Jump to content

KORIZMA-post u katolika

Оцени ову тему


Препоручена порука

Korizma, lat. quadragesima, četrdesetnica je razdoblje od četrdeset dana prije Uskrsa u kojima se pripremamo za pashalni misterij. Počinje na Čistu srijedu ili Pepelnicu i traje do Velikog Četvrtka. Liturgijska boja je ljubičasta. U korizmi se ne ukrašavaju oltari i crkva, ne sviraju orgulje i druga glazbala, ako nije nužno. Ispušta se aleluja i Slava. Negdje se (Gluha nedjelja) zakrivaju oltarne slike, križevi i kipovi.

Podrijetlo. Slijedeći mišljenje sv. Jeronima i sv. Leona neki autori smatraju da korizma počinje već od apostolskih vremena, dakle od prvotne Crkve. Drugi pak misle da nije postojala prije IV. stoljeća. Ustvari, možemo reći, sve do vremena koje je slijedilo nakon prvih progona kršćana u Crkvi nije bio poznat niti zabilježen jedan ovakav asketski preduskrsni period kakav mi danas imamo. No, sigurno je da su kršćani prakticirali već od samih početaka strogi post u jednom dijelu Svetog ili Velikog tjedna.

U Crkvama koje su nastajale u poganskim sredinama kršćani su postili barem kroz četrdeset sati u Velikom tjednu. Taj post ih je sjećao na Gospodinovu smrti. To znači da su postili od petka uvečer do nedjelju ujutro. Oni koji su to mogli, nisu ništa uzimali od petka ujutro ili još više od četvrtka večeri poslije euharistije i svete pričesti, pa sve do pričesti na uskrsno jutro.

U Crkvama koje su nastajale u židovskim sredinama kršćani su počinjali post - iako u blažem obliku - već u ponedjeljak, jer su taj dan Velikog tjedna uzimali kao početak zavjere farizeja koju su poduzeli protiv Isusa da ga ubiju. Taj je dan znači bio početak odlaska i nestanka Zaručnika, a od njih je već židovski običaj tražio da se u vremenu Pashe kroz sedam dana hrane "kruhom boli".

Tako u konačnici taj prvi post, koji su prakticirali kršćani u Svetom tjednu, bio je post sućuti i boli zbog nestanka Krista Zaručnika. To nije bio post kojim su se pripremali na slavlje uskrsnog misterija. Zato ga i nisu zvali preduskrsni nego jednostavno uskrsni post.

Naprotiv, korizma kakvu imamo danas uspostavljena je i nadahnuta upravo brigom kako da se dobro pripravimo na uskrsne blagdane. Počev od Nicijskog koncila (325) koji je prvi spomenuo takvu pripravu, svjedočenja o tome su obilna samo u IV. stoljeću: Euzebije iz Cezareje, sv. Atanazije, sv. Ćiril Jeruzalemski, koncil u Laodiceji i sv Epifan.

Budući da uskrsne svečanosti i sam Uskrs nadilazi sve druge liturgijske blagdane po svojoj važnosti, onda se treba za njega posebno i dobro pripraviti u strogoj čistoći i ozbiljnoj pokori. Ne radi se samo o tome da se sjećamo onoga što se dogodilo, jedne povijesne činjenice našega otkupljenja, nego da taj misterij osobno doživimo i oživimo usvajajući njegovu krepost.

Nastanak korizme nije isključivo vezan uz post. Iako je post jedna od vježbi kojima se pripremamo da sveto proslavimo rođendan Otkupljenja, on je bio stroga obveza na početku samo u Svetom tjednu. Trajanje korizme kroz četrdeset dana nadahnuto je sjećanjem na četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji, Mojsije na Sinaju i Ilija na Horebu. To znači: korizma je zajedničko "povlačenje" vjernika u jedan poseban stil vjerničkog života kroz četrdeset neprekinutih dana kojemu je cilj da pripravi vjernike na uskrsno slavlje kroz pročišćavanje srca i savršenije vršenje kršćanskih dužnosti.

Kroz to vrijeme svaka kršćanska zajednica je posebno sjedinjena s Isusom u pustinji prema programu koji nastoji što više uskladiti s njegovim: život molitve i ustrajnije pokore koja je prožeta intenzivnijim tjelesnim mrtvljenjem, a post je samo jedan od oblika tog mrtvljenja. Ništa nije bio nevažniji, kako to ističi liturgija, post grijeha od materijalnog posta.

Nauk

Između onih koji su najviše i najiscrpnije pisali o korizmi izdvajamo sv. Augustina i sv. Leona. Sedam govora sv. Augustina De Quadragesima nemaju značenje samo za liturgiju, nego u njima nalazimo važne misli o asketskom značaju korizme, njezinu cilju i njezinoj važnosti od samog početka. Još više i uzvišenije u svojim izričajima o korizmi govori sv. Leon u svojih dvanaest govora. Zato ga možemo nazvati naučiteljim korizme. Kao papa odredio je konačno značenje korizme u svoj njezinoj širini i točnosti. Tome možemo dodati i kratko poglavlje iz Pravila sv. Benedikta De Quadragesimae observatione koje sadrži točne napomene koje su vrlo korisne za korizmenu askezu.

Prema svim svjedočanstvima od početaka jasno je da je korizma ustanovljena da pripravi vjernike na slavljenje tajne smrti i uskrsnuća Isusova. Krist je naš uzor i naš vodič za vrijeme korizme, jer se nakon krštenja povukao u pustinju i tu ostao četrdeset dana. Taj broj četrdeset ima svoju simboliku. Sv. Augustin je najbolje uočio njezino značenje. Podsjetimo se samo da Stari Zavjet ima više epizoda u kojima je broj četrdeset znakovit: potop je trajao 40 dana; hod Izraelaca kroz pustinju 40 godina; broj dana koji su bili potrebni da se Niniva obrati je 40, itd.

Ipak dvije su zgode najuočljivije koje korizmena liturgija izravno spaja s boravkom u pustinji. To je Mojsijev boravak 40 dana i 40 noći na brdu Sinaju i hod proroka Ilije 40 dana i 40 nići prije nego je stigao na brdo Horeb. Iz ovih različitih zgoda izlazi, kako veli sv. Augustin, da je broj 40 božanski određen da pripravi ljude na djela koja se ovdje dole ostvaruju u borbi i naporu.

Boravak u pustinji bio je za Gospodina prava priprava za djelo koje je trebao ispuniti na Kalvariji. Ništa ne znači što se između tih 40 dana u pustinji i njegove muke smjestilo razdoblje javnog rada i propovijedanja koje je trajalo tri godine, jer njegov javni život je bio samo uspon prema križu.

Kad se jednom povukao u samoću pustinje, Krist je mogao proživljavati intenzivnije svoju povezanost s Ocem. Tu je bio toliko zahvaćen nebeskim stvarnostima da mu je božanska jasnoća što je natapala njegovu dušu bila dovoljna da hrani i podržava napore i sile njegova tijela. S druge strane, Evanđelje nam veli da je Isus bio nagnan u pustinju da ga đavao kuša. Tako je, na početku svog javnog života ušao u božanski plan kao novi Adam, borio se, odmjerio svoje snage s napasnikom i trostrukom pobjedom popravio poraz prvog čovjeka.

Gospodinov boravak u pustinji postao primjer za kršćansku korizmu koja se sjeća te tajne i obnavlja je. Uzimajući Krista kao svoj uzor i kao svog vodiča, sjedinjujući se s njim u misteriju svete korizme, kršćani se pripremaju da uniđu s njim i u misterij njegova križa. Razumljivo je stoga da dan kojim Crkva počinje slavljenje tog misterija, to znači prva nedjelja korizme, bude sasvim usmjerena na evanđelje koje govori o Isusovoj kušnji. No, Kristov primjer u pustinji ostaje pred našim očima sve do kraja korizme da bismo ga mogli slijediti prema njezinu razvoju. Stavljajući iz dana u dan na naše usne stihove najznakovitijeg 91. psalama, Crkva nas poziva da uniđemo u osjećaje koje je Krist doživljavao za vrijeme svoje borbe protiv napasnika.

Po Isusovu primjeru, svom vođi i uzoru, kršćanin se za vrijeme korizme potpuno predaje u službu Bogu. Kao što je Isus bio izložen napadima zloga Duha i kršćanin im je izložen. To znači da je korizma vrijeme najčišćeg i najsavršenijeg kršćanskog života i u isto vrijeme ona je razdoblje duhovne borbe. Isto tako korizma je razdoblje čišćenja i duhovnog nadnaravnog rasta. Ona je najposebnije posvećena čišćenju srca. To čišćenje nije nešto što u sebi sadrži samo negativnu značajku, to znači čišćenje od zla, nego ono u sebi sadrži također i pozitivan element rasta u kreposti.

Sv. Benedikt veli da korizmena praksa zahtijeva potpuno udaljavanje od poroka. Kroz cijelu korizmu liturgija nas opominje da postu tijela treba odgovarati i post duše koji nije ništa drugo nego strogo uzdržavanje od grijeha. Da iskorijenimo zlo koje je u nama, treba ga najprije dobro upoznati. Sv. Leon misli da je korizma za svakog kršćanina povoljan trenutak za pažljiv ispit o svojim nutarnjim raspoloženjima i nagnućima. Kad je postao svjestan svojih slabosti, kršćanin će se vježbati u ozbiljnoj kontroli svojih misli, riječi i djela.

Činiti dobro je najbolji način i najbolje sredstvo da pobijedimo zlo. Za vrijeme korizme, koju sv. Leon zove "četrdeset dana vježbanja", kršćanin se treba, kao dobar Kristov vojnik, pažljivo vježbati u prakticiranju kreposti. Nijedno liturgijsko razdoblje ne pogoduje više rastu vjere, nade i ljubavi od korizme. Ona oživljava u dušama žalost zbog grijeha i uvodi ih u raspoloženje duboke poniznosti za koju je Krist dao primjer kad je postao našim slugom. Liturgija usmjerava našu pažnju na Krista i pokazuje nam ga kao našeg jedinog Učitelja. Ona nas poziva da ga slijedimo od njegova povlačenja u pustinju pa sve do trenutka njegove smrti, da ga gledamo i da ga slušamo. Poziva nas da se divimo njegovim božanskim krepostima: poniznosti, blagosti, strpljivosti, itd…

Korizmena djela: post, milostinja i molitva.

Post

Sigurno je da post, po svojoj oštrini, strogom slijedu, a posebno po Kristovu primjeru, najosnovniji element vršenja korizme. Za sv. Augustina kao i za sv. Leona korizma je jednostavno "presveti i najveći post". Post je sigurno lijek. Sv. Leon govori o korizmi kao o vremenu koje je posvećeno "ljekovitom postu". Mnoge darovne molitve ističu spasonosnu učinkovitost korizmenog posta koji je uspostavljen za ozdravljenje duše i tijela.

Predslovlja u korizmi sažimaju u nekoliko riječi plodove posta. Praksi posta, koji je obvezatan, Crkva dodaje sva druga djela kršćanskog mrtvljenja. Posebno preporučuje strogu štedljivost kod uporabe dobara i komotnosti sadašnjeg života. Korizma je ozbiljan i strog period u kojemu se trebamo odreći određenih radosti koje su inače dopuštene. Sv. Augustin nas upozorava da je dobro odreći se onoga što je dopušteno da ne padnemo u osjećaj pretjerane krivnje. Postom krotimo poroke i postajemo gospodari tijela. On učvršćuje tijelo i po njemu zaslužujemo milosti. Pokorom postižemo oproštenje grijeha i zaslužujemo nebesku nagradu.

Postiti znači jednom se u danu do sita najesti, a u druga dva obroka manje uzeti. Post obvezuje sve koji su navršili 18 godina i nisu prešli 60. godinu. Nemrs znači ne jesti meso. To smo dužni činiti sve petke kroz godinu, a napose u korizmi. Post i nemrs jesu obvezatni na Čistu srijedu ili Pepelnicu i na Veliki Petak .

Milostinja

Pod imenom milostinje treba shvatiti sva djela milosrđa prema bližnjemu što sv. Leon zove "pobožna djela". Sveti Ocu su jednodušni u izjavi da je milostinja nužni dodatak postu. Naravno, čini milosrđa ne ograničavaju se samo na ublažavanje fizičke bijede. Gospodin nam je zapovjedio da u isto vrijeme dajemo i opraštamo. Zato kršćanin treba za vrijeme korizme prakticirati dvije vrste milostinje: davati i opraštati.

Korizma nas pripravlja na slavljenje misterija križa. Nitko ne može dobiti puninu božanskog opraštanja, plod vlastit tom misteriju, ako sam najprije ne ispuni uvjet koje je sam Spasitelj postavio: oprostite i bit će vam oprošteno. I na kraju milostinja upotpunjava post.

Molitva

Sv. Augustin kaže da su post i milostinja dva krila koja dižu k Bogu molitvu u korizmi. Post i molitva su zato da očiste dušu i da joj lakše pomognu da se uzdigne k Bogu. Zauzvrat molitva potiče i oživljava obdržavanje korizme. Molitvom dobivamo milost koja nam je potrebna da počnemo "svečanost posta" s djelatnom ljubavlju koju primamo i da je ispunimo sve do kraja u pobožnosti. Molitva čini naš post ugodnim pred Gospodinom i daje mu spasenjski učinak. Nema sv. mise u korizmi u kojoj ne bi Crkva, na ovaj ili na onaj način, molila i tražila od Boga da blagoslovi i posveti njezin korizmeni post.

Period čišćenja i nadnaravnog rasta u korizmi zahtijeva da molitva bude ustrajnija, pouzdanija i gorljivija nego obično. Sv. Leon traži da molitva u korizmi bude što ustrajnija. Najsigurniji način podržavanja duha molitve jest sabranje, vanjska tišina i šutnja i postojana meditacija o Svetom Pismu. Liturgijski tekstovi pokazuju u više navrata djelotvornost božanske riječi koja silazi s neba, prodire u dušu i čini je plodnom poput osvježavajuće kiše. K tome, bitka protiv zlog Duha traži od nas da trajno zazivamo Božju pomoć protiv zamki zloga.

Nutarnja raspoloženja koja trebaju pokretati naš korizmeni elan

Skrušenost srca

Da bismo ostvarili duboko i potpuno čišćenje duše, korizmena djela trebaju izlaziti iz skrušena srca, a to znači iz one boli koja zahvaća i ostvaruje u duši živo žaljenje zbog grijeha. Zato ne čudi da Crkva odmah od početka traži od svih duh skrušenosti i kajanja. Čin pepeljenja znači zauzeti pred Bogom stav u kojem priznajem da sam zaslužio smrt i zato se hrabro usmjeravam na put pokore i ispaštanja. Da bi skrušenost trajno rasla Crkva svaki dan moli od Boga da vjernicima stravi u dno njihovih srdaca pravu pokoru koja je prvi polog božanskog milosrđa.

Zato nas zove da razderemo svoja srca. Duh skrušenosti se ostvaruje u molitvi. Korizmena liturgija nam predlaže model skrušenosti srca u osobi ponizne grešnice iz Evanđelja koja svjedoči svoje istinsko obraćenje suzama kojim pere noge Gospodinu i obasipa ih cjelovima. Nije li to slika duše koja nudi Bogu korizmenu pokoru kao žrtvu skrušena i ponizna srca?

Povjerenje u Boga

Skrušenosti srca treba se pridružiti povjerenje u Božje milosrđe. Kršćanin treba iskoristiti korizmu za otvaranje širem povjernju u Božje djelovanje. Izbor čitanja kroz korizmu želi u nama snažno probuditi i učvrstiti povjerenje u Boga. Zato Crkva s pravom naviješta za vrijeme cijele korizme da Božje milosrđe nema mjere.

Strpljivost

Vrijeme kušnje i borbe, vrijeme ispaštanja i askeze, vrijeme korizme zahtijeva više nego ikoje drugo vrijeme kroz godinu vježbanje u kreposti strpljivosti koju sv. Pavao predstavlja kao raspoznajni znak pravih Kristovih slugu: "nego se u svemu iskazujmo kao poslužitelji Božji velikom strpljivošću" (2 Kor 6,4). Crkva nastoji posvijestiti svojim vjernima da ne mogu sudjelovati u uskrsnuću svog Spasitelja ako strpljivo one sudjeluju u njegovoj smrti i križu.

Radost

Značajno je da sv. Benedikt u kratkom poglavlju koje je posvećeno korizmi u svom Pravilu spominje dvaput radost. Korizma donosi kršćaninu blagodat dvostruke radosti: radost dragovoljne i dobrohotne uzdržljivosti i radost Uskrsa za kojim gorljivo čezne. Sv. Benedikt kaže da nas korizma pripravlja za pashalni misterij života koji savršeni kršćanin treba čekati s radosnom duhovnom željom. Zato nedjelja "Laetare" odiše jednom vrlo čistom radosti u kojoj se već odražava nešto od uskrsne radosti. Diskretna, nenametljiva i suzdržljiva, ali duboka radost korizme ne poznaje uzmaka ni pomračenja.

P. Mirko Nikolić, SI

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pepelnica - Čista srijeda

25tkhl2.jpg

Pepelnica označava početak korizmenog vremena. To je vrijeme pokore, razmišljanja i posta, koje nas priprema za Kristovo uskrsnuće u Uskrsnu nedjelju, preko kojeg smo otkupljeni.

otkupljeni.

3164z61.jpg

Zašto se pepeljamo

Pepeo je simbol pokore i pomaže nam razviti duh poniznosti i žrtve. Dok se naša čela pepeljaju prisjećamo se riječi: Sjeti se, čovječe, prah si i u prah ćeš se vratiti. Pepeljamo se kako bismo obuzdali oholost svojih srdaca i podsjetili se da je život na zemlji prolazan.

Pepeljenje se koristi od davnine. Kršćani koji su počinili teške grijehe, javno su izvršavali svoju pokoru. Na Čistu srijedu (Pepelnicu), biskup bi blagoslovio marame za kosu, te ih posuo pepelom načinjenim od grana palmi od prethodne godine. Te marame su pokornici trebali nositi tijekom četrdeset dana pokore. Tada, dok su vjernici recitirali sedam pokorničkih psalama, pokornici bi bili istjerani iz crkve zbog svojih grijeha, baš kao što je Adam, prvi čovjek, bio istjeran iz Raja zbog svoje neposlušnosti. Pokornici ne bi ulazili u crkvu sve do Velikog četvrtka kada bi zaslužili pomirenje nakon četrdeset dana pokore i sakramentalnog odrješenja. Kasnije su svi kršćani, bez obzira da li su bili javni ili skriveni pokornici, dolazili primiti pepeo zbog pobožnosti. U stara vremena, nakon pepeljenja slijedila je pokornička procesija.

Pepeo

Pepeo se pravi od blagoslovljenih grančica palme korištenih na Palmanu nedjelju prethodne godine. Pepeo se blagoslivlja blagoslovljenom vodom i kadi tamjanom. Mada pepeo simbolizira pokoru i kajanje, on nas također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca. Njegovo božansko milosrđe je posebno izraženo tijekom korizmenog vremena, i Crkva nas poziva tražiti to milosrđe tijekom cijele Korizme uz razmišljanje, molitvu i pokoru.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

...Svake godine negdje u približno vrijeme,dolazi nam vrijeme kojega svi znademo,najviše po raznoraznim odricanjima.Ne znam da li je potrebno sada objašnjavati i pisati što je Korizma,vjerujem da manje više svi to znademo,ali eto malo d ase podsjetimo...

Korizma je vrijeme koje prethodi i oraspoložuje nas za slavlje Uskrsa ili Vazma.To je vrijeme kada intenzivnije slušamo riječ Božju,pomirujemo s e ljudima i Bogom....to je vrijeme posta,pokore i molitve.Post je oduvijek služio kao kura čišćenja duše i tijela....s medicinskog stanovišta znademo, da je pročišćavanje tijela djelovanje posta.Naša Crkva nam svake godine u proljeće nudi četrdesetodnevnu korizmu kao vrijeme u kojem ćemo pročistiti i dušu i tijelo.Sv.Benedikt u svom pravilu 49,2 savjetuje monasima da u korizmenom vremenu svakom čistoćom čuvaju svoj život,te da s e očiste od nemarnosti.

On očito korizmu shvaća kao vrijeme unutarnjg i vanjskog čišćenja....on aludira kako bi monah trebao svjesnije živjeti,više moliti i izbjegavati krivo ponašanje.....eto nama dobrih smjernica.

Prvo što bi trebali izvući kao pouku,da je korizma vrijeme vježbanja za postizavanje nutarnje slobode. To ćemo najlakše naučiti,ako s e svjesno odričemo nečega što je meni jako drago ili na što sam jako navezan.(ovo odricanje ne treba poistovijećivati sa trendom i ciljem lijepog izgleda,kako s e nažalost to pokazuje i prikazuje u ovom vremenu),bilo d a se radi o slatkišima,kavi,alkoholu,cigaretama itd.Znači svako to odricanje treba promatrati u kontekstu vježbanja nutarnje slobode,jer time što se nečega odričem,dokazujem samome sebi da nisam ni o čemu ovisan,osim što želim biti o Bogu.

To iskustvo nam itekako može pomoći za daljni rast u vjeri,a odmah u početku ćemo osjećati,kako nam nije samo lakše tijelo,već i naša duša i duh, u biti kompletno tijelo.Vrlo lako, to čišćenje možemo razumijeti(naše drage sekice će to najbolje u ovom primjeru)u generalki kuće,stana, bilo svake subote ili jednom mjesečno ili jednom godišnje kod odvoza glomaznog otpada itd....kada krenenmo od kuta do kuta ,ladice do ladice,svakovrsnih papira i papirića,nailaska na raznorazne poruke i porukice koje nas mogu opteretiti uvijek iznova,kada naiđemo na stvari zaostale još od prošlog proljeća,bacimo pogled na to i vidimo da je to prošlo svršeno vrijeme i da to nam više ne treba,dapače samo mi stvara gužvu i nered od svih tih silnih nakupina.

Za neke stvari na koje naiđem možda će mi trebati malo više snage i hrabrosti, jer me sjećaju i dodiruju moju intimu,no ipak u svojoj odlučnosti bacam u koš sve što mi opterećuje moju dušu,sve ono što smatram d a mi je suvišno.Inače znamo iz iskustva,da nam prenatrpan prostor u kojem stanujemo ili radimo, "guši" i dušu i tijelo.Uz sve ovo gore navedeno,pokušajmo urediti i svoj stil i način svakodnevnog života....razmislimo kako i u kojoj strci živimo od jutra do večeri.

Sve mi je prenatrpano raznim izlascima,rokovima,obvezama.....jesam li time zadovoljan i primjećujem li da Bog vrlo malo prosotra zauzima u tom čitavom danu?Znači naš cilj ove, a i svake korizme,bi nam trebalo biti vrijeme čišćenja naše nutrine i bistrina našega uma....jer bistrinu koju želimo,otvoriti će nam jasniji put prema samoj molitvi.....jer post je uvijek bio u duhovnoj tradiciji,put koji je vodio kontemplaciji,biti bliži Bogu,jer tada nam molitva postaje jasnija i čišća.

Ona nije pomućena unutarnjom prljavštinom,rastresenošću.Post nam sve to bistri,zato dragi moji nemojmo se bojati s radošću pristupiti korizmenom vremenu,vremenu odricanja,posta i pokore....jer uz ove kreposti čistimo se i bistrimo,a to nam je vjerujem svima potrebno.Pa eto i Isus kada je postio na brdu Preobraženja,susreo je Mojsija i Iliju.

Tertulijan je post smatrao uvjetom naše preobrazbe.....eto,možda sam bar malo približio što bi u biti ovo korizmeno vrijeme za nas trebalo značiti i kojih sredstava se treba primiti da bi ipak na koncu očistili,pročistili i naše tijelo i našu dušu,kako bi mogli našem duhu,dati veću slobodu "kretanja" prema Bogu.

Ako s e ispravno shvati i post i pokora i molitva,sv.misa, i dobra djela koja činimo,ma tko može biti sretniji i radosniji od nas,kada uđemo tako pročišćeni u najveće otajstvo naše vjere,u Veliki Tjedan,u najveći dar našega Boga,u slavlje pobjede Života nad smrću,u naš Uskrs kojega svi iščekujemo i kojemu se svi nadamo.Stoga, svima Vama i sebi želim da ulaskom u ovu Korizmu i "izlaskom iz nje",doista budemo sretni i radosni da svi možemo osjetiti da smo svakim danom sve bliže i bliže Bogu,te da osjetimo da svakim danom naša vjera i povjerenje u Njega raste,te da nas sve kušnje i napasti ovoga svijeta,ako to ne želimo,ne mogu od Njega nikada odvojiti.

Pa eto, s tim željama,krenimo bodreći i učvršćivajući jedne druge na ovom našem dragom TT forumu,u svojim obiteljima,na poslu,u društvu,pokažimo da želimo i da možemo biti drukčiji,pokažimo svima(ponajprije sebi)da ono što vjerujemo,da to uistinu i želimo i hoćemo i živimo!

Korizma je inače vrijeme koje je po uzoru na 40-godišnje putovanje Božjeg naroda iz egipatskog ropstva do vazmnog slavlja u domovini kao što piše…Js 5 10"Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslaviše Pashu uvečer četrnaestoga dana u mjesecu. 11A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. 12I mana je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske".....

Po uzoru na Mojsija…Izl 2418"Četrdeset dana i četrdeset noći boravio je Mojsije na brdu".i samog GospodinaMk 13I "bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu".

Tako se u tom vremenu, zajedno sa našim kandidatima za krštenje(katekumenima) i pokornicima,pripremamo za istinsko slavlje vazmenog trodnevlja.Mi,odnosno Crkva,nastojimo se u tom vremenu odricati svih ugodnih stvari i zamamljivih užitaka,kao i biti spremni u darivanju i pomaganju siromašnih i gladnih,kako bi svi zajedno u zajedništvu i imaštini imali blagdansko slavlje kao što i piše…Neh 810I "Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodu. Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost." 12I ode sav narod da jede i pije, i da šalje obroke, i da slavi veliko slavlje: jer su shvatili riječi koje su im objavljene".

U tom vremenu svako svoje slobodno vrijeme više posvećujemo Božjoj riječi(korizmene propovijedi,pokornička slavlja) i pobožnije i češće sudjelovanje na sv.misama.Uz sve to poznata i draga nam je pobožnost križnog puta i razmatranje Isusove muke.Još samo da kažem,za one koji možda nisu dovoljno upoznati,liturgijska boja u tom vremenu je ljubičasta,kao i da se u tom vremenu ne ukrašavaju oltari i crkva,ne sviraju orgulje,ispušta se aleluja i Slava,te se zakrivaju oltarne slike i kipovi.

Post i nemrs

Tradicionalna je doktrina kršćanske duhovnosti da sastavni dio pokajanja, to jest napuštanja grijeha i vraćanja Bogu, čini neka vrsta pokore, bez koje kršćanin ne bi mogao ostati na uskom putu i biti spašen....

Jr 18

11Zato sada reci Judejcima i Jeruzalemcima: 'Ovako govori Jahve: Evo, spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.'

Ez 18

30Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast!

Ez 33

11Odgovori im: 'Života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!' 12Sine čovječji, reci sinovima naroda svoga: 'Pravednika neće izbaviti pravednost njegova u dan kad sagriješi niti će bezbožnik stradati zbog svoje bezbožnosti u dan kad se od nje odvrati, kao što ni pravednik neće moći ostati na životu u dan kad sagriješi. 13Reknem li ja prevedniku: 'Živjet ćeš!' a on se pouzda u svoju pravednost i stane činiti nepravdu, zaboravit ću svu njegovu pravednost, i on će umrijeti zbog nepravde što je počini! 14A reknem li bezbožniku: 'Umrijet ćeš!' a on se odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi, 15vrati zalog, plati oteto i stane živjeti po zakonima života, ne čineći bezakonja - živjet će, neće umrijeti!

Jl 2

12"Al' i sada - riječ je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim posteć', plačuć' i kukajuć'."

Mt 3

2"Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!"

Mt 4

17Otada je Isus počeo propovijedati: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!"

Dj 2

38Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga.

I sam Krist je rekao da će Njegovi učenici postiti kad On ode (Lk 5,35). Stoga je opći zakon pokore dio Božjeg zakona za čovjeka.

Crkva je, sa svoje strane, odredila neke oblike pokore, kako bi mi katolici učinili ono što je propisano Božanskim zakonom, ali i da im olakša ispunjenje te obveze. Tako naše Kanonsko pravo, određuje obveze za katolike rimskog obreda (katolici istočnog obreda imaju svoju vlastitu tradiciju vršenja pokore kako je to već određeno u kodu Kanona za Istočne Crkve).

34t644h.jpg

Kanon 1250 - Svi petci kroz godinu i u vrijeme Korizme smatraju se danima i vremenima pokore u cijeloj Crkvi.

Kanon 1251 - Uzdržavanje od blagovanja mesa i druge hrane, prema odredbama biskupske konferencije, provodi se u sve petke kroz godinu osim na svetkovine; post i nemrs se moraju poštivati na Čistu srijedu i u petak Muke i smrti našeg Gospodina Isusa Krista.

Kanon 1252 - Sve osobe koje su navršile 14 godina života obavezne su se pridržavati nemrsa; sve odrasle osobe obavezne su pridržavati se posta do ulaska u 60. godinu života. Ipak, dušebrižnici i roditelji obavezni su djecu, koja nisu obavezna pridržavati se posta i nemrsa, upućivati u pravo razumijevanje pokore.

Kanon 1253 - Dužnost je biskupske konferencije da preciznije odredi način obdržavanja posta i nemrsa te da predlože oblik pokore koji može, u cijelosti ili djelomično, zamijeniti post, posebno djela milosrđa i pobožne vježbe.

Tako Crkva raspolaže s dva oblika službene pokorničke prakse – čak i tri, ako uključimo euharistijski post sat vremena prije primanja Pričesti.

Nemrs - Zakon nemrsa obvezuje da se katolici u petke, u razdoblju od svoje navršene 14. godine života pa do smrti, odriču blagovanja mesa, u čast Isusove Muke na Veliki Petak. Mesom se smatra meso i organi sisavaca i peradi, uključujući juhe pripremljene od njih i sokovi od pečenja. Dopušteno je blagovanje morskih i slatkovodnih vrsta riba, vodozemaca, gmazova i školjkaša kao i proizvoda dobivenih od životinja, na primjer margarina i želatine, koji nemaju okus po mesu.

U petke izvan Korizme, umjesto nemrsa, vjernici mogu po vlastitom izboru vršiti pokorničku, ili čak karitativnu, praksu.U te petke oni moraju izvršiti neko djelo pokore ili milosrđa. Za većinu je ljudi najlakše držati se tradicije, to jest, uzdržavati se od blagovanja mesa u sve petke tijekom godine.

Post - Zakon posta obvezuje katolike od navršene 18. godine života (Kanon 97) do 59. rođendana (to jest, do ulaska u 60. godinu života, što znači do ulaska u godinu koja završava proslavom 60. rođendana) da smanje količinu hrane koju inače blaguju. Crkva post definira kao jedan obilni obrok dnevno uz dva manja obroka koji zajedno nisu količinski veći od glavnog obroka. Takav je post obavezan na Čistu Srijedu i Veliki Petak.Smatra se da je post prekinut ako se između obroka uzima hrana ili piće koje se može smatrati hranom (pića spravljena od mlijeka, ali ne i samo mlijeko).Alkoholna pića ne prekidaju post, ipak, oni nisu u duhu pokore.

Osobe koje se izuzimaju iz obaveze posta ili nemrsa - Osim onih koji se nalaze izvan dobnih granica obveze posta i nemrsa, izuzete su i psihički retardirane osobe, bolesnici, osobe krhkog zdravlja, trudnice ili dojilje s obzirom na potrebe blagovanja mesa ili uzimanja hrane, fizički radnici prema potrebi, uzvanici kod obroka koji bi svojim odbijanjem obroka nanijeli veliku uvredu domaćinu ili izazvali neprijateljstvo, kao i osobe koje se nađu u drugim okolnostima moralne ili fizičke nemogućnosti obdržavanja pokorničke discipline.

Katolici se potiču i da u svako vrijeme, osim spomenutih minimalnih pokorničkih obveza, čine i osobnu pokoru po vlastitom izboru. Ona se može organizirati po uzoru na post i nemrs. Na primjer, može se povećati broj dana nemrsa. Neki se ljudi potpuno odriču blagovanja mesa iz vjerskih motiva (za razliku od onih koji ne mrse iz zdravstvenih ili drugih razloga). Neki redovi, za pokoru, nikad ne jedu meso. Na sličan način, može se povećati broj dana kad se posti. U ranoj Crkvi prakticirao se post srijedom i subotom. Taj post može se obdržavati onako kako propisuje zakon Crkve (jedan glavni obrok i dva manja) ili strože, o kruhu i vodi. Ovaj slobodno izabrani post može se sastojati i u odricanju od nekog užitka – slatkiša, sokova, pušenja, koktela prije večere, itd. To je stvar osobnog izbora.

Prije svega, obavezni smo činiti dužnosti koje zahtijeva naš stalež. Svako odricanje koje bi nas ozbiljno omelo u izvršavanju našeg posla, bilo u svojstvu studenta, radnika ili roditelja, protivilo bi se Božjoj volji

ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,

GOSPODIN TVOJ!!

http://www.tebe-trazim.com/forum/viewtopic.php?f=98&t=1755&start=15

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Post iz ljubavi za Boga i bližnjega

Post i nemrs dva su izraza koji se u korizmeno vrijeme često čuju. Post je uzdržavanje od jela, odnosno manje jesti nego što se to svakodnevno čini, a nemrs je uzdržavanje od mesa.

Čovjeku se dosta često dogodi da treba postiti. Neki ljudi to nastoje jer žele time kontrolirati težinu i paze da ne dobiju koji kilogram više. To je post koji je sebično motiviran. Ipak može kod nekih takvo uzdržavanje biti istinski mučno i gotovo herojsko. Često su to sportaši i slični djelatnici čiji rad ovisi i o tjelesnoj težini. Ima i onih koji poste jer im je tako liječnik naredio kao sastavni dio stanovite terapije.

U takvoj zabrinutosti za zdravlje i u strahu od neželjenih bolesti, pa čak i moguće smrti, ljudi se odlučuju na kontroliranje u jelu, tj. na dijetu i na post. Ima, nadalje, i onih koji su prisiljeni gladovati i postiti jer nemaju dovoljno hrane. Današnja teška situacija u svijetu i kod nas sve više i više razotkriva velik broj onih koji su na rubu egzistencijalnog minimuma, koji trpe od gladi. Čudim se često kako smo svi mi skupa prilično hladni na sve češće vijesti o velikom broju ljudi, osobito djece, koji su umrli od gladi.

Osim svih gore navedenih razloga za odricanje od hrane, postoji još jedan motiv. To je ljubav. Post može biti i draga gesta ljubavi. Majka će svome djetetu dati i posljednji zalogaj pa makar i sama ostala gladna. Učinit će to radosno i iz ljubavi i bit će sretna ako time može svome djetetu olakšati život. Zaručnik će rado podijeliti bolji i ljepši komad mesa, bolji zalogaj, kolač i slično svojoj zaručnici jer je ljubi. Ljubav ide za tim da usreći ljubljeno biće.

Vrijeme korizme, vrijeme prije Uskrsa poziva na obraćenje. Programu obraćenja pripada i post. Shvatimo u svjetlu ljubavi smisao posta što ga u ovim korizmenim vremenima Crkva preporuča, a za neke dane kao što su Pepelnica i Veliki petak, i naređuje. To je poziv na svojevoljno odricanje od hrane. Takvo odricanje sigurno ne škodi zdravlju, pretpostavljajući da nije nerazborito i pretjerano. Međutim, temeljni motiv tog posta trebao bi biti ljubav. I naš je odnos prema Bogu odnos prema ljubljenoj osobi. Osim molitve kao temeljnog čina čovjeka vjernika i post iz ljubavi prema Bogu postaje istinitim religioznim činom. Srce nam je na taj način otvorenije i spremnije za susret s Bogom i za usklađivanje svoje volje s njegovom voljom.

Upravo radi tog usklađivanja s voljom Božjom osjećamo kako nas post može na divan način učiniti spremnijim za druge žrtve koje su životno potrebne želimo li ostvariti svoj život prema Božjem naumu ljubavi. U toj žeđi za Bogom post može biti istinsko djelo ljubavi kojim ćemo omiliti Bogu. Post je, nadalje, od prvih početaka Crkve, bio motiviran i ljubavlju prema bližnjima. Post ne želi biti jednostrano mučenje samoga sebe bez nekog konkretnog cilja.

Kršćani kad poste ili se uzdržavaju od mesa, čine to zato, kako bi tim činom prištedjeli novac koji će moći odijeliti za one koji su potrebniji. Time post postaje bogoštovni čin kojim se Bog proslavlja jer je učinjen iz ljubavi prema njemu, a istodobno je i najkonkretniji čin ljubavi prema bližnjemu. Proroci će reći da je Bogu upravo takav post po volji.

Fra Zvjezdan Linić

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Хвала, научио сам доста. Само још једно питање: Чуо сам да једете и јаја и пилетину петком, за разлику од нас. Јел то истина и имате ли ви нека строга правила у вези хране или је само битно да се не преједа човек, ако сам добро схватио овај текст?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

A,sada da napisem o mojem postu..

Kod mene u mojoj familiji uvjek se postilo ..

KVATRE -POST i POST gdje se uzimao samo kruh i voda..ili se jelo ,"jedan puta na dan"jedan obrok

Zadrzali smu to tradiciju ,iako smo dosli na zapad,ostali smo vjerni tome..

Djeca i stari ne moraju postiti..Kada postomi,bez obzira na kakav post se odlucimo , jedan obrok,ili nemrs...

" novac koji nakupimo za vrijeme posta dajemo sirotinji,prosjacima" ili onima koji zive u neimastiti..

Moji su uvjek postili Utorak i Petak-obavezno..

Ja postom Petak ,skupa sa obitelji ...a sama postim dodatno Srijedu...

I uz svaku molitu ,Devetnicu-Trodnevnicu ili neku molitvu za nekoga,uvjek postim ...

Znaci primila sam u roditeljskoj kuci i to dajem i dalje..djeci,unucadi..

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Хвала, научио сам доста. Само још једно питање: Чуо сам да једете и јаја и пилетину петком, за разлику од нас. Јел то истина и имате ли ви нека строга правила у вези хране или је само битно да се не преједа човек, ако сам добро схватио овај текст?

Meso ne jedemo..ni piletinu,jede se " riba"...Moji nisu jeli ni ribu.

Jaja se jedu,a i to je vise ,toliko da jedes..Nerod je bio siromasan i prije se

cijela KORIZMA -POSTIO SVAKI DAN..

Samo je Nedjelja bio dan gdje se uzimalo meso..

Kada su ljudi poceli raditi na drzavnim poslovima i teskim poslovima..odlucito je da se strogo posti petak.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Чекај, значи, то је код вас уређено тако да свако може уколико жели да узме неки дан да придода, ако сам добро схватио?

Nekako tako..U pitanju je za cega postis..Koja je nakana posta- ZRTVE..

Tada ,dok molis izabers post..i tako se odlucis.

Da,kazem i ovo..Bila sam se " zavjetovala za jednu nakanu ,da cu moliti i postiti" medjutim u medjuvremenu sam se razboljela i nisam mogla postiti...

To sam poslje ispovjedala, i poslje nadoknadila

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу

×
×
  • Креирај ново...