Jump to content

Iskustvo i Darovi Duha Svetoga

Оцени ову тему


Препоручена порука

 LITANIJE DUHU SVETOM    

Litanije-Duhu-Svetom.png

Gospodine, smiluj se, Kriste, smiluj se. Gospodine, smiluj se. Oče, nebeski, Bože, Smiluj nam se,  Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, Smiluj nam se. Duše Sveti, Bože, Smiluj nam se, Sveto Trojstvo, jedan Bože, Smiluj nam se.

Duše, koji od Oca i Sina izlaziš, Smiluj nam se
Duše, koji si s Ocem i sinom zajedničar iste slave,
Duše, koji si govorio po prorocima,
Duše, koji na Isusu počivaš,
Duše, koji u Crkvi živiš,
Duše, koji nas s Kristom sjedinjuješ,

Ti, Daru Boga živoga,
Ti, duhu života,
Ti, vatro s neba,
Ti, prisutni u kršćanima,
Ti, pomoćniče u molitvi

Ti, založe otkupljenja,

Duše znanja i mudrosti,
Duše savjeta i jakosti,
Duše spoznanja i pobožnosti,
Duše straha Božjega,
Duše vjere i nade
Duše ljubavi,

Utjeho napuštenih,
Životvorni izvoru u pustinji,
Skrivena snago u slabima,
Tiha silo u strpljivima,
Radosti djece Božje,
Gostu prijatelja Isusovih,

Duše, koji mijenjaš ljudska srca,
Duše, koji nam otvaraš oči,
Duše, koji nam liječiš uši,
Duše, koji nam odrješuješ jezik,
Duše u kojem smo pomazani,
Duše, u kojem imamo poslanje,

Ti, pomirenje grešnika,
Ti, pomoći priznavalaca,
Ti, učitelju Kristovih svjedoka,
Ti, snago ljubavi prema bližnjemu i jakosti mučenika,
Ti, milino sviju svetih,

Duše istine,
Duše, jakosti,
Duše milosrđa,
Duše slobode,
Duše jedinstva,
Duše svetosti,

Na sljedeće zazive odgovaramo: Oslobodi nas, Duše Sveti!

Od svakoga zla:
Od svakoga grijeha:
Od nevjere i praznovjerja:
Od očaja i preuzetnosti:
Od duha mržnje i osvete:
Od duha zavisti i ljubomore:
Od duha oholosti:
Od zatvorenosti za istinu:
Od svake neumjerenosti:
Od duha bludnosti:
Od svakoga straha:
Od svađe i zavade:
Od tromosti i mlakosti:
Od nemara za nadahnuća tvoja:
Od zatvorenosti za ljubav:

Na sljedeće zazive odgovaramo: Dođi, Duše Sveti!

Obnovi lice zemlje:
Stanuj u našim srcima:
Zapali oganj svoje ljubavi:
Nauči nas moliti:
Pomozi nam kad smo slabi:
Tješi nas kao tješitelj:
Daj nam čisto srce:
U tjeskobi budi s nama:
Vodi nas putovima svojim:
Otkrivaj što nam je činiti:
Oduševi nas za Kraljevstvo Božje:
Sjedini sve kršćane:
Posveti svoju Crkvu:
Dovrši što si u nama započeo:

Na sljedeće zazive odgovaramo: Molimo te, Duše Sveti!

Da budemo prava crkva Kristova,
Da se istini otvaramo,
Da svoju nadu na Krista stavljamo,
Da svoje bližnje istinski ljubimo,
Da Boga iznad svega volimo,
Da budemo pravi Isusovi učenici,
Da svoju krivnju iskreno priznajemo,
Da se često ispovijedamo,
Da svi koji lutaju pronađu put k istini,
Da se grešnici od svoje zloće oslobode,
Da se bezbožnici Bogu obrate,

Da hrabro po milosti krštenja živimo,
Da prema snazi potvrde djelujemo,
Da se kruhom s neba hranimo,
Da oproštenje od Oca nalazimo,
Da bolesnici zdravlje postignu,
Da službenici crkve spasenje posjeduju,
Da se bračni drugovi u ljubavi učvrste,
Da umiruću u Gospodinu preminu,
Da naši pokojnici u nebo dođu,
Da vjerno Gospodina iščekujemo,
Da Kraljevstvo Božje dođe,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine!

Pomolimo se!
Molimo te Gospodine, neka tvoj božanski duh po svom beskrajnom milosrđu očisti naša srca i od svih nas zala oslobodi! Po Kristu Gospodinu našem! Amen!

LITANIJE DUHU SVETOMU II 

Obećanja Duha Svetoga
Ove će se litanije proširiti kao lavina. Tko ih bude širio imati će udjela u njegovim molitvama.
Bilo bi poželjno reći Duhu Svetomu na koju nakanu molimo litanije, dali za druge ili za sebe.

Obećanje Boga Oca
Onima koji će najmanje triput tjedno moliti ove litanije
1. Istrgnut ću te na očigledan način iz ruku neprijatelja.
2. Otkloniti ću zapreke koje ti se nalaze na putu savršenosti.
3. Dat ću ti anđela čuvara koji će te braniti od zasjeda đavolskih.
4. Ti ćeš ustrajati na putu kreposti.
5. Ti ćeš potpuno spoznati svoje nedostatke.
6. Ti ćeš zadobiti snagu da se oslobodiš svojih grešnih navika.
7. Ja ću učvrstiti tvoju vjeru, tvoju nadu i tvoju ljubav.
8. Ja ću te izbaviti iz materijalnih potreba.
9. Tvoja će obitelj živjeti u skladu i uzajamnoj ljubavi.
10. Tko bi želio pomoći svome bližnjemu, treba barem pola godine dnevno moliti ove litanije.

Litanije

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu!
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova! Amen!

1. Duše Sveti, siđi s prijestolja svoje uzvišenosti i nastani se u srcu sluge svojega!
Molimo Te usliši nas!

2. Duše Sveti, koji si čašćen s Ocem i Sinom, nauči me živjeti u stalnoj nazočnosti Božjoj!
Molimo Te usliši nas!

3. Duše Sveti, koji si čašćen s Ocem i Sinom, nauči me živjeti po volji Božjoj!
Molimo Te usliši nas!

4. Duše Sveti, koji živiš u Srcu Sina Božjega, nauči me da Te bolje upoznam i iskrenije ljubim!
Molimo Te usliši nas!

5. Duše Sveti, koji se brineš za slavu Boga Oca, nauči me živjeti u savršenom predanju i povjerenju u Boga!
Molimo Te usliši nas!

6. Duše Sveti, koji si se pojavio u obliku gorućih jezika, zapali u mom srcu vatru svoje ljubavi!
Molimo Te usliši nas!

7. Duše Sveti, koji nemaš naličja niti imena, nauči me ispravno moliti!
Molimo Te usliši nas!

8. Duše Sveti, otajstvena Golubice, nauči me razumjeti Sveto Pismo!
Molimo Te usliši nas!

9. Duše Sveti, koji progovaraš preko proroka, nauči me živjeti u miru i ravnoteži duha i duše!
Molimo Te usliši nas!

10. Duše Sveti, gorući Ognje ljubavi, nauči me živjeti mudro i strpljivo!
Molimo Te usliši nas!

11. Duše Sveti, prepuna Riznico milosti, nauči me da shvatim vrijednost trpljenja!
Molimo Te usliši nas!

12. Duše Sveti, Djelitelju svih milosti, nauči me živjeti ponizno i skromno
Molimo Te usliši nas!

13. Duše Sveti, beskrajna posudo Milosti, nauči me da ispravno koristim dragocijeno vrijeme!
Molimo Te usliši nas!

14. Duše Sveti, iz čije riznice ništa ne propada, čuvaj me od svake sebičnosti i oholosti!
Molimo Te usliši nas!

15. Duše Sveti, čije bogatstvo nitko ne može procijeniti, nauči me da se odrečem nekorisnih predodžbi i misli!
Molimo Te usliši nas!

16. Duše Sveti, Djelitelju svih darova, nauči me da izbjegavam nekorisna djela i besmislene, prazne riječi!
Molimo Te usliši nas!

17. Duše Sveti, od čije Punine svi mi primismo, nauči me šutjeti i u pravo vrijeme pronaći pravu riječ!
Molimo Te usliši nas!

18. Duše Sveti, Ti vječna Ljubavi, nauči me davati dobar primjer drugima!
Molimo Te usliši nas!

19. Duše Sveti, Ti beskrajna Dobroto, podari mi ustrajnost u dobru!
Molimo Te usliši nas!

20. Duše Sveti, Ti ljubazni Učitelju, nauči me dobrom odnosu s ljudima!
Molimo Te usliši nas!

21. Duše Sveti, Ti dragi Prijatelju duša, nauči me da nikoga ne osuđujem ili nepravdu izrečem!
Molimo Te usliši nas!

22. Duše Sveti, Ti usrečujuće Svjetlo duša, nauči me da uočim potrebe drugih i ne propustim nijedno dobro djelo!
Molimo Te usliši nas!

23. Duše Sveti, Ti Oče bjednika, daj da spoznam svoje pogreške!
Molimo Te usliši nas!

24. Duše Sveti, Ti koji činiš čudesa u dušama, vodi me kroz budnost do savršenosti!
Molimo Te usliši nas!

25. Duše Sveti, kojemu ništa nije sakriveno, nauči me odbijati zasjede đavolske!
Molimo Te usliši nas!

26. Duše Sveti, koji poznaješ budućnost svijeta, pomozi mi da se otrgnem zavodljivostima tijela i đavla!
Molimo Te usliši nas!

27. Duše Sveti, koji znadeš i moju budućnost, stavi pod svoje okrilje i moju obitelj, moje prijatelje, dobročinitelje i sve ljude! Molimo Te usliši nas!

28. Duše Sveti, nauči me živjeti s Tvojom božanskom pomoći: na veću slavu i čast Božju, za spasenje duša i na radost Božjoj Majci Mariji, te tako jednom uzmognem umrijeti kao korisni sluga Božji! Molimo Te usliši nas!

R. Pošalji Duha svojega i postat će. O. I obnovit ćeš lice zemlje.

Pomolimo se:

Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što
je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Свети Дух је дух Истине: Али шта то тначи дух истине? Сваки човек има неку своју Истину на основу које суди о догађајима у животу и реалности. Та Истина је настала кроз васпитање од родитеља, кроз образовање од учитеља. Кроз разна искуства која смо у животу имали, кроз оно шта смо у животу радили од своје воље.

 Јер кад нешто од своје воље радимо ми после то у свом уму бранимо пред савешћу и на тај начин градимо своју истину, Па ако смо мало блудили,лагали. крали. итд инда смо у свом уму уместо истине створили заблуду.

И ако наш суд долази од заблуде онда ће он бити лош а будући да од суда зависи наш доживљај свега око нас то ће и наш доживљај бити лош:пун гнева, беса, љутње, патње. А ако је наш суд последица истине онда су ту радост, љубав милост и друга лепа осећања.

Сви знамо да како се човек осећа тако се и понаша, што ће рећи да кроз суд долазимо до тога да је Наша Истина та која одређује наше понашање.

Када видимо децу да се играју кажемо да их покреће дуух игре, када је неко весео покреће га дух весеља, веселог је духа, тужнога покреће дух туге-

Видимо да наше понашање одређују духови ослањајући се на нађу Истину, Што значи да ако живимо у Истини нађе понашање ће одређивати духови истине а ако живимо у заблуди нађе понашање ће одређивати духови блуда, демони и бесови.

Зашто је Христос говорио да чинимо дела љубави чак и према својим непријатељима? Јер тако чинећи ми ћемо у свом уму изградити Истину и Св. Дух ће моћи да живи у нама и да утиче на наше понашање. То је једини начин да се у нас усели дух Љубави: тако што ћемо од своје воље творити дела љубави док то не постане навика и у нас се усели дух љубави.Када се у нас усели дух љубави ми после не морамо толико да водимо рачуна о свом понашању јер ће Он то да чини уместо нас.

Дакле ко буде чинио оно што је Христос говорио да треба чинити биће крштен Духом и Истином.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Devetnica Duhu Svetom

 

Devetnica Duhu Svetom pravo je sredstvo za što bolju pripremu za blagdan Pedesetnice. Sveto pismo svjedoči nam kako su apostoli nakon Kristova Uzašašća devet dana bilo zajedno i molili u gornjoj sobi čekajući da se na njih spusti “Sila odozgor“. To možemo gledati kao prvu devetnicu u kršćanskoj povijesti. Pridružite se apostolima i Crkvi u moljenju ove devetnice i neka na svakog od vas siđe novi izljev Duha, neka vam Rijeke žive vode isperu dušu i srce, a nova snaga i žar neka se zapali u vašem srcu.

Foto: Mikhail Vrubel, 1885./Wikiart.org, Devetnica Duhu Svetom

ZAZIV DUHA SVETOGA

O dođi, Stvorče Duše Svet, pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno.

Darova sedam razdaješ, ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan, ti puniš usta besjedom.
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka.

Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj,
ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo.
Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova,
i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.

Sva slava Ocu vječnomu i uskrslomu Sinu mu,
sa tješiteljem Presvetim nek bude sad i uvijeke. Amen.

 

MOLITVA

Dahni u mene, Duše Sveti, da moje misli budu svete. Pokreni me, Duše Sveti, da moj posao bude posvećen. Privuci moje srce da zavoli samo ono što je sveto. Zaštiti me, Duše Sveti da mogu uvijek biti svet/a.

1. dan
Duše Sveti, daru Božji mojoj duši. Ne znam kako da izrazim sreću koja me ispunja,znajući da si moj najdraži gost i da je božanski život u meni. Kao nabujalom vodom moja je duša preplavljena mirom, ljubavlju i dubokim razmatranjem o Tebi, razmišljanjem o Tvom neiscrpnom obilju ljubavi, darova, vrlina, plodova i blaženstava. Mislim o Tvojoj dobroti koja Te navodi da se nastaniš u meni. Ti sve imaš, Ti sve možeš, Ti mi sve daješ, usprkos mojoj bijedi. Blagoslivljam Te, slavim Te, zahvaljujem Ti i sve od Tebe očekujem. Sve mi podari, o Duše Sveti. Slava Ocu …

2. dan

Duše Sveti, Ti božanski darovatelju, u najdubljoj poniznosti, ali svom snagom svojih najdubljih želja, molim te da mi podariš svojih sedam darova, naročito mudrost i milosrđe. Umnoži u meni ove darove da se razviju u svoj punini, da moja duša u svemu bude poslušna Tebi, učitelju duha i da stalno živim od Tvojih darova u razmatranju Tebe i Presvetog Trojstva. Slava Ocu …

3. dan

Duše Sveti, učitelju i posvetitelju moje duše, molim Te s neumornom upornošću da me učiš istini, da govoriš mom srcu, da me posvetiš, njegujući moju dušu kao što si njegovao dušu Bezgrešne, svoje zaručnice, i duše mučenika i svetaca. Ja beskrajno žudim za svetošću, ne zbog sebe, već da mogu slaviti Tebe, učitelju nad učiteljima, sveto Trojstvo, sjaju Crkve, uzore duša. Ne postoji bolji način da se postane pravi apostol doli postizanjem svetosti, jer bez svetosti se ne postiže ništa. Duše Sveti, čuj moju molitvu i usliši moju želju. Slava Ocu …

4. dan

Duše Sveti, istino i preblažena svjetlosti, skoro si potpuno nepoznat većini ljudi. Nikada o Tebi ne mislimo, rastrgani mnogim brigama, opijeni duhom svijeta, nepažljivi na Tvoju brigu i nježnost. Kakve li nezahvalnosti! Saberi, Božanski Duše, ove moje skromne osjećaje kao zadovoljštinu za žalosno zapostavljanje i kao molbu da mi podariš svjetlo, kao i svom svećenstvu i vjernicima. Slava Ocu …

5. dan

Duše Sveti, ljubavi i milino Oca i Sina, mirisni cvijete Božje svetosti, božanska vatro zapaljena u meni, daruj mi novo srce, odstrani svaku mrlju i sjenu, spali svaku nečistoću i učini me sličnim slici Sina Božjeg. Duše Plameni, koji si se udostojao osobno prebivati u meni da bi me posvetio, zapali u meni vatru ljubavi, svojim plamenom prožmi i obuhvati čitavu moju dušu, slomi svaku sklonost grijehu, usmjeri me apostolskim stazama, podari mi milost da budem plamen i da izgaram čistom i vječnom ljubavlju.
Slava Ocu …

6. dan

 

Duše kreposti, koji si mučenicima udijelio snagu da mogu umirati radosni radi Gospodina Isusa, usadi mi božansku snagu u svoj punini. Sažeži moju obamrlost i nebrigu, učini me jakim da mogu prihvatiti sve što Gospodin od mene traži, ne obazirući se pri tom na žrtve i teškoće, za slavu Tvoju i za duhovnu i materijalnu blagodat sve braće. Daj mi snagu da nastavim sa žarom i ne odustanem od započetog. Daruj mi hrabrost i snagu da postojano branim Crkvu, da se pred svima učvrsti jedinstvo vjere i poslušnost papi i biskupima. Daruj mi polet u apostolatu, da ga sačuvam do kraja pod cijenu bilokojeg mučeništva duše ili tijela. Božanski duše, zaštiti me svojom svemoći, podrži me svojom krepošću i obuhvati me svojom nesavladivom snagom. Slava Ocu …

7. dan 

Duše istine i svjetla, vatro i žare svjetlosti, svjetlosti najblaženija, rasprši i ukloni iz mene sjene grijeha i sumnji. Obasjaj i rasvijetli savršenom bistrinom dubinu moje duše, da uvijek otklanjam svaki grijeh, da snažno prionem uz učenje Crkve, da hodim u Tvom svjetlu. Obavijen Tvojom svetom svjetlošću, da uvijek ostanem u Tvojoj istini i jasnoj svjetlosti. Slava Ocu …

8. dan

O Duše čistitelju, očisti me od svake mrlje. Posveti me i podari mi Isusuove vrline, ista Njegova nagnuća i raspoloženja, da u meni prebiva isti Duh Isusov. U dušu moju udahni istu ljubav prema Isusu, koju je Otac udahnuo svom božanskom Sinu i daj mi istu privrženost koju Otac osjeća prema svom ljubljenom Sinu Isusu. Slava Ocu …

9. dan

Duše Sveti, zaklinjem te, obasjaj moj razum jasnom svjetlošću koja će služiti meni i svima koji se meni budu obraćali i koja će utvrditi moj slabi duh darom ljubavi i snage. Božanski posvetitelji, vodi me prema planini svetosti, stalnim vježbanjem u strpljivosti i poslušnosti Tvojim nakanama. Ti si svetost i ja Ti trebam omogućiti da živiš u meni, udovoljavajući Tvom nastojanju prema savršenstvu. Božanski obnovitelju, obnovi sve, odagnaj zlo, svaku opasnost, svaku zloću, obnovi u meni se, sve čisto, sve sveto. Božanski životvorče, duše duše moje, daj mi snage da svjedočim i uvijek zajedno s Tobom slavim božanskog Sina, da živim za Njegovu slavu i umrem u Njegovoj ljubavi. Božanski darovaoče, daj mi svoje darove da razmatram Boga u svjetlu Njegova tajanstva, da shvatim pravu vrijednost života i stvari, da sve ljubim čistom ljubavlju, kao u Nebu. Amen. Slava Ocu …

 

KRATKA KRUNICA DUHU SVETOM
  • Dođi Duše Sveti, Duše mudrosti, i vladaj u mom srcu! Slava Ocu…
  • Dođi Duše Sveti, Duše razuma, i rasvijetli moju tamu! Slava Ocu…
  • Dođi Duše Sveti, Duše savjeta i vodi me putem istine! Slava Ocu…
  • Dođi Duše Sveti, Duše jakosti, i utvrdi me u krepostima! Slava Ocu…
  • Dođi Duše Sveti, Duše znanja, i uči me znanju ljubavi! Slava Ocu…
  • Dođi Duše Sveti, Duše pobožnosti, i učini me pobožnim! Slava Ocu…
  • Dođi Duše Sveti, Duše straha Božjega, i čuvaj me od grijeha! Slava Ocu…

«A kad dođe On, Duh istine, uvest će vas u svu istinu.»

(Ako imate dovoljno vremena možete ponoviti ovu krunicu 3 puta)

https://www.bitno.net/vjera/devetnice/devetnica-duhu-svetom/

Link to comment
Подели на овим сајтовима

SVETI AUGUSTIN

Molitva Duhu Svetom za svaki dan

Rezultat iskanja slik za sanctus augustinus

 

Svoju ljubav Bog je obećao onima koji za nju mole: „Otac vaš s nebesa obdarit će Duhom Svetim one koji ga zaištu“! (Lk 11,13). Izmoli svaki dan ovu snažnu molitvu Duhu Svetom koju je napisao sveti Augustin i ne boj se!

O, božanska Ljubavi, sveta zajednico Svemoćnog Oca i Preblaženog Sina, svemoćna pomoći, Duše Sveti, predobri Tješitelju žalosnih! Izlij se svojom jakom silom u dno srca moga, prebivaj u njemu i razveseli sve tamne kutove te zapuštene kuće trakom svoga sjajnog svjetla, pohodi me i oplodi obilnom rosom svojih milosti tvrdu zemlju duše moje, koja odavno potpuno suha gine i vene.

Rani strelicom svoje ljubavi moju nutrinu, užeži i pronikni spasonosnim plamenom duh moj, rasvijetli me ognjem svete revnosti i sažeži sve što je nečisto, a što se tako čvrsto drži duše mi i tijela! Napoji me rijekom svojih slasti, da više ne pođem za otrovnom slašću ovoga svijeta. Sudi mi, Gospodine, i odvoji me od naroda nesvetoga, uči me vršiti tvoju Volju, jer Ti si Bog moj!

Vjerujem da Ti svakoga, u kome stanuješ, činiš hramom Oca i Sina. Blago onome, tko te za gosta primi, jer će se, po tebi, u njemu nastaniti i Otac i Sin.

Dođi, predobri Tješitelju žalosne duše, Zaštitniče i Pomoćniče u sreći i nesreći! Dođi, Štite slabih, Pomoćniče palih! Dođi, Učitelju poniznih, Uništitelju oholih! Dođi, preljubezni Oče sirotih, Okrepitelju bolesnih, Zvijezdo morska onih, koji plove na moru, luko spasa, jedini ukrase svih živih i jedini spase svih umirućih!

Dođi, Duše Sveti, smiluj mi se i promijeni me po svojoj volji. Udostoj se k meni doći, da ti moja poniznost prema tvojoj veličini, moja slaboća prema tvojoj jakosti, prema punini tvoga Milosrđa, omili. Po Isusu Kristu, mojem Spasitelju, koji s Ocem, u tvojem jedinstvu, živi i kraljuje u sve vijeke vjekova. Amen.

sv. Augustin

https://www.bitno.net/vjera/molitve/molitva-duhu-svetom-sveti-augustin/

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 weeks later...
Latin text[1]
English version[1]
Veni Creator Spiritus,
mentes tuorum visita,
imple superna gratia,
quae tu creasti, pectora.
Come, Holy Ghost, Creator, come
from thy bright heav'nly throne;
come, take possession of our souls,
and make them all thine own.
Qui diceris Paraclitus,
donum Dei altissimi,
fons vivus, ignis, caritas,
et spiritalis unctio.
Thou who art called the Paraclete,
best gift of God above,
the living spring, the living fire,
sweet unction and true love.
Tu septiformis munere,
dextrae Dei tu digitus
tu rite promissum Patris,
sermone ditans guttura.
Thou who art sevenfold in thy grace,
finger of God's right hand;
his promise, teaching little ones
to speak and understand.
Accende lumen sensibus,
infunde amorem cordibus,
infirma nostri corporis
virtute firmans perpeti.
O guide our minds with thy blest light,
with love our hearts inflame;
and with thy strength, which ne'er decays,
confirm our mortal frame.
Hostem repellas longius
pacemque dones protinus;
ductore sic te praevio
vitemus omne noxium.
Far from us drive our deadly foe;
true peace unto us bring;
and through all perils lead us safe
beneath thy sacred wing.
Per te sciamus da Patrem
noscamus atque Filium,
te utriusque Spiritum
credamus omni tempore.
Through thee may we the Father know,
through thee th'eternal Son,
and thee the Spirit of them both,
thrice-blessed three in One.
(In some instances, a doxology follows)[2]
Deo Patri sit gloria
et Filio, qui a mortuis;
surrexit, ac Paraclito
in saeculorum saecula.
All glory to the Father be,
with his coequal Son;
the same to thee, great Paraclete,
while endless ages run.
Amen.
 
 
Amen.
 
 
  • Свиђа ми се 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу

  • Сличан садржај

    • Од Милан Ракић,
      U odnosu na novonastale države Jugoslavija je bila nadmoćna i u kulturnom i u obrazovnom i u socijalnom smislu

      Činjenica da Jugoslavija i trideset godina nakon raspada još uvijek živi u sjećanjima ljudi ne govori toliko o političkoj zajednici koja se raspala, koja je imala svoje slabosti i u kojoj nije svima bilo dobro, već puno više o jadu i bijedi novonastalih država. Iako se politike novonastalih država trude da što više ljudima zgade Jugoslaviju, ona i dalje živi kao širi prostor duha nasuprot uskogrudnosti i zagušljivosti južnoslavenskih nacionalizama. Uz to, Jugoslavija je u odnosu na novonastale države bila nadmoćna i u kulturnom i u obrazovnom i u socijalnom smislu, politički uvažavana i u europskim i u svjetskim razmjerima, pa je i to jedan od razloga zašto se danas toliko inzistira na mržnji prema Jugoslaviji i zašto se u svim državama želi uništiti sjećanje na nju.
      Jugoslavija je imala svoje utopije koje se, nažalost, u jednopartijskom, krutom i represivnom birokratskom sistemu nisu mogle ostvariti, pa sadašnja nostalgija za Jugoslavijom jest dijelom i žal za neostvarenim željama. Za razliku od novonastalih država u kojima dominira prošlost, jugoslavenske utopije su bile okrenute prema budućnosti i podržavale su društvenu nadu koju su sadašnje države posve uništile, zbog čega mnogi ljudi, s gorčinom i razočarenjem, napuštaju ove prostore. Nacionalizmi najviše izjedaju same sebe i zatvorena nacionalistička društva nemaju perspektivu ni budućnost.
      S obzirom na strašne ratove devedesetih godina i nacionalne antagonizme, teško je, kratkoročno gledano, zamisliti neku novu političku Jugoslaviju, ali to nikako ne znači da će jugoslavenska ideja nestati. Naprotiv, njena duga povijest svjedoči o tome da je jugoslavenske ideje bilo najviše upravo onda kad Jugoslavije nije bilo i da je bila najčišća kad nije bila u političkim okvirima. O tome svjedoče veze i suradnja ljudi na ovim prostorima prije nastanka prve Jugoslavije, ali i održavanje tih veza nakon propasti druge Jugoslavije. Neovisno o tome kako će se razvijati politička budućnost država i naroda na južnoslavenskom prostoru, ideja jugoslavenstva će ostati živa i bit će to življa što joj se oficijelne nacionalne politike više budu suprotstavljale. Možda je i najbolje za jugoslavensku ideju da živi kao prostor duha i slobode, susretanja ljudi i razmjena ideja, o čemu svjedoče i sadašnja prijateljevanja ljudi i kulturna i intelektualna suradnja, unatoč tome što to nacionalističke politike na sve načine žele onemogućiti. Ta ideja je preširoka da bi je uski nacionalni duhovi južnoslavenskih naroda mogli prihvatiti, ali istodobno i uzvišena i privlačna za ljude otvorena duha i širokih pogleda.

       
    • Од Милан Ракић,
      Iz fascinacije državom, pa onda i iz opsjednutosti pitanjima nacije (a sada i iz uspjeha nogometaša, a bilo je prilika i kod ranijih uspjeha sportaša), naime, iz klanjanja lažnom bogu države i nacije, proizlazi i svojevrsna “domoljubna blokada”. Krilaticu je skovao varaždinski teolog i župnik fra Bono Zvonimir Šagi, koliko pamtim, u jednom razgovoru za tjednik Feral Tribune, premda je pater Šagi o tome pisao u svojim publicističkim člancima (mjesečnik KANA) i knjigama.

      Želio je naglasiti potrebu kritičkog preispitivanja vladajućeg paradiranja, ruku pod ruku, države i svećenstva. Kazao je da Crkva na taj način postojećoj politici daje veći legitimitet nego što bi trebalo.
      Posebno kritički treba prosuditi nacionalizam, jer je snažno povezivanje katolištva s hrvatstvom, po Šagiju, dovelo do “domoljubne blokade”, to znači da se ”iz domoljubnih razloga nisu postavljala pitanja otvaranja modernom svijetu”.
      Nevjerojatnu zarobljenost tim kvazipatriotskim razlozima crkvena je hijerarhija pokazala i povodom masovnih egzekucija Srba u Gospiću i Pakračkoj Poljani, pa kasnije na područjima oslobođenim u Bljesku i Oluji, čemu katolički mediji (kako je tada konstatirala Jelena Lovrić), počevši s tjednikom zagrebačke nadbiskupije, dakle sada tjednikom kardinala Josipa Bozanića, nisu našli za shodno posvetiti ni retka!
      A kako i bi kada je koncem kolovoza 1995., premda upoznat sa stravičnim zločinima koji su hrvatski vojnici i policajci počinili nakon ”Oluje”, tadašnji komentator GK-a don Živko Kustić pozdravio u najsvirepijem tekstu u povijesti toga lista – ”Neviđenu humanost ratovanja”, o čemu sam pisao u brojnim prilikama.

      Katolički tjednik Glas Koncila o temi ratnih zločina nije inače šutio. Uredništvo se trudilo da bude registriran svaki zločin koji je počinjen nad Hrvatima. O tome mogu govoriti iz prve ruke jer sam dvije godine početkom devedesetih pisao za kaptolski tjednik. Ali o zločinima koje su počinili Hrvati taj je list, koji se smatrao glasom oficijelne Crkve, uporno šutio, pokazujući koliko mu je teško konkretizirati načelan stav što su ga hrvatski biskupi zauzeli u posebnoj izjavi povodom 50. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata.
      Tada su naglasili da svakoj nevinoj žrtvi pripada jednako poštovanje bez obzira na nacionalne, konfesionalne ili stranačke razlike. Također su precizirali da je osnovno pitanje kako žaliti žrtve druge zajednice i kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici.
      Dapače, ne samo što Glas Koncila i druge katoličke tiskovine, a sada i elektronički mediji (katolički programi na HRT-u, Radio Marija, Hrvatski katolički radio, Laudato TV, IKA, itd.), šute o svinjarijama i zločinima Hrvata već se bave revizijom povijesti, žele prikazati ustaše kao dobročinitelje, a partizane kao najveće zločince. Jasenovac je, po njima, bio uzoran sanatorij, maltene SPA.

      Još sam u riječkom Novom listu, kada sam precizirao da se Šagijeva krilatica ima tumačiti kao ”domoljubna blokada duha”, smatrao potrebnim kazati kako se duboka šutnja Crkve o hrvatskim zločinima može tumačiti kao odbijanje da se prizna vlastita pogreška. ”Onima koji su pisali o neviđenoj humanosti hrvatskog ratovanja i koji su svako govorenje o zločinu sustavno diskvalificirali kao antihrvatsko djelovanje teško je priznati da im je urednička i komentatorska koncepcija bila pogrešna”, napisao sam još 1995.
      Braneći svoje pozicije, ti su glasnogovornici Crkve u posljednje vrijeme skliznuli možda niže nego ikad dosad, do upravo skandalozne razine. Otvoreno su se radovali izbornoj pobjedi HDZ-a, kritičke opservacije vjernika proglasili su djelom Antikrista, sugerirali su da kukaste križeve na židovskom groblju ispisuju pripadnici organizacija za zaštitu ljudskih prava, lagali su kada se raspravljalo o Istanbulskoj konvenciji, zazivali su propast za one koji neće slušati episkopat…
      Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, nećemo mu to zaboraviti, najavio je da “Katolička Crkva u Hrvatskoj želi ispitati svoju dugu prošlost, obnoviti koncilsku usmjerenost, ojačati ekumenska nastojanja i poticati dijalog na svim razinama, vjerujući da tako najbolje služi čovjeku koji je jedini razlog postojanja i Crkve i države”.

      Za njega je samostalna i međunarodno priznata Hrvatska prvorazredan povijesni događaj, ali nije vrhunski kriterij. On je neko vrijeme insistirao na sadržaju, kazivao da najviši državni dužnosnici trebaju služiti općem dobru svih građana Hrvatske.
      Tvrdio da je razdoblje kada je trebalo više isticati povijest i pravo na državu stvar prošlosti i da se Crkva treba okrenuti budućnosti.
      Govorio je o pluralizmu u društvu i Crkvi, prizivao za Hrvatsku ljude novih vizija, koji će unositi duh razumijevanja, dogovaranja i tolerantnosti, najavljivao je insistiranje na socijalnoj pravednosti.
      Tako je to bilo kada je u listopadu 1997. nasljeđivao nadbiskupa Franju Kuharića. Mnogi su ga u Hrvatskoj prepoznali kao nadu.
      Ali, avaj, Bozanić se već 2000. stropoštao u nacionalističku kaljužu. Kada se ganjalo Mirka Norca, izjavio je u tzv. Porečkoj izjavi da vlast (čitaj: Račan) ”hapsi selektivno da bi zastrašila narod” (SIC)!
      Od groznih Bozanićevih izjava možemo izdvojiti i onu kojom se nadbiskup protivio mogućnosti da u državi u kojoj se većina građana izjašnjava katolicima najviše zakonodavno tijelo donese zakone koji nisu u skladu s katoličkom vjerom, što je sasvim moguće i prihvatljivo, pače demokratski, legalno i legitimno, jer u članku 41. našeg Ustava stoji da su sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i da su odvojene od države. To znači da Crkva nema pravo tražiti da zakoni budu ”u skladu s katoličkom vjerom”.
      Ali nije samo to ono što Bozanić ne shvaća. Na primjer, on ne vidi da je nacionalizam zlo. Citirajući Stepinca, kazao je da ima svetih istina i uzvišenih ideala kao što je nacionalizam! Kao, postoji dobar nacionalizam, onaj Pavelićev, koji je Stepinac na sva zvona hvalio u travnju 1941., zatim branio pred papom Pijom XII sredinom 1943., čak i malo prije ulaska partizana u Zagreb. Kaže da postoji i loš nacionalizam, poganski, ”fanatičan”, onaj hitlerovskog tipa, koji je Bozanić, s nekoliko godina zakašnjenja, stao osuđivati.

      Kako je napisao Milan Kangrga u knjizi ”Nacionalizam ili demokracija”, nema dobrog nacionalizma. Svaki je poguban. Kao što je pogubno kada se iz zagrebačke prvostolnice narušava ustavni poredak naše zemlje.
      Govorio nam je to veliki fra Tomislav Janko Šagi-Bunić (čiju smo se 19. obljetnicu smrti spomenuli u subotu), a ponovio je to ovih dana kardinal Reinhard Marx kritizirajući njemačkog ministra unutarnjih poslova Seehofera: ”Nacionalizam nije opcija za kršćane. Čovjek je po prirodi solidaran i dostupan, ali je i ranjiv kada mu strah zamagli osjećaje”, kazao je kardinal Marx.

      Ukratko, ”domoljubna blokada duha” je stanje opsjednutosti državom i nacijom u kojoj akteri toga sljepila ne vide ili ne žele vidjeti ni kršenja ljudskih prava, ni nasrtaje na pravnu državu, ni nacionalistička pretjerivanja, ni brak trona i oltara, ni bilo kakav oblik obespravljenosti.
      Jednom će Alojzije Stepinac okrenuti glavu od zločina Pavelićevih ustaša, drugi puta će Kaptol zašutjeti kada se Srbe nabija na kolac u Lici, treći puta će Bozanić zažmiriti pred ustaškim kostimima na Bleiburgu, dapače, jer je izjavio da tamo progovara kao ”biskup Crkve hrvatskog naroda” (što je nevjerojatna glupost i teološka nepismenost s obzirom na to da je Crkva univerzalna – jer je Kristova, a nikako hrvatska), četvrti puta će Vlado Košić zatražiti da se u redovnu uporabu u Hrvatskoj vojsci uvede ustaški pozdrav ”Za dom spremni”, peti će puta nadbiskup Đuro Hranić preskočiti umorstvo mlade Madine od strane MUP-a (koji je ugurao izbjegličko dijete pod kotače teretnoga vlaka), i tako dalje, i tako slično.
      ”Domoljubna blokada duha” nije imanentna samo crkvenim predstavnicima. Vidjeli smo ovih dana kako blokada zahvaća i Milana Bandića koji dopušta Zlatku Daliću da Marka Perkovića Thompsona pretvori u VIP gosta autobusa i dočeka ”vatrenih”, ali i Zlatka Dalića i Luku Modrića koji, jer su politički nepismeni, ne znaju ili ne shvaćaju da Thompson promovira ustaštvo i nacizam u mjeri u kojoj pjeva ustaške i rasističke stihove (u ”Bojna Čavoglave” i u ”Geni kameni”).
      Jer, dodajmo, zar nije domoljubna blokada duha kada Zlatko Dalić nameće pjesme sa nacionalističkim i razbijačkim stihovima (onima koji pretendiraju ugurati ”Herceg-Bosnu” u Lijepu našu i onima o arijskim Hrvatima) nazivajućih ih ”hrvatskim himnama”?!

      Rečena blokada zahvaća i šire mase u Hrvatskoj (ali i u susjednim zemljama). Na primjer, kada se pozdravlja nacionalističko urlikanje Drage Ćosića na HTV-u ili kada se žuri vidjeti kako je raspoloženje Zdravka Mamića u međugorskim pripizdinama, kada Aleksandar Vučić naređuje da se Srbi ne smiju veseliti uspjehu Hrvatske ili kada naši fašisti bacaju govna na Novaka Đokovića.
      Sve je to ”domoljubna blokada duha”.
      Kakvo je to domoljublje, zapitajmo se za kraj, ako većina ljudi sve više tone u siromaštvo, sve manje djece se rađa, a sve više stanovnika umire? Kada se događa pravi egzodus iz zemlje? O kakvom se domoljublju u takvoj stvarnosti može govoriti?
      Domoljublje se mora dokazati u brizi za siromašne i dobrobit obitelji. Oni su, međutim, zanemareni, o njima malo tko govori na pravi način, o socijalnoj pravednosti se uopće ne govori. U sve većoj mjeri dolazi do izražaja zlouporaba općega dobra u privatne svrhe. Zbog različitih zlouporaba vode se sudovi, u javnosti se stvara slika o korumpiranosti na svim razinama društva. Sudski se sporovi vode unedogled i više se ne može znati što je istina, tko je kriv, a tko prav (reče Šagi).
      Povucimo crtu.
      Domoljublje nije mahanje zastavom, pozivanje na netolerantnost i mržnju niti kukavičluk da se suočimo s vlastitim postupcima. Srećom, još ima ljudi koji ne žele da se Hrvatska predstavlja i ponaša kao mafijaška organizacija, koji su se uvijek borili za Hrvatsku drugačiju od one ”koja ne želi da drugi narodi žive u njoj” i od one u kojoj će sve biti u rukama 200 obitelji (ističe Zoran Pusić).

      O tome za koje vrijednosti ćemo se uspjeti izboriti ovisi kakvu ćemo Hrvatsku imati.
      Naš je imperativ da se bude čestit spram prošlosti i prema našim sugrađanima, osobito onima u potrebi. I zato u ovim kolumnama pokušavam razviti teološko promišljanje kao čežnju za solidarnijim svijetom i nadom u bolje i pravednije sutra.
      Istina, u tom se potrebnom suočavanju s tragičnošću naše istine u nas dosta zakasnilo: kad su se još nedavno Katoličkom Crkvom u Hrvatskoj i na hrvatskom govornom području (što nije mimoišlo ni neke druge crkvene zajednice kao što je SPC) širile grozne poruke, usmeno i pismeno, da je ”prvo biti Hrvat, a potom katolik”, gotovo nitko se ili se malo tko tome odupro (malo nas je zaista bilo), iako su se pomiješali osnovni katekizamski pojmovi negirajući srž kršćanske vjere – ljubav prema svakom stvorenju.
      Nove generacije hrvatskih katolika i ostalih kršćana, nove generacije hrvatskih građana svih svjetonazora morat će biti drugačije odgojene: skladno, tolerantno i s puno više povjerenja u vladavinu prava i u ustavne vrijednosti.
      Katolička Crkva je na ovim prostorima Isusa iz Nazareta i kršćanstvo ugušila nacionalnim, zamračila ih zastavama i grbovima, ušutkala proročku i kritičku riječ Evanđelja bukom i šundom nacionalnih i pseudoreligijskih poskočica.
      Konstatiramo li to za početak, na dobrom smo putu.

    • Од Милан Ракић,
      Iako se dio svećenika u Drugom svjetskom ratu odmetnuo od crkvene hijerarhije i svrstao uz Narodnooslobodilački pokret, o njima se malo toga zna. Za vrijeme Jugoslavije ostali su u sjeni kolaboracionista iz vlastitih redova, a od 1990-ih su neželjeni teret u procesu rehabilitacije ustaškog pokreta

      Hrvatskoj je, kao i drugdje, komunistički sustav koristio strah i neistinu kao načine djelovanja, rekao je nadbiskup Josip Bozanić na misi zahvalnici koja je u siječnju 2017. upriličena povodom 25. obljetnice međunarodnoga priznanja Hrvatske. Tom prilikom dometnuo je i da se komunizam ‘suprotstavljao hrvatskoj kulturi i osjećaju naroda’. Samo nekoliko mjeseci kasnije sisački biskup Vlado Košić, koji je od ranije poznat po filoustaškim izjavama kao što je ona da su sisački partizani ‘ubojice koji se slave kao neki veliki antifašisti’, gostovao je na promociji knjige akademika Josipa Pečarića o Marku Perkoviću Thompsonu. Košić je pred okupljenima izjavio da ustaštvo ne smatra fašizmom, već ‘organiziranim vojnim djelovanjem u obrani Hrvatske kao države’. Navedene izjave tek su manji dio onih koje dokazuju da se odnos Katoličke crkve prema Narodnooslobodilačkoj borbi nije promijenio u posljednjih 77 godina. Međutim, dobar dio klera ‘Stepinčeve crkve’ svih tih godina nije se previše zamarao što se među ‘sotonama’ i ‘ubojicama’ – komunistima i antifašistima – nalazi mnoštvo katoličkih vjernika, ali i svećenika. Naime, dio svećenika se u Drugom svjetskom ratu odmetnuo od crkvene hijerarhije i svrstao uz Narodnooslobodilački pokret.
      Štabovima proleterskih brigada poslana je 1942. Titova naredba o ustroju vjerskih referenata zaduženih za vođenje knjiga poginulih i umrlih te održavanje vjerskih obreda u slučaju da narod to zahtijeva
      O njima se malo toga zna jer su za vrijeme Jugoslavije bili u sjeni kolaboracije velikog broja svećenika s okupatorima i kvislinzima, a nakon osamostaljenja Hrvatske postali su neželjeni teret u procesu rehabilitacije ustaškog pokreta, a time i uloge Kaptola u Drugom svjetskom ratu. Tek je 1982. istraživač Ćiril Petešić predstavio knjigu ‘Katoličko svećenstvo u NOB-u 1941-1945’. U njoj se poimenično nabraja 75 katoličkih svećenika u Jugoslaviji koji su dali podršku NOP-u. Oni iza sebe nisu imali ni Vatikan, ni Kaptol, ni katolički tisak. Djelovali su kao pojedinci i uglavnom potajno. A nekima koji su bili simpatizeri partizana ili su s njima djelovali prijetilo se suspenzijama. Od spomenutih 75 svećenika, njih 52 bili su Hrvati, 21 Slovenac, a dvojica Poljaci. Neki od njih nisu doživjeli kraj rata, a nekolicina ih je pratila vjernike u zbjegove u El Shatt, kao i ranjene partizane koji su evakuirani u Italiju. U Petešićevom djelu navode se još 43 imena svećenika koji su ubijeni zbog suradnje s NOP-om. ‘To nije bio ‘običan’ akt rodoljublja i junaštva, nego svjestan akt prkosa, akt ‘disidentstva’ i ‘izdaje’, akt kršenja poslušnosti politici najvećeg dijela ili gotovo cjeline crkvene hijerarhije koja je bila ljuti protivnik komunizma, NOB-a i pomagač kvislinške tvorevine NDH i okupatora, i to sve jači što je rat više trajao i bližio se kraju, da bi u zadnjim danima rata zapravo bio najodlučniji’, napisao je Dušan Bilandžić, partizanski borac i ravnatelj Instituta za radničku historiju, u recenziji Petešićeve knjige.
      Komunizam i katoličanstvo
      Za razliku od fašizma i nacizma, komunizam je u Katoličkoj crkvi od početka viđen kao konkurencija, odnosno kao utopijska ideja da se potlačenima osigura raj na ovom svijetu, ali bez Boga. Godine 1937. papa Pio XI. osudio je ateistički komunizam enciklikom Divini Redemptoris. Ranije je napisao i encikliku kojom je osudio nacizam, ali je nije htio obznaniti dok nije objavio osudu komunizma. Godinu dana ranije u listu ‘Proleter’ Josip Broz Tito je objavio tekst ‘Komunisti i katolici’ koji se temeljio na odluci Kominterne o nužnosti razvijanja jedinstvenog antifašističkog fronta. ‘Ostavimo za sada na stranu spor o raju na nebu, borimo se zajedno s onima koji vjeruju u raj protiv pakla na zemlji, pakla čiji plamen obuhvaća i katolike i nekatolike’, napisao je Tito, koji je u istom tekstu pružio ruku katolicima ‘za zajedničku obranu mira i dobrobit čitavog čovječanstva, za zajedničku borbu za ravnopravnost i slobodu hrvatskog i slovenskog naroda, protiv šesto-januarskih fašističkih klika, za život dostojan čovjeka’.
      Na drugom zasjedanju zavnoh-a 1943. u Plaškom svećenik Svetozar Rittig održao je značajan govor o ‘bratstvu i slozi srpskog i hrvatskog naroda’
      Već 23. lipnja 1942. štabovima proleterskih brigada poslana je Titova naredba o ustroju vjerskih referenata zaduženih za vođenje knjiga poginulih i umrlih drugova i drugarica, populariziranje NOB-a i održavanje vjerskih obreda u slučaju da narod to zahtijeva. Na oslobođenom teritoriju održavala se nastava vjeronauka za one koji su htjeli, slavili su se vjerski blagdani, održavala se crkvena vjenčanja, obnavljali crkveni objekti, štitili sakralni spomenici. Osim toga, partizani su imali obrede za blagoslov partizanske zastave i vojničke crkvene zakletve. Tako je istarski župnik Kuzma Jedretić u Vodicama kraj Opatije blagoslovio partizansku zastavu Trećeg omladinskog bataljona ‘Olga Ban’. Zajedno s mještanima oduzeo je 1943. mnoštvo oružja talijanskim vojnicima, a u znak odmazde nacisti su im zapalili selo te su Jedretića, zajedno s još 17 seljana, poredali u vrstu za strijeljanje. Tako su stajali sve dok se nisu pojavili partizani i spasili ih od sigurne smrti. Jedretić je bio jedan od 56 svećenika koji su potpisali spomenicu Savezničkoj komisiji za razgraničenje Julijske krajine, a zbog svega je dobio i Orden zasluga za narod III. reda.

      Zanimljivo je da je pitanje vjeronauka u školama revolucionarna vlast odlučila staviti na odlučivanje roditeljima. Već 1943. krčki biskup Josip Srebrnić zbog toga je uputio žalbu ZAVNOH-u, na što mu je odgovoreno da je ‘NOP demokratski pokret, pa se taj demokratizam provodi po čitavoj liniji javnog života’ te kako ne mogu dopustiti da se djeca roditelja koji to ne žele prisilno podučavaju nauku vjere. Tako je po oslobođenju Dalmacije Predsjedništvo prosvjete ZAVNOH-a u Šibeniku provelo anketu iz koje saznajemo da su na dan 29. prosinca 1944. u tom gradu radila 32 vjeroučitelja te da 12,5 posto gimnazijalaca i 43,4 posto osnovaca nije išlo na vjeronauk. U istom periodu u Splitu se na nastavu vjeronauka nije prijavilo 33 posto gimnazijalaca i 28 posto osnovaca.
      Marksistički kružok Mariborske biskupije
      Nakon što je Hitler Štajersku i Gorenjsku priključio Trećem Reichu, te slovenske pokrajine našle su se pod okrutnom okupacijskom vlasti. Kako je zabranjen slovenski jezik, donesena je odluka da se svećenici iz Slovenije presele u NDH, kao i da se pravoslavni svećenici iz NDH presele u Nedićevu Srbiju. Već u prvoj godini okupacije iseljeno je oko 400 svećenika Mariborske biskupije. Mnogi od njih poslani su u nacističke logore, 12 ih se pridružilo partizanima, od čega su sedmorica poginula u borbama. Objašnjenje za relativno velik broj svećenika-partizana iz Mariborske biskupije leži u činjenici da je pri njoj djelovao marksistički kružok koji je vodio Jože Lampert. On je još za Kraljevine Jugoslavije bio trn u oku žandarima i crkvenoj vlasti zbog organiziranja Seljačko-radničkog pokreta pa je istjeran iz Dravske banovine. Potom je dobio mjesto župnika u Dabru kraj Otočca, a kad je izbio rat, povezao se s NOP-om. Nakon što su mu ustaše 1942. uništili stan, Lampert se priključio partizanima. Slovenska delegacija posjetila ga je 1943. u Otočcu te ga pozvala da sudjeluje na poznatom zboru u Kočevju, odnosno prvom slovenskom parlamentu. Povjerena mu je dužnost vjerskog referenta XIV. divizije, zbog čega ga je suspendirao ljubljanski biskup Rožman, vjerni nacistički i fašistički kolaboracionist. Na inicijativu savezne vlade, Lampertu je nakon oslobođenja ukinuta suspenzija.
      Grupa svećenika iz sjeverne Dalmacije objavila je 1943. rezoluciju kojom je osudila okupacijske vojske i objavila podršku partizanima i uključenju Hrvatske u jugoslavensku državu
      Ustaše su zatvorili tridesetak slovenskih svećenika, a osmorica od njih nisu preživjeli logor Jasenovac. Već početkom 1942. ubijeni su Franc Rihar i Jakob Sem, a pred sam kraj rata ubijen je i Franc Orešnik. Njihova sudbina ostala je zapisana u memoarima Antona Rantaša koji je u Jasenovcu završio zajedno s Francom Groblerom, Francom Kačom, Janezom Kodričem, Anzelmom Polakom i Janezom Rančigajem. Nisu očekivali da će tamo završiti, već su mislili da ih kao ‘pokoru za partizanstvo’ šalju katoličkim monasima u Banju Luku. Po dolasku u logor su ih opljačkali, skinuli do gola, ošišali i obrijali. Zbog svakodnevnih radova na kiši bili su potpuno iscrpljeni, a Rantaš je obolio od dizenterije, što mu je na kraju spasilo život. Od iscrpljenosti se 17. listopada 1942. nije mogao ustati pa su ga redari ostavili u baraci. Petorica drugih otišli su na nasip odakle se više nikad nisu vratili. Zbog ubojstva sedam slovenskih svećenika u Jasenovcu zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac je 24. veljače 1943. poslao protestno pismo Anti Paveliću. Iz tog pisma dolazi poznati citat: ‘Ovo je sramotna ljaga i zločin, koji vapi u nebo za osvetom, kao što je i čitav jasenovački logor sramotna ljaga za NDH.’ S obzirom na to da se radilo o privatnom dopisu, za taj njegov najžešći čin osude ustaških zločina javnost nije znala.
      U službi istarskog naroda
      Istra ima poseban odnos svećenstva i NOP-a jer je tamo antifašistička borba trajala još od 1920-ih. Pojedini izvori pokazuju da je 70 posto istarskih svećenika podupiralo partizane. Ljubo Drndić, pokretač NOP-a u Istri, posvjedočio je da su ‘kuće župnika bile sigurno sklonište aktivista’. Svećenici su sudjelovali i u radu Narodnooslobodilačkog odbora za Istru kad je to tijelo 1943. uputilo proglas o ‘priključenju matici zemlji i ujedinjenju s ostalom hrvatskom braćom’. Zbog velikog odaziva u partizane, bio je velik i broj žrtava. Udruge antifašista Rovinjštine na kanfanarskom trgu i danas polažu vijence za don Marka Zelka, kojeg su 9. veljače 1944. objesili nacisti. Zelko je Kanfanar spasio od spaljivanja, kao i živote preko dvije stotine uhapšenih mještana, no to je platio svojim životom.
      Župnika Grdosela Šimu Frlića nacisti su odveli u zatvor u Trst i tamo ga pretukli na smrt. Pokopao ga je don Božo Milanović koji je u Trstu živio do oslobođenja i kojeg je Tito nakon rata odlikovao. Njega je nedavno u žižu javnosti vratila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, pripisujući mu ključnu ulogu u pripojenju Istre matici zemlji. No činjenica je da je njegova važna uloga započela 1946., kad je Istra već bila oslobođena.
      Prvoborac Rittig
      Budući da je bio član predsjedništva ZAVNOH-a, Svetozar Rittig najpoznatije je ime među hrvatskim katoličkim svećenicima u NOB-u. Manje je poznato da je njegova borba s Pavelićem počela još 1929. Te je godine u govoru na sjednici Gradskog vijeća u Zagrebu osudio ciljeve ustaškog pokreta za koje je Pavelić bio spreman Dalmaciju prepustiti Italiji. Već koncem lipnja 1941. nadbiskupskoj oblasti je prenesena odluka da se Rittiga mora uhapsiti, pa je otišao u Novi Vinodolski, koji je tada bio pod talijanskom okupacijom, i tamo stupio u kontakt s NOP-om. Nakon pada Italije donesena je odluka da se Rittig pridruži ZAVNOH-u. Međutim, dan uoči njegovog dolaska u Otočac, u kojem su tada boravili članovi AVNOJ-a i ZAVNOH-a, ustaše su napali taj grad. Narednog dana, kad su se partizanske snage zajedno s Rittigom vratile u Otočac, tamo su ih dočekali leševi partizanskih ranjenika. Prvi zadatak u partizanima mu je bio da zajedno sa župnikom Grgom Starčevićem održi vjerski pogreb za 27 žrtava.

      Na drugom zasjedanju ZAVNOH-a 1943. u Plaškom Rittig je održao značajan govor o ‘bratstvu i slozi srpskog i hrvatskog naroda’ kao putokazu budućim pokoljenjima, s obzirom na to da je Hrvatska ‘naša zajednička domovina, koju jednako ljubimo, pa zato za nju jednako i umiremo’. Taj govor objavljen je u Vjesniku Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte Hrvatske, a štampan je i u izdanjima NOO-a za Hrvatsko primorje i Istru. Rittig je pri ZAVNOH-u obavljao ulogu koordinatora za vjerska pitanja s katoličkim i pravoslavnim svećenstvom na oslobođenom teritoriju. Održavao je i vezu s Nadbiskupskim duhovnim stolom u Zagrebu, pa je uoči ulaska partizana u Zagreb poručio nadbiskupu Stepincu da će partizanska komanda doći najprije k njemu te da se ulazak partizana u Zagreb dočeka zvonjavom crkvenih zvona. No nadbiskup Stepinac na svoj rođendan 8. svibnja 1945. nije pozdravio osloboditelje.

      Institut, koji je Rittig 1952. osnovao u Zagrebu, nakon njegove je smrti preimenovan u Staroslavenski institut Svetozar Rittig, a njegovo ime iz naziva te institucije izbrisano je 1997. Slavko Mirković, novinar i suosnivač Matice hrvatske u Slavonskom Brodu, 2011. nije uspio održati znanstveni skup i postaviti spomen-ploču na Rittigovu rodnu kuću u Slavonskom Brodu zbog, kako kaže, ‘raznih opstrukcija’. Svoju borbu za očuvanje sjećanja na slavnog sugrađanina opisao je u . Najzanimljiviji je bio njegov pokušaj da zatraži misu za 50. godišnjicu Rittigove smrti u crkvi sv. Marka u kojoj je nekoć bio župnik. Na to mu je dežurna časna sestra odgovorila: ‘Je li to možda onaj partizan? Mi njega ne volimo, a ne vole ga ni naši župljani. Zbog tog partizana i mise za njega uopće ne trebate u ponedjeljak ovdje tražiti župnika.’ Nešto kasnije u crkvi mu je prišao jedan gospodin i kazao: ‘Slušam vaš razgovor s dežurnom časnom. Pa kud ste vi to, dragi gospon, zabludili. Ma kakvi partizani, antifašisti, Rittig, sve je to bezbožna banda zločinaca. Kako bi nam bilo lijepo da su nam ostali naši ustaše i Reichswehr, naša zaštita od komunista, pa nam se komunisti sada opet ne bi nadmetali za vlast i predsjednika države.’ Ni moderna hrvatska historiografija nema milosti prema liku Svetozara Rittiga. U radu ‘Svećenik ministar u komunističkoj vladi’ povjesničar Miroslav Akmadža naziva ga ‘jednom od najkontradiktornijih crkvenih osoba 20. stoljeća u Hrvatskoj’, a sve njegove akte objašnjava opaskom da je bio ‘zaljubljenik u jugoslavensku ideju’.
      Borbeni Dalmatinci
      Ništa bolje se Katolička crkva ne odnosi ni prema fra Ivanu Tomasoviću koji je bio župnik u Miljevcima kraj Drniša. Od samog početka je provodio partizane kroz taj kraj i služio kao veza rukovodstva drniškog NOP-a sa Šibenikom. S Tomasovićem je u partizanima zajedno živio i radio prota Ratko Jelić. Kad bi partizani ušli u selo s pretežnom pravoslavnim življem, pred narodom bi govorio prvo Jelić, a onda Tomasović i obratno. Narod ih je izvanredno prihvaćao. Danas se na stranicama župe Miljevci pitaju ‘zašto Provincijska uprava takvoga čovjeka nije isključila iz zajednice’ i neutemeljeno ga optužuju za strijeljanje zarobljenih ustaša i domobrana nakon oslobođenja mjesta. Njegovo se pristupanje NOB-u objašnjavaju ‘zadojenošću jugoslavenskom idejom’, a kao krimen mu se stavlja to što je organizirao partizanski pokret, povezao se sa Srbima iz Nos Kalika i Drniša kao i miljevačkim komunistima. Kako bi otvoreno negirao ustaški genocid i veličao kvislinšku NDH, fra Žarko Maretić, autor članka o povijesti Miljevaca u Drugom svjetskom ratu na župnim web stranicama, kao reference koristi knjigu ustaškog stožernika Ive Rojnice koji je provodio holokaust u Dubrovniku, pamflet Ante Pavelića ‘Hrvatska pravoslavna crkva’ i Tuđmanova ‘Bespuća povijesnih zbiljnosti’.

      Historijski revizionizam najviše je nagrizao spomen na fra Karla Ćuluma kojem je borački savez podignuo spomen-ploču ispred crkve u Zavojanima kraj Vrgorca s natpisom: ‘U ovom mjestu je živio i radio fra Karlo Ćulum župnik koji je zbog aktivnog učešća u Narodnooslobodilačkom pokretu zvjerski ubijen od ustaša 25. maja 1943 god. U znak sjećanja ovu spomen ploču podiže mjesni odbor SBNOR Zavojane, jula 1961 god.’. To je očito strašno izjedalo aktualnog župnika fra Marka Bitangu pa je napisao tekst u kojem tvrdi da su Ćuluma ‘ubili komunisti – partizani’. Kao i mnogi drugi spomenici NOB-u koji se konstanto nalaze na meti napada, nedavno je devastirana i spomen-ploča s njegovim imenom.
      Kad se govori o svećenicima u Dalmaciji, mora se istaknuti Proglas katoličkog svećenstva i učiteljstva sjeverne Dalmacije. Grupa od 12 svećenika iz sjeverne Dalmacije i osam učitelja objavila je 29. prosinca 1943. rezoluciju u kojoj su osudili okupacijske vojske, ustaše, četnike i jugoslavensku izbjegličku vladu, i objavili svoju podršku partizanima i uključenju Hrvatske u federativnu jugoslavensku državu. ‘Obraćamo se svima onima, koji su sposobni da nose oružje, da stupe u NOV i time omoguće što skorije oslobođenje svoga naroda i domovine’, poručili su u proglasu.
      Iz razgovora s antifašistima Zoranom Restovićem i Jurom Krstulovićem saznali smo da gotovo svako dalmatinsko mjesto ima priču o župniku i časnoj koji su pomagali NOB. Sutomišćica na otoku Ugljanu sjeća se 1. kolovoza 1943. Toga su dana fašisti postrojili stanovnike pred teške mitraljeze. Zahvaljujući don Ivanu Blasiću, koji je izašao pred njih, na kraju nitko nije ubijen, no pretučeno je desetak mještana, zapaljene su pojedine kuće, a sedmorica omladinaca poslani su u logoru na Molatu. Dalmatinski narod koji je završio u zbjegu u El Shattu sjeća se Bračanina don Andre Štambuka, svećenika hvarske biskupije koji je bio u Centralnom odboru zbjega te iznimno dobro organizirao prosvjetni odjel. Na Korčuli su svećenici i časne sestre u samostanu organizirali prikupljanje starog željeza kako bi partizani mogli proizvoditi ručne bombe ‘kragujevke’. Tišnjaski župnik don Ante Berak bio je veza za odlazak u partizane i aktivno je pomagao NOB, a tvrde da je po završetku rata po kazni poslan u misiju u Čile.
      U Marini se nalazi samostan iz kojeg su četiri časne sestre otišle u partizane, tri su poginule, a jedna se vratila da bi nastavila živjeti kao domaćica. Biokovski-mosorski partizani sjećaju se svećenika koji je dolazio iz Makarske da bi ih vjenčavao i koji je bio veza za odlazak u partizane. Partizanski svećenik je bio i starigradski župnik don Ante Adžija, brat narodnog heroja Božidara Adžije. Štitio je pravoslavce i surađivao s partizanima, a ubijen je 1944. nakon zajedničke akcije zaposjedanja Starigrada od strane ustaša s Paga i Nijemaca i četnika iz pravca Obrovca.
      Partizanski franjevci
      U Čučerju, samo petnaestak kilometara od Kaptola, lokalni župnik don Ivo Suić surađivao je s NOP-om. Njegov dnevnik, objavljen 1958. godine, otkriva kako je hranio i skrivao partizane koji su djelovali po Medvednici. Nakon što su partizani ubili dvojicu ustaških časnika, u selo je stigla kaznena ekspedicija i pozatvarala 50 seljana u školi, a pojavio se čak i sam poglavnik. Dva dana kasnije, 7. listopada, u centru Čučerja obješeno je 20 talaca iz zagrebačkih zatvora, a među njima je bila i ‘trudna učiteljica’. Iako mu je zapovjednik kaznenog odreda zabranio da zakopa obješene taoce, on ih nije poslušao. Spomen-ploča koja je podsjećala na taj ustaški zločin, a koja se nalazila na staroj školi u Čučerju, uklonjena je početkom 1990-ih. U ratnom dnevniku tadašnjeg političkog komesara, a kasnije i generala Ivana Šibla može se naći i šaljiv odlomak o svećeniku Josipu Kockoviću, članu Izvršnog odbora JNOF-a za Moslavinu, za kojeg Šibl kaže: ‘Narod ga voli i poštuje, doduše ne baš radi svetog života već što umije s ljudima, a kažu da je u mlađim danima umio i sa ženama… Kad drugi piju, pije i on. Kad drugi kunu, kune i on. Kad drugi bježe, bježi i on. Dakle, pravi narodni svećenik!’
      Nesrazmjeran je bio postotak franjevaca među svećenicima-suradnicima NOB-a. Ključnu ulogu u tome imalo je pismo Uprave Franjevačkog reda franjevcima na području NDH od 24. srpnja 1941. u kojem se poziva na zaštitu progonjenih Srba, Židova i ostalih te se zabranjuje članstvo u Ustaškom pokretu. Prevladavajuća struja u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj ostala je vjerna uputama i na vrijeme je prepoznala zločine ustaške ideologije. Ugledni franjevci poput fra Josipa Markušića i fra Bone Ostojića sudjelovali su na Drugom zasjedanju AVNOJ-a, a tijekom rata u Jajcu su spašavali taoce, pravoslavce i Židove. Stoga su od Josipa Broza Tita odlikovani Ordenom bratstva i jedinstva I. reda. Danas njihov duh još živi u riječima i djelima fra Marka Oršolića, fra Drage Bojića i fra Ivana Šarčevića.
      Partizanski hodže i popovi
      U NOP-u je sudjelovao i niz vjerskih službenika islamske i pravoslavne vjeroispovijesti. Jedan od istaknutijih je Zahir Havić, hodža iz Slatine kraj Foče. Četnici su između 1941. i 1943. ubili oko 90 stanovnika njegovog rodnog sela, od čega 30 djece. Ustaše i nacisti nastojali su da muškarce iz muslimanskih sela koja su bila izložena takvim pokoljima regrutiraju u svoje redove, no hodža Havić je s grupom mještana u veljači 1942. pristupio Prvoj proleterskoj brigadi. Nakon Bitke na Sutjesci Havića su uhvatili ustaše i predali ga Nijemcima, koji su ga sproveli u logor na Starom sajmištu, gdje je ubijen. Četvorica vijećnika AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a bili su imami: Mehmed Mujkić, Halil Sarajlić, Omer Maksumić i Sulejman Topić. Prije nekoliko godina u javnosti se pojavila priča o slici autora Aleksandra Lucijana koja prikazuje kako nacisti odvode na strijeljanje imama Smaila Buljubašića, na čijoj ahmediji sija crvena petokraka. Slika prikazuje stvarni događaj iz siječnja 1943. godine, kad su nacisti i ustaše upali u selo Vrnograč za vrijeme Četvrte neprijateljske ofenzive te pobili vijećnike NOO-a. Dolaskom na vlast Stranke demokratske akcije (SDA) sa slike je skinuta zvijezda, no prije nekoliko godina je rekonstruirana te sad krasi Gradsku vijećnicu u Velikoj Kladuši.

      Pravoslavno svećenstvo je doživjelo gotovo potpuni progon iz NDH već u prvoj godini rata. Od njih 577 ubijeno ih je 217, a 350 je deportirano u Srbiju. Partizane je podržala manja grupa pravoslavnih svećenika iz Crne Gore koja je 1942. na Tjentištu objavila deklaraciju kojom se poziva na likvidaciju pomagača okupatora i na podršku NOP-u. Sličnu deklaraciju objavila je i grupa srpskih pravoslavnih svećenika koja se 15. studenoga 1942. okupila u selu Jasenici u zapadnoj Bosni. Na skupu su sudjelovali svećenici, studenti teologije i sjemeništarci koji su služili kao vjerski referenti ili borci u partizanskim jedinicama. Najistaknutije mjesto među pravoslavnim svećenstvom u NOB-u imao je Vlada Zečević koji je obnašao brojne dužnosti: bio je zamjenik političkog komesara Valjevskog partizanskog odreda, član Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a, Izvršnog odbora AVNOJ-a i Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije te povjerenik Vjerskog odsjeka Prvog zasjedanja AVNOJ-a.

      Uz sve to imao je i važnu ulogu u širenju istine o četničkoj kolaboraciji i zločinima okupatora među narodnim masama.
      Lovro KRNIĆ


       
    • Од Trifke,
      Ovde bih zeleo da iznesete svoje licno iskustvo (ne citiranje crkvenih otaca) u vezi sa citanjem Psaltira. 
      Ovde u manastiru mi imamo tipik da za vreme vecernjeg citamo 1 katizmu a na jutarnjem 2 katizme iz psaltira. Kakvog god da sam raspolozenja pre citanja psaltira kada krenem da ga citam nekako se opustim. Ako je tuga nestane, ako je strah nestane, ako je briga postane mnogo manje, ako je muka predje u radost i td itd. 
      Ovde ne mislim kada citam psaltir za tumacenje nego kada ga citam za molitvu, kada pokusavam da reci psalmiste pretvorim u svoje; njegove misli u moje misli. Cak i kada mi misli ,tokom citanja psaltira odlutaju, opet se sve menja u meni i izlazim sa dobrim raspolozenjem. 
      Pre sam imao obicaj da citam psaltir pre spavanja i secam se da sam ustajao raspolozen ujutro cak iako je bilo vrlo rano. 
      Eto to je moje malo iskustvo. Voleo bih da cujem vase.  
×
×
  • Креирај ново...