Jump to content
Милан Ракић

Srbin Igor Vukić tvrdi da je Jasenovac bio humanitarni logor i da je sve o njemu izmišljeno. Profesor Klasić odbio da učestvuje u emisiji (VIDEO)

Оцени ову тему

Recommended Posts

Radni logor Jasenovac - knjiga Igora Vukića, novinara i istražitelja

Nemate pravo zaboraviti vašu povijest. Ne zbog osvete, nego zbog mira, jedna je od poruka pape Franje za njegova boravka u susjednoj BiH 2015. godine upućena i hrvatskome narodu. Povijesne prijepore valja razjasniti, činjenice utvrditi. 

vlcsnap-2018-05-30-17h40m29s424.png.688x



Prošlog je petka u Hrvatskom Novinarskom domu predstavljena nova knjiga novinara i istražitelja Igora Vukića, "Radni logor Jasenovac, u kojoj je na temelju znanstvenog istraživanja, arhivske građe i dokumenata obradio razdoblje od 1941. do 1945. godine.

Na pitanje zašto se odlučio za istraživanje ove teme Vukić je, među ostalim, spomenuo članove svoje obitelji, pripadnike srpskog naroda, koji su svjedočili događajima u Jasenovcu. 

Govorio je o mnogim lažima koje se desetljećima govori o Jasenovcu. Najgnjusnija laž, istaknuo je Vukić, je ona o navodno 20 tisuća ubijene djece. U emisiji je iznio nekoliko zanimljivih podataka i rezultata svoga istraživanja, te izrazio želju da se na svim razinama nastavi istraživati istina o Jasenovcu.

http://vijesti.hrt.hr/446046/radni-logor-jasenovac-knjiga-igora-vukica-novinara-i-istrazitelja

    

Share this post


Link to post
Share on other sites
пре 6 минута, Дидим рече

Зашто сте у наслов ставили да он тврди да је логор био хуманитарни?

Zato što se iz rečenog dadne tako zaključiti. Ljudi su u logoru izučavali zanate, logor je bio transmisija za seljenje Srba u druge krajeve Hrvatske, laž su sve brojke kojima se do sada operiše, jer su u logru maltene ustaše bivale streljane za nepodopštine, dok su Srbi i ostali zatvorenici ako ih se tako može nazvati, lečeni od tifusa i ostalih bolesti... Itd, itd...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Епидемија заразе у логору преко чувара излази ван логора и шири се на целу популацију, не чини то усташе хуманитарним. И у Аушвицу су имали лекаре који су сузбијали заразне епидемије, не због бриге о логорашима, него зато што зараза не пита да ли си логораш или управник логора.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ovog zalosnog srbina Vukica sam gledao jos prosle godine na you tub emisiji kod Ante Prkacina gde je razglabao dva sata o tome ! Verovatno da ga je negde iskopala hrvatska tajna sluzba kako bi jedan srbin pricao bajke o Jasenovcu kako bi sto vise oprao Hrvatsku . Jasenovac je veliko srpsko stratiste ali i najveca srpska bruka jer nista nismo ucinili da se sazna prava istina o nasim Svetim mucenicama Jasenovackim ni posle 70 godina !! Najvecu krivicu snose srpski komunisti koji su zarad titoizma zaboravili da su srbi i cutali o svemu pustajuci jugokomunisticku partiju da o svemu pravi i fingira svoju istinu o Jasenovcu a povrh svega komunisti su Jasenovac nasledili od ustasa i sa njim radili jos dve tri godine do 1947 po nekim informacijama i do 1948 pa su u tom periodu verovatno i neki dokazi unisteni a pridodate su jos neke nove zrtve !!! Najgora stvar oko Jasenovca je kafansko licitiranje zrtvama  da li je bilo 700 000 ili 70 000 i to je ono sto je najporaznije da se mi danas igramo brojkama time i vredjajuci te mucenike .

Share this post


Link to post
Share on other sites

Skandalozni HRT ugostio tipa koji tvrdi da se Židove u Jasenovcu štitilo od deportacije

 
HTV je u emisiji Dobar dan, Hrvatska, koju uređuje kontroverzna Karolina Vidović Krišto, ugostio poznatog filoustaškog revizionista Igora Vukića, inače i tajnika udruge Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Oni se svim snagama trude opravdati, umanjiti ili negirati zločine ustaškog režima i NDH, a jedan od glavnih falsifikata koje promiču jest da je Jasenovac bio radni logor, a ne logor smrti, te da biti zatočenik u Jasenovcu i nije bilo toliko strašno.
 
U tom tonu je napisana i Vukićeva knjiga Radni logor Jasenovac koju je autor promovirao na javnoj televiziji, uz asistiranje dvoje voditelja koji su intervju s poznatim filoustaškim revizionistom započeli citirajući - papu Franju! Nakon toga su rekli da je u emisiji trebao gostovati i povjesničar Hrvoje Klasić, ali je odbio doći kada je čuo da je Vukić drugi gost. Anonimni voditelj, jedan od onih koji su na Prisavlju isplivali do vođenja emisija jer su HRT u međuvremenu napustili skoro svi najbolji novinari i voditelji, nonšalantno je dodao kako se čudi Klasićevom otkazivanju ''iako smo mu obećali da ćemo pričati samo o istraživačkom novinarstvu i arhivskoj građi''. Njegova kolegica suvoditeljica, također neka nepoznata diletantica, onda je uz bizarno kimanje glavom počela nadopunjavati tu rečenicu ''utemeljenim podacima, istraženim podacima'', kako bi je učinila još glupljom nego što je bila.
 
Vukić (inače potpisan kao ''novinar i istražitelj'') je onda izrazio žaljenje što se Klasić nije pojavio te je sljedećih 13 minuta širio standardnu revizionističku propagandu, ističući primjerice ''humanosti'' ustaša koji su u povodu rođendana Ante Pavelića pustili neke logoraše iz Jasenovca. Ispričao je da je Jasenovac bio ''mjesto internacije za protivnike NDH, koji su učinili nešto protiv te države'' te ''mjesto internacije jedne grupe Židova'', koji su tako - prema Vukićevoj verziji - zapravo bili spašeni od deportacije u nacističke logore. Ludilu tu nije bio kraj te je Vukić nastavio pričati kako su ''zarobljeni partizani sa sobom u logor donijeli tifus'' pa se jedan zarobljeni židovski liječnik morao boriti protiv nastale epidemije. Prema Vukićevoj logici, bolesni partizani su za jasenovačke logoraše bili veća prijetnja od ustaških koljača, pa je dodao kako je od tifusa - kojim su ga zarazili partizani - umro i logorski svećenik Zvonimir Brekalo.
 
Osporavao broj od 80 tisuća ubijenih u Jasenovcu
 
Vukić je tako pet minuta bez prestanka palamudio, a onda je konačno opet u razgovor uskočilo dvoje tragikomičnih voditelja. Voditelj je Vukića pitao zašto se zainteresirao za temu, dok je voditeljica dodala da je ''pravo zadovoljstvo slušati ovaj žar'' koji Vukić ima u glasu dok brani NDH. Facijalna ekspresija voditeljice tijekom cijelog intervjua bila je preko svake mjere bizarna. Dotična bi bez problema mogla u nekom videu stajati iza Davora Bernardića i slagati face.
 
Vukić je do kraja svojeg nastupa s fascinacijom još objasnio i kako je u ustaškoj vojsci vladala velika disciplina pa je 11 jasenovačkih stražara strijeljano jer su uhvaćeni kako potkradaju logoraše. No da je čelična disciplina doista vladala, onda potkradanja logoraša ne bi uopće bilo. Dodao je i kako je logorašima rečeno da će za bijeg jednoga biti ''strijeljano deset njegovih prijatelja'' iz logora, čime je insinuirao da su logoraši koji su se odlučili na pokušaj bijega iz ustaškog logora zapravo krivi za ustaško ubijanje, a ne ustaše koji su ih ubijali i držali zarobljene u logoru.
 
Naravno, osporavao je i broj od 80 tisuća ubijenih u Jasenovcu te tvrdio da je ''jedna od najgnjusnijih laži da je bilo djece u logoru'', iako postoje i fotografije i brojna svjedočenja o držanju i ubijanju djece u Jasenovcu. Odmah nakon toga Vukić je krenuo pričati da je jučer razgovarao s čovjekom koji je kao dječak bio zatočen u Jasenovcu, ali je tamo ''išao u školu, učio zanat automehaničara'', te da je ''u logoru postojala škola za dječake od 11 do 14 godina''. Dakle, Vukić je prvo izjavio da je najgnjusnija laž da su u Jasenovcu bila držana djeca, a onda je doslovno nekoliko sekundi nakon toga govorio da itekako jesu!
 
Voditeljima ništa od toga nije bilo kontradiktorno te su mu zahvalili na gostovanju i poželjeli mu sreću u daljnjem radu. U svakom slučaju, bit će materijala i za izvještaj State Departmenta sljedeće godine, jer je Vukićevo gostovanje na javnoj televiziji bilo školski primjer filoustaškog revizionizma i novinarske neprofesionalnosti. Sažeto u samo tri slova: HTV.
 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Antifašistička liga: HRT širi laži

Negiranje zločinačkog karaktera ustaškog logora Jasenovac spada u potpuno istu kategoriju s negiranjem karaktera nacističkih koncentracijskih logora. Za to se u Njemačkoj, pa i u većini civiliziranih zemalja, ide u zatvor, navodi se u saopćenju Lige

Povodom prošlotjednog gostovanja Igora Vukića, tajnika revizionističkog Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, u HTV-ovoj emisiji ‘Dobar dan, Hrvatska’ urednice Karoline VidovićKrišto, saopćenjem se oglasila Antifašistička liga Republike Hrvatske. Vukić, koji je u emisiji gostovao povodom izlaska njegove knjige ‘Radni logor Jasenovac’, tom je prilikom u eteru javnog servisa tvrdio da u Jasenovcu nije bilo nikakvih masovnih ubojstava nego da je taj logor služio kao mjesto skupljanja radne snage za potrebe Njemačke.

‘Negiranje zločinačkog i genocidnog karaktera ustaškog logora Jasenovac spada i po temi i po posljedicama u potpuno istu kategoriju kao što je negiranje takvog karaktera nacističkih koncentracijskih logora. Za to se u Njemačkoj, pa i u većini civiliziranih zemalja, ide u zatvor; u Hrvatskoj tipovi koji u javnosti negiraju masovne zločine u ustaškim koncentracijskim logorima dobivaju potporu za svoj rad, poput Društva za trostruki logor Jasenovac, od države. Tu se ne radi niti o slobodi na drugačije mišljenje niti o, za sada još bezazlenim, glupostima poput one da je Zemlja ravna ploča. I širitelj te ‘istine’, Elvis Duspara, inače javni promotor ustaštva i NDH, iznosi svoje argumente u debeloj knjizi ‘Krug zemaljski’. Kraj bezbrojnih dokaza o pravom karakteru Jasenovca, kraj likvidacije svih logorašica i svih logoraša zadnjih dana logora, kraj stotina i tisuća svjedočenja i priča ljudi koji su izgubili rođake, neki i cijele porodice u Jasenovcu, kraj brojnih detaljnih i poštenih istraživanje koja su do sada dala preko 83.000 imena ljudi ubijenih u Jasenovcu, dokazati da je sve to jedna velika zavjera, da se sve to nije dogodilo, bilo bi ravno dokazu da je Zemlja ravna ploča’, navodi se u saopćenju koje potpisuje Zoran Pusić, predsjednik Lige.

 

‘Da HRT promovira takve neistine i falsifikate porazno je za tu ustanovu, porazno je za Vladu RH koja nema snage da hrvatsko društvo zaštiti od pogubnog utjecaja relativizacije pa i negiranja zločinačkog karaktera režima koji je Jasenovac i druge ustaške logore stvorio i, dosljedno, najporaznije se može pokazati za hrvatsko društvo danas. Tu se radi o pomanjkanju minimuma društvene odgovornosti kod ustanove koja ima ogroman utjecaj na formiranje javnog mnijenja. Koja širenjem ovakvih ‘alternativnih činjenica’, zapravo prijesnih laži, čini društvo, naročito mlade, još ranjivijim i neotpornijim na ideje koje su do Jasenovca dovele’, zaključuju iz Lige.

 

Nakon što se HRT ogradio od gostovanja Vukića te izbrisao snimku emisije sa svojih internetskih stranica, građanska inicijativa Ivo Pilar za ponedjeljak u 14 i 30 sati najavila je prosvjed pred javnom medijskom kućom. U pozivu na prosvjed naveli su da je riječ o napadima na Igora Vukića i Karolinu Vidović Krišto koji su ‘protudržavni jer idu suprotno od pozicije hrvatske vlade, protuznanstveni jer ciljaju na zabranu istraživanja i slobode govora te protuljudski jer se suprotstavljaju dijalogu, istini, toleranciji i pomirenju’.

Prosvjed bi se trebao održati pola sata prije početka sjednice Programskog vijeća HRT-a, a svoj su dolazak najavili Ivan Zvonimir Čičak iz HHO-a i član saborskog odbora za medije te jedan od vođa šatoraških prosvjeda Đuro Glogoški.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites
On 2.6.2018. at 21:30, Милан Ракић рече

da je Jasenovac bio radni logor, a ne logor smrti, te da biti zatočenik u Jasenovcu i nije bilo toliko strašno.

 

On 2.6.2018. at 21:30, Милан Ракић рече

Dodao je i kako je logorašima rečeno da će za bijeg jednoga biti ''strijeljano deset njegovih prijatelja'' iz logora

Очигледно је човек стручњак коме треба веровати, не знам шта се сви буне...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


  • Сличан садржај

    • Од Драгана Милошевић,
      Kako se prenosi, učenik je najpre sedištem od bicikla udario direktora u glavu, a potom ga još nekoliko puta udario.
       
      Direktor je poslat na pregled u ambulantu Hitne pomoći, gde će lekari utvrditi težinu povreda.
      Policija je obaveštena o slučaju, a prema nezvaničnim saznanjima, reč je o učeniku koji je i ranije pravio probleme u toj školi.
      izvor
    • Од Милан Ракић,
      „Gledajmo se u oči“ – naslov je knjige vladike Grigorija (Durića) u izdanju Vukotić Media (priređivači Danijela Jelić I Milojko Božović). Knjiga je koncipirana tako što u prvom delu vladika Grigorije odgovara na brojna pitanja priređivača knjige dok su, u drugom delu autorski tekstovi i besede izgovorene u raznim prilikama samog vladike Grigorija. U dogovoru sa izdavačem Danas donosi dva odlomka iz ove knjige. Izbor I oprema teksta redakcijski. Knjiga se može poručiti na ekskluziv @vukoticmedia.rs ili telefonom 011/3348516, Hilandarska 32/3.
      U maju 2019. održan je Sabor Srpske pravoslavne crkve, na kojem se raspravljalo o Kosovu i Metohiji.

      Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je – na svoj zahtev ili poziv patrijarha Irineja i vas vladika, ostalo je pomalo nejasno – došao u Patrijaršiju i obratio vam se, kako je zvanično rečeno, želeći da vas upozna s trenutnim stanjem u vezi s pregovorima oko statusa Kosova. Šta je on tada rekao? Šta ste Vi njemu rekli? Da li je bilo teških reči? Da li je došlo do približavanja ili udaljavanja stavova između predsednika i vladika? – Još tokom susreta u Žiči, a koji je prethodio zasjedanju u Beogradu, pokušao sam da predočim patrijarhu da će dolazak predsjednika Vučića samo još više produbiti postojeće podjele u našem društvu, pa i u samom Saboru. A svaka nova podjela vodi ka još izraženijoj atrofiji demokratije. Mnogo episkopa je bilo protiv prijedloga da se sastanemo s predsjednikom na zvaničnom nivou, dok je, s druge strane, na tom susretu uporno insistirano uz obrazloženje da će nam predsjednik Vučić reći o Kosovu nešto što nismo čuli do tada, a što je veoma važno.
      Od početka sam sumnjao da ćemo čuti nešto novo, što se, na koncu, i pokazalo opravdanim. Bez saglasnosti Sabora, to jest bez glasanja, progurana je ideja da predsjednik ipak dođe. Međutim, ne na Sabor, nego pred nas, vladike, s kojima se sastao u jednoj prostoriji u Patrijaršiji.
      Predsjednik Vučić bio je sve vrijeme, blago rečeno, neprijatan prema vladici raško-prizrenskom Teodosiju, kojem je, između ostalog, zamjerao to što posjeduje kosovska dokumenta. Reagovao sam na predsjednikov prigovor, rekavši da pomenuta zamjerka uopšte nema smisla, dok je vladika Teodosije odgovorio da predsjednikovi poslanici sa Srpske liste takođe imaju kosovska lična dokumenta, a da ih on sam ima zato što mora da se kreće po Kosovu, dodavši i to da obaveza posjedovanja kosovskih dokumenata proističe iz Briselskog i drugih sporazuma, koje je potpisala vlast u Srbiji.
      Na kraju se ispostavilo da dolazak predsjednika Vučića uistinu nije urodio plodom, niti je rezultirao novim uvidima u vezi s Kosovom i Metohijom, ali je zato doprinio tome da predsjednik prilikom svoga boravka u Patrijaršiji nekoliko vladika označi kao svoje protivnike, među kojima sam bio i sam. On je tom prilikom, osim s episkopom Joanikijem, raspravljao nešto malo s mitropolitom crnogorsko-primorskim Amfilohijem i sa mnom.
      Kada su poslije tog susreta Nikola Selaković i predsjednik Vučić javno počeli da tumače šta se dešavalo na pomenutom sastanku, odlučio sam da se oglasim i ja i otvoreno kažem da tokom tog susreta ništa novo nije rečeno, niti predstavljeno. Nakon toga je započela medijska hajka na vladiku Teodosija i mene, koji smo čitav mjesec razvlačeni po naslovnicama žute štampe. Nisam se mnogo uzrujavao zbog toga, jer znam iz ranijeg iskustva kako to funkcioniše.
      Na mene takvi napisi nemaju uticaja, ali vjerovatno imaju na glasače u Srbiji. Režiser kojeg veoma volim i cijenim, Andrej Tarkovski, zapazio je jednom prilikom da u naše vrijeme ljudi neće biti razapinjani na krst, nego u novinama, u medijima, te da svi oni koji pokušavaju da govore istinu moraju biti spremni na taj krst.
      Da li, naročito posle ovih zbivanja, mislite da bi odnos države i Crkve trebalo zakonski urediti na potpuno novim osnovama? Ranije ste to tražili? – U kontekstu pomenutog događaja, smatram da je došlo krajnje vrijeme da napravimo nove osnove za odnose države i Crkve, što je trebalo uraditi još devedesetih godina prošlog vijeka. Važno je da Crkva i država budu odvojene, tačnije, da se zakonski utvrdi kako i jedna i druga strana treba da se ponašaju i koje su im nadležnosti. Nije moguće poreći istorijsku ulogu Crkve u izgradnji državnog i nacionalnog identiteta srpskog naroda, ali Crkva ne može da se svede na to, niti je to njena jedina uloga, jer bi na taj način ona prestala da bude Crkva. Crkva, između ostalog, treba da bude korektiv, treba da ima proročki glas, što znači da treba da ukazuje na društvene i sve ostale anomalije, koliko god to bilo bolno i za nju i za državu. Stiče se utisak da je, nasuprot tome, sada sve svedeno na nastojanje da se po svaku cijenu uspostavi harmonija u odnosima Crkve i države, ali da se ta harmonija svede u prvom redu na princip „ne diramo vas, ne dirajte nas“, a to nipošto nije odnos koji donosi dobre plodove. Plodotvoran odnos bi podrazumijevao da država može korigovati Crkvu, ukazujući joj na njena zemaljska zastranjenja i poštovanje pozitivnih zakona koji važe za sve, a da istovremeno Crkva može korigovati državu podsjećajući je, pored ostalog, da njeni glavni predstavnici nisu iznad zakona koje su sami donijeli. Ako ne postoji ovakav uzajamni odnos, onda je posrijedi totalitarizam.
      Mnogo puta ste pitani o Vučiću, davali ste različite odgovore, pisali ste na tu temu… Kako biste okarakterisali njega i period njegove vladavine? – Da ne bi bilo nesporazuma, odmah na početku ću reći da nemam ništa lično protiv Aleksandra Vučića. Međutim, nikad nisam bio u saglasnosti s ideologijom koju je zastupao 90-ih, kao ni s ovom koju zastupa sada. Prije svega zato što se zalažem za demokratiju u kojoj je moguće imati drugačija mišljenja i iznositi različite stavove, naročito one koji su oprečni stavovima vlasti, a da zbog toga ne trpite posljedice. Drugim riječima, smatram da je sloboda veoma važna, to jest važno je pravo onog drugog da govori i da razmišlja, a da pritom zbog toga ne bude kažnjen. A ako pak onaj drugi ima dobre argumente, onda sloboda koju pominjem podrazumijeva i to da se ti argumenti uvažavaju. Stoga sadašnje stanje u Srbiji doživljavam kao veliku krizu u kojoj dolazi do konstantnog urušavanja države, i to na različitim nivoima, čak i na ekonomskom, iako se uporno tvrdi da ekonomija cvjeta. Uprkos takvim izjavama, ne primjećujem da život ljudi u Srbiji napreduje nabolje. Ono što me najviše zabrinjava jeste to što toliko građana napušta zemlju, i to vrijedni i sposobni ljudi, uz to nerijetko i istinske patriote. Oni koji su već podigli djecu, koji su cijeli život ulagali u tu zemlju i imali namjeru da u njoj ostanu – sada, u zrelim godinama, kada već zalaze u treće doba, pakuju kofere i odlaze u inostranstvo. Ne može me niko ubijediti da je nekome drago da se zaputi u neizvjesnost, u nepoznato, i da život započne od nule. Nedavno sam čuo jedno razmišljanje koje mi se učinilo veoma smislenim. Naime, jedan čovjek iz Hanovera mi je rekao kako su „nekada ljudi išli trbuhom za kruhom, a sada idu razumom za dostojanstvom“. Ova rečenica udara tamo gdje je najbolnije i podstiče nas na razmišljanje, a naročito bi trebalo da aktuelnu vlast i njenu opoziciju podstakne na promišljanje o razlozima migracije i tome kako ih je moguće zaustaviti.
      Spomenuli ste upravo opoziciju u Srbiji. Vaš kritički stav prema vlastima jasan je i argumentovan, možete li nam, međutim, nešto više reći o tome kako ocenjujete delovanje opozicije? – Pomenuo bih suvisle riječi jednog svog poznanika, iskusnog gospodina od 90 godina, a koji je proveo čitav svoj život u Londonu i Ženevi, baveći se ozbiljnim poslovima. Kada sam nedavno razgovarao s njim, bio je u bolesničkoj postelji. Otvorio mi je oči jednom rečenicom kojom bih sada i sam htio da otvorim oči vođama opozicije, među kojima ima i onih koje lično poznajem. Ta rečenica glasi: „Lošu vlast na tom mjestu uvijek drži loša opozicija“. Naravno, udio odgovornosti koji snosi opozicija za loše stanje u državi nije isti kao onaj koji snosi vlast, ali svakako jeste znatan. S tom činjenicom, uistinu, moramo da se suočimo. Opozicija, naime, ne može biti bilo kakva – na primjer, opozicija puna kalkulacija ili opozicija koja ne zna šta hoće. Ne može biti dobra ona opozicija koja čeka da Vučić nešto potpiše u vezi s Kosovom, pa da na tome temelji svoj trijumf. Opozicija mora da bude beskompromisna, iskrena, takva da građani Srbije mogu da kažu: „Ovi ljudi će nam pružiti slobodu i dostojanstvo“. Ne smijemo takođe zaboraviti ni to da uloga nas kao hrišćana nije da nekog srušimo, nego da budemo spremni da se žrtvujemo, te da naša žrtva otkrije prevaru i falsifikat. Slabost srbijanske opozicije leži upravo u nedostatku pomenutih kvaliteta. Opoziciji ne smije da bude cilj da sruši vlast, a potom da radi to isto što je radila prethodna vlast – opoziciji treba da bude cilj da smijeni jedan sistem kako bi uspostavila zajednicu u kojoj svaki čovjek ima pravo na dostojanstvo i slobodu mišljenja. Vjerujem da u opoziciji ima ljudi koji su u stanju to da učine.
      Treba, isto tako, iskreno priznati da ne možemo reći da Aleksandar Vučić nije sposoban čovjek, da je neko ko nije radio na sebi. Ali ne možemo reći, između ostalog, ni to da on ne razapinje ljude po medijima na bezobziran način. Za mene, kao episkopa u NJemačkoj, to možda i nije toliko važno. Ali za nekoga ko je episkop u Beogradu, u Šumadiji, u Kraljevu, u Valjevu, to bi i te kako trebalo da bude važno.
      Zašto je neophodan ekumenski dijalog? Jedna od najznačajnijih činjenica koje se tiču Crkve 20. vijeka je ekumenski pokret. NJegov značaj se ogleda u tome što su u njega sada aktivno uključene sve hrišćanske Crkve kako bi prevladale podjele prošlosti i ponovo uspostavile jedinstvo hrišćanske Crkve. Svidjelo se to nama ili ne, u ekumenskom pokretu prednjačili su protestanti (već od početka 19. vijeka). U Katoličkoj crkvi ekumenizam je polako sazrijevao da bi se svom silinom projavio poslije Drugog vatikanskog sabora. Kod pravoslavnih to ide najsporije, ali zahvaljujući izuzetnim naporima nekih istaknutih teologa i pastira Crkve (da pomenem samo oca Georgija Florovskog i vladiku Nikolaja) i mi polako hvatamo korak sa drugim Crkvama.
      I dok se prva generacija pravoslavnih teologa i jeraraha sa puno entuzijazma angažovali u ekumenskom pokretu, njihovi nastavljači nemaju više njihovog žara. Oni odnose sa nepravoslavnima održavaju uglavnom mehanički i bez istinske želje da razumiju sagovornike i njihove argumente, držeći da je Božija milost izlivena samo na njih i da sa ostalima mogu imati odnos jedino ako se svi drugi saobraze njihovim rasudama i pred-rasudama.
      Ne pretendujemo da tačno znamo kojim putem treba da ide ekumenski dijalog, ali se slažemo sa Kongarom kojim putevima ne smije da ide: 1) putem povratka svih u okrilje Pravoslavne (Kongar bi rekao Katoličke) crkve, i 2) odgađanjem jedinstva među hrišćanima do eshatona (izgovarajući se da će eventualno jedinstvo hrišćana biti čudo koje će Bog učiniti na svršetku vremena). Prvi put je put isključivosti i integrizma, a drugi put je bjekstvo od istorijskog zadatka i projava ekumenskog pesimizma i vječnog odlaganja pod poznatim izgovorom da baš „sada nije vrijeme“.
      Dakle, ekumenskog dijaloga mora biti ako smo kao pravoslavni hrišćani uopšte odgovorni ne samo za sebe nego i za druge. Naravno, ključno pitanje ostaje: do koje granice zajedništvo može podnijeti različitost. Ali upravo zato potreban je iskren i odgovoran dijalog, prije svega sa katolicima ali i sa ostalim hrišćanima, a ne stav umišljenosti i snishodljivog ophođenja prema svima koji nisu pravoslavni.
      No, ako se odustajanje od dijaloga ili fingiranje dijaloga bez iskrenog i bratskog pristupa pravda strahom od antiekumenista koji bi mogli izazvati eventualni raskol, onda se čovjek pita da li je moguće da se ovakvi argumenti ozbiljno zastupaju. Da li je moguće odustati od borbe za uspostavljanje ponovnog jedinstva Hristove crkve zbog toga što bi neki ostrašćeni fanatici (a ostrastio ih je neodgovorni pristup naše Crkve prema tom pitanju) mogli da se pobune protiv toga? Ili da čak istupe iz Crkve koja traga za jedinstvom.
      Na ta retorička pitanja dovoljno je odgovoriti samo ovo: da su drevni oci Crkve (na koje se tako često pozivamo, a tako malo ugledamo) na način današnjih zastrašenih jeraraha prilazili problemima sa kojima su bili suočeni, oni ni jedan jedini ne bi riješili. Da su oci odustajali od suočavanja sa izazovima svoga vremena (kao što je izazov našeg vremena ekumenizam) zato što se to ponekim ostrašćenim fanaticima nije činilo prihvatljivim, ne samo što bi postupili nezrelo i neodgovorno, nego istorija Crkve ne bi ni postojala. Svaki njen novi korak bio bi onemogućen strahom od terora crkvenih ekstremista koji u svim vremenima kao korov pokušavaju da uguše plemenite biljke u crkvenoj bašti.
      Ako ove uprkos njima ipak uspijevaju, to je zato što su oci Crkve povlačili hrabre i odlučne poteze a nisu se skrivali i bježali od onih kojima je jedinstvo Crkve Hristove toliko mrsko da ne štede truda da ga na svaki način spriječe.
      Što se tiče nas čije eparhije zahvataju i prostore koji nisu tradicionalno pravoslavni, ali na kojima i pravoslavni žive kao manjina, nama je kristalno jasno da je dijalog sa nepravoslavnima ne samo poželjan, nego i nužan.
      Da bi živjeli normalnim životom, pravoslavni i u sredinama u kojima su manjina moraju biti integrisani u društvo u kojem se nalaze, a da bi se ta integracija odvijala na dostojanstven način, paralelno sa njom mora se odvijati i dijalog crkava (npr. pravoslavne i katoličke) koji će, što više odmiče, i jednoj i drugoj strani pokazivati da među njima ima neuporedivo više sličnosti nego razlika i još manje suprotnosti i isključivosti, a time i manje razloga za netrpeljivost i neprijateljstvo.
      Odustajanje od iskrenog i odgovornog dijaloga u takvim (a po mom mišljenju i u svim drugim) sredinama, značilo bi prepustiti sopstvene vjernike predrasudama onog drugog (ali i njihovim vjerskim fanaticima – jer od njih nijedna Crkva nažalost nije slobodna). A od tog drugog, kao manjinska zajednica, pravoslavni u tim sredinama na kraju krajeva egzistencijalno zavise.
      Zato mi, kako iz teoloških uvjerenja, tako i iz pastirskog odgovornog staranja, nećemo odustati od trezvenog dijaloga sa katolicima i drugim hrišćanima u nadi da će nas na tom putu uvijek rukovoditi Božija milost i njegovo bezgranično čovjekoljublje koje sve ljude dobre volje podjednako grli i miluje.

       
    • Од Bernard,
      5. maj 1945: Prva slovenska vlada?
      Partijski mitologija: 5. maja 1945 je bila v Ajdovščini ustanovljena prva slovenska vlada v zgodovini, ki jo je vodil Boris Kidrič, ob Edvardu Kardelju vodilni slovenski komunist.
      9. maj 1945: Dan zmage?
      Partijska mitologija: 9. maja 1945 je kapitulirala nacistična Nemčija. To je dan zmage.

Све поруке на форуму, осим званичних саопштења Српске Православне Цркве, су искључиво лична мишљења чланова форума 'Живе Речи Утехе' и уредништво не сноси никакву материјалну и кривичну одговорност услед погрешних информација. Објављивање информација са сајта у некомерцијалне сврхе могуће је само уз навођење URL адресе дискусије. За све друге видове дистрибуције потребно је имати изричиту дозволу администратора Поука.орг и/или аутора порука.  Коментари се на сајту Поуке.орг објављују у реалном времену и Администрација се не може сматрати одговорним за написано.  Забрањен је говор мржње, псовање, вређање и клеветање. Такав садржај ће бити избрисан чим буде примећен, а аутори могу бити пријављени надлежним институцијама. Чланови имају опцију пријављивања недоличних порука, те непримерен садржај могу пријавити Администрацији. Такође, ако имате проблема са регистрацијом или заборављеном шифром за сајтове Поуке.орг и Црква.нет, пошаљите нам поруку у контакт форми да Вам помогнемо у решавању проблема.

×
×
  • Create New...