Jump to content
Јагода Наранџа Банана Лимета Лист Море Небо Боровница Грожђе Лубеница Чоколада Мермер WhatsApp Ubuntu Угаљ
Јагода Наранџа Банана Лимета Лист Море Небо Боровница Грожђе Лубеница Чоколада Мермер WhatsApp Ubuntu Угаљ

Придружите се нашој ВИБЕР ГРУПИ на ЛИНКУ

Оцени ову тему

Recommended Posts

Ovako, pošto trenutno nisam baš raspoložen da pišem, pravim spiskove i sabiram, ostaviću samo slike knjiga koje prodajem. Koga zanima, može da mi se javi na pp da se dogovorimo oko cene i isporuke. Sve knjige su skoro sasvim nove. Moguće(u stvari sasvim sigurno) da imam još knjiga, postaviću ovih dana.

Hvala na pažnji. Pozdrav.

P_20180805_233520.jpg

P_20180806_020053.jpg

 

P_20180806_020206.jpg

P_20180806_020240.jpg

 

P_20180806_111255.jpg

P_20180806_111407.jpg

P_20180806_111444.jpg

P_20180806_111505.jpg

P_20180806_111517.jpg

P_20180806_111531.jpg

P_20180806_111554.jpg

P_20180806_111609.jpg

P_20180806_111623.jpg

P_20180806_111638.jpg

P_20180806_111706.jpg

P_20180806_111722.jpg

P_20180806_111736.jpg

P_20180806_112047.jpg

P_20180806_112058.jpg

P_20180806_112117.jpg

P_20180806_112130.jpg

P_20180806_112142.jpg

P_20180806_112156.jpg

P_20180806_112217.jpg

P_20180806_112228.jpg

P_20180806_112238.jpg

P_20180806_143150.jpg

 

P_20180806_143306.jpg

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites
  • advertisement_alt
  • advertisement_alt
  • advertisement_alt

Креирај налог или се пријави да даш коментар

Потребно је да будеш члан ЖРУ-а да би оставио коментар

Креирај налог

Пријавите се за нови налог на ЖРУ заједници. Једноставно је!

Региструј нови налог

Пријави се

Већ имаш налог? Пријави се овде

Пријави се одмах

  • Сличан садржај

    • Од JESSY,
      U petak, 17. juna u Laguninim klubovima čitalaca i knjižarama Delfi od 17 sati do ponoći održaće se četrnaesta regionalna manifestacija Noć knjige pod pokroviteljstvom Eurobank Srbija.
      IZVOR:  PONEDELJAK, 13.06.2016. | 14:10    Ovo će biti još jedna prilika da se po najpovoljnijim cenama kupe najnoviji svetski hitovi, knjige domaćih autora, knjige za decu i druga izdanja. 

      Popusti na Lagunina izdanja: za kupovinu jedne knjige biće 25 odsto, za dve knjige 30 odsto, za tri knjige 35 odsto, a za četiri i više knjiga 40 odsto. Popust na strana izdanja biće 20 odsto, a naslovi ostalih izdavača biće sniženi do 20 odsto. Cene raznovrsnog gift asortimana biće snižene za 10 odsto. 

      Svi popusti moći će da se ostvare i na sajtu www.delfi.rs. 

      U toku Noći knjige članski popusti Laguninog kluba čitalaca i količinski popusti neće se sabirati sa akcijskim, odnosno sa popustima koji će važiti samo za Noć knjige. 

      Pred čitaocima će se naći nova knjiga Svetislava Basare „Očaj od nane“ i „Bajka“ Dobrice Ćosića. Priče savremenih srpskih pisaca možete naći u zbirkama „Priče o Kosovu“ i „Orlovi ponovo lete“ u okviru Lagunine edicije „Talasi“. 

      Jedan od najtraženijih naslova u Noći knjige sigurno će biti nova knjiga Jelene Bačić Alimpić, „Molitva za oproštaj“. Nakon romana „Noć kada su došli svatovi“ i „Knjiga uspomena“, u završnici trilogije „Kazna za greh“ pratimo dalju sudbinu čestite, lepe i obrazovane Emilije Nojbauer. 

      Isidora Bjelica u potrazi za izlečenjem najtežeg oblika kancera jajnika prošla je dvanaest zemalja i razne vrste terapija kod najvećih svetskih eksperata integrativne, odnosno natur medicine. Znanja i metode Isidora je sabrala na jednom mestu i nesebično ih podelila sa svojim čitaocima u knjizi „Spas 3“ koja će se premijerno pojaviti u Noći knjige. 

      Budući da je Noć knjige praznik čitanja, izdavačka kuća Laguna spremila je velike svetske hitove za čitaoce: novu knjigu Paula Koelja „Biti kao reka“, novu knjigu Trejsi Ševalije „Plodovi na vetru“ i novu knjigu Lusinde Rajli „Sedam sestara“. 

      Knjiga koja će privući veliki broj čitalaca je „Deset dana u ’Islamskoj republici’“, prvi detaljan izveštaj iz srca terora. Ovaj važan istorijski dokument donosi nam krajnje autentičan uvid u neshvatljivo brutalan način razmišljanja boraca Islamske države. 

      Nije se skoro desilo da jedan pisac tako „kupi“ čitaoce u Srbiji kako je to učinio Skandinavac Ju Nesbe. Njegovi romani iz serijala o inspektoru Hariju Huleu postali su najiščekivanije knjige kod nas. Laguna je do sada objavila osam od ukupno deset romana o Huleu. U Noći knjige stiže još jedna obavezna doza Nesbea, roman „Bubašvabe“. 

      Posle trinaest godina slavni češki pisac Milan Kundera čitaocima je predstavio svoj novi roman „Praznik beznačajnosti“. Roman je nadahnut vremenom koje je postalo komično jer smo izgubili svaki smisao za humor. 

      U Noći knjige čitaoci će moći da pronađu i knjigu nobelovke Svetlane Aleksijevič „Černobiljska molitva“ i roman kineskog nobelovca Mo Jena „Smrt na sandalovom kocu“. 

      Sve mališane, ali i njihove roditelje, obradovaće novo izdanje čuvene „Zmajeve riznice“, novi roman Uroša Petrovića „Karavan čudesa“ ali i maštovite avanture Krtića u slikovnicama „Krtić i ribica“, „Krtić i njegov mali auto“, „Kako je Krtić došao do svojih pantalona“. 

      Noć knjige će se održati u 26 gradova u Srbiji i regionu, na više od 50 lokacija. Regionalni karakter manifestaciji daju Lagunini klubovi čitalaca u Banjaluci, Tuzli, Sarajevu, Podgorici i Nikšiću. 

      Noć knjige je manifestacija koja se već sedam godina održava u Beogradu, Srbiji i regionu. Dva puta godišnje, u junu i decembru, za samo nekoliko sati Lagunine klubove čitalaca i knjižare Delfi poseti nekoliko desetina hiljada čitalaca i kupaca. Interesovanje za knjigu, posećenost manifestacije, kvalitet i raznovrsnost ponude knjiga, kao i neuobičajeno veliki popusti mogu se porediti samo sa značajem koji ima Beogradski sajam knjiga. Broj posetilaca Noći knjige raste iz godine u godinu, a sama manifestacija se širi po regionu i predstavlja priliku koja se ne propušta, jer samo u Noći knjige naslove svih žanrova možete kupiti po neverovatno niskim cenama, upoznati se sa novim naslovima i družiti se sa domaćim piscima. 

      I ove godine manifestaciji Noć knjige priključile su se mnogobrojne biblioteke iz Srbije, ali i Crne Gore i Republike Srpske, koje će organizovati posebne programe za čitaoce. 

      Izdavačka kuća Laguna sa produkcijom od preko 550 naslova godišnje, od kojih je 350 novih naslova, s pravom se naziva jednom od najvećih izdavačkih kuća u zemlji i regionu, a nakon prestižnog Londonskog sajma knjiga, gde se našla u najužem izboru za najboljeg izdavača, visoko se pozicionirala i na svetskoj mapi izdavača. U okviru knjižarskog lanca Delfi posluje trideset osam knjižara, kao i najveća internet prodavnica u regionu www.delfi.rs.
      http://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=272&yyyy=2016&mm=06&dd=13&nav_id=1142999
    • Од Милан Ракић,
      Objavljena pre nekoliko dana, knjiga “Štulić: Biografija”, autora Hrvoja Horvata najiscrpniji je prikaz karijere i života Branimira Štulića: od djetinjstva u Skopju, Jastrebarskom i Ninu, do dolaska u Zagreb i studija na Filozofskom fakultetu, od Balkan sevdah banda do osnivanja Azre, od jedinstvenog uspjeha s pjesmama koje je napisao, do raspada Jugoslavije i trajnog egzila u Holandiji. Čitaoci XXZ magazina imaju jedinstvenu priliku da pročitaju delove ove važne i zanimljive knjige Štulićev provokativni životni put neusporediv je s bilo čijim drugim. Njegov autorski rad promijenio je mogućnosti i domete domaće rock glazbe. Jednako je zanimljiv novim generacijama koje ga iznova otkrivaju kao "kariku koja (danas) nedostaje". Prateći Štulićeve mjene i puteve knjiga o njemu prikaz je šireg političkog, društvenog i kulturološkog konteksta u kojima je živio i radio. Brojni podaci, analize, izjave i intervjui, sjećanja kolega i suradnika, uz neobjavljene Štulićeve rukopise i privatne fotografije, čine knjigu “Štulić: Biografija” iscrpnim prikazom lika i djela, ali i prostora i vremena, promjena u društvu u kojima je Štulić imao važnu ulogu, iako su te promjene odredile i njegov put. Jedan od najboljih skladatelja i tekstopisaca svih vremena, pjevač i gitarist s Azrom je oslobodio svoju imaginaciju i nade publike, da bi odlaskom u Holandiju (p)ostao rijetko dosljedan primjer vlastitog stiha "jednog dana nema me da nikada ne dođem". Knjiga “Štulić: Biografija” otkriva kako je Johnny tamo stigao i gdje je sve prije toga bio.

      ŠTULIĆEVO SVETO TROJSTVO
      Priča o Branimiru Štuliću jedinstvena je, neusporediva s bilo kojom storijom domaćeg rock protagonista, a bogme i šire: koliko zbog Štulićeva talenta i odjeka njegova rada s Azrom, toliko i zbog njegova životnog puta bogatog raznolikim „štofom“. S koje ga god strane i u kojem god ga vremenu promatrali, čini se da je Štulić bio kontradiktorna osoba. Toliko fanatičnog uvažavanja i nekritičkog osporavanja - ili obrnuto - koliko je upućeno njemu teško da bi izdržao bilo koji drugi domaći rock autor. Toliko loših albuma koliko ih je on naredao u zadnjem poglavlju (samostalne) karijere pokopalo bi mnoge. Prije toga najčešće je ipak bio slučaj da se radilo o autoru najviše klase, koji je svojim radom zaslužio svu pažnju i „kolajne“ koje su mu potom uručivane.

      Photo: Mio Vesović
      Činjenica da je Štulić bio, i još jest, živopisna osoba, čiji je put popločen mnogim zanimljivim detaljima, neočekivanim promjenama i potresima jakih amplituda, nesumnjivo pogoduje pisanju nečije biografije. I naizgled nebitne epizode Štulićeva životopisa daju nekonvencionalne priče i povoda za analitičke prosudbe, pa knjiga o njemu u nekim vremenskim razdobljima može djelovati kao akcijski roman. (…)
      Nakon „osloboditeljske“ misije kojom je sebe, i one koji su to htjeli, poveo ravno do dna i pritom razmaknuo mnoga prijašnja ograničenja, Štulić je (p)ostao najdosljedniji primjer ovdašnjeg rock glazbenika koji se, tragom Grete Garbo, povukao u trenutku dok je još vladala velika tržišna potražnja za njim.
      U rekapitulacijskom intervjuu “Ninu” 1989., kada se već činilo da je svjestan kako je zatvorio puni krug, objašnjavao je razloge odlaska s tipičnim egocentrizmom: „Nisam ni pobjegao, ni odustao, ni potražio zavjetrinu. Uradio sam ono što i Likurg: napravio što sam htio i sklonio se da ne smetam svom djelu, da ono više dođe do izražaja. Kad si tu, od tebe se, obično, ne vidi što si napravio. Dao sam što nitko nije i sklonio se. Morao sam zbog sebe. Običaj je da oni koji nešto naprave zasjednu i ne daju drugima. Ja to nisam htio. Mene nitko nije skinuo i to je važno da se zna“. (…)
      (…) Podjednako omiljen među „radnicima i inteligencijom“ Johnny B. Štulić bio je privlačan u strastvenim emocijama i zakučastim pjesničkim konstrukcijama, autor kojemu se vjerovalo čim ste mu na koncertu vidjeli napete vratne žile. Iako stoje i optužbe za neartikuliranost koja je u kasnijoj fazi rada znala poput bujice naplaviti sve i svašta, ono što je Štulić ostavio iza sebe u prvih pet-šest godina rada s Azrom nitko drugi nije uspio. Bez njega domaća bi rock scena osamdesetih godina prošlog stoljeća bila ne samo bitno siromašnija, nego nezamisliva i puno dosadnija. 

      Photo: Erol Čolaković Šehić
      Njegovo autorsko sveto trojstvo, demonstrirano kroz jaku autorsku, pjevačku i gitarističku optiku bilo je bez premca; izvanserijska muzikalnost i sposobnost pisanja egzaktnih rock-pjesama - s vrlo konkretnim melodijama, poduprtim energičnom sviračkom mašinerijom Azre - bile su osnova njegova uspjeha. Sva retorika o društvenom značaju Azre i Štulića, koji nesumnjivo postoji, pala bi u vodu bez sasvim konkretne glazbene podloge.
      Azra se pojavila u vrijeme kada se nasušnom pokazala potreba svježe autorske krvi koja bi unaprijedila dosege na rock sceni postignute probojem Bijelog dugmeta. Dakako, Branimir Štulić nije bio jedini novi autor jakog kalibra, ali je bio izdvojen slučaj, primjer radoholičara spremnog i sposobnog za visoke domete, „totalno drukčiji od drugih“. 

      Photo: Mio Vesović
      U vremenu kada su koncem sedamdesetih Buldožeri, Pankrti, Prljavo kazalište, Riblja čorba i Leb i sol svaki sa svoje strane bivše države krčili put novom glazbenom rječniku i proširivali izražajne mogućnosti rock glazbe, konkurencija se činila prije poticajnim nego otežavajućim faktorom u kreativnom loncu domaće rock scene. Ako su Goran Bregović i Bijelo dugme domaću rock glazbu u drugoj polovici sedamdesetih pretvorili u široko prihvatljiv, primijenjen lokalni govor - zamijenivši internacionalne simbole lokalnim leksikom, svima razumljivom porukom i bliskim emocionalnim kodom - nadolazeća generacija autora unutar novog vala odradila je zadatak daljnjeg raslojavanja poetike rock glazbe u druge stilske rukavce.
      Negdje na rubu između novovalne energije, ljutog angažmana s oslobađajućim političkim podtekstom, gotovo klasičnog pjesmopisačkog pristupa i izrazite emocionalnosti, Štulić je s Azrom predstavljao samosvojan dio novog rock-poretka na ovim prostorima. Njegovi prostori, osvojeni probojem Azre, podjednako su bili Zagreb, Beograd, Sarajevo i drugi gradovi bivše države. Radilo se, uz nedodirljivog Arsena Dedića ranije, o vjerojatno jedinom autoru zagrebačkog kruga koji je uspio tržišno i općim utjecajem ne samo parirati općenarodno prihvaćenim protagonistima SFRJ rock scene poput Bregovića ili Bore Đorđevića, nego su njegove autorske postupke i oni sami kasnije znali preuzimati. (…)
      Od debitantskog albuma Azra i Sunčane strane ulice, preko koncertnog Ravno do dna i Filigranskih pločnika, Azra i Štulić su prvu i najznačajniju fazu rada završili u hiperproduktivnom nizu dvostrukih i trostrukih albuma. Upravo na temelju tog dijela rada, zaključno sa pločama “Kad fazani lete” i “Krivo srastanje” kao dokazima drugačijih Štulićevih stilskih manevra, Azra je stekla čvrstu poziciju krećući se po rubu između masovne tržišne prihvaćenosti i očigledne činjenice da smo dobili autora drugačijeg svjetonazora. 
      Konkretnih dokaza za raspravu o sebi Štulić je ostavio više nego dovoljno. Već i samo preslušavanje Azrine diskografske zaostavštine opsežan je posao, ali i najispravniji put za određivanje vrijednosti Štulićeva rada i njegovog mjesta pod suncem. Razlika između Štulića autora i Džonija javne osobe druga je priča, ali čak i čudak kakav je postao – što će ga kasnije koštati gubitka zemljopisnog sidra i biti uzrokom nepomirljivog ostanka u Holandiji - teško da je u stanju retroaktivno promijeniti sud o izvanserijskom autoru kakav je bio „kad je imao Fendera“.
      NEMAM BRADU, BRKOVE: DJETINJSTVO I ODRASTANJE

      Photo: Mio Vesović
      Branimir Štulić rođen je, naravno, na Balkanu, u Skopju 11. travnja 1953. Kao djetetu aktivnog vojnog lica JNA, djetinjstvo mu je bilo prožeto stalnim selidbama. Otac Ivan, porijeklom iz Nina kod Zadra, bio je oficir u tenkovskim jedinicama u kasarni Maršal Tito u Skopju i u vojničkoj je karijeri stigao do čina potpukovnika. Kada je imao godinu dana Branimirova majka Slavka rodila je drugo dijete, sestru Branku. Djed po majci bio je ninski radićevac od kojega je Branimir, kažu, naslijedio lucidnost. Život u Skoplju obilježio je nekoliko prvih godina života Štulića mlađega i vjerojatno utjecao na njegovu sklonost makedonskoj narodnoj glazbi koju će iskazivati kasnije. I utjecaj makedonskog jezika kojim je bio okružen u najranijem razdoblju odrastanja osjetit će se kasnije kod Štulića kroz primjetljiv naglasak u govoru.   
      I 2017. u intervjuu za beogradske Večernje novosti prisjećao se djetinjstva. "Živio sam na brdu iznad stare turske kasarne, mislim da je danas tamo američka ambasada. Na sto metara ispod kuće bila je taraba ispod koje sam se kao mali provlačio i ulazio u krug kasarne. Imao sam četiri-pet godina. Kao što u Engleskoj imaš one životinje koje su maskota vojske, ja sam bio maskota te kasarne. Ne znam kako su me podnosili. A ispod tog brega, dva puta godišnje, u proljeće i jesen, održavali su se sajmovi. To je stogodišnji običaj, kad se stočari sele, pa se u proljeće i jesen nađu na nekoliko dana. A tamo, sva ta božja muzika koja mi je ušla u uho. Nisu sve takozvane makedonske pesme najbolje, ali neke su stvarno vrh vrhova".
      Sjećao se Štulić još detalja iz najranijeg dijela života: "Sjećam se ko sad, sa šest godina sam čitao i latinicu i ćirilicu. Nevjerojatno kako je to bilo napredno vrijeme. Čitao sam sve stripove Dan Derry, za koje nisu baš znali u Americi i Engleskoj. Kekec je 1957. počeo izlaziti s tim stripovima i ja sam kao dijete gutao sve futurističke stvari. Pjevao sam ‘Dianu’ od Paula Anke, ali sa domaćim tekstom, 'O Dajana, volim te, skini gaće, molim te, da ti vidim bijelu picu, da ti turim kobasicu" (smijeh). Nisam znao što to znači, ali sam pjevao sa pet godina".
       

      Photo: Privatna arhiva/ Džoni Štulić
      Štulićeva obitelj kasnije se seli u selo Cvetkovići, čekajući na završetak vojnih stanova u Jastrebaskom gdje Branimir ide u osnovnu školu. Ljetne mjesece mladi Štulić redovito je provodio s obitelji u Ninu, gdje su mu rođeni i otac i majka. Tijekom šezdesetih boravio je u kući djeda Frane, a kasnije u novoj kući koju je otac sagradio u „novom“ Ninu, tik do mora, kao i mnogi drugi koji su gradili vikendice u starom kraju. Kamenom obložena kuća koju je Branimirov otac Ivan podizao dugo godina bila je skromna prizemnica sa dvije sobe, kuhinjom, kupaonicom i wc-om, a prilikom postavljanja prve deke čitava je Branimirova generacija iz Nina sudjelovala na radnim akcijama miješanja betona i postavljanja „ploče“.
      Iskazujući fascinaciju nogometnom loptom, s rođacima je dječačke dane provodio na potezu od plaže do dvorišta, gradskog trga i igrališta. „Ajmo napucavati“, bile su riječi kojima je Branimir nagovarao svoga dvije godine starijeg bratića Svetka Stulića, najodanijeg rođaka i prijatelja, na igranje nogometa. Svaki komad ravne livade bio je potencijalno igralište, na kojem se pokretni Svetko snalazio najbolje u društvu. Svetko i njegov mlađi brat Marin prezivali su se Stulić, iako se zapravo radilo o istom prezimenu. Kao i u mnogim drugim manjim sredinama događalo da iste obitelji imaju malo različita prezimena. U ovom slučaju zato jer je prije stotinjak godina, dok je Dalmacija bila pod tuđinskom vlašću matičar izostavljao „kvačicu“ na slovu „s“ kod nekih. (…)

      Prijateklji iz škole: Mio Vesović i Branimir Štulić
      Photo: Arhiva/ Mio Vesović
      (…) Prvi dodir s rock glazbom Štulić je imao 1964. kada je čuo Beatlese koji će mu ostati trajna fascinacija u životu, o čemu je pričao u svom prvom intervjuu Poletu januara 1980.: „Beatlesi uvijek i svuda. Kada sam ih 1964. godine prvi put čuo, a bio sam tada u Jastrebarskom, nijedna mi stvar u životu nije bila jasna i ništa nisam znao. Ni u školi nije bilo nikoga tko bi znao nešto više. Možda shvaćaš kako je to kad na radiju čuješ nešto što uopće ne razumiješ, ali te ponese. Čim sam to čuo, riknuo sam“. U Jastrebarskom je u istu osnovnu školu sa Štulićem išao i Milisav Vesović, kasnije fotograf i autor naslovnice albuma Filigranski pločnici. Fotografija odraslog Džonija s neizbježnim klompama na nogama, milicijskog Fiće i školarke s pletenicama bila je duhoviti hommage vremenu zajedničkog odrastanja kada su Štulić i Vesović išli u osnovnu školu u Jatrebarskom i obojica bili zaljubljeni u predsjednicu razreda Nadu Kraljević, kćerku milicajca.
      Sredinom šezdesetih godina Štulićeva porodica seli se bliže epicentru Džonijeve kasnije karijere, u Novi Zagreb, u naselje Siget. Kako u tom zagrebačkom prekosavskom naselju, jednom od prvih zagrebačkih socrealističnih, „blokovskih“ zdanja, još nije bilo škole, upisan je u osnovnu školu u obližnjem Trnskom, gdje je u razred s njim išao Veseli Oršolić, još jedan budući zagrebački gitarist. 

      Ispred 'Kavkaza' 1981: Džoni Štulić i Rastko Milošev, tadašnji gitarist Parnog valjka
      Photo: Goran Pavelić Pipo
      Ključne godine odrastanja koje provodi u Novom Zagrebu imati će veliki utjecaj na Štulića kojemu će se prigradska tematika i outsiderske priče neprestano javljati u pjesmama. Prvu akustičnu gitaru Štulić dobiva na poklon od tete u novembru 1968., model iz trgovine Muzičke naklade, na kojoj uči svirati i od prijatelja traži da mu na papiru nacrtaju hvatove.
      Odrastanje uz autoritativnu figuru oca, vojnog lica, mladom je Štuliću pomoglo u razvijanju tinejdžerskog bunta i dalo želju za borbom protiv autoriteta koji će kasnije redovito iskazivati u svome radu. „Ja sam izrastao na duhu borbe u familiji. To je bila jedna vojna porodica u kojoj se steklo sve poslijeratno na jednom mjestu“, tvrdio je godinama poslije u “Ninu”. „Vjerujem da u tim porodicama ima dosta 'ratničkog' duha. Ne mogu govoriti o drugima, ali o sebi znam. Htio sam biti bolji od svog starog. Nisam rodonačelnik toga. Čovjek se formira borbom. Prve ratove vodili smo protiv uvjerenja svojih roditelja, nije važno da li su bila moralna, ideološka ili bilo koja druga. Ja sam sebe napravio, jer je meni sve bilo zabranjeno! Nisam se dao ni kad sam rogove uvlačio. Još ih uvlačim, ali sam uspio napraviti svoje. Međutim, mene mama i tata nisu u ovo (glazbu, op.a.) ugurali kao mnoge, kao što ih i danas guraju“. (…)
      (…)Šezdesetosmaški studentski nemiri, „ulazak Rusa u Čehoslovačku“, kako će kasnije reći, prodor rock supkulture u monolitnu kulturnu scenu socijalističkog društva, gimnazijska druženja i omladinski tisak poput Poleta, okruživali su ga tijekom odrastanja, kao i strast prema nogometu i košarci. „Rusi“ i JNA postati će mu i ostati najjasniji primjeri totalitarne sile koju nije podnosio i s čijim će se raznim oblicima boriti u svom kasnijem glazbenom radu. Okus i miris ikonografije rocka podsvjesno je imao i veći, ili barem spontaniji upliv na tinejdžera koji je maštao o električnoj gitari.
      „U to vrijeme sam često dolazio u Zagreb. Imao sam ovdje tetu. Još se sjećam onih prvih čupavaca. Sjećam se ulice pored Opatija kina. Dan danas tamo na nekom zidu piše Kinks, Rolling Stones... To je za mene bio poseban ugođaj. Sve me to privlačilo. Sjećam se jednog dana, pošao sam u kino Opatija na matineju, kad su prošla tri kita u trapericama. To je bilo opće čudo, rulja se okretala za njima. Već tada sam sanjao o bendu, ali otkud mi lova za blanju? A ni ljudi oko mene nisu bili previše zainteresirani za to“, pojašnjavao je Svenu Semenčiću u intervjuu Poletu početkom 1980. fascinaciju novom „kulturom čupavaca“. Ako već nije imao izravan dodir s bjelosvjetskim glazbenicima, na licu mjesta Štulić je mogo doživjeti prve zagrebačke plesnjake na kojima su svirale lokalne zvijezde Crveni koralji i Bijele strijele, s čijim će članom Jankom Mlinarićem –Trulim kasnije često surađivati.

      Mjesto gdje se često ručalo: Džoni Štulić u restoranu 'Pod gričkim topom' 1982. godine
      Photo: Arhiva/ Hrvoje Horvat
      Od 1968. godine Štulić je pohađao 6. gimnaziju smještenu  na Katarininom trgu na zagrebačkom Gornjem gradu. Radilo se o školi nešto „labavijih“ kriterija u koju su upisivani i ponavljači iz drugih gimnazija, ali i bogataška djeca iz centra grada. Prednost je imala u praktičnom položaju iznad glavnog zagrebačkog trga; odlazak u školu Štuliću je pružao svakodnevnu priliku za prolazak najužim središtem Zagreba čije će ulice kasnije osvojiti sa Azrom i znati sve glavne gradske punktove.
      Iako nisu bili pripadnici iste generacije, istovremeno kad i on 6. gimnaziju išlo je mnoštvo kasnijih protagonista  kulturne scene Zagreba s kojima će Štulić biti u doticaju; novinar Branimir Baron Brljević, kazališni redatelj Branko Brezovec i teatrologinja Gordana Vnuk. Svi oni, osim Štulića i Brljevića, bili su i članovi dramske grupe 6. gimnazije koja će kasnije pod vodstvom Branka Brezovca prerasti u ambicioznu avangardnu kazališnu družinu Cocolemocco.
      Štulić je maturirao 1972. s radom “Pariška komuna”. Izbor maturalnog rada i sklonost socijalnim i društvenim temama vjerojatno nisu imale veze s političkim događajima u Hrvatskoj 1971., uz koja ga veže tek neprovjereni podatak da ga je tijekom studentskih nemira na Trgu Republike u Radićevoj ulici istukao milicajac. Maturalni rad mu je ocijenjen kao odličan, iz povijesti je imao četvorku, ali je iz hrvatskosrpskog jezika i književnosti budući cijenjeni rock-poeta dobio samo - dvojku. Ukupna završna ocijena bila mu je vrlo dobar (…).
      (NASTAVIĆE SE)
      Hrvoje HORVAT

      https://www.xxzmagazin.com/jednog-dana-nema-me-da-nikada-ne-dodem
    • Од Драгана Милошевић,
      Mislim, nije jedinstveno to što prodajem auto – ima na hiljade u oglasima – ali ovakav auto nema nigde.
      Dajem i garanciju – garantujem da je u pitanju auto. Uređaj u koji sipaš gorivo i on te vozi od tačke A do tačke B. I nazad. Jer ja sam čuo milion puta da ljudi traže način da se prevezu od tačke A do tačke B, ali nisam nikad čuo da neko traži način da se vrati. A mora da se vraćaju, jer inače bi u tački B živele stotine miliona ljudi. Dakle, ako tražite prevozno sredstvo, auto koji prodajem to radi. U pitanju je Reno Klio, star 16,5 godina i cenim ga na 1.650 evra. Slučajno se poklapaju cena i starost – nemojte da mislite da će u decembru, kad napuni sedamnaest da vredi 1.700. Ako tražite auto koji će biti simbol vašeg finansijskog statusa, nema potrebe da čitate dalje. Ali imajte u vidu da je uvek sumnjivo kad neko kupi BMW, jer odmah pomisliš da time kompenzuje neki seksualni nedostatak. Kad voziš Klija, zna se – ti si jebač i  nema potrebe da kupuješ veliki auto. Inače, boja mu je neki teget. Ne razumem se u ženske termine i ne znam šta su azurna i vizantijska plava. Kad bih hteo da se pesnički izražavam, mogao bih da kažem da se na popodnevnom suncu presijava plavetnilom, a da u sumrak dobije neku dubinu crne i zamišljene. Ali to bi bilo mrsomuđenje. Auto je, dakle, teget. U stvari, virnuo sam u saobraćajnu – piše: 5M plava metalizirana.
      Auto ima petoro vrata. To znači da, kad opljačkate dragstor, ne morate da izlazite iz auta da bi ostala dva ortaka ušla na zadnje sedište, nego lepo, gospodski, otvore zadnja i uskoče u pokretu.
      Ako želite baš u detalje – ima nove, novembra kupljene, univerzalne gume, i menjano mu je ulje pre 17.000 km. Piše da je prešao 163 hiljade kilometara. Ja sam ga kupio kad je pisalo 94.000 km i mogu da garantujem za tih 70 hiljada kod mene. Koliko su ga vraćali kad su ga uvezli iz Italije, to niko ne zna. Ali, opet, računam, nije ga vozio Nemac koji svakog leta pređe pet hiljada na godišnjem odmoru. Italijan nema gde da putuje – gde god da krene, more mu je na sedamdeset kilometara i boli ga stojko da se cima u Hrvatsku, da bi se kupao u istom moru, samo s druge strane. A i mislim – ko još vraća kilometražu na 90 hiljada? Postoji nepisano pravilo da se kilometraža vraća na oko 140 hiljada. Tako da postoji minimalna šansa da nije vraćana.
      Šta još ima, pitaćeš. Ima vazdušne jastuke, ali tu ne mogu da garantujem da rade. Kad bih mogao da potvrdim da rade, to ne bi bilo dobro ni po mene ni po auto. Ima elektronske podizače prednjih stakala i elektronske retrovizore. Ima i rezervni ključ, ali ga nisam nikad koristio i nema baterije. Ali zato primarni ključ radi sa petnaest metara, pa možeš iz kafića da zajebavaš decu koja na haubi menjaju sličice. Nije mi poznato da ima neke ozbiljne falinke. Da se razumemo, prethodne dve godine sam vozio dete u njemu. Ne bih vozio dete u nečemu za šta sumnjam da bi moglo da mu ugrozi bezbednost. A što se tiče manjih falinki – polovni automobil funkcioniše tako što ga jednom godišnje oteraš kod majstora i on ti dotegne šta treba i uzme ti sto evra. Ako hoćeš auto koji neće ništa da te košta, onda kupi nov, pod garancijom. Ali takav nema za ove pare.
      Koliko ga cenim? Gledao sam na netu – ovakav auto ide u rasponu od 900 do 2.500 evra. Ali ja nisam nijedna od tih krajnosti – nisam ni putujući trgovac koji je firmin auto terao preko rupa dok se ne raspadne, niti sam picajzla koja ga briše posle svake vožnje i ulazi u njega samo u patofnama. Auto, jebiga – voziš ga normalno i opušteno, jer si ti njega stekao, a ne on tebe, a čuvaš ga najbolje što možeš, jer ne želiš da kupuješ drugi. Jedini razlog što prodajem auto je što sam dobio još jedno dete i ne možemo da stanemo u Klio žena, ja, dva deteta u sedištancima, kolica i bicikl. Inače, znaš kad bih ti ga prodao.
      Registrovan je do sredine novembra. To znači da možeš skoro pet meseci da ne plaćaš parkiranje, a da kazne stižu meni. Ima i one podešavače sedišta sa oprugom, što je meni baš super, jer me uvek mrzelo da vrtim onaj točak sa strane. Nego lepo povučeš oprugu, nasloniš se koliko hoćeš i pustiš i boli te tuki. I volan ima neka podešavanja po visini/dubini, ali stvarno ne znam kome je to bitno.
      Ako si od onih koje zanima pogon i ta čuda, ide na benzin i ima nešto 1.4 i nešto 16V. Piše da je snaga motora 72, a zapremina 1390. Ali stvarno ne znam kome je to bitno – auto služi da sedneš i da voziš, a ne da pamtiš brojke.
      E, da – ima i klimu, i to ispravnu. Fino hladi, mada ja uvek preferiram da leti otvorim oba prozora i izbacim laktove, dok iz kola trešti Atheist Rap, a babe se okreću za mnom i krste se. A zimi za deset minuta može da ugreje toliko da možeš da se skineš u majicu. Ili da povremeno otvoriš prozor i izbaciš lakat na deset sekundi, čisto da ne ispadneš iz fazona.
      Ali to su sve stvari koje mogu da se nađu i kod drugih automobila, a ja sam ovde rekao da je ponuda jedinstvena. Da vidimo, dakle, šta je to što ovaj auto izdvaja od drugih.
      Ono što prvo valja napomenuti – Atheist Rap trešti sa KASETOFONA. Jeste, narode, jeste – auto ima ispravan kasetofon. Neko vreme sam razmišljao da oglas naslovim PRODAJEM KASETOFON, UZ KOJI DOBIJETE I AUTO. Sve one kasete koje ste nasnimali devedesetih, a koje skupljaju prašinu, jer vam je muzički stub crkao pre petneaest godina (a tada ste već imali kompjuter, pa ko će da se cima da popravlja stub), sada ćete moći da slušate ponovo. I to dok vozite. A klincima se oči šire, kao ženama kad vide Radeta Jorovića, jer pored njih prolazi kul auto iz kojeg trešti kul muzika. Uz auto poklanjam tri kasete. Boro Čorbo (Ujed za dušu, iz vremena kad je još bio muzičar, a ne raspali seronja), i još dve koje sam nasnimao kompilacijama nespojivih muzičkih pravaca.
      Auto ima kul registraciju. Samo čoveku koji nema nimalo duha nije bitno koja će mu biti poslednja dva slova registracije. Nije nimalo prijatno dobiti tablice kojima su zadnja dva slova RČ (ili pirotske tablice sa poslednjim slovima ČK ili ZD). Poslednja dva slova registracije mog (uskoro vašeg) auta su OI. Svako ko je ikada bio panker biće počastvovan da ima takve tablice. Oni koji ne razumeju šta ta dva slova znače... pa... nešto nije u redu sa ljudima koji nikad nisu bili pankeri. Jer ako sa sedamnaest nemaš poriv da rušiš sistem i da veruješ kako je čovečanstvo čekalo samo na tebe da se posereš na sve etablirane vrednosti, onda si ti rođen kao starac. Born đed, što bi rekli Badi Kaunt. No, takvi i ne čitaju ove reči, jer su prestali čim su videli da se prodaje Reno. Za njih je auto samo nemački, a od nemačkih samo mercedes.
      I treće, ono što potencijalno može da vas obogati. Naime, možete vi da kupite sličan auto i drugde, ali ne možete da ga kupite od pisca i stand up komičara u usponu. Bukovski je postao slavan sa pedeset i dve. Ja imam još celih deset godina do tada. Zamislite one likove koji su kupili kola od Bukovskog, kako su se osećali kad su saznali da je postao slavan, a oni ne mogu da dokažu.
      I  treće, ono što potencijalno može da vas obogati. Naime, možete vi da kupite sličan auto i drugde, ali ne možete da ga kupite od pisca i stand up komičara u usponu. Bukovski je postao slavan sa pedeset i dve. Ja imam još celih deset godina do tada. Zamislite one likove koji su kupili kola od Bukovskog, kako su se osećali kad su saznali da je postao slavan, a oni ne mogu da dokažu da je auto nekad pripadao njemu. Ja garantujem da se to vama neće desiti. Em ću da potpišem izjavu da sam bio vlasnik auta od 2014. do 2018. i da sam u njemu išao po Đerdapskoj klisuri da sakupljam materijal za Vinču i njime se odvezao na svoj prvi stand up nastup, em dobijate fotografiju na kojoj sedim za volanom, sa zagonetnim osmehom i pogledom u daljini gubećim se. Gratis dobijate i plakat za jedan od mojih prvih nastupa i potpisani primerak romana. Pa zamislite sad, da imate auto koji svakog trenutka može višestruko da dobije na vrednosti. I da se nećkate da ga prodate, jer sutra može da vredi još više.
      Kome je ovaj auto prvenstveno namenjen? Da ga kupite sinu za osamnaesti rođendan, da uči da vozi. I da uči da jebe. Možete i ćerki i ženi za učenje vožnje i da vas uopšte ne boli glava ako ga ogrebu. A možete i sebi, ako vam je dosadilo da brinete hoće li vam neko ukrasti auto.
      Ako želite da ga pogledate, auto je u Nišu, kod Rode. Ali nemojte da me smarate rečenicama tipa ovde-ti-je-malo-izgreban, ovo-ti-se-nešto-razlabavilo i onde-ti-se-ptica-posrala. Ako procenite da vredi manje, saberite u glavi i ponudite svoju cenu, pa ćemo da se dogovaramo, a nema potrebe da mi pojedinačno nabrajate stavke po kojima se auto razlikuje od dana kada je izašao iz fabrike. Bilo bi malo sumnjivo da posle šesnaest i po godina vožnje izgleda kao nov.

      Ko ima ozbiljna pitanja, može da piše u inboks, da ne smaramo ljude koji komentarišu da bi se zajebavali. Ako pišete u inboks, onda možemo i da se raspričamo, ali gej stop.
      p.s. nije moj oglas 
       
    • Од Istok17,
      Moze li mi neko preporuciti eknjigu kroz koju bih se upoznao sa osnovama teologije, bogoslovlja i ostalog. Pretezno me zanima dogma Svete Trojice. Citao sam Zizjulasa, ali treba mi nesto 'lakse'. Uglavnom, bitno mi je da knjigu mogu citati online. Hvala unaprijed.
×