Search the Community

Bosna i Hercegovina mogla bi da, nakon Hrvatske i Albanije, postane treća balkanska država kojoj će SAD donirati vojne helikoptere. Kako je 26. aprila javila Alternativna televizija Banja Luka (ATV) Sjedinjene Države ponudile su BiH donaciju dva helikoptera za potrebe Oružanih snaga ali uz dva uslova. Neimenovani izvor televizije ATV iz Ministarstva odbrane BiH tvrdi da će SAD poslati helikoptere samo ako BiH kupi još dve letelice i ako se odrekne nabavke ruskih helikoptera pa se tako u Oružanim snagama u budućnosti ne bi našli ruski Mi-8 i Mi-17. Na pitanje ATV o uslovima donacije iz Ministarstva odbrane nisu želeli da odgovore ali su potvrdili da postoji namera o nabavci helikoptera: – Sredstva u iznosu od 7,5 miliona KM (skoro 4,3 miliona USD, prim.autora) osigurana su u proračunu MO i OS BiH za 2017. i 2018. godinu, a pet milionaameričkih dolara je osigurano donacijom iz programa vojne pomoći vlade SAD-a. Preostala sredstva za realizaciju nabavke helikoptera bi se osigurala iz proračuna MO BiH uz mogućnost dodatne donatorske pomoći vlade SAD-a za nabavu helikoptera, u cilju podrške realizaciji Plana modernizacije OS BiH – rekli su za ATV iz MO BiH. Kako dalje navodi ATV projekat bi trebalo da bude realizovan do 2021. godine, a helikopteri bi koštali oko 65 miliona maraka (nešto preko 37 miliona dolara). Prvobitni plan bio je da se nabavi 12 helikoptera, i da se za to izdvoji 300 miliona maraka (171,43 miliona USD) ali se Savet ministara odlučio za drugu varijantu, zbog nedostatka novca. BiH bi se međutim i u drugoj varijanti oslonila na pomoć SAD. Banjalučka televizija prenela je i mišljenje nekih od srpskih predstavnika u Sarajevu koji smatraju da bi donacija bila sporna jer se radi, kako su rekli, o još jednom pokušaju nametanja američke volje. – Mi jesmo svjedoci konstantnog uplitanja zemalja, rekao bih zapada, prije svega, na prilike u BiH koji su postupali po principu “Uzmi ili ostavi” ili po principu ovo morate da uradite. Ruski uticaj nije takav, on se svodi na dosljednu primjenu Dejtonskog sporazuma – izjavio je Staša Košarac, šef poslaničkog Kluba SNSD-a u PD PS BiH. U zaključnom komentaru ATV navedeno je da je upitno da li će i kada projekat biti realizovan jer je kasa Saveta ministara u tehničkom mandatu poprilično prazna a da je formiranje novog saziva na dugom štapu. Iznesena je i informacija da Oružane snage BiH trenutno raspolažu sa 35 helikoptera, od kojih je desetak ispravno. Živojin BANKOVIĆ

Predsednik Ruske Federacije Vladimir Putin stigao je juče u jednodnevnu zvaničnu posetu Srbiji. Ruski Il-96 13. januara na aerodromu ''Nikola Tesla'' kao prethodnica visoke ruske državne delegacije na čelu sa predsednikom Putinom / Foto: Zoran Tadic Na beogradski aerodrom ‘’Nikola Tesla’’ u 13:04 časova sleteo je specijalno opremljeni predsednički putnički avion Iljušin Il-96-300PU(M1) registracije RA-96022 , takozvani ‘’Борт номер один’’ najveći tip vazduhoplova u ruskoj floti za prevoz veoma važnih ličnosti (VIP). Prilikom ulaska u vazdušni prostor Srbije Putinov avion dočekala su tri lovca MiG-29 RV i PVO Vojske Srbije koji su ga pratili sve do sletanja. Ministarstvo odbrane je saopštilo da je u današnjoj misiji lovačke zaštite dolaska predsednika Rusije u vazduhu bilo 6 lovaca MiG-29. U kojoj je letelici Putin? Interesantno je da su na „Nikolu Teslu“ sletela sva tri Iljušina 96 predsedničke flote Ruske Federacije. Vladimir Putin bio je u drugoj letelici registracije RA-96022. Prvi je u 11:19 sleteo RA-96017. Drugi Iljušin bio je praćen od strane tri lovca MiG-29 (jednog dvoseda i dva jednoseda), trećeg su pratila dva. Sve tri letelice mogle su da se prate preko komercijalnog servisa za praćenje letova Flightradar24 osim kada je u jednom trenutku praćenje drugog aviona u kojem je bio Putin bilo isključeno. Većina klasičnih medija je greškom javila da je predsednik Ruske Federacije sleteo u prvom avionu. Prvi je sleteo „17“ sa prethodnicom delegacije. Razlikuje se od druge dve letelice po izostanku komunikaciione GPS i GLONNAS antene na „leđima“ letelice / Foto: Tango Six „22“ u kojem je sleteo Putin / Foto: Tango Six Trećeg Iljušina pratile su samo dva MiG-a 29 / Foto: Dragan Trifunović, Tango Six Prethodnicu velike ruske delegacije dovezla su 14. januara dva teška transportna aviona Il-76MD Državne aviokompanije 224. letačka jedinica a u njima su se nalazila specijalna vozila kao i pripadnici ruskih bezbednosnih službi. Ova jedinica zadužena je između ostalog, i za prevoz tereta i opreme koju koriste visoke državne delegacije prilikom putovanja, kako na domaćim linijama tako i u inostranstvu. Još ranije, 12. januara na Teslu je sleteo i Il-96 koji se već sutradan vratio u Rusiju. Rusija za potrebe prevoza predsednika i visokih državnih delegacija trenutno koristi tri aviona Il-96-300PU(M1) / Foto. UAC Rusija poseduje jednu od najvećih vazduhoplovnih flota za prevoz veoma važnih ličnosti odnosno samog državnog vrha. Njihova glavna baza jeste aerodrom Vnukovo tj. njegov specijalni državni terminal Vnukovo-2. Svi vazduhoplovi nalaze se u sastavu Specijalne letačke jedinice ‘’Rusija’’ (poznata i kao ФГБУ СЛО ‘’Россия’’) koja poseduje čak 67 aviona i helikoptera, pretežno ruske proizvodnje, od kojih se za prevoz predsednika upotrebljava 8-12 aviona i oko 9helikoptera. Ova jedinica nalazi se pod upravom Administracije predsednika Ruske Federacije a do 31. januara 2009. bila je deo aviokompanije ‘’Rusija’’. Zanimljivo da se određeni broj aviona može iznajmiti. Njen najveći vazduhoplov jeste četoromotorni putnički avion Il-96 kojih ima čak 11 od kojih 10 Il-96-300 i jedan Il-96-400. Od 10 aviona varijante -300 pet predstavljaju posebno opremljene Il-96-300PU(M) (ПУ – Пункт Управления) koji su ujedno i leteća komandna mesta. Prvi Il-96-300PU isporučen je još 1995. za tadašnjeg predsednika Borisa Jeljcina i u toj nameni zamenio je avion tipa Il-62. Drugi avion Il-96-300PU, namenjenog predsedniku Putinu poleteo je aprila 2003. Dokumentarni film televizije “Rusija 1“ o predsedničkom avionu: Luksuzni enterijer aviona koji je rađen u podružnici austrijske kompanije Diamond Aircraft u Engleskoj, sastoji se između ostalog od pozlaćenih sanitarija kupatila, unutrašnjih oplata obloženih svilom, mermernih podova. U avionu se nalaze tri bara, teretana, kuhinja, dnevni boravak, spavaća soba, radni kabinet površine 10 m2. Maja 2010. naručena su još dva aviona Il-96-300PU(M1), prvi je isporučen decembra 2012. a drugi krajem januara 2014. Potom je aprila 2013. potpisan ugovor za još jedan Il-96-300PU(M1) koji je isporučen jula 2016. Od 2014. godine dva starija Il-96-300PU(M) se nalaze u rezervi dok se aktvino koriste tri novija aviona. Osim prevoza predsednika i najviših političkih i vojnih delegacija, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili nuklearnog sukoba ovi avioni postaju mesta odakle se komanduje oružanim snagama. Osim što su luksuzno uređeni, za komandovanje vojskom ovi avioni poseduju specijalnu opremom za komununikaciju, navigaciju i identifikaciju a tu su i sistemi samozaštite od mogućeg napada na sam vazduhoplov. Postoji i podatak da avion poseduje i kapsulu za spasavanje. Leteće komandno mesto Tu-214PU. Drugi važan vazduhoplov u floti Specijalne letačke jedinice ‘’Rusija’’, ujedno i najbrojniji, jeste familija Tu-204 i Tu-214 (Tu-204-200). U upotrebi je čak 20aviona od kojih 4 pripadaju administraciji predsednika. To su dva leteća komandna mesta Tu-214PU (ПУ – Пункт Управления) i dva rezervna aviona Tu-214SUS(СУС – Самолёт-Узел Связи) koja predstavljaju leteća komunikaciona čvorišta. Ostatak flote čini 5 Tu-214SR (СР – самолёт-ретранслятор, avion repetitor), jedan Tu-214VPU (ВПУ – воздушный командный пункт, koristi ga i Federalna služba bezbednosti – FSB), 4 Tu-214, jedan Tu-204-100 i 5 Tu-204-300. Suhoj Superjet 100 Dassault Falcon 7X. Novije nabavke aviona uključuju 6 putničkih An-148-100EA, dva Suhoj Superdžet 100 (prvi predat na upotrebu krajem juna 2016.), a iz inostranstva su kupljena dva Airbus A319-115 i dva poslovna Falcon 7X. Od starije garde još uvek se koriste tri laka putnička Jak-40, dva Tu-134A-3 i dva Tu-154M. Što se tiče helikoptera glavninu flote čine srednji transportni Mi-8 sa ukupno 20primeraka, pretežno u podverzijama salonske varijante Mi-8PS. Osim njih tu su i 4 AW139. 224. letačka jedinica prvobitno je formirana 1979. kao 224. samostalna transportna aviojedinica koja je bila namenjena pre svega za obezbeđivanje transporta tokom sovjetske vojne intervencije u Avganistanu. Formalno jedinica je bila potčinjena Ministarstvu civilne avijacije SSSR i letela je na avionima An-12. U skladu sa dekretom predsednika Rusije današnja Državna aviokompanija ‘’224. letačka jedinica’’ osnovana je 15. januara 1993. za potrebe vazdušnog saobraćaja po nalozima predsednika države, vlade i Ministarstva odbrane. Dolazak dva aviona Il-76MD 224. letačke jedinice na aerodrom “Nikola tesla“ 14. januara: Iste godine jedinica je započela letove na teškim transportnim avionima Il-76 i An-124 preuzetim od 12. divizije vojno-transportne avijacije Vojno vazdušnih snaga (VVS) i svojom delatnošću počela da donosi prihode koji su donekle poboljšali finansijski položaj vojnog vazduhoplovstva. 2008. godine je u okviru vojnih reformi ova aviokompanija postala Otvoreno akcionarsko društvo (OAO) ‘’Oboronoservis’’ u stopostotnom vlasništvu države koju zastupa podružnica Ministarstva odbrane OAO ‘’Aviaremont’’. 224. letačka jedinica koristi avione koji su deo inventara VVS/VKS i nalazi se u sastavu 6955. vazduhoplovne baze. Flotu jedinice čini 18 Il-76MD i 8 An-124, avioni Il-76MD koriste se za potrebe Administracije predsednika države i njima se, osim drugih različitih tereta, prevozi i vozni park koji koristi predsednik i visoke državne delegacije, kako u Rusiji tako i u inostranstvu. Iljušini 76 baziraju na aerodromima Migalovo, Taganrog-Centralni i Orenburg-2. Avioni An-124 čija je matična baza Sešća obavljaju širok spektar prevoza veoma teškog i gabaritnog tereta širom sveta. Između ostalog ovi avioni su leteli i za SAD a izvršavali su i prevoze za potrebe NATO snaga u Avganistanu kao i francuske vojske stacionirane u Maliju. Živojin BANKOVIĆ (druga i četvrta foto-MORS: treća РИА НОВОСТИ)

U intervjuu za Sputnjik koji je objavljen 30. maja, a čija je glavna tema bila ekonomska saradnja Rusije i Republike Srpske, šef Predstavništva Republike Srpske u Ruskoj Federaciji Duško Petrović govorio je između ostalog i o pregovorima oko nabavke helikoptera za MUP R. Srpske ali i o mogućnosti da remontni zavod “Orao“ iz Bijeljine postane regionalni remontni centar za helikoptere ruske proizvodnje. Tom prilikom Petrović je otkrio da se, što se tiče novih helikoptera, radi o “Ansatima“ kao i da bi se u “Orlu“ remontovali motori helikoptera Mi-8. Petrović je nabrajajući moguće načine produbljenja saradnje sa Rusijom spomenuo i namensku industriju, postoji ideja da bijeljinski zavod “Orao“ vrši remonte ruskih helikoptera za region Balkana i da se to više ne radi kao do sada u Ukrajini. – Naš remontni zavod “Orao“ u Bijeljini je osposobljen i već dve-tri godine se vode pregovori sa ruskom korporacijom ODK, koja proizvodi motore za helikoptere “Mi“. Dobijena je dokumentacija i saglasnost, tako da će naši dobiti licencu za remont tih helikoptera za naš region. U regionu, otprilike, ima oko 48 helikoptera Mi-8. Oni su i vojno-transportni i civilni, a služe i za evakuaciju. Nemaju naoružanje, a koriste ih i vojska i policija u Hrvatskoj i Sloveniji, a i jugoslovenska armija ih je imala. Sada je Srbija kupila dva nova Mi-17, izvoznu varijantu. Očekivali smo da ćemo potpisati ugovore na Peterburškom ekonomskom forumu, ali nismo uspeli zbog birokratije. Nadamo se da će u najskorije vreme oni biti potpisani. Dugo se čekalo na dozvolu. Sada mnogi remontuju helikoptere u Ukrajini, a Ukrajina to ne radi baš najkvalitetnije. Znam da je Hrvatska to radila i da nisu bili baš zadovoljni – pojasnio je Petrović za Sputnjik. On je dalje naveo da se sa Rusijom pregovara i o nabavci tri helikoptera za potrebe Ministarstva unutrašnjih poslova RS i da je reč o civilnim transportnim helikopterima. – Mislim da ćemo u roku od dve do tri nedelje završiti finansiranje. Radi se o interesantnom lizingu, pa neće biti kredita, niti će se država zaduživati. Helikopteri se već proizvode, radi se o “Ansatima“, helikopterima za civilne namene, koji će imati dodatnu opremu. Koristiće ih policija. Mogu da se koriste i za snimanje, jer imaju infracrvene kamere, ali i za kontrolu saobraćaja, medicinsku evakuaciju, gašenje požara itd. Mislim da bi dogovor za prvi helikopter mogao da bude realizovan već u avgustu, a ostali do kraja godine – otkrio je za Sputnjik šef Predstavništva RS u Moskvi. Na banjalučкi aerodrom dopremljen helikopter AW119 “Koala“ Laki višenamenski helikopter AW119 “Koala“ / Foto: Leonardo Kako je prošlog petka za Mondo i najavio direktor Helikopterskog servisa RS Boban Kusturić, u Republiku Srpsku je u subotu 2. juna stigao helikopter AW119. – Helikopter je dopremljen na banjalučki aerodrom mjesec dana prije roka predviđenog ugovorom. Kroz desetak dana očekuje se primopredaja između predstavnika italijanske firme “Leonardo“ i Helikopterskog servisa – izjavio je Boban Kusturić za Mondo. Podsetimo, početkom oktobra 2017. objavljeno je da je Helikopterski servis Republike Srpske naručio jedan italijanski višenamenski helikopter Leonardo AW119 “Koala“ čija je vrednost, zajedno s obukom dva pilota, tri vazduhoplovna mehaničara i jednog vazduhoplovnog inženjera 4,76 miliona evra. Osim za medicinski transport, zajedničke akcije s specijalnom jedinicom MUP-a Republike Srpske i pomoć ugroženom stanovništvu prilikom elementarnih nepogoda, helikopter će se koristiti i za borbu protiv požara i za tu namenu biće opremljen protivpožarnim vedrom kapaciteta 1000 litara. Živojin BANKOVIĆ

Jedan od najpoznatijih parkova u centru Beograda svakako je Tašmajdan - onaj koji pripada čuvenoj Višnji Stoleta Jankovića i deci stradaloj u bombardovanju 1999. godine i klincima koji uče da plivaju na bazenu i onim starijim klincima koji uče da se ljube i onim mnogo starijim klincima koji šetaju unučiće. Tašmajdan pripada i svetomarkovskoj crkvi, ali na njemu se nalazi i naizgled mala, ali zapravo velika ruska svetinja. U naletu belogardejske emigracije u Srbiju i u Beograd došli su mnogi ruski stručnjaci koji su i te kako uticali na naš razvoj. Nina Kirsanova donela je balet, ali došao je i doktor Aleksandar Ignjatovski koji je jedan od osnivača Medicinskog fakulteta. Stiglo je mnogo teologa, hirurga, pilota, profesora... i mnogo arhitekata. Nikolaj Krasnov svakako je najpoznatiji od njih, pamtimo ga kao čoveka koji je preobrazio Beograd. Valerij Staševski Međutim, za Tašmajdan i rusku svetinju na njemu odgovoran je Valerij Staševski. Imao je oko 40 godina kada je emigrirao u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i kao veliki stručnjak odmah je dobio posao u Ministarstvu građevinarstva. Njemu možemo da zahvalimo na Klubu ljubitelja veslanja na Adi Ciganliji, na Klubu činovnika Narodne banke na Topčideru, domu ruskih vojnih invalida na Voždovcu... U Istorijskom arhivu Beograda nalazi se više od hiljadu projekata ovog slavnog arhitekte. Godine 1924. po planovima Valerija Staševskog, izgrađen je hram Ruske pravoslavne crkve, zahvaljujući finansijskoj pomoći srpske države i porodice Karađorđević. Šta se nalazi u temelju crkve? U temelj crkve Svete Trojice belogardejci su položili grumen ruske zemlje kao najveću svetinju koju su poneli sa sobom u izgnanstvo. Ovim postupkom načinili su hram svojim domom i mestom u kojem će uvek nalaziti mir. Hram je osveštan 26. decembra 1924. godine, a tom obredu prisustvovao je i vođa belogardejskih emigranata general baron Vrangel. Pet godina kasnije, on je i sahranjen u ulazu u crkvu, a njegov grob u mermeru i danas se nalazi u ovom hramu. U hramu Svete Trojice nalazile su se i vojne zastave Napoleona i Turaka koje su bile ratni plen ruske vojske. Godine 1944. vraćene su u Rusiju. Predstavništvo moskovske patrijaršije, foto: Dnevno.rs / A. Lazić Crkva je 1946. godine dobila status predstavništva Ruske pravoslavne crkve u Beogradu i postala je deo stavropigijalnog dekanata ruskih parohija na teritoriji Jugoslavije. Međutim, 1954. godine rešenjem Svetog sinoda Ruske pravoslavne crkve dekanat je ukinut, a svi hramovi koji su bili u njemu prebačeni su u nadležnost Srpske pravoslavne crkve. Hram Svete Trojice 1957. godine posetio je patrijarh moskovski i sve Rusije Aleksej Prvi i u njemu je služio Božansku liturgiju. S obzirom na to da se nalazi u blizini zgrade Radio televizije Srbije, hram je pretrpeo ozbiljnu materijalnu štetu u bombardovanju 1999. i od sledeće godine je počelo renoviranje. Ono je završeno tek 2007. godine kada je mitropolit smolenjski i kalinjingradski Kiril osveštao renoviranu crkvu. Godine 2013. hram je posetio patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril, prilikom obeležavanja 1700 godina Milanskog edikta. Crkva Svete Trojice, foto: Dnevno.rs / A. Lazić Sećanje na Romanove U crkvi Svete trojice nalazi se i šal carevića Alekseja Romanova koji su mu sestre isplele dok je još bio u majčinoj utrobi. Dečak je bio veoma vezan za šal koji je bio simbol sestrinske ljubavi i svih 13 godina svog života retko se odvajao od njega. Admiral Aleksandar Vasiljevič Kolčak, odan caru, nažalost je stigao kasno i nije uspeo da spasi porodicu Romanov užasnog stradanja. Njegovi ljudi su pronašli dečakov šal i admiral ga je odneo sestri cara Nikolaja, kneginji Kseniji, koja je izbegla u London. Na nepoznate načine šal je preko SAD došao do Australije i to u ruke dvorske dame Romanovih, Tamare Ventura-Laduške koja ga je poklonila beogradskom hramu Svete Trojice. Danas se deo šala Svetog Mučenika Carevića Alekseja čuva u staklu u crkvi kako bi vernici mogli da ga celivaju, a svakog 17. jula drži se i služba kojom se Romanovima odaje počast. http://www.dnevno.rs/istorijski-zabavnik/beograd-u-proslosti/108116/ruska-crkva-svete-trojice

Katekizam u šest poglavlja izlaže pravoslavni nauk, a posljednje je poglavlje pod naslovom “Temeljna načela za odnos Ruske pravoslavne Crkve prema nepravoslavnima”, izazvalo najviše reakcija. Foto: Shutterstock.com “Crkva osuđuje one koji, služeći se neistinitim informacijama, namjerno iskrivljuju svjedočansku zadaću Pravoslavne Crkve u nepravoslavnom svijetu i svjesno kleveću Crkvene vlasti optužujući ih za “izdaju pravoslavlja”. Ulomak je ovo iz budućeg Katekizma Ruske pravoslavne Crkve čiji je nacrt uz blagoslov i dopuštenje patrijarha Kirilia objavilo biblijsko-teološko povjerenstvo kojemu je 2009. godine povjerena njegova priprema. Katekizam u šest poglavlja izlaže pravoslavni nauk, a upravo je posljednje poglavlje pod naslovom “Temeljna načela za odnos Ruske pravoslavne Crkve prema nepravoslavnima”, u kojemu se nalazi i ulomak s početka našega članka, izazvalo najviše reakcija. Premda nije riječ o nekom revolucionarnom obratu i promjeni stava prema ekumenizmu, već potvrdi dosadašnjeg nauka i prakse, činjenica da se tema ekumenizma uopće nalazi u nacrtu katekizma, te da je tekst šestog poglavlja (kao i prethodna dva) definitivan, budući da ga je potvrdio Arhijerejski sabor Ruske pravoslavne Crkve, izazvala je brojne kritike onih koje budući Katekizam prepoznaje kao “ekstremističke skupine unutar lokalnih Pravoslavnih Crkvi” koje ekumenizam koriste kako bi kritizirali crkvene vlasti i stvarali podjele i shizme unutar Crkve. Tekst katekizma oslanja se i na svepravoslavni susret u Solunu iz 1998. godine na kojemu je potvrđeno kako tijekom desetljeća sudjelovanja u ekumenskom pokretu, predstavnici Crkvi nikada nisu izdali pravoslavlje, već su “uvijek i potpuno bili vjerni i poslušni nadređenim crkvenim vlastima i djelovali u potpunom skladu s kanonskim propisima, naukom ekumenskih sabora, crkvenih Otaca i Svetom predajom Pravoslavne Crkve”. Pravoslavni portal Orthochristian.com podsjeća da ovakvo razmišljanje o ekumenizmu i sudjelovanju Pravoslavne Crkve u ekumenskom pokretu ne dijele svi pravoslavni vjernici. Među najvažnijim kritičarima navode se o. Justin Popović, Starac Pajsije, o. Serafim Rose i Starac Efrem Katunakijski koji su vrlo oštro osuđivali ideju ekumenizma, kao i sudjelovanje Pravoslavne Crkve u ekumenskom pokretu. Za o. Justina Popovića, vjerojatno najvećeg teologa i duhovnika Srpske pravoslavne Crkve dvadesetog stoljeća, ekumenizam je zajedničko ime za pseudocrkve Zapadne Europe, “svejeres – svehereza” i najveće zlo za pravoslavlje. Zanimljivo je vidjeti kako je stavove i razmišljanja o. Justina Popovića protumačio njegov učenik episkop bački Irinej, komentirajući upravo zaključke svepravoslavnog susreta u Solunu 1998. godine. Prema episkopu Irineju o. Justin ” nije kritizirao ideju dijaloga, svjedočenja, ljubavi”, već “ideologiju ekumenizma kao neki oblik ‘novoga kršćanstva’ kojim su se bavili neki ekumenski krugovi”, što bi predstavljalo ekleziološku herezu. “Meni se čini da ti ljudi koji se pozivaju na oca Justina kako bi potvrdili svoju raskolničku ideologiju nešto miješaju – ponekad nesvjesno, a ponekad i svjesno… Čini mi se da pozivati se na njega, pokušavajući opravdati nagli raskid sa svim nepravoslavnim kršćanima, odričući svaki dijalog, svaki dodir – predstavlja duboku nepravdu prema njegovoj osobi, prema njegovoj teološkoj poziciji”, kazao je svojeremeno episkop bački za časopis Moskovske patrijaršije “Crkva i vrijeme”, dodajući kako su stavovi poput njegovih vjerojatno spriječili odlazak u drugu krajnost “naivnog, sentimentalnog ekumenizma bez uvjeta i granica kako su govorili u vrijeme (carigradskog) patrijarha Atenagore”, a koji će u liku oca Justina naći oštrog i dubokog kritičara. Episkop Irinej ulogu Pravoslavne Crkve u ekumenskom pokretu najprije vidio kao prigodu i mogućnost za svjedočenje vjere i odgovornosti Crkve za spasenje čitavoga svijeta, uz suradnju i bez zatvaranja u sebe, ali s oprezom, “razlučujući duhove”, kako bi se izbjegli “falsifikati i greške”. Želimo li sažeti izložiti stav Pravoslavne Crkve prema nepravoslavnima i ekumenizmu, poslužit ćemo se dokumentom pod nazivom “Osnovna načela odnosa Ruske pravoslavne Ckve prema inovjerju” u kojem čitamo: “Najvažniji cilj odnosa Pravoslavne Crkve s inovjerstvom jest uspostava Bogom zapovjeđenog jedinstva kršćana (Iv 17, 21) koje ulazi u božanski promisao i prapada samoj biti kršćanstva. Ova zadaća je od prvorazrednog značenja za Pravoslavnu Crkvu na svim razinama njenog postojanja. Ravnodušnost prema toj zadaći ili njegovo odbacivanje jest grijeh u odnosu na Božju zapovijed o jedinstvu. Po riječima sv. Bazilija Velikog ‘oni koji iskreno i stvarno rade za Gospodina trebaju sav svoj trud uložiti kako bi ponovno doveli do jedinstva u Crkvu one koji su na toliko mnogo načina međusobno podijeljeni’. Međutim, priznajući potrebu za uspostavljanjem narušenog kršćanskog jedinstva, Pravoslavna Crkva tvrdi kako je istinsko jedinstvo moguće isključivo u okrilju Jedne, Svete, Saborne (Katoličke) i Aposotolske Crkve. Svi ostali modeli jedinstva su neprihvatljivi… Uspostavljanje kršćanskog jedinstva kroz vjeru i ljubav može doći isključivo odozgor, kao dar Svemogućega Boga. Izvor jedinstva je u Bogu i zato će biti uzaludan isključivo ljudski napor za njegovo uspostavljanje, jer “ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji” (Ps 127, 1)… Pravoslavna Crkva je čuvarica Predaje i milosnih darova drevne Crkve i stoga smatra da je njezina osnovna zadaća u odnosima s inovjerjem neprekidno i postojano svjedočenje koje vodi razotkrivanju i prihvaćanju istine izražene u toj Predaji.” U tom svjedočenju i dijalogu, Pravoslavna Crkva neće na jednak način pristupiti svim nepravoslavnim zajednicama, o čemu čitamo i u Online Katekizmu objavljenom na mrežnoj stranici Odjela za vanjske poslove Ruske pravoslavne Crkve: “Treba li pravoslavni vjernik sve nepravoslavne kršćanske zajednice gledati kao heretične? Prema nekim pravoslavnim teolozima treba. Ipak, službeni stav većine Pravoslavnih Crkvi sadrži zauzima veću otvorenost prema drugim kršćanskim zajednicama, osobito onima čija je ekleziologija jednaka ili bliska pravoslavnoj, a to su Katolička Crkva i Istočne (Predkalcedonske) Crkve. Prva Crkva imala je strog odnos prema hereticima… Ipak, moramo znati kako su hereze prvih stoljeća odbacivale temelje kršćanske vjere… To se ne može reći za većinu današnjih kršćanskih zajednica budući da one prihvaćaju temeljne dogme Crkve. Pravoslavni kršćani stoga trebaju razlikovati nepravoslavlje od hereze. Sveti Filaret Moskovski vjerovao je kako bi izjednačavanje katoličanstva s arijanizmom bilo ‘prestrogo i kontraproduktivno’.” Na koncu možemo zaključiti kako nacrt Katekizma Ruske pravoslavne Crkve, kao što smo na početku rekli, ne sadrži nikakav revolucionaran stav o ekumenizmu, već jednostavno želi naglasiti važnost “ekumenske misije” shvaćene kao svjedočko poslanje Pravoslavne Crkve i svakog pravoslavnog vjernika u suvremenom svijetu i dužnost svjedočenja Istine onima koji su ju napustili. Ukratko, dijalog u ljubavi i istini. Ono što u spomenutom nacrtu Katekizma donekle predstavlja novost jest oštro i službeno razračunavanje s onim pravoslavnim vjernicima koji nedobronamjerno, iz svojih egoističnih interesa ili iracionalnog straha odbijaju svaki oblik dijaloga s nepravoslavnima. Cjeloviti tekst nacrta Katekizma možete pročitati ovdje: theolcom.ru. Miodrag Vojvodić | Bitno.net https://www.bitno.net/vijesti/svijet/pravoslavna-crkva-i-ekumenizam-katekizam-o-ekumenizmu/

https://www.facebook.com/arsen.carkic?hc_ref=ARTp6qXvxHy8ayWf-DaFI17cR_5OrxAzUhojjqYRlMW8oll39z6IHRpR7IVSD1Mb-74 "Čuh maloprije (pre 17 sati), dok gori pola Dalmacije i Crne Gore, i dok se čeka da ljudima izgore kuće i imovina, da su vlade obe ove države odbile pomoć ruske baze koja ima vatrogasne avione Il-76, Be-200 i Ka-32 (kapaciteta doslovno kao nekoliko aviona tipa "kanader"). Obrazloženje je "Neka, hvala, ne treba nam pomoć, mogu nam pomoći samo Nato avioni"... Pa može li se biti toliko nenormalan??? ... https://rs.sputniknews.com/regioni/201707181111968191-crna-gora-12/ http://www.blic.rs/vesti/svet/antonov-gasi-vatru-crna-gora-dobila-pomoc-ukrajine-avion-na-terenu-iznad-obosnika/8ld9zw2