Jump to content
Quora StumbleUpon Banana Lime Leaf vKontakte Sky Blueberry Slack Watermelon Chocolate Steam Black Facebook Tumblr
Quora StumbleUpon Banana Lime Leaf vKontakte Sky Blueberry Slack Watermelon Chocolate Steam Black Facebook Tumblr

Придружите се нашој ВИБЕР ГРУПИ на ЛИНКУ

Претражи Живе Речи Утехе

Showing results for tags 'hrvatske'.



More search options

  • Search By Tags

    Тагове одвојите запетама
  • Search By Author

Content Type


Форуми

  • Студентски форум ПБФ
  • Питајте
    • Разговори
    • ЖРУ саветовалиште
  • Црква
    • Српска Православна Црква
    • Духовни живот наше Свете Цркве
    • Остале Помесне Цркве
    • Литургија и свет око нас
    • Свето Писмо
    • Најаве, промоције
    • Црква на друштвеним и интернет мрежама (social network)
  • Дијалог Цркве са свима
  • Друштво
  • Наука и уметност
  • Discussions, Дискусии
  • Разно
  • Странице, групе и квизови
  • Форум вероучитеља
  • Православна берза
  • Православно црквено појање са правилом
  • Поуке.орг пројекти
  • Informacione Tehnologije's Alati za dizajn
  • Informacione Tehnologije's Vesti i događaji u vezi IT
  • Informacione Tehnologije's Alati za razvijanje software-a
  • Informacione Tehnologije's 8-bit
  • Društvo mrtvih ateista's Ja bih za njih otvorio jedan klub... ;)
  • Društvo mrtvih ateista's A vi kako te?
  • Društvo mrtvih ateista's Ozbiljne teme
  • Klub umetnika's Naši radovi
  • ЕјчЕн's Како, бре...
  • Књижевни клуб "Поуке"'s Добродошли у Књижевни клуб "Поуке"
  • Поклон књига ПОУКА - сваки дан's Како дарујемо књиге?
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Договори
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Опште теме
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Нови чланови Вибер групе, представљање
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Теме
  • Astronomija's Crne Rupe
  • Astronomija's Sunčevi sistemi
  • Astronomija's Oprema za astronomiju
  • Astronomija's Galaksije
  • Astronomija's Muzika
  • Astronomija's Nebule
  • Astronomija's Sunčev sistem
  • Пољопривредници's Воћарство
  • Пољопривредници's Баштованство
  • Пољопривредници's Пчеларство
  • Kokice's Horror
  • Kokice's Dokumentarac
  • Kokice's Sci-Fi
  • Kokice's Triler
  • Kokice's Drama
  • Kokice's Legacy
  • Kokice's Akcija
  • Kokice's Komedija

Категорије

  • Вести из Србије
    • Актуелне вести из земље
    • Друштво
    • Култура
    • Спорт
    • Наша дијаспора
    • Остале некатегорисане вести
  • Вести из Цркве
    • Вести из Архиепископије
    • Вести из Епархија
    • Вести из Православних помесних Цркава
    • Вести са Косова и Метохије
    • Вести из Архиепископије охридске
    • Остале вести из Цркве
  • Најновији текстови
    • Поучни
    • Теолошки
    • Песме
    • Некатегорисани текстови
  • Вести из региона
  • Вести из света
  • Вести из осталих цркава
  • Вести из верских заједница
  • Остале некатегорисане вести
  • Аналитика

Категорије

  • Књиге
    • Православна црквена литература
    • Неправославна литература
    • Философија
    • Психологија
    • Историја
    • Ваздухопловство
    • Речници
    • Периодика
    • Скрипте
    • Белетристика
    • Поезија
    • Књижевни класици
    • Књиге на руском језику
    • Књиге на енглеском језику
    • Некатегоризовано
  • Аудио записи
    • Философија
    • Догматика
    • Византијско појање
    • Српско Појање
    • Учење црквеног појања
    • Свето Писмо предавања са ПБФ-а
    • Предавања, трибине
    • Некатегоризовано
    • Аудио књиге
  • Фајлови, програми
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Files
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Библиотека
  • Лествица,Свети Јован Лествичник's Књиге,Пдф
  • Лествица,Свети Јован Лествичник's Презентација
  • Лествица,Свети Јован Лествичник's Files
  • Лествица,Свети Јован Лествичник's Презентација
  • Лествица,Свети Јован Лествичник's Видео
  • Лествица,Свети Јован Лествичник's а

Blogs

There are no results to display.

There are no results to display.


Прикажи резулте из

Прикажи резултате који садрже


По датуму

  • Start

    End


Последње измене

  • Start

    End


Filter by number of...

Joined

  • Start

    End


Group


Website URL


Facebook


Skype


Twitter


Instagram


Yahoo


Crkva.net


Локација :


Интересовање :

Found 8 results

  1. Tko može na bilo koji način odrediti duh jednoga naroda? U hrvatskom slučaju i u odnosu na Drugi svjetski rat (i na poraće) to je gotovo nezamislivo i skoro nemoguće. U prvome redu zato što smo od travnja 1941. do svibnja 1945. imali užasan građanski rat. Djelomice se kao građanski može opisati i tzv. Domovinski rat, jer su pucali jedni na druge građani iste države, suputnici iste povijesne kalvarije koja je u velikoj mjeri bila uvjetovana strahovima i frustracijama iz Drugog svjetskoga rata i poraća. Hrvati bi se za trajanje tzv. Nezavisne Države Hrvatske (NDH), čije se postojanje itekako problematizira u nedavnoj odluci mjesne Crkve u Koruškoj u odnosu na komemoraciju tzv. Bleiburške tragediju u Pliberku, u Austriji, za vijeke vjekova morali smatrati obveznim gajiti osjećaje sućuti i pokajanja. Na našem su teritoriju, među nama, počinjeni holokaust (protiv židovskoga naroda) i genocidi (protiv romskoga i srpskoga naroda). Zbog toga su se naši ljudi podijelili i još žive podijeljeni. Tu ozbiljnog procesa pomirenja i suočavanja s prošlošću nažalost – još nema. Ja sam morao preuzeti krivnju oca i djedova, morao sam se preobraziti, morao sam osjetiti teret jedne obitelji koja je stala na stranu ustaštva i nacizma i ne samo stala već i ostala Želio bih danas nešto kazati o ovoj velikoj i bremenitoj temi jer mislim da ipak postoji stanovita kolektivna krivnja Hrvata i jer mislim da ako je savjest mirna predsjedniku Sabora gosp. Jandrokoviću, moja to ne smije biti. Moj otac Adolf Pilsel približio se Paveliću u drugoj polovini pedesetih u Argentini kada je postao jedan od onih koji su čuvali Poglavnika. To je bila posljedica prijateljevanja mojega djeda Jakova Pilsela s Pavelićem i znak zahvalnosti što su djed Jakov Pilsel i baka Roza Ćosić ud. Pilsel spasili život Paveliću u bijegu iz Zagreba 10. svibnja 1945. sklonivši ga od Sovjeta u njihovom tadašnjem domu u austrijskom Judenburgu (što je opisano u mojim knjigama). Što se mene tiče, priča o ustašama i mom ustašovanju se u meni počela gasiti početkom osamdesetih ili, da budem precizniji, nestala je rapidno nakon poraza Argentine protiv engleskih snaga u ratu za Malvine (Falklands). Zašto tada? Jer sam tada počeo prihvaćati da imam i latinoamerički identitet, a ne samo neki difuzni europski, odnosno da sam svakim danom kojim sam se budio postajao svjestan da sam prije svega Argentinac (tada je to tako bilo) i jer sam morao moći odgovoriti na pitanje koje mi je 1978. postavio kolega sadašnjega pape Franje, svećenik isusovac oko kojeg sam se tada motao i koji mi je rekao ono sudbonosno: ”Drago, dokad ćeš radnim danom glumiti argentinskog borca protiv diktature i biti aktivist za ljudska prava, a vikendom se ponašati kao hrvatski fašist?” Danas znam da je to pitanje bitno odredilo moj život. Da, postoji ta naša moralna, metafizička krivnja. Osjećam nešto poput sukrivnje za djelovanje članova moje obitelji. Ta sukrivnja se ne može objektivizirati. Trebali bismo biti skloni i, ovisno o položaju i vrsti djela onih koji su pogođeni nepravdom, ispraviti krivnju iako moralno i pravno za djelo nismo odgovorni. Zagovaram odgovornost Hrvata, dakle, supogođenost čovjeka koji pripada hrvatskom duhovnom i duševnom životu i s ostalim sličnima dijeli jezik, podrijetlo i sudbinu te političku povijest i koji postaje svjestan ne uhvatljive krivnje, već analogije sukrivnje Ja, naime, zagovaram odgovornost Hrvata, dakle, supogođenost čovjeka koji pripada hrvatskom duhovnom i duševnom životu i s ostalim sličnima dijeli jezik, podrijetlo i sudbinu te političku povijest i koji postaje svjestan ne uhvatljive krivnje, već analogije sukrivnje. Moramo se osjećati sudionicima, sukrivcima, osobito ako šutimo pred nepravdom i bezakonjem, mržnjom ili netolerancijom. Ja sam morao preuzeti krivnju oca i djedova, morao sam se preobraziti, morao sam osjetiti teret jedne obitelji koja je stala na stranu ustaštva i nacizma i ne samo stala već i ostala. Moj nedavno preminuli otac Adolf Pilsel, nakon mene prvi, i to u 81. godini života, tek je postao sposoban i spreman čuti ne samo što mu sin ima reći nego što su o tome kazali Vlado Gotovac, Predrag Matvejević ili Slavko Goldstein. Moramo biti u stanju osjetiti moralnu kolektivnu krivnju i zadaću ponovne obnove čovjeka i nacije – zadaću koju imaju svi ljudi na svijetu koja, međutim, hitnije i osjetnije, kao da odlučuje o svemu biću, nastupa tamo gdje se jedan narod, makar podijeljen, vlastitom krivnjom našao pred ništavilom koje simbolizira pakao Jasenovca. Da, ja osjećam sram pred samim zločinima. Bilo me sram i za posjete Ahmićima. Sram me je jer su mnogi nastavili živjeti kao da se ništa nije dogodilo. Sram me je što hrvatski katolički biskupi nisu još uvijek otišli i obavili čin pokajanja u samom Jasenovcu, kao što su to učinili pape u Auschwitzu, a hrle članovi HBK svake godine na Bleiburg dajući prednost jednim žrtvama, među kojima je bilo mnoštvo zločinaca, dok u Jasenovcu krivih ljudi nije bilo! Samo neprestano nastojanje na razumnom i utemeljenom iznošenju činjenica, samo korektan odgoj i pošteno obrazovanje, samo iskrena molitva, samo dijalog i međusobni oprost mogu nas dovesti do stvaranja pretpostavke za normalno društvo. Samo neprestano nastojanje na razumnom i utemeljenom iznošenju činjenica, samo korektan odgoj i pošteno obrazovanje, samo iskrena molitva, samo dijalog i međusobni oprost mogu nas dovesti do stvaranja pretpostavke za normalno društvo Ne svi Hrvati, već manjina, bilo da su ustaše, bilo da su partizani, snosi krivičnu odgovornost za zločine, druga je, pak, manjina morala odgovarati za podržavanje ustaštva i za strahovladu u doba poratnog staljinizma. Svatko od nas, premda na različite načine, sasvim sigurno ima povoda da sam sebe preispita moralnim uvidom i ne mora priznavati nikakvu instancu osim vlastite savjesti. Tko ne prepoznaje trenutak u svom životu i nije sposoban kazati: I ja sam Hrvatska, ali kazati to uz zahtjev za preobrazbom, za ponovnim rođenjem, za odbacivanjem pokvarenoga, taj neka bude opomenut jer je zašao u ćudorednu propast. Ali ono dobro i istinito neće doći samo od sebe: treba temeljito prionuti poslu, svi mi i svatko od nas. Možda jednom, kada budemo mrtvi, mognemo reći da smo se oslobodili krivnje. http://www.autograf.hr/bleiburg-ndh-i-pitanje-hrvatske-krivnje/
  2. Ja sam iz Hrvatske, pravoslavac, i trazim djevojku iz Srbije, pravoslavku za vezu i brak. Po dosadasnjem iskustvu nailazim na razlicite reakcije vezano za zajednicki zivot i preseljenje djevojaka u Hrvatsku. Vjerujem da se uz ljubav i Boziji blagoslov sve moze uspjeti. Zelio bih cuti vasa misljenja o ovoj temi.
  3. 'Zanimljivo je zašto i tko osporava taj domoljubni pozdrav i kako postupa država', rekao je biskup Košić na predstavljanju knjige o Marku Perkoviću Thompsonu Oni koji nemaju argumente željeli bi ih silom ušutkati: tako zabranjuju koncerte proslavljenom pjevaču Marku, uručuju mu kaznene prijave zbog remećenja javnog reda i mira, difamiraju njegov ugled i proglašavaju njegov rad – ni manje ni više nego fašističkim; također protiv akademika Pečarića takvi rade svim sredstvima samo da ga ušutkaju, progone mu obitelj i – najčešće ga ignoriraju. Međutim oba ova velika čovjeka, Hrvata i domoljuba, ljudi su s kojima se naša Domovina treba ponositi. Možda će tek u budućem vremenu, kad se oslobodimo – kako pjeva biskup Ante Ivas – svih tih izdajica, krivokletnika, varalica, također i – kako pjesnički kaže Anto Kovačević – svih drpislava, tek će u budućoj, mirnijoj povijesti Hrvatske ovi naši velikani Marko i Josip dobiti svoje pravo mjesto, mjesto najvećeg poštovanja. Jedno je sigurno: njih obojicu rese hrabrost u zastupanju istine i ljubav prema domovini koja nije fraza ni interes. Također, rekao bih, resi ih i spremnost na podnošenje trpljenja, osporavanja, podmetanja za istinu i pravednost. Dok se Josip uglavnom s tim prijetnjama bori humorom i ironijom, Marko odgovara svojim osporavateljima - pjesmom. Sisački biskup Vlado Košić govorio je na predstavljanju knjige o Marku Perkoviću Thompsonu koju je napisao akademik Josip Pečarić. Mnogi mediji prenijeli su Košićev govor u kojem je ustvrdio kako neki silom pokušavaju ušutkati pjevača i akademika Pečarića. Košićev govor prenosimo u cijelosti: "Volio bih kad bi bilo više takvih hrabrih ljudi kao što su proslavljeni pjevač Marko Perković Thompson i akademik Josip Pečarić. Ova knjiga svjedok je veličine upravo ove dvojice hrvatskih ljudi, svjedok o poštenim ljudima u nepošteno vrijeme, o velikim ljudima u vremenu malih duša, o drskosti nekolicine koji se usudiše biti hrabri u vremenu izdaje. Zato će njihov trag biti nadahnuće budućim naraštajima i za dvadeset i trideset godina o njima će se pisati knjige, snimati filmovi i oni će biti primjer srčanosti u borbi sa zlom koje uništava istinu i našu domovinu. Da je Marko heroj, prepoznali su i branitelji, među koje se i on ubraja jer je bio dragovoljac u Domovinskom ratu i prva sad već legendarna pjesma Bojna Čavoglave nastala je u tom vremenu. Branitelji su mu naime nedavno darovali Veliku zlatnu plaketu za hrabrost, na čemu mu i ja ovdje javno čestitam! Uz pjevača Marka i akademika Josipa povezuje se pozdrav „Za dom spremni!“. Zanimljivo je zašto i tko osporava taj domoljubni pozdrav i kako postupa država. Najprije valja reći da je spontano taj pozdrav upotrebljavan u Domovinskom ratu, i to ne samo od pripadnika HOS-a koji su ga uzeli i u svoj grb, nego i od Tigrova i Gromova. Postoje snimke na Youbutu o tome. Tada, interesantno, to nikome nije smetalo. Ni to što je Marko u svojoj prvoj domoljubnoj pjesmi Bojna Čavoglave upotrijebio taj poklič. Tek odprije dvije-tri godine započela je hajka i na Marka i na taj pozdrav, optužujući sve koji ga upotrijebe za ustaštvo i fašizam. Najprije, treba reći da ustaštvo nije bio fašizam nego organizirano vojno djelovanje u obrani Hrvatske kao države, o čijoj su se naravi kao državi pozitivno izrazili i bl. Alojzije Stepinac i dr. Franjo Tuđman, ali te su postrojbe to činile svim „dopuštenim i nedopuštenim sredstvima“, što je bio dio njihove zakletve. a ilegalnost odnosno nedopuštena sredstva svakako nisu za nas kršćane prihvatljiva, kao ni zločini koje su počinili, a koje Crkva osuđuje, premda treba reći da je to bio odgovor na brojne četničke i partizanske zločine. Zašto je međutim došlo posljednjih godina do javnog političkog i policijskog progona pozdrava ZDS i onih koji ga upotrijebe – a u Domovinskom ratu i kroz 25 godina poslije rata se to nije događalo? Sjetimo se tužbi koje je protiv Joa Šimunića podigla udruga ‘Korak ispred’ iz Rijeke, na čijem je čelu Srbin Zoran Stevanović. Nadalje, sjetimo se kako je srpski političar Vulin u više navrata prozivao aktualnu Hrvatsku zbog „ustašizacije i fašizacije“. To su činili i drugi srpski, pročetnički političari. No, povod su im dali zapravo hrvatski političari koji su, na čelu s bivšim predsjednikom države pa onda i predsjednikom Vlade – najprije u židovskom Knesetu, pa potom pri formiranju nove Vlade s Karamarkom na čelu – optuživali Hrvate zbog „ustaške guje“ i „skretanja u ustaštvo“. Za sve to nije bilo dokaza, ali je s druge strane bilo sve više dokaza da je u strukturama vlasti u RH još mnogo udbaša i zločinaca koji su likvidirali mnoge Hrvate kako u inozemstvu tako i u Hrvatskoj i BIH ili su njihovi sinovi. I meni se čini da su svu tu bučnu hajku na nepostojeće ustaše pokrenuli upravo oni koji su se bojali da ne bi bili podvrgnuti lustraciji koja se sve više najavljuje kao realna i nužna opcija za zakonodavstvo RH. Sjetimo se samo tzv. Lex Perković što je najbolji dokaz kako je udbaško-komunistička guja zapravo još uvijek jaka u Hrvatskoj. U taj kontekst stavljam i progon domoljuba, ne samo gosp. akademika Pečarića i našeg najdomoljubnijeg pjevača Marka Thompsona, nego i mnogih drugih koje se ne prestaje napadati i sotonizirati u javnom hrvatskom prostoru. Mogli bismo nabrajati mnoge... Mogu reći kako sam i ja jedan od tih, ili se me barem tako percipira. Kad sam recimo na svom fb profilu zatražio ostavku ministra unutarnjih poslova jer je prvi puta na Dan domovinske zahvalnosti, što je ujedno i Dan hrvatskih branitelja, dao privesti od policije hrvatske branitelje koji su mirno uzvikivali ZDS u Kninu, meni su – navodno – jer to nisam nikada primio nego sam samo to pročitao u medijima, odgovorili iz MUP-a da su oni samo postupali po zakonu o remećenju javnog reda i mira, i to u skladu sa sudskom praksom. To je međutim neistina jer postojale su mnoge prakse prije ovog slučaja od 5. kolovoza 2017. kada su sudovi drukčije presudili za taj pozdrav. Smatram da je to čista politička interpretacija jednog zakona koji se ne bi smio politički tumačiti. Naime, zakoni moraju biti jednaki za sve i primjenjivi u smislu, a ne da ih jedna stranka politički tumači ovako, a druga onako. Dakako, to je odraz i posljedica političke atmosfere u koju nas je dovela nova vladajuća koalicija na koju sam također upozorio svojim krikom u otvorenom pismu Predsjedniku Vlade. Naime, novi koalicijski partner je ultimativno zatražio – i dobio – da se spomen-ploča poginuloj 11-orici branitelja koji su bili i pripadnici HOS-a ukloni iz Jasenovca. Jasenovac je opet druga priča, ali na žalost jer je bio ucijenjen premijer je popustio zahtjevu svojih koalicijskih partnera. A ti mladići koji su izginuli u Jasenovcu nisu se borili za Hrvatsku 1941., nego 1991. Dakle, opet popuštanje jednoj laži. Inače treba otvoreno reći da su politički zahtjevi predstavnika poražene srpske manjine u RH, a koja je zajedno sa Srbijom i JNA 1991. digla pobunu protiv Hrvatske, a podupire ih i sada srpska službena politika, jer tamo vladaju opet četnici, ali na žalost ih podupire i SPC – utemeljeni na mitovima i lažima. To su ne samo interpretacija Jasenovca, nego i uloga bl. Alojzija Stepinca, ustanka u Srbu a što je proslava pokolja Hrvata a ne antifašistička revolucija, zatim spomenik u Banskom Grabovcu, kao i izmišljanje nepostojećeg logora za ubijanje srpske djece u Sisku. Pitamo se, zašto naša država već jednom ne naloži istragu – ali ne političku nego znanstvenu, pa ako je potrebno i međunarodnu – da znamo što se to stvarno dogodilo npr. u Jasenovcu. Kako je moguće da su „istine“ toliko različite? I zašto se Jasenovac prepušta Srbima da oni govore što je tamo bilo? Naime, i uklanjanje ploče poginulim braniteljima HOS-a takvo je priznanje da je to mjesto na kojem su stradali srpski zarobljenici i što je trajni razlog nametanja krivnje Hrvatima – dok se čini da je istina sasvim suprotna i da bi ju već jednom trebalo iznijeti na vidjelo! Na žalost naša hrvatska politika ili nema snage ili ne zna odgovoriti svim tim lažima. Trebalo bi donijeti zakon da svi koji su dizali pobunu protiv RH ne mogu sudjelovati ni u kojem obliku u vlasti; zatim bi bilo po meni nužno i da se zatraži isplata ratne štete koju je Republika Srbija nanijela RH u svojoj agresiji, i to kao uvjet bilo kakvoj potpori za ulazak iste u EU; bilo bi nadalje nužno ukinuti povlasticu da srpska djeca u Hrvatskoj uče neku drugu povijest Domovinskog rata negoli što je to povijesna istina; bilo bi potrebno također zabraniti ulazak huškačima i širiteljima laži u RH, ne samo srpskim ministrima i političarima, nego i predstavnicima SPC. Samo bi tako postupala ponosna pobjednica Hrvatska i samo bi tako bilo moguće sačuvati ono što je obranjeno u Domovinskom ratu koji mora ostati jedini temelj moderne Hrvatske, a što imamo u velikoj mjeri zahvaliti hrvatskim braniteljima, među koje svakako ubrajamo i Marka P.Thomspona i akademika J. Pečarića. I da ponovim rečenicu sa samog početka: O kad bi bilo više takvih ljudi poput Marka i Josipa u Hrvatskoj!" https://vijesti.rtl.hr/novosti/hrvatska/2738621/ustastvo-nije-bio-fasizam-nego-organizirano-vojno-djelovanje-u-obrani-hrvatske-kao-drzave/?fbclid=IwAR1ybRg71voAh-vl1thdQrdhP-Rk2i5QadGCpPae32lStuTgoR4oxeD5vAE
  4. Na intervidovskom poligonu ’’Pasuljanske livade’’ danas su pripadnici Vojske Srbije izveli taktičku vežbu bataljonskog nivoa s bojnim gađanjem ’’Sadejstvo-2018’’čija je tema bila ’’Borbena grupa u izvođenju protivpobunjeničke operacije’’. Na vežbi je učestvovalo 794 pripadnika 4. brigade Kopnene vojske koja je bila i nosilac vežbe, 85 pripadnika 98. vazduhoplovne brigade RV i PVO, 44 vojnika Specijalne brigade i posada transportnog aviona 204. vazduhoplovne brigade RV i PVO. Pripadnici 4. brigade Kopnene vojske nastupaju iza izviđačko-borbenih vozila BRDM-2 / Foto: Uroš Mitrović, Tango Six U toku priprema za izvođenje ove vežbe pripadnici 4. brigade su od 19. marta boravili na poligonu na kome su izvršili redovne sadržaje obučavanja realizacijom gađanja ličnim i kolektivnim naoružanjem, taktičke vežbe i taktičke vežbe s bojevim gađanjem. Uvek atraktivno borbeno dejstvo tenkova M-84 iz pokreta / Foto: Uroš Mitrović, Tango Six Ovo je bila jedna od najvećih vežbi 4. brigade koja je planirana godišnjim planom realizacije vežbi u Vojsci Srbije za 2018. godinu. Kako je pre početka vežbe izjavio Načelnik Generalštaba general Diković “Sadejstvo-2018“ je samo uvod u složenije i vežbe većeg obima koje Vojska Srbije planira da izvede u sadejstvu s ostalim snagama bezbednosti. Laki borbeni helikopteri GAMA 714. protivoklopne helikopterske eskadrile “Senke“ / Foto: Uroš Mitrović, Tango Six Glavni cilj vežbe bio je da se kroz izvođenje taktičkih vežbi među kojima su i one s bojevim gađanjem, unapredi obučenost snaga za komandovanje, taktička i vatrena osposobljenost posada, posluga i odeljenja i da se kroz kolektivnu obuku proveri osposobljenost jedinica za izvršenje namenskih zadataka, u ovom slučaju pripremi, organizovanju i izvođenju ovakve vežbe. Iskrcavanje specijalaca tehnikom “fast-rope“ iz helikoptera Mi-8T / Foto: Uroš Mitrović, Tango Six Ona je realizovana kroz posedanje linije blokade, blokadu naseljenog mesta, izvođenje napada, poziv na predaju i neutralisanje pobunjenika u naseljenom mestu. Po planu vežbe pobunjeničke snage bile su jačine jedne ojačane čete a veoma dinamične aktivnosti sadržale su izviđanje, demonstrativna dejstva, pretres terena, kontrolu teritorije, zasedu, blokadu i udar. Helikopter Mi-8T se takođe koristio i za evakuaciju ranjenika / Foto: Uroš Mitrović, Tango Six Na vežbi su učestvovale sve jedinice 98. vazduhoplovne brigade, jurišnim avionima Orao fugasnim bombama i topovima je po ciljevima na zemlji dejstvovala 241. lovačko-bombarderska eskadrila ’’Tigrovi’’ čiji su piloti vršili i izviđanja, lakim borbenim helikopterima GAMA upravljale su posade 714. protivoklopne helikopterske eskadrile ’’Senke’’, iskrcavanje specijalaca tehnikom “fast rope“ kao i evakuacija ranjenika izvršeno je iz helikoptera Mi-8T 119. mešovite helikopterske eskadrile ’’Zmajevi’’ a iznad poligona je preleteo je transportni avion An-26 138. transportne eskadrile 204. vazduhoplovne brigade. Borbeno vozilo pešadije M-80A i laki mobilni raketni PVO sistem Strela-1. Zanimljiv je način maskiranja vozila / Foto: Uroš Mitrović, Tango Six Od ostale vojne tehnike na poligonu su se mogle videti bespilotne letelice “Orbiter“, tenkovi M-84, borbena vozila pešadije M-80A, protivoklopno lansirno oruđe M83 POLO, laki mobilni raketni sistemi PVO Strela-1, samohodne haubice 2S1 ’’Gvozdika’’, višecevni bacači raketa M63/94 ’’Plamen-S’’, izviđačka oklopna vozila BRDM-2, naoružana terenska vozila HMMWV, tenk za izvlačenje JVBT T-55, tenk nosač mosta MT-55. Na poligonu je bilo postavljeno ukupno 227 meta. Na vežbi su učestvovale sve jedinice 98. vazduhoplovne brigade / Foto: Uroš Mitrović, Tango Six Posmatranju taktičke vežbe prisustvovali su, između ostalih, i predsednik Aleksandar Vučić i Ministar odbrane Aleksandar Vulin. Nakon njenog izvođenja Vučić se obratio prisutnima, a na pitanje novinara da prokomentariše najave Hrvatske o kupovini novog naoružanja od Izraela, rekao je da je Srbija isposlovala mnogo bolje: – Mi nemamo ništa protiv. Svako brine o svojoj bezbednosti. Želim im mnogo uspeha, želim im dobru opremljenost, ništa više. Ne bih ulazio u specifičnosti nabavke koju obavljaju osim što, i da sam neko sa strane, bio bih zadovoljniji poslom koji je Srbija napravila. – Kako je protekla vežba pogledajte na video snimku Uroša Mitrovića: Živojin BANKOVIĆ
  5. Na predstojećem drugom po redu Vazduhoplovnom Samitu Jugoistočne Evrope#SEAS18 koji će se održati u Beogradu 8. i 9. marta, prvi put ćemo imati i konferencije o vojnim temama, konkretno o planovima domaće vojne industrije kao i o vojnim helikopterima. Na panelu koji će se odnositi na vojne helikoptere a čiji je sponzor kompanija Erbas Helikopters, biće prisutni predstavnici Ministarstva odbrane Srbije, kompanije Erbas kao i predstavnici Ratnih vazduhoplovstava Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Države jugoistočne Evrope započele su obnovu svojih vojnih helikopterskih kapaciteta a glavne teme panela o vojnim helikopterima biće upravo detalji o novim nabavkama ovih letelica koje su realizovane u poslednjih par godina kao i o daljim planovima za opremanje vazduhoplovnih snaga zemalja regije. Biće reči i o industrijskoj saradnji koju proizvođači helikoptera nude uz njihovu prodaju, zatim o tome kakva su razmišljanja njihovih vojnih korisnika i kakve su njihove buduće potrebe. U ponedeljak očekujte detaljnu reportažu našeg urednika koji je u prethodna tri dana imao ekskluzivnu priliku da obiđe fabriku Erbas Helikoptersa gde se, između ostalih, proizvodi i H145 u M verziji koji je naručila Srbija. Tango Six je takođe, ekskluzivno, dobio priliku da obiđe Lauphajm, bazu Luftvafea gde je bazirana jedinica koja koristi H145M u misijama podrške specijalnim snagama. U regionu vrlo popularan američki laki višenamenski helikopter Bell 206. Nabavile su ga Slovenija, Hrvatska, Makedonija i Bugarska / Foto: Igor Božinovski Iako je Tango Six već mnogo puta do sada pisao o vazduhoplovnim snagama država iz okruženja Srbije samim tim i o njihovoj komponenti vertikalnog transporta, ovoga puta koncentrisaćemo se na helikopterske flote bivših jugoslovenskih republika odnosno njihov trenutni inventar kada su u pitanju ovakvi vazduhoplovi. Istovremeno kratko ćemo se osvrnuti i na perspektive daljeg razvoja njihove upotrebe, modernizacija, remonta i mogućih kupovina novih helikoptera radi zamene starih ili kao potreba razvijanja novih mogućnosti svojih oružanih snaga. Hrvatska s najvećom flotom aktivnih helikoptera Najveću helikoptersku flotu u regionu, s oko 48 letelica, trenutno poseduje Hrvatska a najbrojniji među njima je sovjetski/ruski srednji transportni višenamenski helikopter Mi-8 koji čini čak polovinu broja ovih vazduhoplova. U inventaru eskadrile transportnih helikoptera koja se nalazi pod komadnom 93. vazduhoplovne baze Zemunik nalazi se 14 preživelih od, tokom 90-tih godina, 26nabavljenih Mi-8. Danas se koriste dva Mi-8T, jedan Mi-8PS-11, 10 Mi-8MTV-1 (jedan u salonskoj verziji) i jedan Mi-17-1VA. Šest helikoptera remontovano je u periodu 2013-2014. godine a preostalih 8 je odrađeno tokom narednih godina. Na helidromu Lučko nalazi se eskadrila transportnih helikoptera 91. vatduhoplovne baze Pleso koja je popunjena s 10 transportno-borbenih helikoptera Mi-171Š (izvozni Mi-8AMTŠ). Ti helikopteri dobijeni su od Rusije kao deo naplate duga bivšeg SSSR-a u iznosu od 65 miliona dolara, prvi helikopter stigao je 5. decembra 2007. a poslednji krajem 2008. godine. Usled turbulentne političke situacije i kašnjenja u donošenju odluka o njihovom remontu, hrvatski Mi-171Š su danas prizemljeni. HRZ i PZO MI-171Š naoružan lanserima B-8V-20 nevođenih raketnih zrna S-8 kalibra 80 mm. Prvi je prestao da leti novembra 2016. a poslednji juna prošle godine. Konačno je decembra 2017. s Zrakoplovno-tehničkim Centrom iz Velike Gorice potpisan ugovor o njihovom remontu u kome će glavni partner biti ruska kompanije ’’Ruski helikopteri’’. Radovi na njima već su počeli, započeto je rasklapanje prva četiri primerka a ceo posao bi trebao biti završen do kraja 2019. godine. I dok bi Mi-171Š nakon remonta najverovatnije mogli biti korišćeni još 9-10 godina, helikopterima Mi-8 starijih verzija će u narednom periodu biti potrebna zamena. Još od maja 2014. hrvatski zvaničnici među kojima je i sama predsednica spominju američke višenamenske helikoptere Sikorsky UH-60 ’’Black Hawk’’ kao moguće rešenje. Poslednji put krajem oktobra prošle godine ministar odbrane Hrvatske najavio je njihovu nabavku i potvrdio da se trenutno pregovara o nabavci dva UH-60 za potrebe specijalnih jedinica. U medijima se spekulisalo da su hrvatski zvaničnici s predstavnicima SAD razgovarali o kupovini 9 do 15 polovnih ili novih primerakaali je sadašnji ministar odbrane Damir Krstičević izjavio da će se ići korak po korak u skladu s mogućnostima i sposobnostima i raspoloživih budžetskih sredstava. Hrvatski Bell-206B-3 tokom obuke iznad planine Velebit. Školovanje pilota helikoptera u HRZ odvija se u helikopterskoj eskadrili 93. vazduhoplovne baze Zemunik koja raspolaže s 8 lakih višenamenskih helikoptera Bell-206B-3 ’’Jet Ranger’’ koji su nabavljeni kao novi 1997. godine. Tada je kupljeno 10 primeraka ali su u udesima u međuvremenu izgubljena dva. Osim za obuku, u skladu s njihovi mogućnostima, ove letelice koriste se i za zadatke traganja i spasavanja, za vezu i osmatranje. Na njima su se obučavali i piloti iz stranih armija, između ostalih i iz Makedonije i Bosne i Hercegovine. Borbene mogućnosti helikopterske flote HRZ-a koje su od povlačenja desantno-jurišnih helikoptera Mi-24, bile vrlo skromne jer su jedino bili naoružani Mi-171Š i to s nevođenim raketnim zrnima S-8 kalibra 80 mm, značajno su povećane uvođenjem u naoružanje polovnih američkih lakih izviđačko-borbenih helikopteraOH-58D(R) ’’Kiowa Warrior’’. Hrvatska je 2015. prihvatila ponudu SAD za doniranje ovih helikoptera a 16 izabranih primeraka su, kako je prenelo hrvatsko Ministarstvo odbrane, proizvedeni u periodu od 2010-2012. dok su u naoružanje uvedeni između 2012. i 2015. godine i imali su 100 do 600 sati naleta. Detalj sa prvog bojevog gađanja posada helikoptera OH-58D(R) / Foto: MORH Prvih pet OH-58D(R) dopremljeni su 30. jula 2016., s helikoperima su stigla tri simulatora, naoružanje i sva prateća oprema. Njihovo predstavljanje organizovano je vrlo brzo 10. avgusta a preostalih 11 helikoptera stiglo je 3 decembra 2016. Prvi letovi započeli su 11. aprila 2017., obuka je počela početkom maja a prva bojeva gađanja su izvršena 1. avgusta. Početna operativna sposobnost je uz pomoć instruktora iz SAD i kroz 1000 sati naleta, postignuta početkom decembra kada je i održana promocija završetka obuke pilota i pripadnika vazduhoplovnotehničke službe eskadrile helikoptera 93. vazduhopolovne baze Zemunik. U toku borbene obuke hrvatske posade imale su gađanja iz mitraljeza 12,7 mm, raketiranja nevođenim raketnim zrnima Hydra 70 kalibra 70 mm, školskim protivoklopnim raketama AGM-114 ’’Hellfire’’ i dejstva iz ličnog naoružanja vojnika tj. automatskim puškama Heckler-Koch G-36CV. Po nekim podacima planirana je nabavka 32 bojeve protivoklopne rakete ’’Hellfire’’ kao i laserski vodjenih raketnih zrna APKWS kalibra 70 mm. Sredinom januara ove godine organizovana je prva zajednička vežba posada helikoptera OH-58D(R) s jedinicama Kopnene vojske a početkom februara HRZ je započelo samostalnu obuku na ovom tipu helikoptera. Osim za izviđanje i dejstva po ciljevima na zemlji, ovi helikopteri će se koristiti i za navođenje artiljerijske vatre kao i komandovanje i osmatranje iz vazduha. Makedonija remontima obnavlja sposobnosti svojih helikopterskih jedinica Najnoviji veći oružani sukob još od 2001. godine, koji je tokom maja 2015. godine vođen s terorističkom grupom ubačenom s Kosova i Metohije, Makedonija je bila dočekala nespremno kada je pitanju stanje vojnih helikoptera koji predstavljaju osnovu njenih vazduhoplovnih snaga. U tom trenutku su od ukupno 14 helikoptera Mi-8, 17 i Mi-24 bila operativna samo dva srednja transportna Mi-8MT. Od tada do danas Makedonija je preduzela određene mere koje će značajno poboljšati operativnost ovih letelica a prvi remontovani helikopteri stigli su u Makedonju početkom marta prošle godine. Bila su to dva srednja transportna Mi-17-1V koji su remontovani u litvanskoj kompaniji Aviabaltica Aviation Ltd. , ovi helikopteri su poslati u Litvaniju februara 2016. a prethodno su bili prizemljeni čak 5 godina. Jedan je proizveden 1990. a drugi 1991. da bi u Makedoniju stigli iz Ukrajine 1994. godine kao deo kontigenta od 4 takva helikoptera od kojih su u međuvremenu dva izgubljena u udesima. Makeonski Mi-8MT naoružan s 6 saćastih lansera UB-32-57 nevođenih raketnih zrna S-5 57 mm / Foto: Igor Božinovski Makedonija ima plan da u operativno stanje vrati ukupno 12 vojnih helikoptera Mi-8MT, Mi-17 i Mi-24. Najverovatnije će se, pored već dva odrađena Mi-17, na remont poslati 4 Mi-8MT i 6 Mi-24V a vrlo moguće je da će nabrojani vazduhoplovi, pored helikoptera Bell 206B-3, činiti makedonsku helikoptersku flotu u bliskoj budućnosti. Dva višenamenska helikoptera Bell UH-1H ’’Huey/Iroquois’’ teško da će naći mesto u sastav RV Makedonije. Njih je 2001. Makedoniji donirala Grčka, međutim jedan helikopter ne leti još od 2009. godine a drugi je u međuvremenu poslat na remont u Grčku ali nije vraćen zbog neplaćanja izvršenih radova. Po nezvaničnim informacijama deo helikoptera Mi-8MT i Mi-24V već je poslat na remont u Ukrajinu koja je te helikoptere i prodala Makedoniji 2001. godine. Tada je pored 4 Mi-8MT koji su predati Makedoniji iz ukrajinskog kontigenta KFOR-a na Kosovu i Metohiji, nabavljeno i 12 desantno-jurišnih Mi-24, od kojih 10 Mi-24V i dva Mi-24K. Vremenom broj tih helikoptera je spao na 8 primeraka od kojih su 4 bila aktivna a 4 su se našla u rezervi. Desantno-jurišni helikopteri Mi-24 na aerodromu Skopski Petrovac / Foto: Dragan Cvetić Od aktivnih helikoptera dva su bila modernizovana na standard ’’Jasmin’’ a dva u varijanti ’’Aleksandar’’ dok su dva ’’Jasmina’’ bila remontna rezerva. Čine inventar Borbene Helikopterske eskadrile ’’Noćni Gromovi’’ koja je kao i Transportna helikopterska Eskadrila s Mi-8MT, Mi-17 i UH-1H stacionirana na aerodromu Skopski Petrovac. Za obuku pilota helikoptera koristie se 4 laka višenamenska Bell-206B-3 ’’Jet Ranger’’ koji su kao polovni kupljeni 2012. i 2013, godine. Oni danas lete u sastavu Centra za obuku pilota koji je formiran 2010. godine i koji predstavlja firmu u kojoj 50 procenata učešća ima izraelska kompanija Elbit a 50 procenata ima makedonski Elmak. Pored toga Makedonija jedina u Evropi pod istim krovom poseduje veoma moderne tzv. ’’full mision’’ simulatore za helikoptere Mi-17 i Mi-24. Bosna i Hercegovina još uvek bez novih letelica Nakon formiranja zajedničkih oružanih snaga Bosne i Hercegovine 2006. godine u sastav Ratnog vazduhoplovstva ušla je sva ona tehnika za koju se smatralo da je perspektivna, da odgovara potrebama vojske kao i da postoji smisao njenog daljeg korišćenja. Što se tiče vazduhoplova odlučeno je da to budu samo helikopteri, iz Vojske Federacije BiH preuzeti su Mi-8 i 17 kao i UH-1 dok su iz Vojske Republike Srpske nastavile da lete Gazele i takođe Mi-8. HN-45M GAMA Vazdušnih snaga Bosne i Hercegovine Helikopteri su danas stacionirani u dve baze, na aerodromu Mahovljani kod Banja Luke bazira 1. helikopterski skvadron koji u svom sastavu ima 9 lakih višenamenskih helikoptera Gazela od čega jedna Hi-42 HERA, tri HO-45 i 5 HN-45M GAMA. Po nekim informacijama aktivno je samo 6 primeraka. Na Mahovljanima se takođe nalaze i dva srednja transportna Mi-8T. U Rajlovcu, u 2. helikopterskom skvadronu nalaze se dva helikoptera Mi-8MTV-1, jedan Mi-17,12 UH-1H, dva UH-1V. Helikopteri Mi-8 i 17 su remontovani u Ukrajini u periodu od 2007. do 2011. 1996. i 1997. SAD su u programu vojne pomoći Federaciji BiH nazvanog ’’Opremi i obuči’’ donirali 15 višenamenskih helikoptera Bell UH-1H i V ’’Iroquois’’. Jedan helikopter je izgubljen već tokom obuke pilota ali je zamenjen drugim, jedan se srušio 28. juna 2012., mnogi su vremenom kanibalizovani za rezervne delove, deo flote je prizemljen zbog isteka resursa pa je danas aktivno svega tri do četiri UH-1. Jedan od čuvenih američkih Hjuia koji se u BiH koristi za zadatke traganja i spasavanja. Stanje u vazduhoplovnim snagama BiH je veoma loše, zvanično je objavljeno da je u 2016. godini ispravnost svih tipova helikoptera bila samo 10 procenata. Obnovu kapaciteta i nabavku novih letelica onemogućuje nestabilna i komplikovana politička situacija koja je na primer prošle godine onemogućilo da se u budžetu za 2018. godinu obezbedi 39,45 miliona dolara za nabavku dva nova srednja višenamenska helikoptera. Crna Gora naručila nove helikoptere Bell 412 Sve do 2012. godine Vazduhoplovstvo Crne Gore je u svom inventaru osim helikoptera imala i avione, i to školsko-borbene. Te godine prestala su da lete poslednja dva Super Galeba G-4 i od tada Crnogorci lete samo na lakim višenamenskim helikopterima Gazela kojih je, nakon osamostaljenja 2006. godine na aerodromu Golubovci ostalo 14. U toj bazi tada se našlo i 5 srednjih transportnih helikoptera Mi-8T koji u tom trenutku nisu bili u letnom stanju. Crnogorski HO-42 / Foto: Vojska Crne Gore Tokom 2007. u Crnoj Gori su boravile delegacije ruskog ’’Rosoboronoeksporta’’ i ukrajinskog ’’Aviakona’’ koje su pregovarale o njihovom remontu ali je ponuđena cena za Crnogorce bila previsoka (milion dolara po helikopteru bez remonta motora). Na kraju je odlučeno da se 4 od 5 Mi-8T proda a da se jedan sačuva za neki mogući budući remont koji međutim nikada nije urađen. Crnogorske ’’osmice’’ prodate su Kirgiziji za samo 61 hiljadu dolara po helikopteru. Ukupno je 8 Gazela različitih verzija prošlo kroz C2 preglede u avio-servisu ’’Ikar’’ iz Banja Luke u kome se ove letelice i održavaju. Dva helikoptera izgubljena su u udesima, jedan 2011. a drugi 2016. godine. Smatra se da VCG danas u Helikopterskoj eskadrili s tri odeljenja može da računa na do 6 helikoptera i to po dva SA-341G, HO-42 i HN-45M. VCG će po svemu sudeći nastaviti da održava svoje Gazele u “Ikaru“ а u narednom periodu se iz Banja Luke može očekivati još helikoptera koji su prošli neophodne preglede. Veliko pojačanje svoje helikopterske flote stići će već tokom ove godine. 30. januara potpisan je ugovor o nabavci tri višenamenska helikoptera Bell 412 od toga dva Bell 412EPI i jedan Bell 412EP čija je vrednost 30 miliona evra. Prvi helikopter stići će u prvom kvartalu a preostala dva u četvrtom kvartalu tekuće godine. Ministarstvo odbrane Crne Gore međutim nije saopštilo da li je u pomenutu cenu uključena obuka pilota i tehničara, dodatna oprema, logistika i naoružanje zbog čega su ovaj posao kritikovali pojedini crnogorski mediji. Živojin BANKOVIĆ,
  6. Hrvatski biskupi izabrali novog ravnatelja i glavnog urednika Hrvatske katoličke mreže: To su vlč. Fabijan Svalina i Siniša Kovačić “Zahvaljujem dragom Bogu na milosti, darovima i talentima kojima me je nagradio”, rekao je Siniša Kovačić za portal Direktno Foto: Facebook, Pixsell Na izvanrednom plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, koje je održano u ponedjeljak 22. siječnja, biskupi su za ravnatelja Hrvatske katoličke mreže izabrali mons. Fabijana Svalinu, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije i ravnatelja Hrvatskog Caritasa. Na istom su zasjedanju biskupi za glavnog urednika Hrvatske katoličke mreže izabrali Sinišu Kovačića. Siniša Kovačić rođen je u Koprivnici 1977. godine. Oženjen je i otac jednog djeteta. Završio je studij novinarstva na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Polaznik je doktorskoga studija komunikologije u Mostaru. Kao mladi novinar radio je na radiju, pisao kolumne u novinama, a na HRT-u djeluje od 1996. kao novinar, reporter, urednik, koordinator i komentator. Tijekom 2016. bio je v.d. glavnog ravnatelja HRT-a. Više godina kao vanjski suradnik predaje novinarstvo na više fakulteta i visokih učilišta. U nastavnom je zvanju predavača i višeg asistenta. Jedan je od utemeljitelja i bio je prvi predsjednik udruge Hrvatski novinari i publicisti. “Kao katolik i vjernik te profesionalac s velikim novinarskim iskustvom radujem se razvijanju Hrvatske katoličke mreže…Duboko svjestan svoje odluke, zahvaljujem svim gledateljima na pozornosti, a dragom Bogu na milosti, darovima i talentima kojima me je nagradio”, rekao je Siniša Kovačić za portal Direktno. Hrvatska katolička mreža novi je medijski projekt Hrvatske biskupske konferencije koji će spojiti Hrvatski katolički radio, Infomativnu katoličku agenciju i nove digitalne medije. Bitno.net
  7. Hrvatski biskupi izabrali novog ravnatelja i glavnog urednika Hrvatske katoličke mreže: To su vlč. Fabijan Svalina i Siniša Kovačić “Zahvaljujem dragom Bogu na milosti, darovima i talentima kojima me je nagradio”, rekao je Siniša Kovačić za portal Direktno Foto: Facebook, Pixsell Na izvanrednom plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, koje je održano u ponedjeljak 22. siječnja, biskupi su za ravnatelja Hrvatske katoličke mreže izabrali mons. Fabijana Svalinu, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije i ravnatelja Hrvatskog Caritasa. Na istom su zasjedanju biskupi za glavnog urednika Hrvatske katoličke mreže izabrali Sinišu Kovačića. Siniša Kovačić rođen je u Koprivnici 1977. godine. Oženjen je i otac jednog djeteta. Završio je studij novinarstva na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Polaznik je doktorskoga studija komunikologije u Mostaru. Kao mladi novinar radio je na radiju, pisao kolumne u novinama, a na HRT-u djeluje od 1996. kao novinar, reporter, urednik, koordinator i komentator. Tijekom 2016. bio je v.d. glavnog ravnatelja HRT-a. Više godina kao vanjski suradnik predaje novinarstvo na više fakulteta i visokih učilišta. U nastavnom je zvanju predavača i višeg asistenta. Jedan je od utemeljitelja i bio je prvi predsjednik udruge Hrvatski novinari i publicisti. “Kao katolik i vjernik te profesionalac s velikim novinarskim iskustvom radujem se razvijanju Hrvatske katoličke mreže…Duboko svjestan svoje odluke, zahvaljujem svim gledateljima na pozornosti, a dragom Bogu na milosti, darovima i talentima kojima me je nagradio”, rekao je Siniša Kovačić za portal Direktno. Hrvatska katolička mreža novi je medijski projekt Hrvatske biskupske konferencije koji će spojiti Hrvatski katolički radio, Infomativnu katoličku agenciju i nove digitalne medije. Bitno.net View full Странице
  8. Bilo mi je jako važno nakon prestrašnog, ne samo jednog u nizu, skandaloznog govora sisačkog biskupa Vlade Košića u petak u Šibeniku, na proslavi Dana grada, kada je rigao vatru na sve nas novinare koje naziva sotonama (ali neću više o ispadima Košića; dovoljno smo za danas zatrovali eter samim njegovim spominjanjem), jučer u ovom istom gradu doživjeti djelovanje Duha Svetoga koji je izlio svoje darove, osobito dar mudrosti, ne samo nad novim dalmatinskim vladikom nego i nad episkopima Srpske Pravoslavne Crkve koji su ga 24. svibnja 2017. izabrali da naslijedi vladiku Fotija koji je postao episkog zvorničko-tuzlanski. Iguman (starješina) manastira Krka gospodin Nikodim Kosović (36), rođeni Zadranin, u subotu predvečer u svom je manastiru prihvatio službu vladike, a jučer u stolnoj crkvi eparhije u Šibeniku je ispovjedio vjeru kršćansku i rukopoložen je kao prvi Dalmatinac za dalmatinskog vladiku nakon 106 godina. Predodređen je, u to sam uvjeren i za taj ću se pothvat silno moliti, ne samo da dosegne slavu velikog vladike dalmatinskog Nikodima Milaša (po kojem je dobio crkveno ime) već i da ostvari zaista proročku, ako ne i herojsku misiju obnove ove, kako sam već jednom napisao, voljene, izranjavane, ali prelijepe Dalmacije. Nikodim Kosović je bio izbjeglica; on i sestra su ostali siročad. Sestru, čije su suze ganule sve koji su bili na liturgiji ili su pratili prijenos, posvojili su dobri, predobri Novosađani, a Nikodim je svoj duhovni put započeo pod plaštem velikog odgojitelja i teologa, čovjeka izuzetnoga kršćanskog srca, vladike bačkog Irineja Bulovića, da bi školovanje, nakon sjemeništa u Sremskim Karlovcima i teološkog studija u Solunu nastavio specijalizacijom u Rimu (gdje bi trebao doktorirati na papinskom sveučilištu Gregorijana), služio kao đakon u Šibeniku, a nakon toga kao profesor i kao iguman u manastiru Krka. Predvodeći liturgijsko slavlje u Šibeniku, patrijarh srpski gospodin Irinej je nekoliko puta zavapio ”Dosta je bilo mržnje!” te zadao, točnije, precizirao zadatak vladike Nikodima: popraviti ono što je sila zla razorila, obnoviti vjeru preostalog naroda, vratiti ljude koliko god bude moguće, zaustaviti one koje bi otišli. Nije nimalo lak posao okrijepiti Božji narod da ostane ovdje. I, da, ponovimo, obnoviti ono što je sila zla uništila. A zadatak nije lak jer se nove mržnje bude, pa bismo s patrijarhom mogli ponoviti: Daj, Bože, da to ostane samo na riječima. Nikodim je u svom prvom govoru ispružio ruku prijateljstva i mira većinskom narodu, jer u Kristu Gospodinu ”nema više Srba i Hrvata”, u svima je prisutan sam Bog na način da smo svi mi ”ikone Božje”, na Njegovu smo sliku i priliku stvoreni. Nikodimov zadatak nije lak, ali nada se nazire. Srpska Pravoslavna Crkva prepoznaje duh i znakove vremena i po treći nam puta šalje autentičnog svjedoka Evanđelja (nakon imenovanja Porfirija Perića mitropolitom zagrebačko-ljubljanskim te Jovana Ćulibrka vladikom pakračko-slavonskim). Siguran sam da će nam se dogoditi poker asova kada na proljeće 2018. bude izabran nasljednik pokojnog vladike Lukijana u istočnoj Slavoniji. Nikodim, baš kao njegova braća u episkopatu Porfirije i Jovan, želi upravljati ne vlašću, nego ljubavlju, želi okupljati, biti mostograditelj i obnovitelj. On, koji se smatra ”nedostojan” i ”malen u svemu”, kao da je fratar iz družine Franje Asiškoga – obećava služiti najmanjima, pripadati svima. I ta njegova gesta mora ostati zapamćena ne samo nama novinarima nego u prvome redu katoličkim (nad)biskupima koji se više ne smiju ponašati kao da su pravoslavni Srbi u Hrvatskoj neka društvena anomalija, već dokaz da je projekt etničkog čišćenja Hrvatske propao, ili da mora propasti ili da ćemo se svi skupa truditi da propadne, ma koliko sada ja bio optužen za naivnost i romantizam. U ime Katoličke Crkve brata u episkopatu su jučer u Šibeniku pozdravili nadbiskup splitsko-makarski Marin Barišić i šibenski biskup Tomislav Rogić. I lijepo ih je bilo vidjeti sabranima na liturgiji. Ti biskupi imaju zadatak pomoći vladiki Nikodimu. Gospodo, jer ja u mržnju ne vjerujem! Mi svi zajedno moramo mržnji reći – dosta je bilo! Jer ja vjerujem da je Nikodim Kosović dar Duha Svetoga, teološko mjesto koje nije nacija i nacionalni ponos, već pomirenje i oprost, kao ključne zadaće koje su zadane ovim crkvenim zajednicama na epohalnom govoru pape svetog Ivana Pavla II. u rujnu 1994., na zagrebačkom hipodromu. “Ne podsjeća li nas Koncil da je Crkva ‘sakrament ne samo prisnog jedinstva s Bogom, nego i jedinstva cijelog ljudskog roda? (usp. Lumen gentium, 1). U ovim krajevima, danas stavljenim na toliku kušnju, vjera mora ponovo postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protječu ovim zemljama. Kao Sava, koja izvire u Sloveniji, protječe vašom domovinom, nastavlja uz hrvatsku i bosansko-hercegovačku granicu te u Srbiji utječe u Dunav. Dunav je druga velika rijeka koja povezuje hrvatsku i srpsku zemlju s velikim zemljama Istočne, Centralne i Zapadne Europe. Te dvije rijeke se susreću, isto kao što su pozvani na susret i razni narodi koje one povezuju. To posebno moraju ostvariti dvije kršćanske Crkve, Istočna i Zapadna, koje upravo u tim krajevima oduvijek žive zajedno. U toj metafori rijeka možemo skoro zapaziti tragove puta kojim Bog od vas traži da kročite u ovom teškom povijesnom trenutku.“ Taj put “jedinstva i mira“, gospodo katolici svih crkvenih adresa, taj put bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti, reče Papa, “nitko ne smije izbjegavati“. I to, kaže Papa, nije imperativ samo vjere, već prije svega razbora, koji prethodi vjeri: “Nije li povijest stvorila tisuće neraskidivih veza među vašim narodima? Vaši jezici, iako različiti, nisu li među sobom tako bliski da se međusobno sporazumijevate i razumijete više nego je to slučaj u ostalim dijelovima Europe? I sam zemljopisni položaj balkanskih zemalja nameće se kao graditelj mira, jer su te zemlje obavezan prolaz između Bliskog istoka i Srednje Europe. Upravo zbog toga u prošlim je stoljećima ovdje cvjetala trgovina, razmjena raznih dobara i poduzetništva i to sve na dobrobit i blagostanje svih. U toj perspektivi nalazi se i budućnost Balkanskog poluotoka. U suradnji i solidarnosti narodi Balkanskog poluotoka moći će se suočiti s mnogim problemima i riješiti ih. Napredak i dobro naroda na Balkanu imaju samo jedno ime: mir!” Bez obzira na ljudske račune, na taj hitan zadatak, ti, Crkvo u cijeloj Hrvatskoj (mi katolici, pravoslavni, protestanti, mi djeco Božja, mi Abrahamova ćeljad), pozvani smo jednim kategoričkim moralnim imperativom. “Imperativom koji se neodoljivo pojavljuje u svakoj vjerničkoj savjesti, svaki put kada usne izgovore molitvu ‘Oče naš’. Tim nas je riječima Krist učio kako se trebamo obraćati Bogu. ‘Oče’, riječ slatka, ali i vrlo zahtjevna!” Ako nam je dakle Bog Otac, onda svi mi jesmo i moramo biti braća. To nam govore Irinej i Nikodim. Prije svih razlika, prije svakog pripadništva, prije svake nacionalnosti postoji duboko temeljno jedinstvo koje ujedinjuje svako ljudsko stvorenje. Mi kršćani pozvani smo da to jedinstvo svjedočimo posebnom snagom i odgovornošću. Zar ne bi bila nedopustiva dvoličnost ponavljati “Oče naš” dok se gaje osjećaji srdžbe i zavisti ili čak namjere nasilja i osvete? “Oče naš” uistinu sadrži u srži određeni nacrt društva, koje ne samo da isključuje svako nasilje nego se u svakom svom vidu izgrađuje prema načelima bratske solidarnosti. Radi se o društvu shvaćenom kao jedna velika obitelj u kojoj se pojedinci i grupe osjećaju, bez ikakve diskriminacije, kao poštovani i voljeni. Vrijeme je da ne samo svi mi kršćani već i svi ljudi “dobre volje” u Hrvatskoj i regiji postanemo promicatelji međusobnog oproštenja i pomirenja. Zato, dobrodošao i Bog te blagoslovio i poživio, brate biskupe, vladiko Nikodime, vjesniče jedne bolje i poželjne Hrvatske, tvoje Hrvatske!
×
×
  • Create New...