Ilic from Novi Sad, broadcast by the Diocese of Backa Radio “Beseda”

      Christ is Risen!
      “1I am the true vine, and my Father is the gardener.
       2 He cuts off every branch in me that bears no fruit, while every branch that does bear fruit he prunes[a] so that it will be even more fruitful.
       3 You are already clean because of the word I have spoken to you.
       4 Remain in me, as I also remain in you. No branch can bear fruit by itself; it must remain in the vine. Neither can you bear fruit unless you remain in me.
      5 “I am the vine; you are the branches. If you remain in me and I in you, you will bear much fruit; apart from me you can do nothing.
       6 If you do not remain in me, you are like a branch that is thrown away and withers; such branches are picked up, thrown into the fire and burned.
       7 If you remain in me and my words remain in you, ask whatever you wish, and it will be done for you.
       8 This is to my Father’s glory, that you bear much fruit, showing yourselves to be my disciples.
      9 “As the Father has loved me, so have I loved you. Now remain in my love
      . 10 If you keep my commands, you will remain in my love, just as I have kept my Father’s commands and remain in his love. (Jn. 15, 1-10)
       
      Christ is Risen!
       
      New people are constantly being born on this planet of ours; these people are being born in different peoples, in different cultures, in different environments, ethical, religious, climatic, economic ... But there are few people whose birth represents not only an  appearance of one person on this world, but represents a place or a moment in time where and when whole peoples are born, generations of personalities ... Such people become, in accordance with the above words of the Gospel-writer John, those fertile branches of vineyards that are planted, grafted, cultivated on the only life-giving vine, the root of life, the corner-stone that merged human nature with divine nature, that breathed into human nature the breath of eternal life. From that root which is Christ the Lord, these people, like fertile branches, draw life and give it to all those who approach them with faith, and so they produce many fruits in the Vineyard of the Heavenly Father. 
      Such was indeed the birth of Stojan Jovanovic in the rocky place of Herzegovina, from pious parents Petar and Ana. Our God is independent on His creation and its forms, He has a nature that radiates the light of the eternal life of its substance, and which is most deeply and best received and kept in a pure heart. That life-giving light is not kept in a golden jar or a golden palace, or in great city or beautiful place on the sea; that light does not depend on the creation, it is not received and given or exchanged with silver and gold and precious stones. That light of God is received and kept in a pure heart.
      Thus, a young shepherd, from a modest stone house, from economic misery from the harsh climate of the rocky place of Herzegovina, but with a pure heart filled with love, managed to become a fruit-bearing branch in the Lord's Vineyard, to become Saint Basil of Ostrog the Wonderworker.
      "Glory and mercy to him", each of us listened to our grandmother or mother whispering the name of Saint Basil, standing up abruptly and making a sign of cross with awe. Each of us grew up in the ambience of that magical name. And so for three and a half centuries.
      Stojan Jovanovic, i.e. monk Basil, heard Christ's words, "Stay in me and I will be in you" and walked straight along the path of Christ, from his parents' home to the monastery of Zavala, then via the monastery of Tvrdosh to the Cetinje monastery, to Russian Empire for aid, and then and to the monasteries of Chilandar and Mount Athos for vigil services until late at night. Then back to the Patriarchate of Pech, our patriarchate, the hub where the fruit-bearing branches of our vineyard branch out in our share in the Vineyard of Christ. No philosophy of this world, no Turkish tyrants, no Latin inquisitors , no demonic power, no substance could separate Stojan from that path, because he knew the Holy Scriptures and the words of the Apostles: “38 For I am convinced that neither death nor life, neither angels nor demons,[a] neither the present nor the future, nor any powers, 39 neither height nor depth, nor anything else in all creation, will be able to separate us from the love of God that is in Christ Jesus our Lord”  (Rom. 38, 39). Both that and such knowledge of the Holy Scripture, knowledge of the Word of God which he stored in his pure heart, brought Stojan into a state of pure prayer, a state of pure service to God as the hierarch of the Church of God, which led him into a state of holiness, to St. Basil.
      What did the monk Basil so important that God chose him to be archpastor of his Church? He had good intentions, as it is said in his troparion, he had a good disposition in his mind and heart which he supported with hard labor, fasting, prayer and good deeds. And He had both a motive and a reason: "Basil, by the grace of God, Metropolitan of Zahumlje and Herzegovina, I am writing to confirm the truth, so that Christians know how I was in Ostrog, in the wasteland, for a while. And I have voluntarily contributed my spiritual labors here. And I did not spare my property for the sake of the mercy of the Holy Mother of God. Many have hurt me, but God has been my spporter in every good deed. In Ostrog, in the cold rocks of heat for God's sake,… God sees it and the Most Holy Mother of God. ” And so for three and a half centuries.
      The masses of the Hagarenes, wanting to abolish the visible presence of Christ in our people of Saint Sava, burned the relics of Saint Sava, which were the refuge of our people in those difficult times. And God did not let us wander for long without a lighthouse. From the seventeenth century, the relics of St. Basil have been a beacon and a source of miraculous power, which showed the way and fed our people and all the people who came to him regardless of nationality or religion, by the power of Christ's Resurrection at all times and in joy or in a trouble. One should not go far into history; it is enough to remember that miraculous visitation of the hierarch of St. Basil in 1996. to Herzegovina and back where many people  were born in the faith. Or that miraculous visitation of the Saint, but now together with all his people in the cross processions of 2019 and 2020. And so for three and a half centuries.
      (My father  held my hand, I remember, while I was reaching somewhere up to his waist, we were on a plateau, deep down you could see the valley where the river meanders, everything around it was green, the river feeding the whole plain with water giving it life; the sun was shining very brightly illuminating  the white edifice up a little above but as if nailed to the sky, it was the edifice of an ancient monastery, which was shining in the sun and seemed to radiate light itself. A huge line of people seemed to be waiting for someone, but somehow serenely, without haste, as if that Someone had already been there, as if that Someone was waiting for the people, while a pious whisper, “Saint Basil, glory and mercy to him!” could be heard everywhere. Mu father was making a sign of cross ...)
      And so for three and a half centuries, each of us has stood in line knowing that St. Basil will receive and reward him, that he will understand and forgive, that he will heel our soul and body. Standing in line before the Holy One, I am reminded of the words of a psalm, “Let a righteous man strike me—that is a kindness; let him rebuke me—that is oil on my head. My head will not refuse it, for my prayer will still be against the deeds of evildoers.”(Ps 140, 5).
      Each of us presents to the Saint what he can, some of us tears, some sighs from the soul, some wine and oil, some woolen socks, some a soap, some coffee or sugar, some salt and a flour, some a shirt, some honey, some money, someone promises that he will not sin any more, someone says a prayer, but it is always deep from the soul with full confidence that the Saint will hear and that he will respond. 
      We welcome it that Radio-Beseda (Diocese of Backa) and Television Hram produced such wonderful broadcasts about Saint Basil on the occasion of  his jubilee. May St. Basil reward all those who have worked hard in this project, and may he bless all those who will listen and watch the broadcasts with a pious heart. In the future, it would be nice to present to the audience - if the financial means and conditions allow – personal testimonies and words of bishops, priests, believers about the living grace that St. Basil has been granting for three and a half centuries. Glory and mercy to him!
       
      Christ is Risen Indeed!
       
      On the feast-day of Saint Basil of Ostrog, 12th May, 2021, in Buenos Aires.
      + Bishop KIRIL
       
      Translated into English by Sanja Simic de Graaf
    • Од Поуке.орг - инфо,
      Ново издање емисије "Живе речи" са протопрезвитером-ставрофором др Велибором Џомићем и др Катарином Станковић, можете да пратите уживо у среду 30. децембра 2020. лета Господњег од 20ч.


      СПЕЦИЈАЛНИ ГОСТИ: 
      Протопрезвитер-ставрофор др Велибор Џомић, координатор правног савета Митрополије црногорско-приморске;
       
      УМЕТНИЧКИ ГОСТ:
      Др Катарина Станковић, диригент Певачког друштва "Мокрањац" и хора Храма Светог Саве;
       
      МОДЕРАТОР ЕМИСИЈЕ: 
      Катихета Бранислав Илић
    • Од Пријатељски,
      This inaugural video of The Academy of St Juliana focuses on the history of Orthodoxy in the British Isles and the role of the liturgical arts in the renewal of the spiritual and cultural life of the community and the nation.
      This video features interviews with:
      Archimandrite Philip of the Monastery of St Antony and St Cuthbert
      Fr Stephen Maxfield of The Greek Orthodox Church of the Holy Fathers of Nicaea, Shrewsbury
      Aidan Hart, renowned iconographer, artist and writer.
      The Academy of St Juliana is intended to be a centre for culture and education in the heart of Shrewsbury, UK.
      If you would like to participate and support the project and to follow the work to create a hub of culture in the heart of the UK contact:
      [email protected]
      "We are are not the first (Orthodox) people here, not the first Orthodox Christians here at all... we have an enormous number of previous witnesses of the resurrection (of Christ)" - Archimandrite Philip
    • Од dragisa,
      <iframe width="640" height="360" scrolling="no" frameborder="0" style="border: none;" src="https://www.bitchute.com/embed/dohtOkDixFsD/"></iframe>
       
       
      The Mechanics behind the Electronic Vote Steal Operation
      WWW.BITCHUTE.COM L Todd Wood interviews cyber security expert Russell Ramsland of Allied Security Operations Group. Ramsland explains how easy it is to defraud the election through the software Dominion.  
×
×
  • Креирај ново...