Драгана Милошевић 14884 Пријави поруку Написано Мај 28, 2013 @@Душка, Molim te imaj poverenja u ono sto citas na ovoj temi, uskoro ce na red doci i panika. Potrebno je da shvatis kako organizam reaguje i to svaciji. U osnovi je strah. Budi iskrena prema sebi. P.S. Procitam ja ovu knjigu jednom nekako, rekoh aha to je to. Posle izvesnog vremenadodje mi drugarica iz bg povedemo razgovor o oporavku, ja se zalim na ovo, na ono. Zaplacem od straha i muke sto vec jednom sve ne prodje.Znas sta mi rekla: - Jel si ti onu knjigu procitala i bacila u persun? Kad pocnemo da citamo sa razumevanjem, postace lakse svima. Ima da se vracas nekoliko puta na ne neke delove, dok ih ne usvojis. 1 Душка је реаговао/ла на ово Цитат Share this post Link to post Share on other sites
Душка 576 Пријави поруку Написано Мај 31, 2013 Draganče, hvala tebi mnogo na pomoći. Vjerovatno je kao što si gore navela, nespavanje, umor... I još pored toga stalno sam sama sa klincima vrijeme ruzno ne može se vani, stalno sam zatvorena u kući i čistim, peglam, kuham... Ma... A čitam ja ovo i baš se nađem u mnogo stvari.. Kao što si rekla, i mene uhvati nekada muka pa kad će to proći, kada ću biti ona stara? Stalno sam u nekom grču... Цитат Share this post Link to post Share on other sites
Драгана Милошевић 14884 Пријави поруку Написано Мај 31, 2013 @@Душка, To ti je to, seko moja.Uvek u zurbi kao da vremena nema, a kad se razbolis onda ne znas sta ces sa njim. A kakva je mogucnost da ti neko priskoci u cuvanju dece? Цитат Share this post Link to post Share on other sites
Душка 576 Пријави поруку Написано Јун 1, 2013 A kakva je mogucnost da ti neko priskoci u cuvanju dece? Nikakva, svekrva živi u kući koja je 1.5m udaljena ali nije baš zainteresovana da mi pomogne. Ona i njena kćerka su tu samo kad mi treba odmoći Mama moja radi stalno muž radi... Prijatelje skoro da i nemam, kako ću imati kad ne mogu izaći iz kuće... Цитат Share this post Link to post Share on other sites
Драгана Милошевић 14884 Пријави поруку Написано Јун 1, 2013 @@Душка, Uf, bas nezgodacija. 1 Душка је реаговао/ла на ово Цитат Share this post Link to post Share on other sites
Nela555 42 Пријави поруку Написано Октобар 25, 2013 Pozdrav Dragana. Imam pitanje kako se nositi sa strahovima ? Na primer,imala sam depresiju,pocela da se molim,verujem u Boga,pomoglo mi je. Onda sam nailazila na razna misljenja na internetu u vezi vera, svega, svako pirca neku svoju pricu, i sada sam jos vise postala uplasena. Ne znam kako da se opustim i zivim zivot kao i svi drugi ljudi? Sve mi u glavi misli ko je u pravu,ko nije u pravu,da li treba voleti sve ljude,ili ne. Kada se udubim u veru,onda imam milion pitanja i ne mogu da nadjem odgovore,jer svako prica drugacije. Pa onda smiljam u glavi sama odgovore i to me sve izludjuje. Da li jednostavno da verujem u Boga i da ne istrazuejm previse jer me sve to zbunjuje?Plasim se da ne postanem opsednuta verom,jer ne mogu da se skoncentrisem na zivot i rad po kuci na primer.Samo mi je to u glavi. Cula sam cak da su se mnogi ubili jer nisu na kraju znali u sta vise da veruju,svasta im se motalo po glavi, plasim se da ne budem jedna od njih. Sta mi ti savetujes s'obzirom da imas iskustva sto se tice nervoze.Ista sam i ja Цитат Share this post Link to post Share on other sites
Драгана Милошевић 14884 Пријави поруку Написано Октобар 26, 2013 @@Nela555, Kao sto rekoh opusti se i cekaj, ne sili sebe da posto poto budes ok. Pusti vreme da odradi svoje. Adrenalin - strah - adrenalin i vrtimo se u krug. Hajde za pocetak da uradimo nesto cime cemo krug da prekinemo. Ne znam kako provodis dan al probaj da u slobodno vreme nadjes neku novu okupaciju, da skrenes misli. Цитат Share this post Link to post Share on other sites
Млађони 12585 Пријави поруку Написано Октобар 26, 2013 2 Драшко and ВИЛМА је реаговао/ла на ово Цитат Share this post Link to post Share on other sites
Драгана Милошевић 14884 Пријави поруку Написано Октобар 26, 2013 Na zdrav nacin, Milosavljevicu! ) Цитат Share this post Link to post Share on other sites
Млађони 12585 Пријави поруку Написано Октобар 27, 2013 Na zdrav nacin, Milosavljevicu! ) шала мала Гаго! (: 1 Драгана Милошевић је реаговао/ла на ово Цитат Share this post Link to post Share on other sites
Cinnamon Girl 0 Пријави поруку Написано Август 18, 2014 Je li postoji nastavak ove knjige? Prijavila sam se na forum samo da bih stupila u kontakt sa Draganom i pročitala kako dalje. Očajna sam. Hvala ti na započetom, Dragana. Цитат Share this post Link to post Share on other sites
Драгана Милошевић 14884 Пријави поруку Написано Октобар 31, 2014 Постоји наравно, трудићу се да што пре наставим. Извини што нисам видела раније Цитат Share this post Link to post Share on other sites
Драгана Милошевић 14884 Пријави поруку Написано Октобар 31, 2014 Напетост и страх У овој фази особа се обраћа лекару који обично успева да је расплаши и увери да је све у реду. Међутим, особа можда неће бити сасвим уверена и може бити лоше среће те лећи у кревет следећи савет да "ствари схвати озбиљно" и "да не претерује". Просечна особа која такав савет добије, посебно млада особа коју још увек не штити филозофија зрелости, лежи у кревету и премишља о свом "болесном" срцу, престрашена да би било који покрет могао погоршати њено стање. Забринут због могућег лупања срца, овакав пацијент већ је у стању нервне напетости. Можете ли да замислите то стање? Можда сте га и сами већ доживели? С друге стране, ако би лекар у циљу расплашивања пацијента умањио тежину ситуације, пацијент би можда по свом нахођењу легао у кревет убеђен да лекар не жели да му саопшти све, па ни колико му је заправо лоше. Уколико је и даље напет и уплашен због очекивња следећег напада, напади ће бити све учесталији, а он ће све више лежати у своме кревету. Што се више буде одмарао, имаће више времена да премишља па ће му страх и зебња све више расти. Прст ће му стално лебдети изнад била, а као одговор на то стално стање напетости, срце ће непрестано брже куцати него што би требало, иако додушене тако јако као када је у питању палпитација. У ствари, он ће сматрати да срце куца брже него што то стварно чини јер с појачаном пажњом прати сваки појединачни откуцај. Он чује ударање, лупање, убрзани рад. Једна довитљива жена наместила је јастуке тако да јој је уво било тачно у сендвичу између два јастука па јој је звук лупања срца мање сметао. До овог тренутка особа је била опрхвана искреним самосажаљењем. Изгубила је апетит, ослабила је и почела да се плаши да остане сама због могућности појављивања следећег напада. Истовремено, особа се плаши присуства других људи јер сматра да ће испасти будала ако добије напад пред њима. Ту смо већ на прагу појаве првих сензација нервног слома - немиран стомак, знојење дланова, убрзани рад срца, главобоље, другим речима, врзино коло страх - адреналин - страх. Уколико страх од лупања срца не доведе до нервног слома, то ће свакако учинити страх од других узнемирујућих телесних сензација. Можда ће бол који осећа у пределу срца, из незнања и страха назвати ангином. Можда ће напоран, неспокојан, изузетно стресни живот изазвати осећај бућкања у стомаку или подрхтавање срца па ће се због тога узнемирити. Без обзира на повод, као одговор на стално осећање страха, његови нерви који подстичу лучење адреналина биће пренадражени и преоптерећени претходно описаним сензацијама. Покушаваће да се бори или да побегне, све док се сувише не упетља у исто врзино коло као и особа која се плаши лупања срца. Као што је већ речено, ове сензације по цео дан мање-више опстајавају у позадини. Има и тренутака предаха; на пример некада буђење донесе осећање необичног мира па пре појаве првих симптома бућкања, особа може и по цео сат лежати потпуно спокојна. Други људи тај мир осећају токомноћи. Има и оних за које предах уопште не постоји. Цитат Share this post Link to post Share on other sites
JESSY 59282 Пријави поруку Написано Новембар 27, 2014 http://www.esotheria.com/telesni-hram/160-pomo-za-vae-nerve http://www.feniks-libris.com/pomoc-za-vase-nerve-knjiga-1518 http://www.knjigaknjiga.com/proizvod-pomoc-za-vase-nerve.html Цитат Share this post Link to post Share on other sites
JESSY 59282 Пријави поруку Написано Новембар 27, 2014 da malo pomognem Dragani...... Panika Sa ovako uznemiravajućim senzacijama stalno prisutnim negde u pozadini, neke ljudi s vremena na vreme, preplavi veoma intenzivan talas panike. Neki taj panični grč doživljavaju svakih par minuta, i to može potrajati satima. Jasno je koliki su teret ovi napadi u situacijama u kojima osoba pokušava da radi ili da se ponaša normalno, i koliki je njen strah od toga da bi se napadi mogli javiti u neprikladnom momentu. Nažalost, izgleda da se najčešće upravo tada i javljaju, budući da je osoba tada najviše uplašena i uznemirena. Moguće je da ovi ponavljajući napadi lupanja srca prestanu pošto se osoba više usredsredi na ostale manifestacije straha, premda se mnogo se češće događa da lupanje srca bude samo još jedna dodatna stavka u tom bremenu jada. To nije neobična priča. Čula sam je toliko puta da sam morala da joj posvetim dužnu pažnju. Videla sam da ova faza, ukoliko je neadekvatno tretirana, može potrajati i godinama, dok se pacijent šeta od lekara do lekara. Zdravim ljudima jedna ovakva povest može zvučati suviše glupo i detinjasto. Oni misle, „Zašto li se jednostavno ne obuče, prihvati posla i zaboravi na sve te budalaštine?“ To je upravo ono što bi on želeo da učini. Ali, ono što mi zdravi ne shvatamo jeste da je strah koji ova osoba oseća veći od bilo kojeg straha koji mi znamo ili možemo da zamislimo. Ponovljeni napadi panike, kada su udruženi sa iscrpljenošću, ne samo da su pojačanog intenziteta, nego im je potrebno sve manje i manje povoda da bi se javili. Strah od napada može izazvati napad. Susret sa nepoznatima, zamišljanje situacije u kojima je osoba ostavljena sama, čak i zvuk vrata koja se zalupljuju mogu biti okidač za to. Osim toga, uprkos želji da se obuče i prione na posao, takvi učestali i intenzivni napadi straha parališu volju za delovanjem. Pre nekoliko godina, posle oporavka od jedne operacije, sa grupom prijatelja sam planirala detalje oko zajedničkog pešačkog izleta. Pozvali smo i jednog mladića da nam se pridruži. Uveravali su me da se nije radilo o nekoj dugačkoj turi (ali ipak dovoljno dugoj, mislila sam gledajući u duge noge jednog od prijatelja). Bila sam zapanjena kada sam videla da je taj veliki momak počeo da zaostaje za nama pa smo često morali da stanemo da bi mu dali priliku da nas sustigne. Kada smo napravili pauzu za ručak, on se ispružio po travi, potpuno iznuren. Kasnije mi je ispričao o čemu se radi. Godinama je, još od studentskih dana imao napade intenzivne panike tako da mu se život pretvorio u noćnu moru. Nije se plašio ničeg određenog, plašio se samo straha samog koji je postao toliko jak da i iscrpljujući da mu je čak i obična šetnja predstavljala preveliki napor. Ovaj čovek se naposletku izlečio te je čak bio i u stanju da vodi naučnu ekspediciju. Pomenula sam ga stoga što se radi ne o nekom slabiću već o umnom i uglednom naučniku. Uz adekvatnu pomoć on se je veoma brzo oporavio, iako se pre toga mučio deset godina. 1 Вук самотњак је реаговао/ла на ово Цитат Share this post Link to post Share on other sites