Jump to content
Јагода Наранџа Банана Лимета Лист Море Небо Боровница Грожђе Лубеница Чоколада Мермер WhatsApp Ubuntu Угаљ
Јагода Наранџа Банана Лимета Лист Море Небо Боровница Грожђе Лубеница Чоколада Мермер WhatsApp Ubuntu Угаљ

Придружите се нашој ВИБЕР ГРУПИ на ЛИНКУ

Ana B.

Više greha više molitve...

Оцени ову тему

Recommended Posts

Zanimljivo je primetila sam da ko nije u pravoslavnoj crkvi akcenat stavlja na dela, e sad ako imamo neki greh koji ponavljamo i negde želimo da ga se oslobodimo imaćemo veću potrebu za molitvom i liturgijom, a ako se više trudimo da dela budu ispravna manje ćemo imati potrebu da se molimo, jer samim tim što se trudimo da delamo kako treba ispoljavamo ljubav prema Bogu... Koliko dela zamenjuju molitvu, a koliko liturgija pokriva grehe?

Share this post


Link to post
Share on other sites
пре 52 минута, Bokisd рече

Meni deluje,  vise dela, vise i molitve.

Za liturgiju, rekao bih da liturgija i blagodat mogu da pomognu kod borbe sa grehom.

Liturgija daje silu neku da se izboris sa svim, zato su ljudi koji idu redovno na liturgiju puni neke topline i smirenosti

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kak godine prolaze, sve mi je vise nekako jasno da nije problem grijeh, koliko je problem srce koje ljubi grijeh, jer kako da se od srca okrenes od grijeha koji to je mio. A ako se ne okrenes od srca, da li je to onda iskreno pokajanje, I da li  onda kao takvo, moze primiti oprostenje.

Share this post


Link to post
Share on other sites
пре 2 минута, SerbCro рече

Kak godine prolaze, sve mi je vise nekako jasno da nije problem grijeh, koliko je problem srce koje ljubi grijeh, jer kako da se od srca okrenes od grijeha koji to je mio. A ako se ne okrenes od srca, da li je to onda iskreno pokajanje, I da li  onda kao takvo, moze primiti oprostenje.

Da to je i moje pitanje koliko liturgija pokriva greh? Ako ja nastavim da gresim tu nije rec o pokajanju, jer kako da se pokajem za nesto sto uporno nastavljam da radim sto je deo mene. Navodim primer...

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

пре 15 минута, Ana B. рече

Da to je i moje pitanje koliko liturgija pokriva greh? Ako ja nastavim da gresim tu nije rec o pokajanju, jer kako da se pokajem za nesto sto uporno nastavljam da radim sto je deo mene. Navodim primer...

 Ne vjerujem da liturgija ili molitva mogu da pokriju grijeh, vec je to sredstvo borbe protiv grijeha, tj, unosenjem dobrih stvari u nas um pokusavamo nadvladati privlacnost grijeha. Mislim da je glavni problem nepoznavanje boga kao dobrog I milosrdnog Oca, ali u srcu, (u umu svi to znamo kao informaciju), samim tim nismo ni svijesni protiv koga grijesimo, a ni samo pokajanje nase nije iskreno ako se kajemo pred nekim bogom koji je tamo negdje gore, I koji nije aktivno prisutan u. nasoj svakodnevnici.Just thinking.

Share this post


Link to post
Share on other sites

"Jaka vera u coveku neminovno izaziva i trazi molitvu, dugogodisnja jaka molitva svakako urodi ljubavlju. A cilj ljudskog zivota i nije nista drugo nego kako ocistiti svoje srce da ono propeva radoscu. Molitva srca vodi tako radosti srca, a radosnom coveku nije nista tesko, jer je pun ljubavi."   Otac Tadej

Share this post


Link to post
Share on other sites

Креирај налог или се пријави да даш коментар

Потребно је да будеш члан ЖРУ-а да би оставио коментар

Креирај налог

Пријавите се за нови налог на ЖРУ заједници. Једноставно је!

Региструј нови налог

Пријави се

Већ имаш налог? Пријави се овде

Пријави се одмах

  • Сличан садржај

    • Од Поуке.орг инфо,
      Plenković je ovaj tjedan morao izbaciti Penavu iz HDZ-a. Ovako će snositi dio krivnje za posljedice
      Krajnja konzekvencija Penavine izjave o puzajućoj kontinuiranoj velikosrpskoj agresiji, jest da su hrvatski Srbi potencijalni neprijatelji hrvatske države, što znači da za njih, zapravo, ne bi trebalo biti mjesta u Hrvatskoj. Osim ako redovito ne ustaju kad čuju himnu, ako se ne umataju u hrvatske zastave kada se igraju utakmice, i ako ne počnu razmišljati o prelasku u "Hrvatsku pravoslavnu crkvu"     Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava imao je sreće. Naime, da se njegov nedavni antisrpski ispad nije dogodio usred skandala s ratnim avionima, dobio bi znatno veći publicitet. Pa bi se Andrej Plenković morao puno čvršće postaviti, i možda Penavu pokušati izbaciti iz stranke, pod cijenu trajnijeg gubitka vlasti u Vukovaru.
        Penavin napad na Srbe sastojao se, podsjetimo, od dva elementa. Prvog, izrazito etički ružnog, i drugog, s katastrofalnim dugoročnim političkim posljedicama, ako se samo vodstvo HDZ-a najodlučnije ne suprotstavi Penavinim stavovima. Gospodin Penava napao je srpsku djecu u Vukovaru, zato što ne ustaju kad se izvodi hrvatska državna himna. Sada bismo mogli potrošiti tisuće i tisuće riječi na kompleksna pitanja o odnosu pojedinca ili određene društvene skupine prema državnim simbolima u razvijenim demokracijama.
      TO VIŠE NIJE GOVOR MRŽNJE, NEGO GOVOR BIJEDE
      Dovoljno je sjetiti se kako je spaljivanje državne zastave u Sjedinjenim Državama sudski opravdano Prvim amandmanom, ili, u najnovijem vremenu, kako dio profesionalnih američkih sportaša ne sjedi, nego kleči u vrijeme izvođenja himne, prosvjedujući tako protiv rastućeg rasizma u Americi. No, ovdje se, zapravo, ne radi o himni, nego o djeci. Koristiti djecu kao metu za političke napade doista je nevjerojatno nisko, čak i za domaće političke standarde.
      To više nije govor mržnje, nego govor bijede, koji može izravno potaknuti fizičke međunacionalne incidente u Hrvatskoj. Drugo, gore čak i od toga, vukovarski je gradonačelnik izjavio kako je njegov grad epicentar kontinuirane puzajuće velikosrpske agresije.
      Kad gradonačelnik kaže takvo što o vlastitom gradu, to, zapravo, znači da je gradonačelnik optužio sve Srbe u tom gradu da su potencijalni agresori. Što, opet, znači da Srbi ne bi trebali živjeti u tom gradu, jer je, dakle, riječ o neprijateljima, a kako trpjeti neprijatelje kraj sebe. Što bi, opet, bio gadljiv, ali izolirani incident, da gospodin Penava nije član vladajuće stranke.
      ZA SRBE IMA MJESTA SAMO POD ODREĐENIM UVJETIMA
      Budući da gospodin Penava jest član vladajuće stranke, svatko ima pravo pomisliti kako dio vladajuće stranke misli da se, eto, upravo odvija puzajuća velikosrpska agresija, kojoj je središte baš u Vukovaru, gradu opterećenom toliko prebolnih emocija. A ako dio vladajuće stranke misli da su hrvatski Srbi opet krenuli u agresiju na Hrvatsku, to znači da se taj dio vladajuće stranke s agresorom svakako želi obračunati.
      Ukratko, krajnja konzekvencija Penavine izjave o puzajućoj kontinuiranoj velikosrpskoj agresiji, jest da su hrvatski Srbi potencijalni neprijatelji hrvatske države, što znači da za njih, zapravo, ne bi trebalo biti mjesta u Hrvatskoj. Osim ako redovito ne ustaju kad čuju himnu, ako se ne umataju u hrvatske zastave kada se igraju utakmice, i ako ne počnu razmišljati o prelasku u “Hrvatsku pravoslavnu crkvu”.
      PLENKOVIĆ JOŠ UVIJEK NE ŽELI RISKIRATI S PENAVOM
      Krajnja konotacija Penavine izjave jest da nam Srbi, ovi sadašnji, u Hrvatskoj uopće ne trebaju. A ta vrsta protusrpske ideologije, koju dio HDZ-a nesumnjivo podržava, podjednako je nepodnošljiva za funkcioniranje Hrvatske kao normalne, demokratske države, kao i za međunarodni status naše zemlje. Andrej Plenković sve to naravno razumije.
      Kao što zna da je početkom tjedna, odmah poslije ovog strahovito opasnog ispada Ivana Penave, morao pokrenuti postupak za Penavino isključivanje iz Hrvatske demokratske zajednice, jer u suprotnom sam Plenković preuzima dio krivnje za posljedice antisrpske politike vukovarskog gradonačelnika njegovih HDZ-ovih sumišljenika.
      No, Plenković ne želi riskirati s Penavom, dok god na to baš ne bude prisiljen, kao što ne može smijeniti Krstičevića, jer bi tako ugrozio svoj položaj u stranci koja iznutra i dalje funkcionira kao Komunistička partija u komunističkom sustavu, što znači da se sastoji od niza frakcija, koje predstavljaju različite skupine birača. A ona frakcija koju reprezentira Ivan Penava (ili Milijan Brkić), jedna je od najsnažnijih još od osnutka HDZ-a. Stoga će svaka HDZ-ova politika stalno u sebi nositi više ili manje vidljive elemente uvjerene, tvrde protusrpske ideologije.
      https://www.telegram.hr/price/ovo-sto-penava-radi-vise-nije-ni-govor-mrznje-nego-govor-bijede/
    • Од Драгана Милошевић,
      Više od 200 porodica u Žagubici je i dalje u jako teškoj i bezizlaznoj situaciji, zbog posledica poplave u ovoj varoši 2. avgusta. Ovaj biser Braničevskog okruga je uništen, a šteta ne može da se izmeri u novcu.
      0Piše: Danas Online11. avgusta 2018. 17.38 Izmenjeno: 17.42       ‘Nedostaju nam najosnovnija higijenska i prehrambena sredstva, ali i bela tehnika. U Žagubici živi pretežno starije stanovništvo, koje je u ovim poplavama izgubilo sve što su sticali godinama, pa i  decenijama“, ističe Živojin Trifunović savetnik predsednika opštine Žagubica.
      On napominje da su osim kuća, uništene i njive i zasadi tako da sada se mora videti na koji način da se pomogne napaćenom stanovništvu ali na duži vremenski period.
      „Ne smemo da dozvolimo da stariji ljudi gladuju na ovako plodnoj zemlji, jer su im njive i bašte uništene za 10 minuta bujice. Otvorili smo i narodnu kuhinju kako bi pomogli što većem broju pretežno starijeg stanovništva ali sve je to nedovoljno jer mora biti održivo na duži vremenski period. Ovaj narod je ponosan i njima je jako teško da uzmu hranu iz narodne kuhinje, tako da ako nekima ne odnesemo u kuću ne bi ni uzeli hranu nego bi gladovali od stida. Oni su celog života od poljoprivrede hranili svoje porodice, školovali ih, a sada treba da uzmu od nekoga pomoć. To je jako teško za njih, objašnjava Trifunović. 
      Trifunović ističe i da deo štete nemerljiv novcem. 
      „Bujica je u svakoj kući koju je potopila odnela i deo kulturnog i istorijskog blaga. Uništeni su ćilimi i narodna nošnja, koji su se generacijama prenosili s jednog kolena na drugo. To je naše porodično nasleđe i ne postoji novac koji može da to kompenzuje jer je to deo nas. Ručni rad koji se prenosio sa majke na ćerku, da li mislite da postoji novčana komepnzacija za tu vrednost. Uostalom, i da imaš ne znam koliko novca sada niko  i ne zna da to napravi“, objašnjava Trifunović. 
      Posledice poplave će se dugo osećati, dodaje on, jer je svojom razornošću dovela u pitanje egzistenciju brojnih porodica u Žagubici na duži vremenski period.
      Osim što je poljoprivreda devastirana, uništena je i mehanizacija tako da je pitanje kako će se ubuduće obrađivati njive. Takođe, stočni fond je desetkovan, a da ne pričamo da je uništeno skoro 30 tona riba iz ribnjaka, koji je jedan od najvećih u Srbiji. 
      “ Žalosna je bila slika utopljenih homoljskih jagnjadi nakon poplave. Ovi ljudi su uložili trud, vreme i srce u to. I to je uništeno u nekoliko minuta. Sigurno će ovo dovesti i do manjka homoljskih jagnjadi na tržištu, što će opet da utiče i na cenu. Uništene su i brojne košnice, tako da će biti veliki problem uopšte nabaviti homoljski med i u budućnosti jer treba velika ulaganja u obnovu košnica. 
      Kaže da je lično pogođen i brojnim dezinformacijama koje se plasiraju iz određenih krugova ljudi a tiču se toga da je navodno pukla neka termoelektrana i da je to potopilo Žagubicu, jer tom prljavom kampanjom odvraćaju ljude koji žele da pomogli unesrećenom narodu. Ovim lažima su ogorčeni i ljudi u Žagubici. 
      „Ova reka, koja je potopila Žagubicu, generalno najveći deo godine je bez vode, odnosno potpuno je suvo korito. Zato nas je i tako iznenadila ova bujica. Ko normalan bi pravio neke hidroelektrane na reci gde nema vode najveći deo godine?“, pita se Trifunović. 
      U skladu sa tim, Trifunovic apeluje na sve ljude u Srbiji i inostranstvu da ne veruju lažima već da pomognu ovim unesrećenim ljudima i to na način na koji oni odaberu. Dodaje da to može biti kroz doniranje frižidera, veš mašine, šporeta ili uplatom na neki od žiro računa: dinarski račun 840-2978740-33 sa nazanakom za pomoć poplavljeniam u Opštini Žagubica. 
      Zbog poziva iz dijaspore otvoreni su žiro računi za uplate u inostranim valutama: RS35840000000013577024,  Opština Žagubica, Trg Oslobođena 1.
      link
           
    • Од Драгана Милошевић,
      ŠVICARSKI nogometni savez razmišlja o zabrani dodjeljivanja dvojnog državljanstva. 
      Glavni tajnik Švicarskog nogometnog saveza Alex Miescher u opširnom intervjuu za Neue Zürcher Zeitung istaknuo je kako "dvojna državljanstva stvaraju problem u svim sferama švicarskog društva".
      "Dvojna državljanstva stvaraju problem ne samo u nogometu, već u svim sferama švicarskog društva. Postoje socijalne razlike i pitam se može li Švicarska postaviti određene granice i kriterije", izjavio je Alex Miescher.
      Otkrio je kako su pojedinačni incidenti Granita Xhake i Xherdana Shaqirija u ogledu grupne faze sa Srbijom na tekućem Svjetskom prvenstvu u Rusiji - proslave pogodaka slavili su simbolizirajući albanske simbole u vidu dvoglavog orla - u švicarskoj kući nogometa potaknuli žustru raspravu.
      "Njihove geste nisu bile provokacije političke prirode. Njihove su proslave bile emocionalne reakcije povezane s obiteljskom poviješću. Međutim, situacija se bespotrebno zapetljala", rekao je i pozvao političare da porazmisle o ukidanju dvojnih državljanstava.
      Švicarska je poznata kao zemlja s ogromnim brojem migranata. Poznato je više slučajeva kada su pojedinci nogometno odrasli u Švicarskoj, no s vremenom bi se opredijelili za povratak u svoje domovine. 
      "Pretpostavimo samo da će se Švicarska plasirati na sljedeće Svjetsko prvenstvo u Kataru. Vjerojatno će se kvalificirati pojedine afričke države, kao i Bosna i Hercegovina te Hrvatska i Albanija. Mnogima smo od njih već napravili gotove igrače. Sa spomenutom se praksom pod hitno treba prestati", poručio je glavni tajnik Švicarskog nogometnog saveza. 
       
    • Од Danijela,
      Foto: RAS / RAS Srbija U srpskoj tradiciji je da se brak ozakoni i pred Bogom i pred matičarem. A da bi se stupilo u novi crkveni brak, pravoslavna vera nalaže da se prethodni razvede pred crkvenim sudom.
      Podaci Republičkog zavoda za statistiku kažu da je na 35.921 registrovan brak u 2016. godini u Srbiji, 9.046 razvedeno. Za crkvene brakove nema zvaničnih podataka, ali u Šabačkoj eparhiji, recimo, koja obuhvata dva grada, Šabac i Loznicu, kao i šest njihovih opština, Koceljevu, Vladimirce, Bogatić, Krupanj i Mali Zvornik, godišnje se sklopi oko 1.000 crkvenih brakova, a crkveno se razvede nešto preko 100 bračnih parova. Među razvedenima u ovom delu Srbije je i 12 sveštenika.
      - Eparhija šabačka ima oko 350.000 stanovnika. U njoj se sklopi u proseku godišnje hiljadu brakova. Od tog broja otprilike razvede se negde oko sto, što je deset odsto. To nije mnogo, imajući u vidu savremene uslove života i poimanje braka, to nije katastrofa. Od 200 osoba u mantiji, ima razvedenih dvanaest. To je nešto manji procenat, negde oko šest odsto - navodi dr Ljubomir Ranković, protođakon.
      I sveštenici su ljudi, podseća Ranković, pa i oni uvek "idu za svojim narodom" ili "narod za njima". Ali za sveštenike popravnog nema ukoliko žele da ostanu u službi, dok vernicima crkva dozvoljava i drugi, pa i treći pokušaj, pod uslovom da se prethodni crkveno sklopljen brak razvede u crkvi.
      Foto: RAS / RAS Srbija Ljubomir Ranković Crkveni razvod je tehnička stvar, uz iste izgovore, uglavnom - neslaganje karaktera, a ređe prevara. Oni koji se odluče za razvod treba da podnesu molbu crkvenom odboru, da donesu crkveni izvod iz knjige venčanih, kopiju sudskog razvoda i da plate taksu od 1.200 dinara. U naredni brak, a takvih je godišnje u ovoj eparhiji tridesetak, parovi mogu stupiti samo uz blagoslov vladike.
      - Obred venčanja i molitve koje sveštenici izgovaraju razlikuju se zavisno od toga koji brak po redu supružnici zaključuju. Drugi brak koji se sklapa u crkvi više liči na opelo nego na venčanje. On je pun pokajničkih uzdaha. Ovakvim obredima dominira osećanje pokajanja, pa i tuge, zbog prethodnog venčanja koje nije ispunilo svoj cilj. Zbog toga se bračne krune (venčila), koje simbolišu stupanje u ljudsku i božansku zajednicu, koriste samo prilikom prvog venčanja - ističe Ranković.
      Ali, ako jedan od budućih supružnika stupa u drugi brak, a drugi prvi put, onda je venčanje kao prvi put. Crkva je tu blagonaklona, jer ne želi tom supružniku da uskrati blagoslov koji mu pripada.
      Kako je kod katolika i muslimana
      Katolička crkva propagira da bračne zajednice sklopljene pred Bogom moraju da budu večne i ne mogu biti raskinute. Iako se još pre tri godine pominjalo kako će papa Franja olakšati postupak katolicima da se razvedu i ponovo venčaju pod okriljem crkve, to se nije desilo. Proces crkvenog razvoda često traje godinama i cena dostiže čak i nekoliko hiljada dolara. Da bi poništenje braka bilo odobreno, slučaj mora da bude iznet pred dva crkvena tribunala. Oni koji su raskinuli zajednicu a nisu dobili poništenje braka od crkve smatraju se preljubnicima i nije im omogućeno pričešće.
      Islamsko pravo samo u izuzetnim slučajevima priznaje razvod. Formalno, a i praktično uglavnom je muškarac taj koji traži razvod (žena u malom broju slučajeva može da zatraži razvod, i to radi posredno preko nekog od muškaraca iz svoje familije). Do razvoda dolazi ako su obe strane saglasne, a u izvesnim slučajevima do razvoda dolazi i ako neka od strana u potpunosti ne ispunjava bračne obaveze. Prilikom raskidanja bračne veze uzima se u obzir i neslaganje karaktera, temperamenta i nepostojanje uzajamnog razumevanja. Tokom islamskog razvoda postoji period čekanja. Taj period traje tri meseca, da bi se utvrdilo da žena nije trudna. Ako je žena trudna, onda period čekanja traje do rođenja deteta. Period čekanja je potreban i da bi eventualno došlo do pomirenja. Supružnici se mogu dva puta razvoditi i ponovo venčavati.
      https://www.blic.rs/vesti/srbija/drugo-vencanje-vise-lici-na-opelo-razvode-se-i-svestenici-a-evo-kada-i-kome-crkva/z6s2q7k
    • Од Danijela,
      Istraživanje o muškarcima i rodnoj ravnopravnosti, pokazalo je da 68,1 odsto muškaraca smatra da su odluke u vezi sa decom zajednička odgovornost.
      Foto: Shutterstock
      BEOGRAD - Oko 90 odsto muškaraca volelo bi da više vremena provodi sa svojom decom, rezultati su istraživanja "Images Srbija".
      Istraživanje o muškarcima i rodnoj ravnopravnosti, pokazalo je da 68,1 odsto muškaraca smatra da su odluke u vezi sa decom zajednička odgovornost.
      Oko 80 odsto njih je reklo da je išlo sa svojim partnerkama na kontrole tokom trudnoće, od čega je 30 odsto išlo na sve kontrole.
      Istraživanje je pokazalo da je četiri od pet muškaraca saglasno s tim da posle razvoda odgovornost dece oko roditelja treba da bude podjednaka.
      Kompletni rezultati istraživanja o muškarcima i rodnoj ravnopravnosti biće predstavljeni danas na konferenciji u Hotelu "88 Rooms" od 10 časova.
      Rezultati istraživanja dostupni su i na sajtu images.edu.rs.
      Istraživnje "Images Srbija" je deo globalnog istraživanja koje je do sada sprovedeno u više od 20 zemalja u svetu.
      http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:727792-Cak-90-odsto-muskaraca-bi-volelo-da-provodi-vise-vremena-sa-decom
×