Jump to content

Rate this topic

Recommended Posts

Da li vam nekad dodje glave to da treba da budemo savrseni. Neki ljudi su u jednoj stvari jako dobri dok po pitanju neceg drugog potpuno zastranjuju. Mocart je na primer stvarao genijalna dela, a po pitanju veza bio na nivou deteta. Svet je pun suprotnosti. Da li ste primetili da ljudi koji su naizgled savrseni i sve rade po pravilima ne mogu mnogo uneti novina i da su pomalo dosadni ili na primer kad se trudite da sve bude savrseno bas tada ne bude, jer niste opusteni.

Bog je uvek mogao da uradi vise preko nesavrsenih, pomalo ludih... 

Share this post


Link to post
Share on other sites
пре 27 минута, Ana Bjelan рече

Da li vam nekad dodje glave to da treba da budemo savrseni. Neki ljudi su u jednoj stvari jako dobri dok po pitanju neceg drugog potpuno zastranjuju. Mocart je na primer stvarao genijalna dela, a po pitanju veza bio na nivou deteta. Svet je pun suprotnosti. Da li ste primetili da ljudi koji su naizgled savrseni i sve rade po pravilima ne mogu mnogo uneti novina i da su pomalo dosadni ili na primer kad se trudite da sve bude savrseno bas tada ne bude, jer niste opusteni.

Bog je uvek mogao da uradi vise preko nesavrsenih, pomalo ludih... 

Ми требамо да будемо савршени али не у смислу спољашности, него унутрашњости, значи "Као Отац ваш Небески". Не значи да ако сагрешимо, треба одмах паничити, очајавати или штатијазнам. Бог нас смирава и преко грешних склоности, да ми скапирамо да нисмо баш онакви како смо замислили. Треба се борити доста. Мада, ја мислим да чак и савршенство не постоји, зато што ћемо ми да се трудимо чак и у Есхатону. Увек има степеник више, увек има оно добро што смо требали да урадимо, а нисмо.
 

Share this post


Link to post
Share on other sites

ISTINITA PRIČA O MONAHU KOJI SE DO SMRTI BORIO SA ALKOHOLOM: Svi su ga osuđivali, a nisu znali za NJEGOVU BOL!

starac-pajsije-dnevne-768x502-696x455-69

Nekada je na Svetoj Gori živeo jedan monah. Svakodnevno je bio u alkoholisanom stanju i postao je uzrok sablažnjavanja hodočasnika.

Jednog dana je umro i neki vernici su, osećajući olakšanje, otišli kod vidovitog starca Pajsija Svetogorca ( kanonizovan u januaru 2015) da mu prenesu, s posebnom radošću, da je konačno rešen ovaj veliki problem.

Otac Pajsije im je odgovorio da zna za smrt monaha, jer je video ceo legion anđela koji su došli da mu preuzmu dušu. Hodočasnici su se čudili i negodovali, a neki od njih su pokušavali da objasne starcu Pajsiju o kome je reč, misleći da ih starac nije razumeo.

Starac Pajsije im je ispričao:

“Ovaj monah je rođen u Maloj Aziji, neposredno pre progona stanovništva, kada su Turci otimali svu mušku decu (tzv. danak u krvi). Da bi ga sačuvali, roditelji su ga nosili sa sobom na žetvu, a da ne bi plakao sipali bi mu malo rakije u mleko posle čega bi spavao. Zato je rastući postao alkoholičar.

Kada je odrastao, posle saveta mnogih lekara i stručnjaka da se ne treba ženiti i zasnivati porodicu posle takvog detinjstva, došao je na Svetu Goru i postao je monah. Tamo je našao jednog svetog starca i rekao mu da je alkoholičar. Starac mu je savetovao da čini pokore i molitve, i da preklinje Bogorodicu da mu pomogne smanjiti piće za jednu čašicu.

Nakon godinu dana je uspeo uz molitve i pokajanje smanjiti piće sa 20 čašica koliko je pio dnevno, na 19 čašica. Nastavio je i tokom više godina je postigao da pije samo 2 do 3 čašice dnevno, od kojih bi se ipak, s obzirom da je uvek postio ili gladovao, lako opio. “

Godinama su ga svi smatrali monahom alkoholičarom koji sablažnjava hodočasnike, ali je Bog u njemu video borca, istrajnog u borbi da smanji svoju lošu naviku. Ako ne znamo razloge i nečiji uloženi trud da bi postigao ono što želi, s kakvim pravom osuđujemo njegov pokušaj?

Izvor: opanak.net

Share this post


Link to post
Share on other sites

VJERUJTE INSTINKTU: 11 razloga zašto morate biti ‘ludi’ kako biste uspjeli u životu, poslu i ljubavi

Koliko se god uspješni ljudi razlikovali jedni od drugih, svi oni imaju jedno zajedničko obilježje: ludi su k’o šibe!

Sigurno ste već čuli kako za uspjeh morate biti malo ludi i sigurno ste tada, kao što to i sada činite,  okrenuli očima i pomislili ‘oh, kako duboko, nazovimo bolje od sebe luđacima’, ali to je zaista tako. Ludost i uspjeh su sinonimi, piše Elite Daily.
Kao dokaz toj tezi, vratimo se malo u prošlost. Nisu li tijekom povijesti sve osobe koje su otkrile ili napravile nešto novo u nekom trenutku prozvane ludima? Ernest Hemingway, Steve Jobs, Angelina Jolie, Oscar Wilde, Salvador Dali, Andy Warhol i Karl Lagerfeld – svi su oni ‘drugačiji od drugih’.
Bilo da je u pitanju ljubav, karijera, umjetnost, veze, aktivizam ili poezija, svi od navedenih ‘luđaka’ pomaknuli su granice i to ih je učinilo slavnima i uspješnima.

Ljudi moraju razmišljati drugačije i neuobičajeno kako bi mogli učiniti nešto novo, a evo što ‘lude’ ljude čini tako uspješnima.

 

1. “Luđake” baš briga što drugi ljudi misle

Ludi ljudi odavno su shvatili ono što neki od nas nikako ne mogu upamtiti: što vam prije prestane biti stalo što drugi misle, to ćete prije napredovati i biti sretni.

Kada vas ne guše očekivanja mase po pitanju što je ‘normalno’, postat ćete slobodniji i kreativniji.

 

2. Ludi ljudi ne razmišljaju konvencionalno

Većina ljudi razmišlja na način koji im je zadalo društvo. No, neki ljudi ne razmišljaju tako, nego imaju šire vidike i ne zamaraju s time što je normalno i općeprihvaćeno. To su ludi ljudi.

 

3. Ludi ljudi nisu upoznati s pravilima – ili ih jednostavno nije briga za njih

Pravila su stvorili ljudi kojima manjka mašte kako bi kontrolirali briljantne, kreativne umove.

Kako možete uživati u spontanosti nove ljubavi ako se čitavo vrijeme sputavate vremenom, protokolima, a to ne odgovoara ni vama ni vašem partneru? Kako možete stvarati kada čitavo vrijeme slijedite tuđe upute i bojite se razmišljati iznad onoga što već postoji?

 

4. Kada kažete ‘ne’, luda osoba čuje ‘izazivam te’

Pokušajte ludoj osobi reći ‘ne’ i ona će to prihvatiti kao izazov da vam dokaže kako niste u pravu.

Nije li vječna želja za preživljavanjem, odbijanje odustajanja, pronalaženje drugog načina i samopouzdanje da stanete na noge nakon što ste pali upravo ono što je potrebno kako biste postali uspješni?

 

5. Luđaci su dovoljno ludi da vjeruju u sebe

Suvremeni svijet prepun je talenata pa je život postao jedno veliko natjecanje.

Kada shvatimo koliko je svijet ogroman i koliko se ljudi bori za isti posao, istu osobu, isti dom iz snova, poželimo dići ruke i odustati.

Ipak, postoji nekolicina ljudi koji će uspjeti i ostvariti svoje snove. Ne radi se o tome da su ti ljudi talentiraniji, pametniji ili bolji od vas – radi se samo o tome da oni vjeruju kako su dovoljno jaki i posebni da dobiju što žele.

 

6. Lude ljude ne ‘koči’ strah od neuspjeha

Konstantni strah od neuspjeha najčešće je glavna ‘kočnica’ koja nam ne dozvoljava da riskiramo i napredujemo. Kada na je slomljeno srce, ne vidimo kako bismo se ikad mogli oporaviti pa se od straha od ponovnog sloma radije zaštitimo od nove ljubavi.

Ludi ljudi ne boje se pasti. Oni nesmotreno uronjavaju pod površinu na kojoj mi samo plutamo u strahu da će nas ono što je ispod povrijediti. Možda se tako štitimo od lošeg, no, nažalost, štitimo se i od dobrog.

 

7. Luđaci ne traže dozvolu

Ludi ljudi nikada ne pitaju za dozvolu. Njihov je životni moto: “Radije bih molio za oprost nego pitao za dozvolu”.

Oni to jednostavno učine. Možda će završiti u zatvoru, možda će dobiti Oscara. U svakom slučaju, strah da će upasti u nevolju ne sprečava ih da učine nešto revolucionarno.

 

8. Ludi ljudi svjetlucave su osobe posute zvjezdanom prašinom

Djeca često pokušavaju shvatiti što je to što filmske zvijezde čini ‘zvijezdama’, povezujući to sa zvijezdama na nebu i njihovim sjajem.

Kada odrastu, shvate da je to što ih čini tako uspješnima i poznatima njihova osobnost. Njihov uspjeh izravni je rezultat činjenice da se ne uklapaju.

 

9. Ludi ljudi imaju integritet

Svaki vođa neke društvene revolucije prozvan je ‘luđakom’. Lude ljude nemoguće je ušutkati kada je u pitanju istina.

 

10. Luđake vodi strast, a ne novac

Kada je novac krajnji cilj, osoba ne može daleko stići. Možda ćete ostvariti financijski uspjeh, no izgorjet ćete. Novac nije dovoljan da vas održi.

Strast će vas dovesti do većeg i boljeg usjeha nego što će želja za novcem to ikada moći.

 

11. Ludi ljudi dovoljno su ludi da vjeruju samima sebi

Luđaci vjeruju svom šestom čulu, srcu, instinktu… Svi imamo taj unutarnji ‘osjećaj’, ali rijetki od nas ga slijede.

To činimo pogrešno. Ludi ljudi vjeruju samima sebi, slijede taj osjećaj i zato su uspješni.

Izvor: alternativainformacije

Share this post


Link to post
Share on other sites

Super tema! 

To nazovi ludilo je u stvari sloboda u svemu, potpuno ne pokoravanje tudjim standardima, ne zivljenje napamet, sto vecina ljudi radi, nesto si naucio u detinjstvu i teras tako kao da je to amin, kreativni ljudi istrazuju i sebe i druge celog zivota jer svaki covek je citav kosmos u sebi.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


  • Recently Browsing   0 members

    No registered users viewing this page.

  • Similar Content

    • By Милан Ракић
      Danas bih u Beogradu trebao govoriti na jednoj debati na temu ”Ima li pomaka u crkvama prema ispravnom sjećanju”? Trebao bih istaknuti neke važne trenutke kao što je bio susret episkopa i biskupa u Požegi 17. siječnja ili međureligijska molitva za mir u Jasenovcu 2. svibnja, ali kako ću pristupiti temi a da ne naglasim kako prvaci Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj skandalozno šute usred novog vala nasilja, etnički motiviranog, bez ikakve sumnje, prema našim Srbima, našim sugrađanima?

      Trebao bih, osim toga, otići na konzultacije na Pravoslavni bogoslovski fakultet u Beogradu (gdje kanim doktorirati) a kako ću tamo govoriti o mojim motivima bez da svjedočim o sramu i stidu koji osjećam kao student koji nakon pustih decenija dolazi iz Hrvatske s tom namjerom?
      Kako ću pak pristupiti zakazanom susretu s patrijarhom Irinejem kada me bude pitao kako stoje stvari u Hrvatskoj i kada mu budem morao reći da se Srbe, opet, mlati i ubija?
      Sve ovo čemu svjedočimo, od Rijeke do Supetra, premda se nasilje događa i na drugim relacijama, vraća me onoj kolumni koncem 2013. kada sam se potpisao kao Jovo Pilsel.
      Bila je ta kolumna povod da me na proustaškim portalima nastave razvlačiti, ali sam rekao da je to minimalna cijena koja treba biti plaćena da se bude uz one koji nemaju platformu moći, uz one kojima teologiju križa nije potrebno objasniti jer je žive tijelom i dušom, iako misle da će u svakom trenu puknuti od ljudske ravnodušnosti prema njihovoj patnji i od društvene besperspektivnosti u svijetu moći i nasilja.
      Tada su se razbijale ćirilične table u Vukovaru, a ispred zagrebačke katedrale su se skupljali potpisi za referendum protiv ćirilice i prava srpske manjine.
      Ako me patrijarh srpski bude pitao: ”I, Drago, što kažu na sve ovo naša braća u hrvatskom episkopatu”, ja neću imati drugog izlaza nego da mu odgovorim: ”Ništa, oče, samo šute, sramotno šute”. I konstatirati da me ta njihova šutnja strahovito podsjeća na ”Stepinčevo ćutanje”.
      I zato, prije nego što krenem u pravcu Beograda, oprostite, ali ja ne mogu drugačije nego viknuti: ”Drago, Srbine, nemoj da ćutiš!”
      Da, Srbin sam, što je u tomu problem? I progovorit ću kada već gospoda iz HBK kolektivno i pojedinačno šute.
      Gospodin spominje mržnju u Propovijedi na gori: ”A ja vam kažem: Svaki koji se bez razloga srdi na brata svojega, bit će podvrgnut sudu” (Matej 5,22). Gospodin zapovijeda ne samo da se trebamo pomiriti sa svojim bratom prije nego što idemo pred Gospodina, već da to prvo učinimo (Matej 5,23-26).
      Dakle, pozicija mržnje je pred Bogom toliko mrska da kaže da čovjek koji mrzi hoda u tami, suprotno od svjetla (1. Ivanova 2,9. 11).
      Najgora je situacija kada čovjek nastavlja ispovijedati vjeru, ali ostaje u neprijateljstvu sa svojim bratom. Biblija izjavljuje da je takva osoba lažljivac (1. Ivanova 4,20) i da može prevariti ljude, ali ne i Boga. Koliki vjernici godinama žive i pretvaraju se da je sve u redu, da su dobro, da bi se na kraju saznalo da nisu, jer gaje neprijateljstvo (mržnju) prema drugom vjerniku?
      Djela, braćo (nad)biskupi, ona se traže, bez djela je vaša vjera mrtva. Ovako stoji u Jakovljevoj poslanici: ”14Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? 15Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje 16pa im tkogod od vas rekne: ‘Hajdete u miru, grijte se i sitite’, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? 17Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi. 18Inače, mogao bi tko reći: ‘Ti imaš vjeru, a ja imam djelâ. Pokaži mi svoju vjeru bez djelâ, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. 19Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću.’ 20Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djelâ jalova?”
      Mržnja je otrov koji nas uništava iznutra stvarajući gorčinu koja izjeda naše srce i um. Zato nam Sveto pismo govori da ne dopustimo da se ”korijen gorčine” razvije u našem srcu (Hebrejima 12,15).
      Mržnja također uništava osobno svjedočanstvo kršćanina, jer ga uklanja iz zajedništva s Gospodinom i drugim vjernicima. Budimo oprezni i učinimo kako nas Gospodin savjetuje i brzo riješimo problem sa svakime u vezi svega, bez obzira koliko problem bio malen, a Gospodin je vjeran i oprostit će nam, kao što je obećao (1. Ivanova 1,9; 2,1).
      Međutim, mi tu imamo i neki dublji problem. Saša Milošević, potpredsjednik SNV-a, za tjednik Novosti kaže kako je eskalacija fizičkog nasilja na nacionalnoj osnovi rezultat antisrpske kampanje koja se intenzivirala od ulaska Hrvatske u EU. ”Mi smo za velik dio javnosti ono što su Židovi bili za Der Stürmer u Hitlerovoj Njemačkoj. Nije bilo pitanje hoće li verbalno nasilje preći u fizičko, već gdje će se to desiti i koliki će mu biti obim”, izjavio je Milošević.
      Vraćam se zato ekumenskom susretu u Požegi, jer ga smatram dobrim izvorom mudrosti. Izrazili su sudionici, tog 17. siječnja/januara, uvjerenje kako ni jedna strategija, usmjerena protiv drugog čovjeka, naroda ili Crkve ne može biti uspješna, jer nije u skladu s Božjim naumom o čovjeku i njegovom pobjedom nad zlom i smrću, ostvarenoj u Isusovoj ljubavi na križu.
      Spomenuli su se teških stradanja srpskog i hrvatskog naroda te drugih građana Hrvatske tijekom nedavne prošlosti u ratnim sukobima, progonima i ubijanjima uzrokovanima mržnjom.
      Kazali su da su svjesni da međusobnim optuživanjem, manipuliranjem povijesnom istinom, interpretacijom ratnih događaja za dnevnopolitičke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri ostaju zarobljenicima prošlosti i gubitnicima u sadašnjosti.
      Zauzeli su se da se znanstveno istraži i argumentirano utvrdi istina o stradanju za vrijeme Drugog svjetskog rata i u vrijeme rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. kako bi se prestalo licitirati s brojem stradalih te im se vratilo dostojanstvo koje imaju kao žrtve. A to je, da podsjetim, dio strategije Koalicije za REKOM.
      Konačno, izjavili su da duboko žale svaku nedužnu žrtvu bilo kojeg naroda, vjere ili političkog nazora iz naše nedavne prošlosti.
      Ja, Drago, Srbin, također uzimam kao polazište čvrsto uvjerenje da nas je Bog ”pomirio po Kristu i povjerio nam službu pomirenja” (2. Korinčanima 5,18).
      Stoga molim da se na nama ostvari Isusova riječ: ”Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan” (Luka 6,36), da svojim praštanjem budemo veći od počinjenog zla koje nas je ponizilo, da bez osvetničkih misli i osjećaja mržnje u čistom pamćenju čuvamo spomen na sve žrtve, i na nove, te da liječimo ranjene duše, promičemo povjerenje i razumijevanje među pojedincima i narodima i na taj način postavljamo čvrste temelje boljoj i pravednijoj budućnosti u našoj domovini. Za svakog čovjeka.
      Gospodo draga, Srbe mlate i ubijaju, nečasno je i nekršćanski ćutati!

    • By Драгана Милошевић
      Čuli ste za novi pravilnik koji bi oštrije trebalo da sankcioniše nasilje u školama, ali i drugačija problematična ponašanja koja ugrožavaju normalan rad obrazovnih ustanova.
      Nove mere kao da je pisao autor slikovnica za decu predškolskog uzrasta. Društveno-koristan, odnosno humanitarni rad zvuči odlično na papiru, ali šta nam je pokazala praksa?
      Deca koja biju vršnjake, zlostavljaju ih, drogiraju se, prodaju drogu, lome inventar, upisuju ocene, obično iza sebe imaju armadu koja ih štiti. I nekako uvek uspe da ih zaštiti. Naučili smo da ljudi koji rade u školama i prećutkuju, zataškavaju nasilje - posle svega avanzuju. Naučili smo da za smrt dece na kraju plate roditelji. Dakle - praksa je mnogo crna, crnja ne može biti. Baš zato sam nekoliko stavki novog pravilnika pretvorila u slikovnicu.
      Ja sam Marko. Nastavnica je izašla na minut, ispraviću ocenu u dnevniku na brzaka, neće primetiti. Ako i primeti nije strašno - moraću da prikažem istorijski događaj u kom je uništavana značajna dokumentacija, pa šta mi teško?!
       
      Ja sam Đorđe. Danas sam rešio da nokautiram Boru. Bora me nervira i zaslužuje batine. Ako me neko odruka, za kaznu će me naterati da pomognem nastavnici muzičkog da napravi one brošure/flajere za priredbu ili će me poslati kod domara Đure da mu pomognem da očistimo lišće. Ipak ću da prebijem Boru, šta me košta?

      Ja sam Pera. Sutra ću da ponesem koplje u školu da ga pokažem drugarima i onda ćemo gađati onog Jovu što stalno sedi na odmoru sam i sluša muziku kao neka budala. Biće jako zabavno. Ako nas neko uhvati, poslaće nas za kaznu u vatrogasnu brigadu/vatrogasni dom i informisaće nas da to više ne smemo da radimo, kao zvaće i ćaleta i kevu. A ćale će me odbraniti kao i uvek. Poneću koplje da gađamo Đuru, jedva čekam vatrogasce.
      Foto: Profimedia Ja sam Maša. Pre pet dana su me Kaja, Anđela i Jovana prvi put pretukle zato što sam na Fejsu napisala da su grozne jer se kao vole, a stalno se međusobno ogovaraju. Od tada me svaki dan biju i snimaju to, postavljaju na Jutjub i super im je jer su prvi dan za kaznu morale da mi nose torbu do kuće, pa su me još malo šutirale. Onda su drugi dan kad su me istukle morale da sede pored mene i pomognu mi da uradim domaći iz matematike, iako one iz matematike imaju kečeve od prvog razreda. Treći dan su me pljuvale i snimale to pa su morale da pomognu tetkici da očisti učionicu. Uzele su joj metlu dok nije gledala, našle su me i tukle me drškom po glavi. Sutra kad dođem u školu, sama ću da legnem na zemlju i čekam, jer im je stigao dan za sadnju cveća.
      Foto: Profimedia Ja sam Đura. Sutra nosim drogu u školu da je prodam Rajku i Blaži. Spojiću lepo i korisno jer ću dobiti priliku da obrađujem i sređujem ruže oko školske ograde, a ja obožavam cveće.
      Foto: Profimedia Kraj
      Nije kraj. Pitali sam Draganu Janković, mamu Alekse Jankovića koji je 10. maja 2011. zbog trauma od vršnjačkog nasilja sebi oduzeo život šta misli o novom pravilniku.
      - Istinski podržavam i želim da podržim svaku meru ili radnju, pogotovo zakon koji bi doprineo smanjenju nasilja u školama. Ja želim da podržim i ove mere. Nije dobro unapred reći za nešto da neće imati efekte i da nije dobro, ali ovde je toliko očigledno da neće, da meni ne preostaje ništa nego da se "nadam" da će biti bolje dok budem i dalje čitala ili slušala o sve tržem i većem nasilju.
      Ja ne znam kako će okopavanje ruža ili pomaganje oko izrade flajera ili priprema tema u vezi nasilja u školi, da nekome pošalje poruku da će snositi odgovornost i posledice ukoliko diluje drogu u školi ili pretuče druga?
      Ja ne znam kako će ostala deca razumeti "humanitatni rad" ako ih učimo da to jesto dobro delo, dok sa druge strane maloletne dilere i nasilnike "kažnjavamo" tim istim radom!?
      O veličini kazne, ne znam da li ima smisla govoriti jer svi znamo kolike i kakve su posledice vršnjačkog nasilja, da roditelji mesecima leče svoju decu od trauma (nasilnik će svoju kaznu odraditi nakon nekoliko sati).
      A "navući" druga na drogu je tek posebna priča i za to krajcovati ruže u dvorištu škole za kaznu, u najmanju ruku je neozbiljno ALI i neodgovorno.
      Sve mi se čini da je ovo pisao neko ko ne zna šta je nasilje u školi ili nije svestan dokle je to došlo, ne oseća dečiji strah i ne vidi modrice i krv, već nastavlja sa pesmicama koje slušamo više od 10 godina na seminarima i konferencijama, sa istim efektima.
      Fascinanta je briga o nasilnicima ili učenicima-dilerima, koja se sada još više i kroz ovaj zakon, eksponira, gotovo do ironije ali i poruke koju će deca ali i roditelji shvatiti, pa ćemo imati primere da je bolje da uče samoodbranu i prebiju nasilnika jer će za "težu povredu" discipline "pomagati" oko flajera ili dežurnom nastavniku u kontroli discipline.
      Draga Ivana da su se iskreno zabrinuli za nasilje u školama od koga očito svi profitiraju (seminari projekti, tribine, prezentacije) ovaj pravilnik bi slavio žrtvu a ne nasilnika - rekla mi je Dragana Janković. E sad je kraj, jer je sve rečeno, a ništa nije rešeno.
      https://noizz.rs/kontra/novi-pravilnik-protiv-nasilja-u-skolama-je-savrsen-za-nasilnike/b94z1b7

Све поруке на форуму, осим званичних саопштења Српске Православне Цркве, су искључиво лична мишљења чланова форума 'Живе Речи Утехе' и уредништво не сноси никакву материјалну и кривичну одговорност услед погрешних информација. Објављивање информација са сајта у некомерцијалне сврхе могуће је само уз навођење URL адресе дискусије. За све друге видове дистрибуције потребно је имати изричиту дозволу администратора Поука.орг и/или аутора порука.  Коментари се на сајту Поуке.орг објављују у реалном времену и Администрација се не може сматрати одговорним за написано.  Забрањен је говор мржње, псовање, вређање и клеветање. Такав садржај ће бити избрисан чим буде примећен, а аутори могу бити пријављени надлежним институцијама. Чланови имају опцију пријављивања недоличних порука, те непримерен садржај могу пријавити Администрацији. Такође, ако имате проблема са регистрацијом или заборављеном шифром за сајтове Поуке.орг и Црква.нет, пошаљите нам поруку у контакт форми да Вам помогнемо у решавању проблема.

×
×
  • Create New...