Jump to content

Hrvatski biskupi izabrali novog ravnatelja i glavnog urednika Hrvatske katoličke mreže

Оцени ову тему


Recommended Posts

Hrvatski biskupi izabrali novog ravnatelja i glavnog urednika Hrvatske katoličke mreže: To su vlč. Fabijan Svalina i Siniša Kovačić

 

“Zahvaljujem dragom Bogu na milosti, darovima i talentima kojima me je nagradio”, rekao je Siniša Kovačić za portal Direktno

iPiccy-collage-7.jpg?zoom=1.5&fit=800%2C

Foto: Facebook, Pixsell

Na izvanrednom plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, koje je održano u ponedjeljak 22. siječnja, biskupi su za ravnatelja Hrvatske katoličke mreže izabrali mons. Fabijana Svalinu, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije i ravnatelja Hrvatskog Caritasa.

Na istom su zasjedanju biskupi za glavnog urednika Hrvatske katoličke mreže izabrali Sinišu Kovačića.

Siniša Kovačić rođen je u Koprivnici 1977. godine. Oženjen je i otac jednog djeteta. Završio je studij novinarstva na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Polaznik je doktorskoga studija komunikologije u Mostaru. Kao mladi novinar radio je na radiju, pisao kolumne u novinama, a na HRT-u djeluje od 1996. kao novinar, reporter, urednik, koordinator i komentator. Tijekom 2016. bio je v.d. glavnog ravnatelja HRT-a.

Više godina kao vanjski suradnik predaje novinarstvo na više fakulteta i visokih učilišta. U nastavnom je zvanju predavača i višeg asistenta. Jedan je od utemeljitelja i bio je prvi predsjednik udruge Hrvatski novinari i publicisti.

“Kao katolik i vjernik te profesionalac s velikim novinarskim iskustvom radujem se razvijanju Hrvatske katoličke mreže…Duboko svjestan svoje odluke, zahvaljujem svim gledateljima na pozornosti, a dragom Bogu na milosti, darovima i talentima kojima me je nagradio”, rekao je Siniša Kovačić za portal Direktno.

Hrvatska katolička mreža novi je medijski projekt Hrvatske biskupske konferencije koji će spojiti Hrvatski katolički radio, Infomativnu katoličku agenciju i nove digitalne medije.

Bitno.net


View full Странице

Линк до поруке
Подели на овим сајтовима

  

Ček da vidimo kako će ovo promicanje prokomentirati don Drago

Линк до поруке
Подели на овим сајтовима
пре 3 минута, Trifke рече

Zanima me kakve ova tema ima veze sa duhovnim zivotom nase crkve? :scratch_head:

Nedostatnost softvera. Vest kija se emituje na naslovnoj strani, automatski se kešira na Forum kao tema u podforumu koji si naveo

Линк до поруке
Подели на овим сајтовима
1 hour ago, Trifke рече

Zanima me kakve ova tema ima veze sa duhovnim zivotom nase crkve? :scratch_head:

Како нема! Видиш да Сарагуда пита ко управља сајтовима и ђе су паре. 12:smeha:12:smeha:12:smeha:

Линк до поруке
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу

  • Сличан садржај

    • Од JESSY,
      Društvenim mrežama deli se objava ratnog vojnog invalida Novice Kostića iz Vlasotinca, koji je kao pripadnik JNA ranjen u Karlovcu nakon samo pet dana ratovanja, a koji je od ratnog veterana iz Hrvatske na poklon dobio protezu za stopalo, nakon što sedam godina nije uspevao da zameni staru koja se raspala.
        Kostić je već dugi niz godina angažovan kao mirovni aktivista preko neprofitne organizacije Centar za nenasilnu akciju koja okuplja ratne veterane iz Armije BiH, Vojske Republike Srpske Krajine, hrvatske vojske i Vojske Jugoslavije. Od 2008. organizuju zajedničke posete mestima stradanja civila i vojnika u ratu koji se 90-ih vodio na prostoru bivše Jugoslavije i učestvuju na komemoracijama stradalih koje organizuju lokalne i državne vlasti.
      Živi na jugu Srbije, u Vlasotincu, gde je predsednik udruženja ratnih vojnih invalida, pišu zagrebačka 24sata. Nakon što je objavio da sedam godina nosi istu protezu s raspadnutim stopalom i da nema pravo na novu, iznenadio ga je paket koji mu je iz Hrvatske stigao preko Mađarske.
      Naime, ratni veteran iz Hrvatske poslao mu je oblogu stopala za levu protezu C41 koju je, kako je napisao, teško nabaviti i nije jeftina. Uz nju je stiglo i pismo.
      - Pismo koje je bilo unutra je bilo jako jako dirljivog sadržaja s puno topline, empatije i solidarnosti, čovek pojašnjava da smo mi samo ljudi i da smo u istim problemima, kao da nam taj prokleti rat nikome ništa dobrog nije doneo. Taj moj bivši neprijatelj, a sada već duže vreme prijatelj kaže da me je od momenta upoznavanja prihvatio kao prijatelja i brata - napisao je Novica.
      Novica Kostić, FOTO: Facebook/Printscreen Autor pisma zamolio ga je da ostane anoniman jer ne želi da ga sredina u kojoj živi, proziva. Iako nije ranjen u ratu, preko kolega je pronašao deo proteze koji je Kostiću bio potreban.
      - Šta ovde dodati, što reći osim da je ovo možda jedna snažna poruka ostalima, posebno političarima, da ako mi koji smo direktno pucali jedni na druge možemo razgovarati i prihvatiti jedni druge, zašto je to njima problem, što ih sprečava u tome? Znam da će ovo svako gledati iz svog ugla, ali priznaćete, o ovome treba razmišljati posebno kada su u pitanju obični ljudi, ljudi koji sve u društvu pa i rat, iznesu na svojim leđima - zaključuje Novica.
       
      https://direktno.rs/zivot/295311/vojni-invalid-iz-srbije-dobio-protezu-od-veterana-iz-hrvatske.html
       
    • Од Vasilije.,
      Poslednjih nekoliko nedelja sam drastično skresao svoje prisustvo na internetu. Obrisao sam nalog na Reddit-u i na Facebook-u (drugi po redu). Ostali su mi je još samo Instagram (uglavnom zbog powerlifting drugara i još nekih bitnih kontakata) i Linkedin zbog ponuda za posao.
      Mreža koju sam napustio prvu, pre ove dve pomenute bila je Twitter. Nedavno sam bacio pogled šta se tamo radi i sada vidim koliko je to dobra odluka. U pitanju je mreža na kojoj se ljudi banuju zbog misgendering-a trans osoba, a promocija pedofilije se odobrava (MAPs - minor attracted people, paedosexuals...).
      Od javnih ličnosti se zahteva da kao kakvu mantru ponavljaju odobrene, propisane BLM slogane i kada zbog toga izgube na stotine ili čak hiljade pratilaca, kreće pljuvačina po ljudima koji su ih tiho kliknuli na unfollow.
      Obesne rulje samozvanih antifašista maltretiraju ljude čiji im se postovi ne sviđaju i histerišu njihovim poslodavcima da ih zbog pomenutih postova otpuste. Balavci od 20 i nešto godina, bez dana radnog staža, našli su način kako da unište ljude sa karijerama, koji su nešto postigli.
      Među pomenutima se najviše ističu trans aktivisti kojima su meta svi koji se ne slažu sa njihovim suludim doktrinama.
      Facebook je kudikamo bolji, ali sam shvatio da više nije vredan moje pažnje, niti vremena.
      Shvatio sam da dosta toga kod sebe moram da promenim da ne bih bio digitalni zombi. Da prestanem da posežem za internetom kada mi je dosadno, da mi slušalice u ušima ne budu pravilo, nego da ih stavim ako baš želim nešto da slušam i da tome nečemu posvetim pažnju i da se prilikom vožnje u prevozu malo više bavim svojim okruženjem, a ne nasumičnim rovarenjem po internetu.
      Da li ste i vi osetili potrebu da obnovite svoju pažnju da bude kakva je bila u vreme pre društvenih mreža?
    • Од александар живаљев,
      TVRTKO JAKOVINA: Stepinac je bio klasičan vojnik Pia XII što današnji hrvatski biskupi nisu papi Franji
        ShareTweetGoogle++ Odnosi Vatikana s Jugoslavijom, posebno stav Svete Stolice prema područjima koja su nekad bila talijanska, nakon 1945. ušla u Jugoslaviju, a danas pripadaju Hrvatskoj, silno je interesantan i u sada dostupnim dokumentima sigurno nešto ima o toj temi. Ne vjerujem da će to u Hrvatskoj biti ugodna priča za one koji bi pod svaku cijenu rehabilitirali Pacellija
      Od prije dva tjedna, istraživači zainteresirani za pontifikat pape Pija XII imaju u vatikanskom Apostolskom arhivu pristup dokumentima vezanim za to razdoblje između 1939. i 1958. Papa Franjo prošle godine je, u skladu sa svojim stavom još iz vremena kada je bio nadbiskup Buenos Airesa, donio odluku o otvaranju arhiva o njegovom prethodniku, kojem se zamjera što nije reagirao na holokaust i općenito izostanak osude njemačkog nacističkog režima.
      Ta je pasivnost Eugeniju Pacelliju priskrbila čak i naziv Hitlerov papa. Stoga nije iznenađenje da su povjesničari, koji su se od listopada mogli prijavljivati, popunili već sve termine u arhivu do srpnja ove godine. Ti su dokumenti, zbog toga što se pontifikat Pije XII preklapao i s četverogodišnjim trajanjem NDH, zanimljivi i Hrvatima.
      Povjesničar Tvrtko Jakovina procjenjuje da se među njima neće pronaći ništa prekretničkog karaktera, ali svejedno važnom smatra odluku pape Franje.
      Prevelika šutnja
      – On je tu dokumentaciju učinio dostupnom i prije nego što je prošlo 70 godina od Pacellijeve smrti, imajući pretpostavljam na umu veliki interes javnosti, i taj je njegov potez važan za komunikaciju Vatikana sa svijetom, židovsku zajednicu i za znanstvenike. To je nesumnjivo dobra stvar, a još bi bolje bilo kad bi ovaj papu slijedile i pojedine katoličke crkve kojima je on nadređen, kako bi i one napravile nešto slično. Arhiv Katoličke crkve u Zagrebu sigurno spada među najzatvorenije.
      Mi vjerojatno, na temelju drugih arhiva ili izjava svjedoka, znamo puno toga što se nalazi u dokumentaciji koja je od 2. ožujka otvorena istraživačima, ali bit će zanimljivo saznati određene nijanse, što su papa Pio XII i njegovi suradnici zaista mislili u nekim konkretnim situacijama. Makar, revolucionarnih, spektakularnih otkrića neće biti. Vrlo je malo moguće da će ovi dokumenti otkriti da je rijeka tekla jednim sasvim drugim koritom nego što se to godinama vjerovalo.
      Za pretpostaviti je da se papa Franjo ne bi odlučio na ovakvu što kad bi iz toga moglo proizaći nešto uistinu štetno za Vatikan i uzdrmati samu Katoličku crkvu.
      – U tom se kontekstu onda može posumnjati da je netko u ovih šezdesetak godina nakon Pacellijeve smrti najdelikatnije dokumente već izlučio iz tog arhiva. Ne bi to bilo čudno, događa se to i u mnogim civilnim arhivima. Naravno, možda u ovom slučaju nije dirano ništa. Instituciji koja se poziva na Božju riječ valjda bi istina trebala biti najsvetija.
      Zašto je papa Pio XII toliko kontroverzan?
      – Zato što je bio papa u vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je stradalo 60 milijuna ljudi, a on je do završetka svog pontifikata tvrdokorno provodio politike koje su bile norma u Vatikanu. Zadržao je srednjovjekovne obrasce ponašanja, titule, način oblačenja, protokole. Nadalje, njegova istočna politika faktično nije postojala, papa Pio XII i Crkva prepoznavali su isključivo katolike, dijaloga s pravoslavnima, kojeg je danas dio i proces kanonizacije kardinala Stepinca, nije bilo. Promijenilo se to tek s njegovim odlaskom, s Drugim vatikanskim koncilom. Papa takvog svjetonazora, koji je toliko zazirao od svega što se događalo u Sovjetskom savezu i marksizma generalno, ostao je više u strahu od Istoka, od komunizma, nego od Hitlerove Njemačke. I to je bio razlog njegove šutnje. Nisu bitni pojedinačni slučajevi spašavanja Židova, kakvih je bilo i kod Stepinca, nego je li crkvena institucija, poput civilnih vlasti nekih država, grmjela protiv svega što se zbivalo ili je čekala. Ta je šutnja bila prevelika.
      Nije li Pija XII ipak možda preteško nazivati Hitlerovim papom?
      – Možda jest, mogao bi se za njega naći neki blaži termin, premda je dio američkih povjesničara vrlo oštar prema Pacelliju. Ali, ponavljam, ne treba se koncentrirati samo na papu nego na čitavu instituciju u vrijeme kada je prosječno 20 tisuća ljudi dnevno stradalo. Moje je mišljenje da je ta institucija naprosto morala biti glasnija.
      Naročito zato što je bilo klerika koji su se ponašali posve suprotno poslanju za koje se tvrdi da oni inače imaju. Nadam se da ćemo iz otvorenog arhiva saznati nešto baš o ovim stvarima, je li u Vatikan netko dojavljivao o postupcima klerika o kojima govorim i kakve su bile papine reakcije na to. Recimo, Sveta Stolica nije odmah prekinula odnose s Kraljevinom Jugoslavijom i možemo pretpostaviti da je nuncij akreditiran kod njezine vlade u Londonu imao informacije o događajima na području NDH. Odjeci počinjenih zločina sigurno su došli do Svete Stolice i mogli su progovoriti. Čak i kad bi ih do ugrozilo, radili bi u skladu s dobrom koje bi Crkva trebala činiti.
      Što bi se to u ovom arhivu moglo pronaći, a ticalo bi se izravno Hrvatske?
      – Sarajevski Židov Haris Avdić Pejčić, koji je pobjegao od tamo za posljednjeg rata, studirao je kod mene, a u svom magistarskom radu analizirao je ponašanje Vatikana prema NDH, koju nisu priznali. Jedan od otvorenih izvora bile su mu vatikanske novine L’Osservatore Romano i u njima je od 1941. do 1945. broj vijesti o NDH i Nedićevoj Srbiji bio potpuno jednak. Izvještavali su o, primjerice, žetvi u Nedićevoj Srbiji, prenosili poruke jugoslavenskog kralja 1942. iz Kaira.
      Odnosi Vatikana s Jugoslavijom, posebno stav Svete Stolice prema područjima koja su nekad bila talijanska, nakon 1945. ušla u Jugoslaviju, a danas pripadaju Hrvatskoj, silno je interesantan i u sada dostupnim dokumentima sigurno nešto ima o toj temi. Ne vjerujem da će to u Hrvatskoj biti ugodna priča za one koji bi pod svaku cijenu rehabilitirali Pacellija. Kad je riječ o Stepincu, on je po mnogo čemu bio klasičan vojnik pape Pacellija, što današnji hrvatski svećenici nisu papa Franji. Stepinac se ponašao u dlaku isto kao papa Pio XII.
      Pio XII primio je Antu Pavelića, iako Vatikan nije priznao NDH.
      – Primio ga je u privatnu posjetu i Pavelić je pokopan s krunicom koju mu je papa tada darovao. Svakako bi zanimljivo bilo znati o čemu s njih dvojica razgovarali. Pavelić nikad nije službeno posjetio Vatikan, makar je to nastojao. Logična mi je ta Pacellijeva opreznost.
      Kanonizacija Stepinca tretira se u Hrvatskoj kao jako važna stvar, bi li dokumenti o pontifikatu Pije XII mogli ubrzati ili još više usporiti, čak prekinuti zaj proces?
      – Moći ćemo, nadam se, vidjete što je Stepinac javljao u Vatikan i od koga je drugog papa još dobivao informacije o stanju u NDH. S tim u vezi, zanimljiva je uloga biskupa u Beogradu za vrijeme Drugog svjetskog rata, on je sigurno imao saznanja o događanjima u NDH, ona za Vatikan nisu mogla biti tajna. Ali, nešto dramatično novo o ulozi Stepincu u NDH nećemo doznati, mi o tome praktično sve znamo. Znamo u kakvim je odnosima on bio sa šefom te države i kako se ponašao ukupan katolički kler u NDH. Sam proces kanonizacije dio je istočne politike Vatikana, papa Franje, i nije hrvatska priča. Stepinac kao svetac nije pitanje odnosa Vatikana i Zagreba ili Katoličke crkve u Hrvatskoj nego odnosa Vatikana i ostatka kršćanskog svijeta, koji bi trebao imati sveca kojeg će kao svetog prihvaćati svi kršćani, kojeg će svi moći jednako cijeniti kao mučenika i svetu osobu. A ne samo jedan minijaturan segment Katoličke crkve. Stepinčeva kanonozacija nije povezana s povijesnim istraživanjima.
      No, ne slažem se s povjesničarima koji govore da je proces istraživanja Stepinčevog života, njegovih čuda, okončan, teško to može biti tako ako tek sada dobivamo na raspolaganje milijune stranice novih materijala o papi koji je bio kardinalov istovremenik. Ne vjerujem u Stepinčeva čuda koja je on navodno činio i ne fokusiram se na njegovu kanonizaciju, ali povjesničari će o njemu imati što za reći i za toliko godina koliko je do sada proteklo od njegove smrti.
      U pitanju je drukčiji tip procesa. Problem je hrvatske desnice da ne mogu pronaći nekomuniste koji su se borili protiv NDH, jer Stepinac to sigurno nije. Što se kanonizacije tiče, zadaća hrvatske Crkve, pa i hrvatske politike koja se u to petlja, bila bi objasniti u kojem se kontekstu ona odvija, što je istočna politika Vatikana, sama logika kršćanstva. O dijalogu s pravoslavnim i židovskim svijetom trebalo bi se razgovarati u Hrvatskoj, ali to nije lako ako vam je pogled sužen na ono što se vidi sa Sljemena.

      Izvor: Novi list, Foto: YouTube
    • Од Жељко,
      Porfirije želi postati patrijarhom, ali na putu mu stoji glavni mentor: Detalji previranja u SPC-u
      Autor: dnevno.hr Petak, 06. prosinac 2019. u 12:31  
      Kako naš portal saznaje iz krugova bliskih SPC-u dok bački biskup Irinej Bulović posjećuje Rusiju, ne bi li javnosti, posebice Andrićevom vijencu u Beogradu dokazao kako uživa podršku tamošnjih crkvenih vlasti, vodu na domaćem terenu vrti prvi operativac Bulovićevih igara prijestolja, mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić. Kao dugogogišnji član Regulatornog tijela za elektronske medije, u kojem je bio zahvaljujuči bliskosti s Demokratskom strankom, Porfirije je stekao veze, ali i svladao medijske tehnologije. Neki iz tih medija, kako se hvale po Beogradu, svladali su i svakojaka znanja o njemu, no to se, kako navode, drži u ladicama za ‘ne daj Bože’.
      Nekada preko glavnog bota Željka Injca, a nekada i osobno, zagrebački mitropolit Porfirije dirigira kako da se kroz režimske tabloide provlače episkopi koji nisu po volji kruševačko-zagrebačkog klana SPC-a. Pomoću Bebe Popovića bliskog Zemunskom klanu, a preko režimskog političkog analitičara Branka Raduna, prvotno su plasirali propagandnu tezu o Nato vladikama, a onda i evolucionistima pa i naftašima raskolnicima, a radi se o svima onima koji su u SPC-u protiv Porfirija iskreirali spise navodno ruske obavještajne službe koja je samoodabrane vladike ispratila i za svakog od njih našla vezu sa službom.
      Tako Porfirije izvjesno vrijeme zabavlja dio srpske javnosti pričama koje bi trebale prikriti puč u Crkvi i na Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu čiji su glavni izvođači upravo on i bački biskup Irinej. Manipulacijom srpskog patrijarha od strane dvojca Bulović-Porfirije nije došlo do sazivanja Sabora iako su ih na to obvezivala i pravila, ali i zahtjev dvadesetak vladika-biskupa.
        Uslijed činjenice da su uzurpirali svu vlast u SPC-u i Sinodu stavili po punu kontrolu, Irinej Bulović i Porfirije Perić izvan svake kontrole urušavaju SPC koji ove godine, da ironija bude veća, slavi 800 godina samostalnosti. Branko Radun i Željko Ignac godinama su botovi Irineja Bulovića, ali i veza za sumnjive medijske operacije. Njihov je zadatak da na primitivan način kreiraju priče o bilo kome s popisa nepodobnih biskupa uz asistenciju režimskih tabloida.
      Međutim, i Ignjac i Radun znaju tko je favorit vlasti u SPC-u, zna to i Irinej Bulović, koji se ozbiljno sprema za završni obračun sa svojim čedom. Snimci koji su se posljednjih dana pojavili na Twitteru, a iz kojih se moglo čuti kako mitropolit Porfirije  svojim studentima kleveće svećenstvo i redovništvo na Kosovu i Metohiji, upozorenje su mitropolitu Porfiriju od duhovnog oca Irineja bačkog kako bi mogao proći ako se ‘preigra’ u igrama prijestolja. Irinej Bulović se predugo sprema za patrijarški tron da bi tek tako dopustio da ga u finišu ‘preigra’ onaj koga je obučavao tek za svoga Bebu Popovića.
       
      https://www.dnevno.hr/vijesti/regija/porfirije-zeli-postati-patrijarhom-ali-na-putu-mu-stoji-glavni-mentor-detalji-previranja-u-spc-1403653/
       
       
    • Од Trifke,
      Roman Catholic Churches Celebrating 'Gay Pride' Masses
      PULPITANDPEN.ORG Catholic dioceses in the United Kingdom have begun to host LGBTQ “Pride” Masses, events designed to welcome homosexuals into the church and...  
×
×
  • Креирај ново...