Jump to content

Velikodostojnici i duhovnici RKC imaju reč

Оцени ову тему


Препоручена порука

  • 3 weeks later...
  • Одговори 44
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

  • 4 weeks later...

Među stigmatičarima je 8 puta više žena nego muškaraca, a Padre Pio je prvi svećenik koji je dobio stigme | Bitno.net https://www.bitno.net/vjera/aktualnosti/dokazi-nadnaravnog-3-stigme-stigmaticari/#.V3UKRbZ13rI.whatsapp

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Isusovo tijelo i krv: Ovo su ljudi koji su desetljećima živjeli samo od hostije | Bitno.net https://www.bitno.net/vjera/aktualnosti/sveci-hostija-desetljecima-zivjeli-samo-od-hostije-prezivjeti-bez-hrane/#.V3uAMZENCfA.whatsapp

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Otac Bernard Ardura OPraem, predsjednik papinske komisije za istorijske nauke, bibliotekar i arhivar generalne kurije premonstratskog reda u Rimu.

Otec Bernard Ardura, prezident papežské komise pro historické vědy, bibliotekář a archivář generální kurie premonstrátského řádu v Římě.

Dakle premonstrat kao i moj biskup ostaravsko-opavski Mons. František Václav Lobkowicz OPraem (on je biskup i plemić istovremeno House of Lobkowicz).

Premonstrati su oduvijek bili u bliskim vezama sa katoličkim kraljevskim porodicama, plemićkim kućama i rodovima i utjecajnom visokom evropskom nobilitom.

Vidjet je da si Svátý Stolec na toj causi s kardinalom Stepincem i SPC dao vrlo záležet, Ništa nije prepustio slučaju.

Oca Arduru šalju uvijek na delikatne zadatke gdje potreba iznimno velike erudicije i osjećaja za diplomaciju.

Za njega mogu reći da je vrlo pravdoljubiv, istinoljubiv i vrlo insistira na suvislostima i kontextu u istoriji.

Mons. František Václav Lobkowicz OPraem

Papežský výbor pro historické vědy

Pontificio Comitato di Scienze Storiche - La Santa Sede

Ардура, Бернар

13659109_518700061664567_868722848216767

13599884_518705024997404_826087683083918

Tadašnji (danas već bivši) predsjednik Češke Republike Václav Klaus

13599830_518706844997222_678534323502186

P. Bernard Ardura OPraem.

13612368_518704904997416_637717749492664

13659045_518704801664093_883038860028843

P. Bernard Ardura, prezident Papežské komise pro historické vědy a archivář Generální kurie premonstrátské­ho řádu v Praze na Strahově

Dakle je to takav može se reći savremeniim novodobi vatikanski Konstantin (Ćirilo), Sancta Sede ga šalje uvijek na delikatne i osjetljive. zadatke.

Rev.mo P. Ardura Bernard, O. Praem., President of the Pontifical Committee of Historical Sciences speaks during the press conference of the International Study Conference on "Costantino il Grande. Alle radici dell'Europa" at the Vatican.

B. ARDURA: Sv. Cyril a Metod vytvorili most medzi Východom a Západom

U pedofilních kněží došlo ke ztrátě jejich spirituálního náhledu,“ říká Bernard Ardura

VIDEO: P Bernard Ardura - Interview ČT24

Izdao je fundamentalu monografiju istorije premonstratskog Reda u Češkoj, na Moravi i u Slovačkoj:

Premonstráti v Čechách, na Moravě a na Slovensku / Bernard Ardura, Karel Dolista

Ja sam vam već ponudiio bio posredovanje Praga u vezi s tom kauzom čim sam došao na Forum, prije nekoliko godina, no, očigledno će do njega svakako doći i na ovaka posredan način jer o. Bernard Ardura svoje savjetnike za pitanje istorije južnih Slovena ima upravo u Češkoj, naravno da neće ništa to proći bez konzultacija sa češkim visokim klirom u koji spadaju kardinal Duka, arcibiskup pražski, moj biskup opavsko-ostravski Lobkowicz, takodjer premonstrat itd. Inače se u Pragu nalazi jedan od najvažnijih premonstratskih manastira Strahov (Strahovski premonstratski manastir - Strahovský klášter: Královská kanonie premonstrátů na Strahově) gdje se nalaze grob i relikvije osnivača premonstratskog reda svetog Norberta iz Xantena. Sveta Stolica obično to tako radi da sve u vezi sa Hrvatima rješava u konzultaciji s Česima, Slovacima i Poljacima. A dešava se to i obrnuto, na zadatke vezane za Slovake, Čehe ii Poljake potom sveta Stolica šalje Hrvate i Slovence kao na primjer ovdje kardinala Bozanića kao papinskog legata na Moravu pri proslavi blagdana sv. Ćirila i Metodija na Velehradu (Veligradu) pri 1150 godišnjici prihoda svete solunske braće na Moravu gdje je on održao propovijed na češkom. Velehrad 2013 - Cyril a Metoděj 1150 let

VELEHRAD- Pouť u příležitosti oslav cyrilometodějského výročí-pátek-kázání- arcibiskup Josip Bozanić

Apri17,2

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Zaboravio sam vam reći da ako vam ne ide taj VIDEO, ako ne počne s reprodukcijom (onda valjda imate spor internet kao i ja) kliknite desno dole pod videom na ovo:

"přepnout na nízkou kvalitu"
odnosi se to na ovaj video:
 
Taj inervju je bio u priležitosti ponovnog otvaranja Filozofske sale strahovske manastirske biblioteke poslije rekonstrukcije.
 
 
13631560_518704524997454_921449451195275
Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 4 weeks later...

Sjednica lokalnog vijeća na Aljasci započela 'pozdravom Sotoni', a u Oklahomi će na Veliku Gospu ritualno obeščastiti Marijin kip | Bitno.net https://www.bitno.net/vijesti/svijet/oklahoma-pozdrav-sotoni-sotonisti-obescastiti-kip-djevice-marije/#.V7I0BBFcxX4.whatsapp

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 months later...

+!
Biskup Alfred Pichler i ekumenizam

Odmah poslije rata Alfred Pichler, župnik najprije u Novom Martincu, a poslije u Bosanskom Aleksandrovcu, sa svojom majkom Matildom našao se u logoru
u Novoj Topoli, koji su komunističke vlasti bile otvorile za Nijemce.
http://narod.hr/hrvatska/komunisti-su-htjeli-sve-nijemce-iz-bivse-drzave-protjerati-zabraniti-povratak
http://radio.hrt.hr/clanak/dan-progona-nijemaca/53904/

Samo jedan slikovit primjer: od oko 3.503 Nijemca u Vukovaru 1910. do 54 Nijemca 1948.
http://www.vukovar.hr/e-usluge/ostalo/pitanja-i-prijedlozi/255-nekategorizirano/2814-stanovnistvo-grada-vukovara

Župnik Alfred Pichler bio je uhapšen 28. svibnja 1945. i u logoru, čekajući rješenje svoga slučaja, ostao sve do 17. ožujka 1946.
Izjava čuvara Milana:
"Švabi dadneš svinjac, a on od njega napravi hotel. A nama Srbima dadneš hotel, a mi od njega napravimo svinjac." 

Pichlerovo puštanje iz logora najvjerojatnije je povezano s dopisom od 26. kolovoza 1945. koji se čuva u njegovoj privatnoj pisanoj ostavštini.
Pisano je to pismo rukom na ćirilici, a poslije nezaobilaznoga: Smrt fašizmu, sloboda narodu!, potpisao ga je Uroš Vuruna te iz Maglajana,
kojeg je svećenik Alfred Pichler dva puta spasio, uputio u Sarajevo "drugu ministru" unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine.
Obraćajući se ministru, Uroš Vuruna napominje na početku kako ne piše sam već tvrdi da to čini pošto je "zamoljen od mnogobrojnih prijatelja našeg narodnog 
pokreta, a u interesu pravednosti..."
te se "u ime svih interesiranih" u nastavku pisma zauzima za uhapšenoga župnika Pichlera i njegovu majku. 

"...
Разним интервенцијама без икакове награде до Октобра 1944. било вађењем појединаца из затвора било згодним одклањања Усташких и Есесовских чишћења спасио је од сигурне смрти око стотину Срба, а у Октобру 1944. приликом напуштања Фронта
у Лијевчу пољу од стране наше војске,
а доласком усташа Лубурићеваца, у две просторије у селу Маглајанима, као једном чисто Српски селу од сигурне смрти спасио је око седамдесет особа.
- За овај гест оптужен је од усташких власти, које су биле изаслао свога официра да изврши вешање жупника Пихлер на лицу места баш у селу Маглајанима, за који случај имамо живе веродостојне сведоке. Ово вешање је осујећено интервенцијом Бањалучког Бискупа.
...
Осим овога жупник Пихлер има у нашој народној ослоб. Војски свој ближи род и то: Пихлер Лујза мајор и Пихлер Ханс комесар једнога Корпуса.
Сам жупник нашу борбу за слободу пратио је са симпатијама, јер је знао за многе наше сараднике и њихов рад, које је морално подржавао.
Како се види из свега изложеног жупник Пихлер је задужио наш народ, који са пуним правом тражи олакшање његовог положаја пуштајући њега
и његову седамдесетогодишњу Мајку Матилду из Логора на слободу, јер је својим делима заслужио да из нашег народа изађе као слободан и поштен човек, у колико би морао као Аустријанац напустити нашу земљу. "


Izišavši iz logora, Alfred Pichler je nastavio obnašati službu župnika u Bosanskom Aleksandrovcu.
Na tu adresu mu je iz Biskup­skog ordinarijata 9. travnja 1946. upućen upit o broju inovjeraca
koji su u župi Novi Martinac tijekom rata prešli na katoličku vjeru. 
Na postavljeno pitanje Pichler je odgovorio već 13. travnja ovako: 
"Na području župe N. Martinačke za cijelo vrijeme neprijateljske okupacije nije ni jedan inovjerac prešao na rimokat. vjeru. 
I ako su se podpisanom župniku neki inovjerci javljali za prijelaz, morali su biti odbijeni, jer nisu imali preduvjete,
tj. nisu bili vjerski razlozi za prijelaz nego poticaji vanreligioznog značenja: strah i materijalni interesi. 
Potpisani župnik je našao načina da rečene pojedince zaštiti od progona i ne primajući ih u rimokat. vjersku zajednicu."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

+!
Biskup Alfred Pichler i njegov brat isusovac su biritualisti (oba obreda). 
Još dok je bio župnik u Prnjavoru je služio sv. Misu po 'istočnom obredu' za 'grko-katolike'.

Prvi dokument koji Alfreda Pichlera kao banjolučkog biskupa od 1959. dovodi u vezu s ekumenizmom, potječe iz 1960. godine.
Zapravo, iz Centra za očuvanje vjere pri Svetoj kongregaciji sabora Pietro Palazzini, poslije kardinal,
poslao je u Banju Luku upit kojim je u ime Centra tražio podatke glede prozelitskih nastojanja 'protestanata' i drugih u biskupiji. 
Radilo se zapravo o dokumentu koji je 15. IX 1960. iz Rima bio upućen svim katoličkim biskupijama u svijetu.
Na ovaj upit Pichler je, nakon što se posavjetovao s nekim svećenicima iz pastorala, odgovorio 5. XI iste godine u dvije točke. 
U prvoj je potvrdio da u Banjolučkoj biskupiji postoje 'Adventisti sedmoga dana', ali da među 'katolicima' ne nalaze sljedbenika
niti za 'katolike' predstavljaju ikakvu opasnost već se njihov najveći broj regrutira između 'grko-šizmatika'.

U drugom dijelu navodi kako je 'katolicima', prema odredbama državnih zakona, zabranjeno "širiti vjersku nesnošljivost"
pa stoga u ono malo župa gdje postoje takve pojave, župnici usmeno i oprezno upozoravaju vjernike na opasnost protestantskoga prozelitizma,
što je u postojećim prilikama sasvim dovoljno.
I na kraju dodaje Pichler da poslije posljednjega rata u Biskupiji nije objavljen ni jedan javni spis protiv prozelitskog djelovanja sekti.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

+!
Sljedeći dokument koji se tiče međuvjerskih odnosa, potpisao je Alfred Pichler 30. VII 1963., kad je svećenicima za jesensku koronu te godine odredio
kao temu 'Communicatio in sacris cum schismaticis', tražeći od svakoga svećenika da u pisanu obliku riješi postavljeni slučaj,
te da svoje rješenje svi dostave Ordinarijatu.

@Zoran Đurović 
 "Petrus parochus, unitati Ecclesiae maxime deditus, valde amicaliter cum vicino parocho schismatico conversatur, saepe eum ad se invitat eumque visitat. Immo, ad corum maiora festa quandoque invitatus, non dubitat eorum sacris functionibus assistere, utique passive se habendo.
In ipsa Liturgia (Missa) schismaticorum non semel praesens erat cum populo schismatico. 
Mortuo deinde eius amico schismatico, Petrus, ad exsequias invitatus quas Episcopus schismaticus est celebraturus,
non solum campanas suae ecclesiae pro mortuo amico pulsare iubet, sed etiam ad exsequias it, mortuique corpus in exsequiis usque ad caemeterium comitatur. Vituperatus a suo confratre Petrus: "Nostris", inquit, "temporibus maxima interest Ecclesiae unitatem omnibus mediis promovere.
Videsne, etiam Summus Pontifex schismaticos maxima recipit caritate, eos ad Concilium invitat, amabiliter cum iis colloquitur. 
Quaeritur 
1. Quid sit communicatio in sacris cum haereticis et schismaticis: civilis, religiosa, formalis, materialis, publica, privata, activa, passiva? 
2. Quae et quando sit licita, quae autem illicita? Quae quibusque conditionibus tolerari potest, quae autem omnino vetatur?
Quomodo in Codice puniuntur qui active participant in sacris acatholicorum? 
3. Quid ad casum?


Nakon što je primio rješenja svećenika, Pichler im se obratio 25. siječnja 1964. osvrtom na njihove odgovore.
Komentirao je općenito njihova rješenja. Ovdje se čini zanimljivim podsjetiti da je, osvrćući se na odgovore svećenika na pitanje o (ne)dopuštenosti 'communicatio in sacris', upozoravao ovako:
"Pod udar božanske zabrane pada samo opasnost za vjeru, sablazan, priznanje tuđe vjere itd.
Gdje toga nema, ondje ne opstoji ni božanska zabrana komunikacije. Taj je čin - sam sobom - indiferentan.
Dakako, to je samo teoretski tako, jer gotovo nikad nema komunikacije bez bar neke opasnosti da se učini barem sablazan
."

S druge strane, crkvena zapovijed zabrane, excluso periculo fidei et scandalo, zabranjuje aktivno prisustvovanje inovjerskim obredima,
koje nikada nije dopušteno, dok se pasivno sudjelovanje ponekad može tolerirati. 
Pisao im je da je dopušteno drugovati s inovjernim svećenicima.
Jednako je dopušteno svećenicima iz pristojnosti ići na sprovod inovjercima, ali kao građani,
tj. nikako u sakralnom odijelu i u svojstvu svećenika,
dok bi javno sudjelovanje na inovjernom bogoslužju na njihove veće blagdane nosilo sa sobom opasnost da bude krivo shvaćeno.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

+!
Godine 1981., također za jesensku koronu svećenika, biskup Pichler je zadao temu
koja se ticala međusobnih odnosa 'katolika' i 'pravoslavaca', koju je svaki svećenik trebao riješiti u pisanu obliku
Radilo se o zamišljenom slučaju Dušanke, koja je prije krštenja bila civilno vjenčana s Čedom,
a sada se željela vjenčati s Ivanom i došla zbog toga župniku Petru.

"Župniku Petru dolazi u ured Dušanka, da se vjenča s Ivanom, katolikom. 
Izvidima je župnik ustanovio daje Dušanka Srpkinja koja do nedavno ni krštena nije bila.
Tek prije dva mjeseca je krštena u susjednoj župi i time stupila u katoličku vjeru.
Sada živi katolički i ide na svete sakramente. 
Prije krštenja Dušanka je bila samo civilno vjenčana s Čedom, također Srbinom. 
Crkvenog vjenčanja nisu nikad obavili.
Već je župnik mislio da ima običan rutinski slučaj nevaljanog civilnog braka između pravoslavca Čede i nekrštene Dušanke,
kad na upit župnikov je li Čedo bio kršten Dušanka odgovori:
"Ne znam sigurno, ali mislim da nije." 
Pita se: 
1. Je li valjano civ. vjenčanje dvoje pravoslavaca? Pod kojim uvjetima jest, pod kojim nije? 
2. Je li valjano civilno vjenčanje dvoje nekrštenih? 
3. Šta župnik u ovom slučaju mora učiniti ako je Čedo kršten, a što ako Čedo nije kršten?" 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

+!
Božićna čestitka iz 1963.


20. prosinca 1963. uputio je svim svećenicima i vjernicima u Banjolučkoj biskupiji božićnu čestitku, koja je trebala biti pročitana na sv. Misi u svim terminima 
na prvi dan Božića u svim crkvama u kojima se nedjeljom propovijeda. 
Biskup Pichler se upravo bio vratio s drugoga zasjedanja Sabora koje je otvorio papa Pavao VI pozivom 'kršćanima' 
na pomirenje i sjedinjenje u jednoj Kristovoj Crkvi, istodobno moleći inovjerce za oproštenje za pogreške 'katolika' prema njima
i nudeći 'inovjercima' oproštenje za njihove prekršaje protiv 'katolika'. 
Potaknut tim primjerom, Pichler je pisao ovako:


"I mi bismo, draga braćo, na ovaj blagdan ljubavi trebali reći nešto slično.
Upravo u ovoj zemlji su u prošlom ratu mnoga naša braća pravoslavne vjere poginula zato što su pravoslavci.
Oni koji su ih ubijali imali su u džepu katolički krsni list. Zvali su se katolici. I ti kršćani ubijali su druge ljude, također kršćane, zato što nisu Hrvati i katolici.
Mi bolno priznajemo tu strašnu zabludu tih zalutalih ljudi, i molimo našu braću pravoslavne vjere da nam oproste kao što je Krist na križu svima oprostio.
Ujedno i mi opraštamo svima, ako su nas možda mrzili ili nam nepravdu učinili.
Danas pred kolijevkom Isusa Krista neka se izbrišu svi dugovi i neka zavlada ljubav.
Onda smo istom učenici Isusa Krista i onda imamo zaista pravo da se nazivamo svetim imenom kršćanin.
I svi drugi na koje smo se možda srdili, svi drugi neka nam oproste, svakome danas pružamo ruku pomirenja i ljubavi. 
Draga braćo i sestre! Jeste li razumjeli ovu moju božićnu poruku?


Neki svećenici su pismeno reagirali zbog forme teksta, a jedan od njih je i fra Boris Ilovača:

"Preuzvišeni Gospodine, Vašu Božičnu Okružnicu pročitao sam u nedjelju prije Božića, 22. XII. 1963. Isti sam dan navečer došao u 
biskupiju; kuća je bila zatvorena, a u crkvi je bila sv. misa. Htio sam Vas zamoliti, da onu Okružnicu povučete radi one stavke,
da su katol. vjernici ubijali pravoslavne s krsnim listom u džepu... 
Već je bilo 6 i pol sati popodne, a sv. misa u pola Kanona, na Pater Noster.
Snijeg je velik, prtine skoro nikakove, crkva puna svijeta, narod se ispovijeda i Vi ste bili u crkvi, ispovijedali ste... pitanje je,
kad bih Vas dočekao, otišao sam.
Iskreno kažem, sumnjao sam, da bih uopće uspio kod Vas, vratio sam se kući. 
Promišljao sam, da Vam to rečem kad ste bili neki dan kod nas na Petrićevcu. 
Odustao sam radi prisutnosti drugih, da se ne bi reklo, predbacuje biskupu pred drugim osobama. 
Promišljao sam i to, da Vam dođem u biskupiju i to reknem, možda bi se reklo, došao u biskupiju i u njoj napada biskupa. 
Radi svega gornjega, činim to evo pismeno: 
Preuzvišeni, ona je stavka Vaše Okružnice, velim u svoje ime, a to dijele svi svjesni Hrvati katolici "neoprostiva".
Ono nikad ne bi mogao nepristran čovjek, Hrvat reći. Ono može reći strana, neprijateljska duša Hrvatima.
Vi ste rodom i osjećajem Nijemac, a pošto su Nijemci sami sebi dali strahovitu notu nečovječnosti, Dachau, Osvjencin etc.
valjda Vam dobro dolazi, da ima i drugih naroda, koji su kao i oni. Nijemci su to činili iz bahatosti, umišljenosti o supremaciji svoje rase,
a Hrvati u obrani svoga vlastitoga života, jer su Srbi prvi digli ustanak, i u ratu.
I Nijemci i Talijani zavađali su Srbe i Hrvate, da se između sebe kolju, da njima ostane zemlja prazna
Kroz 23 godine za vrijeme bivše Jugoslavije, tko se ne sjeća ubojstva u Beogradskoj skupštini, Sibinja, Glavnjača na sve strane...
U BiH 52 kotara, a ni jednog kotarskog predstojnika Hrvata, da o drugom ne govorim... 
23 godine velikosrbstva, i ugnjetavanja, zavađeni od okupatora, Srbi prvi digli ustanak, rat,
psihološki je razumljivo, da je bilo i s hrvatske strane svega, ali ni upola kao sa srpske
Pogledajte svoju biskupiju, koliko je župa ostalo pusto, koliko svećenika ubijeno: 
Barišić bačen u goruću crkvu, Nestor u Oštrelju nabijen na kolac, Mijoč potkovan i gonjen naprijed, Baltić, Dujlović, etc.
376 svećenika ubijenih, neki živi oderani, župnik u Modriču.
U Hercegovini 72 fratra za tri dana ubijena, a u Bosni 42. 
Tragedija i genocid Hrvata od Blajburga, Celja i Ljubljane do u Srbiju, po skromnoj procjeni 240.000 masakriranih. 
Nakon rata 1945. iz same Ivanjske 542 mlada života ubijeno, a iz župe Barlovci preko 700;
cvijet naše mladosti na najkrvoločniji način ubijen je u Podgradcima, u Kozari budacima, sikirama, capinima i to iza rata. 
U Krnjeuši na jednoj kladi zaklano je 26 samih Pavičića, u Drvaru živi ljudi pripilani, Jengić sudac. 
U Mostarskoj biskupiji nestalo je preko 35.000 mladih života 1945. prigodom povlačenja, a vjerujem nešta slično i u Banjalučkoj. 
Prije skoro mjesec dana Mijalko Todorović javno iznosi u Beogradskoj skupštini,
da je kat. svećenik vadio živoj srpskoj djeci oči kavenom kašičicom /dokaza nema/,
a evo pridružuje mu se katol. biskup i javno u Okružnici iznosi, da su Hrvati katolici s krsnim listom u džepu ubijali pravoslavne...
Zar to nije pljunuti na mučeničku krv jednog naroda
Da ste Vi onako lijepo rekli kao Sv. Otac: bilo je napadaja i s katoličke strane...
Mi s naše strane molimo razjedinjenu braću, da nam oproste...
Bilo bi na mjestu i svesrdno bi to svaki od nas primio

Vjerujte Preuzvišeni, da je narod indigniran, a ja Vam iskreno velim, nikada nijesam mogao pojmiti, da se onako može jedan katol. Biskup zaboraviti,
a najmanje za Vas, jer sam Vas držao misaono svet život da provodite
.  
Čudim se, da Vas nije Vaše osoblje u kancelariji upozorilo na dalekosežnost lošeg djelovanja one stavke
Preuzvišeni, budite uvjereni, duboko sam uvjeren, da sam vas na ovo morao upozoriti, što evo i činim.
Žao mije, daje do ovoga došlo, ali velim, moralo je biti i stojim iza svega ovoga, što sam Vam napisao." 


Biskupov odgovor:
"Mnogopoštovani oče, malo prije sam primio Vaš list, koji se odnosi na moju božičnu okružnicu. 
Ja Vam zahvaljujem. U toj riječi nema nimalo ironije. Ona je puna iskrenosti. 
Uvijek sam vas cijenio kao čovjeka i svećenika puna Božjega duha.
Vaše pismo moglo je samo potencirati poštovanje koje gajim prema Vama. 
Hrabro i iskreno, a ujedno s tonom koji dolikuje svećeniku kad piše biskupu, 
pismo je iznijelo poštenu kritiku u lice, onako kako je mora poštovati svaki kome je stalo do dobre stvari,
a ne do krivog laskanja osobi, ma koja to bila. 

Vaš stav razumijem sasvim, premda se ne mogu s njim složiti, bar zasad.
Predlažem da se sastanemo i pretresemo stvar. Može li to biti u petak 17. 1. oko 9 sati prije podne?
Vi možete ponesti sa sobom nekoga od otaca koji se slaže s vašim gledanjem na tu stvar.
Dajem Vam sa svoje strane riječ da će diskusija biti vođena kršćanski sa svom ljubavlju, koju gajim /ili bi morao gajiti/ za naše zajedničko dobro.
Moram li spomenuti da bilo kakvo mišljenje, izneseno u toj diskusiji, ne će poslije utjecati na naše odnose, točnije rečeno:
na moje odnose prema Vama ili očima koji se s Vama slažu?
Mislim da se to razumije samo sobom." 


Mislim, da bi nepristran čovjek trebao znati i to, da su Hrvate i 'katolike' ubijali ne samo Srbi i 'pravoslavni',
nego i drugi narodi, pa i Hrvati i 'katolici' kao što su i 'pravoslavni' Srbi ubijale 'pravoslavne' i Srbe.
U svakom slučaju iz mržnje, osvete, kazne,...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу

×
×
  • Креирај ново...