Jump to content

Оцени ову тему

Recommended Posts

Ispitanici su odgovarali na pitanje ‘Da li biste muslimana prihvatili kao člana svoje porodice?'

muslimani-1070px-epa_0.jpg

Željezna zavjesa koja je nekad dijelila Evropu možda već dugo vremena nije tu, al je i danas kontinent podijeljen u stavovima prema religiji, manjinama i društvenim pitanjima kao što homoseksualni brakovi i pobačaj.

Istraživački centar Pew u velikoj je studiji pronašao da bi, u poređenju sa stanovnicima zapadne Evrope, manje stanovnika centralne i istočne Evrope prihvatilo muslimana ili Jevreja u svojoj porodici ili komšiluku, manji broj bi podržao pravo na homoseksualne brakove ili proširilo definiciju nacionalnog identiteta kako bi bili uključeni i ljudi rođeni van njihove države.

Da li biste muslimana prihvatili kao člana svoje porodice?

U istraživanju su se posebno istakle razlike u stavovima prema muslimanima. Gotovo u svim istočno i centralnoevropskim državama više od polovice ispitanih ne bi prihvatilo muslimana u svoju porodicu.

S druge strane, u gotovo svim državama zapadne Evrope, više od polovice ispitanih kaže kako bi učinili isto.

Najisključiviji su Armenci, gdje je samo sedam posto ispitanih reklo kako bi prihvatilo muslimana u porodici. Iza njih su Česi (12 posto), te Bjelorusi i Litvanci (16 posto).

Najspremniji prihvatiti muslimana u porodici su ispitanici iz Holandije (88 posto), Norveške (82 posto) i Danske (81 posto).

Hrvatska, Srbija i BiH su takođe obuhvaćene istraživanjem. U Hrvatskoj je 57 posto ispitanih reklo da bi bilo spremno prihvatiti muslimana kao člana svoje porodice, u Srbiji 43 posto, a u Bosni i Hercegovini 42 posto.

Stavovi prema Jevrejima

Slična je podjela prisutna i kod stavova prema Jevrejima iako postoci nisu tako ekstremni. Stanovnici istočne i centralne Evrope u znanto manjoj mjeri su spremni prihvatiti Jevreja kao člana porodice. Najisključiviji su Gruzijici, gdje bi samo 27 posto ispitanih prihvatilo Jevreja kao člana porodice. Armenci su na drugom mjestu (28 posto), zatim Grci (35 posto).

U Njemačkoj, 69 posto ispitanih je reklo kako bi prihvatilo Jevreja kao člana porodice, u Austriji 65 posto.

U stavovima prema Jevrejma u zemljama regije ističe se Bosna i Hercegovina, gdje je samo 37 posto ispitanih reklo kako bi prihvatilo Jevreja kao člana svoje porodice. U Srbiji taj postotak je 61 posto, u Hrvatskoj 67 posto.

Podjela na evropskom kontinentu prisutna je i po pitanju prihvatanja muslimana i Jevreja u svom susjedstvu. Tako na primjer, 83 posto Finaca kaže kako bi bilo spremno prihvatiti muslimane kao komšije, dok je taj postotak u Ukrajini 55 posto. Iako podjela između dvije strane nije izražena kao kod prvog pitanja, veća je vjerovatnoća prihvatanja Jevreja kao komšije kod stanovnika zapadne Evrope, nego onih iz centralne ili istočne Evrope.

U interaktivnoj mapi istražite detaljnije.

Izvor: Pew Research Center i agencije

Edan HENIĆ
220px-Al_Jazeera_Balkans.png

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ал џазира је вехабијско смеће, а Pew Research Center америчко пропагандно оруђе.

Ове анкете су бесмислене. Један Норвежанин би на ово одговорио са 'да' чак и ако мисли 'не', док би један Србин рекао 'не', иако је далеко већа шанса да се управо он, а не један Норвежанин, скопча с муслиманом. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


  • Сличан садржај

    • Од Bernard,
      Bio sam pozvan 1966. da održim nekoliko duhovnih obnova kršćanima imigrantima u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Na jednoj od tih obnova bilo je prisutno trideset troje muslimana, a da mi to uopće nismo znali. Naime, njima je zakonom zabranjeno sudjelovati u bilo kakvim programima koji imaju veze s kršćanstvom. Kršćanima u toj i okolnim zemljama nije dopušteno ikome svjedočiti svoju vjeru ili dijeliti Biblije i drugu kršćansku literaturu. Četvrtoga dana obnove ti su ljudi došli k meni i zamolili me da im pričam detaljnije o Bibliji, jer su željeli znati više o Kristu, i ja sam odgovarao na njihova pitanja. Kada sam prvi put posjetio državu Oman koja je sultanat, cijeli sam muslimanski svijet na grobu Ane i Joakima u Salalahu posvetio Srcu Isusovu po Bezgrešnom Srcu Marijinom. Nisam ni znao da na njihovu grobu postoji sagrađen spomenik i tamo sam prvi put došao iz čiste radoznalosti. Tamo sam, međutim, našao pedesetak muslimana koji su uvijek molili na tom mjestu za različita  zdravljenja.
      Približio mi se jedan čovjek i posvjedočio da se na tom mjestu događaju mnoga ozdravljenja. Imali su neku knjigu u kojoj je sadržano sve što u njihovoj svetoj knjizi, Kuranu, piše o Mariji i njezinom sinu Isusu, proroku. Taj mi je čovjek rekao da se mnoga ozdravljenja događaju kada mole molitve iz te knjige, jer su Ana i Joakim roditelji Marije, najčišće Djevice koja je ikada živjela na zemlji i od koje se rodio prorok Isus, koji je i sam činio čudesa i mnoge ozdravljao. Bio sam silno iznenađen kada sam te riječi čuo iz  usta jednog muslimana. Tada sam podigao svoje srce Isusu i cijeli muslimanski svijet predao Njemu. U jednoj molitvi imao sam i viziju u kojoj mi je Isus rekao da pođem naviještati Božju Riječ muslimanima. 
      Islam, židovstvo i kršćanstvo vrlo su bliske religije i dijele kulturu, vjerske objave, povijesno i zemljopisno okruženje. Kad bi te tri religije ponovno postale jedno, ispunilo bi se proroštvo Svetoga pisma o novom nebu  i novoj zemlji. 
      Jednom sam propovijedao Radosnu vijest muslimanima u šatoru u pustinji, 256 Arapa muslimana došlo je slušati o Isusu. Počeo sam s Kuranom, gdje možemo iščitati mnoge dijelove Staroga zavjeta. Trećega dana govorio sam o deset zapovijedi. Iz Kurana, njihove svete knjige, objasnio sam im koja su prokletstva i kazne koja dolaze na one koji ne drže zapovijedi. Upitao sam ih kako riješiti problem grijeha - nisu znali. Oni vjeruju u Alaha - vrhovnoga suca koji stoluje u nebu. Za njih je to mjesto s mnogo užitaka i materijalnog komfora - za pravednike je to stotinu puta više nego što imaju na zemlji. Za zle je pripremljen pakao - mjesto nezamislivih tjelesnih i duševnih patnji. Čovjek mora dakle živjeti pravednim životom prema svim uputama iz Kurana, posebno treba davati mnogo milostinje.
      Međutim, nisu znali dati zadovoljavajući odgovor na pitanje što je s grešnicima u svijetu; kako će oni naći svoj put u nebo i postići oproštenje grijeha. Bog milosrdan i sućutan, koji traži i čeka grešnika da se obrati od zlog puta, za muslimana je nezamisliv. "Oko za oko, zub za zub" - to je njihovo pravilo. Tada sam im objasnio da je svako kršenje zapovijedi uvreda "Alahu", i da on jedini može opravdati naše grijehe. Nijedan čovjek ne može se opravdati svojim naporima, pravednim životom ili davanjem milostinje. Citirao sam im dva biblijska odlomka: A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, jegove nas rane iscijeliše (Iz 53,4-5). ...Žrtvuje li život svoj za naknadnicu vidjet će potomstvo, produžit' sebi  dane, i Jahvina će se volja po njemu ispuniti (Iz 53,10).
      Kad sam ih pitao tko je taj koji je patio za naše grijehe i sebe prikazao kao naknadnicu, između svih svojih proroka i svetaca nisu mogli naći nikoga. Pročitao sam im Zahariju 12,10. A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću Duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca.(Zah 12,10) Nisu mogli odgovoriti na koga se ovi odlomci Svetoga pisma odnose. Tada sam im, čitajući različite odlomke iz Novog zavjeta, govorio o Isusu kao jedinom "Alahovom" sinu, koji je sišao s neba kao okajnica za naše grijehe, odnoseći naše krivnje, kazne, prokletstva, bolesti i patnje, na svom tijelu na križ. Nisam mnogo znao o islamu, nikad ga nisam sustavno proučavao. Ne znam kako su mudrost i znanje došli u moje misli i na moje usne; znam samo da sam punih četiri i pol sata hrabro govorio o Isusu! Potpuno sam uvjeren da sve što sam im govorio nije došlo od mene nego od Duha. ...ne budite zabrinuti kako i što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti (Mt 10,19). 
      Znam da sa svojim znanjem ili sposobnostima nikada ne bih mogao muslimane uvjeriti da je Isus Bog. Satima sam im govorio o Svetom Trojstvu, Utjelovljenju, Kristovom životu, Raspeću, Uskrsnuću i silasku Duha. Zapravo, ne mogu se jasno sjetiti o čemu sam im sve govorio. Na kraju sam sve te muslimane, za koje kažu da su tvrda srca, vidio u suzama.
      Završio sam svoj govor i odlučio otići, kazavši da sam im rekao sve o Isusu. Tada me jedan mladić čvrsto uhvatio za ruku i rekao mi: "Oče, ne možete sada otići! Pogledajte nas - plačemo zbog svojih grijeha kao što piše u Zaharijinoj knjizi. Mi smo mrtvi u svojim grijesima jer smo odbili prihvatiti Isusa, Božjeg sina. Oče, molite da nam se oproste grijesi i da se ispunimo Duhom Svetim, jer smo spremni slijediti Isusa i Bibliju!" 
      U tom sam trenutku bio potpuno zbunjen i nisam znao što učiniti. Nalazio sam se među muslimanima, gdje nije dopušten nikakav oblik evangelizacije ili obraćenja na kršćanstvo. Objasnio sam im da sam im o Kristu govorio samo iz čistoga poriva da više spoznaju o kršćanstvu i da mi nije namjera obraćati ih. Oni su na to rekli: "Mi se ne želimo obraćati na tvoju religiju, mi se želimo obratiti srcu Isusovu u kome jedino možemo naći rješenje za naše grijehe i bijedu!" 
      U suzama sam molio Duha Svetoga za mudrost i vodstvo. Bio sam jako uplašen, jer je stvar bila vrlo osjetljiva i rizična. Duh mi je izričito rekao da hrabro idem dalje, baš kao što su tražili. Svaki je od njih, stavljajući ruke na moju Bibliju, rekao: "Prihvaćam Isusa Krista kao jedinoga Boga i odlučujem slijediti Njegov put". Na svakoga sam od njih položio ruke i molio za oproštenje njihovih grijeha i ispunjenje Duhom Svetim. Otpjevali su nekoliko pjesama hvale, koje sam ih naučio i dodali neke svoje pjesme. Pjevali su neke pjesme na arapskom.
      Nemoguće je opisati što se nakon te molitve događalo sljedeća četiri sata. Pjevali su iz svega glasa, pljeskali rukama i radosno plesali. Neki od njih bili su na zemlji prostrti u tihoj molitvi. Na kraju su posvjedočili o ozdravljenjima koja su primili. Svaki od njih imao je predivno iskustvo Duha Svetoga, koji ih je očistio i učinio novim ljudima. Iako im uopće nisam govorio o daru jezika ili o vizijama, mnogi od njih su molili i pjevali u jezicima, a gotovo svi su imali viziju raspetoga Isusa. 
      Kao dar i uspomenu na to njihovo iskustvo Pedesetnice, darovali su mi zlatni križ, koji uvijek nosim sa sobom. Dok su radosno klicali i slavili Boga, pjevali i svjedočili, ja sam bio sav u suzama od radosti i sreće. 
      Duh mi je tada šapnuo u mislima: "Ovo je tek Prva  Pedesetnica među muslimanima, još će mnoge uslijediti". Tada sam mogao samo zamišljati prve Duhove (Pedesetnicu) u Jeruzalemu kada je šačica Isusovih učenika ispunjena vatrom Duha Svetoga podigla toliku radosnu buku da su se oko njih okupili svi Židovi koji su tada bili u Jeruzalemu, a bilo ih je iz više od šesnaest zemalja. 
      Poput starog Šimuna u jeruzalemskom hramu i ja sam u sebi govorio: Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda... (Lk 2,29-32). Ali Gospodin me nije otpustio, nego me vraćao natrag nekoliko puta, kada sam ponovno bio svjedok takvim događajima. Danas je na tisuće ljudi u tom dijelu svijeta iskusilo spasenje Gospodina našega Isusa Krista, na desetke tisuća ljudi čitaju Bibliju i ostalu kršćansko štivo u zemljama u kojima je to zabranjeno. Slava Gospodinu koji živi i koji čini slina djela među ljudima.
      Ovaj odlomak je uzet iz "Eureke", knjige o Duhu Svetomu, koju je napisao 
      o. James Manjackal, M.S.F.S.
    • Од Војвода7,
      LONDON - Većina mladih u najmanje deset evropskih zemalja nema osjećaj nikakve vjerske pripadnosti, što pokazuje trend postupnog skretanja Evrope prema posthrišćanskom društvu, piše britanski "Guardian", pozivajući se na istraživanje koje je danas objavljeno.
        "Religija je pri kraju snaga. Uz časne izuzetke, sve više mladih ne identifikuje se sa religijom", kaže Stiven Bulivant, profesor teologije i sociologije religije na londonskom katoličkom univerzitetu Sent Meris koji je u saradnji sa pariškim Katoličkim institutom (ICP) izvršio istraživanje i objavio njegove rezultate u izvještaju "Mladi Evrope i religija".
      On smatra da će to u budućnosti vjerovatno biti i izraženije.
      Istraživanje sprovedeno na mladima od 16 do 29 godina u 21 evropskoj zemlji pokazalo je da je najnereligioznija zemlja Češka, u kojoj 91 odsto ispitanika tog uzrasta nema nikakvu vjersku pripadnost.
      Isto je odgovorilo između 70 i 80 odsto mladih u Estoniji, Švedskoj i Holandiji.
      Više od 50 odsto mladih bez vjerske pripadnosti je u Velikoj Britaniji, Mađarskoj, Belgiji, Francuskoj, Finskoj, Danskoj, Norveškoj i Španiji.
      Sa druge strane, najreligioznija zemlja je Poljska, gđe je mladih koji nisu religiozni samo 17 odsto, a odmah iza nje je Litvanija sa njih 25 odsto.
      Izvještaj Bulivanta temelji se na podacima iz evropskog socijalnog istraživanja (EŠ) koje je sprovedeno od 2014. do 2016. godine.  
      "Hrišćanstvo kao zadano, kao norma, stvar je prošlosti i to vjerovatno zauvijek. Ili barem za narednih sto godina", tvrdi Bulivant.
      On ipak, ističe velike razlike među državama.
      "Zemlje koje su jedna do druge, sličnog kulturnog nasljeđa i istorije, imaju jako različite vjerske profile", kazao je.
      Dvije najreligioznije, Poljska i Litvanija, i dvije najnereligioznije, Češka i Estonija, su postkomunističke zemlje.
      Trend sve manjeg povezivanja sa vjerom potvrđen je i kada su mlade pitali o praktikovanju vjere.
      Samo u Poljskoj, Portugalu i Irskoj, više od 10 odsto njih je odgovorilo da idu na crkvenu službu najmanje jednom nedjeljno.
      U Češkoj ih je 70 odsto odgovorilo da nikada ne ide u crkvu, a u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Belgiji, Španiji i Holandiji između 55 i 60 odsto.
      Bulivant je istakao da je zanimljivo da su šest najhrišćanskijih zemalja iz istraživanja, one sa istorijski katoličkom većinom (Poljska, Litvanija, Austrija, Slovenija, Irska, Portugal), a ne protestantskom ili pravoslavnom.
      A pored toga, među onima koji se izjašnjavaju kao katolici razlike su velike.
      Više od 80 odsto mladih Poljaka izjasnilo se kao katolik, a više od pola njih redovno ide na službu.
      U Litvaniji je, pak, 70 odsto katolika, a službu posećuje samo pet odsto njih, prenosi "Guardian".
      Prema Bulivantu, mnogi mladi Evropljani su bili kršteni i poslije više nisu zakucali na crkvena vrata.
      "Kulturološki vjerski identitet sve manje se prenosi sa roditelja na djecu. Kao da se odmah sa njih ispere. Za 20 ili 30 godina, crkvene zajednice će biti manje, ali će im vjernici zato biti mnogo posvećeniji i odaniji", zaključio je on.
       
      https://www.nezavisne.com/novosti/svijet/Guardian-Religija-u-Evropi-na-izmaku-snage/469928
    • Од Zayron,
      Molba za potpis peticije u zaštitu nacionalnih manjina u Evropi (Lužičkih Srba i svih ostalih)
      Prosba za podpis petice na ochranu národních menšin v Evropě (Lužických Srbů a všech ostatních)
      Na VIDEU (Senat Češke Republike - javno slušanje delegacije Lužičkih Srba) možete čuti kako izgleda serbština (lužičtina),
      gornjolužička serbština (Budišin, Bautzen, Dresden)  je sličnija češkom jeziku. Video traje 6 sati pa se naslušajte lužičkog srpskog.  
      a donjolužička serbština ( Chóśebuz, Chotěbuz na češkom, Cottbus, Braniborsko, Brandenburg, Berlin) je sličnija poljskom jeziku.
      https://www.senat.cz/cinnost/galerie.php?aid=21073 Fotogalerija sa javnog slušanja u Senatu Češke Republike
      https://ec.europa.eu/citizens-initiative/32/public/#/ Peticija
      https://www.facebook.com/groups/slavlit/ Videa itd.
      http://www.minority-safepack.eu/ Peticija
       
       
    • Од Милан Ракић,
      Grafiti sa porukom mržnje prema Romima osvanuli su u centru Kragujevca kod Stare skupštine i u ulici Stojana Protića.

      Predstavnici obrazovno-kulturne zajednice “Romanipen” obavestli su o tome Zaštitnika građana i Gradsko veće Kragujevca i zatražili hitan razgovor.
      Grafiti mržnje sa porukom “Ciganima nož u vrat”, ispisani ćirilicom, izazvali su uznemirenje pripadnika romske nacionalnosti, tim pre što u Kragujevcu godinama nije bilo sličnih incidenata.

      Božidar Nikolić, predsednik obrazovno-kulturne zajednice “Romanipen”, kaže za Radio Slobodna Evropa da pojava grafita, koji pozivaju na nasilje i netrpeljivost na nacionalnoj osnovi, može ugroziti stabilnost celog društva.
      “Mi u Kragujevcu imamo razvijenu antifašističku svest i znamo koliko je opasna svaka pojava rasizma”, rekao je Nikolić.
      On podseća na suživot Srba i Roma, i njihovo zajedničko stradanje prilikom fašističkog streljanja u Kragujevcu, zbog čega posebno apeluje na mlade da neguju duh tolerancije prema pripadnicima manjinskih grupa.

       
×
×
  • Create New...