Jump to content
Претражи у
  • Још опција
Прикажи резултате који садрже
Прикажи резулте из

Претражи Живе Речи Утехе

Showing results for tags 'franjo'.



More search options

  • Search By Tags

    Тагове одвојите запетама
  • Search By Author

Content Type


Форуми

  • Студентски форум ПБФ
  • Питајте
    • Разговори
    • ЖРУ саветовалиште
  • Црква
    • Српска Православна Црква
    • Духовни живот наше Свете Цркве
    • Остале Помесне Цркве
    • Литургија и свет око нас
    • Свето Писмо
    • Најаве, промоције
    • Црква на друштвеним и интернет мрежама (social network)
  • Дијалог Цркве са свима
  • Друштво
  • Наука и уметност
  • Discussions, Дискусии
  • Разно
  • Странице, групе и квизови
  • Форум вероучитеља
  • Православна берза
  • Православно црквено појање са правилом
  • Поуке.орг пројекти
  • Informacione Tehnologije's Alati za dizajn
  • Informacione Tehnologije's Vesti i događaji u vezi IT
  • Informacione Tehnologije's Alati za razvijanje software-a
  • Informacione Tehnologije's 8-bit
  • Društvo mrtvih ateista's Ja bih za njih otvorio jedan klub... ;)
  • Društvo mrtvih ateista's A vi kako te?
  • Društvo mrtvih ateista's Ozbiljne teme
  • Klub umetnika's Naši radovi
  • ЕјчЕн's Како, бре...
  • Књижевни клуб "Поуке"'s Добродошли у Књижевни клуб "Поуке"
  • Поклон књига ПОУКА - сваки дан's Како дарујемо књиге?
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Договори
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Опште теме
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Нови чланови Вибер групе, представљање
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Теме
  • Astronomija's Crne Rupe
  • Astronomija's Sunčevi sistemi
  • Astronomija's Oprema za astronomiju
  • Astronomija's Galaksije
  • Astronomija's Muzika
  • Astronomija's Nebule
  • Astronomija's Sunčev sistem
  • Пољопривредници's Воћарство
  • Пољопривредници's Баштованство
  • Пољопривредници's Пчеларство
  • Пољопривредници's Живот на селу
  • Kokice's Horror
  • Kokice's Dokumentarac
  • Kokice's Sci-Fi
  • Kokice's Triler
  • Kokice's Drama
  • Kokice's Legacy
  • Kokice's Akcija
  • Kokice's Komedija

Категорије

  • Вести из Србије
    • Актуелне вести из земље
    • Друштво
    • Култура
    • Спорт
    • Наша дијаспора
    • Остале некатегорисане вести
  • Вести из Цркве
    • Вести из Архиепископије
    • Вести из Епархија
    • Вести из Православних помесних Цркава
    • Вести са Косова и Метохије
    • Вести из Архиепископије охридске
    • Остале вести из Цркве
  • Најновији текстови
    • Поучни
    • Теолошки
    • Песме
    • Некатегорисани текстови
  • Вести из региона
  • Вести из света
  • Вести из осталих цркава
  • Вести из верских заједница
  • Остале некатегорисане вести
  • Аналитика

Категорије

  • Књиге
    • Православна црквена литература
    • Неправославна литература
    • Философија
    • Психологија
    • Историја
    • Ваздухопловство
    • Речници
    • Периодика
    • Скрипте
    • Белетристика
    • Поезија
    • Књижевни класици
    • Књиге на руском језику
    • Књиге на енглеском језику
    • Некатегоризовано
  • Аудио записи
    • Философија
    • Догматика
    • Византијско појање
    • Српско Појање
    • Учење црквеног појања
    • Свето Писмо предавања са ПБФ-а
    • Предавања, трибине
    • Некатегоризовано
    • Аудио књиге
  • Фајлови, програми
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Files
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Библиотека
  • Лествица,Свети Јован Лествичник's Књиге,Пдф
  • Лествица,Свети Јован Лествичник's Презентација
  • Лествица,Свети Јован Лествичник's Files
  • Лествица,Свети Јован Лествичник's Презентација
  • Лествица,Свети Јован Лествичник's Видео
  • Лествица,Свети Јован Лествичник's а

Blogs

There are no results to display.

There are no results to display.


Прикажи резулте из

Прикажи резултате који садрже


По датуму

  • Start

    End


Последње измене

  • Start

    End


Filter by number of...

Joined

  • Start

    End


Group


Website URL


Facebook


Skype


Twitter


Instagram


Yahoo


Crkva.net


Локација :


Интересовање :

Found 5 results

  1. Dragi papa Franjo, ne prestaju mi dobacivati šale i pošalice zbog mog ”nastupa” u emisiji Hrvatske televizije ”Miljunaš”. Naime, ljudi koji sastavljaju pitanja za taj kviz odlučili su povezati vas i mene u pitanju koje je glasilo: ”Kojem je našem novinaru Jorge Mario Bergoglio bio profesor na studiju?” Natjecateljica nije bila sigurna, pa je u pitanju za 32.000HRK odustala i otišla doma sa 16.000 HRK. To da ljudi bez osobita znanja dignu par/nekoliko plaća bez puno muke se, siguran sam, ne događa samo u Hrvatskoj nego i u Vatikanu. Čitam, naime, da je opet frka s financijama u vašoj državi te da vam se upalilo crveno svjetlo i zvoni vam na uzbunu. Držim vam fige. Poštovani papa Franjo, molim vas da hrvatskom narodu, cijelom našem društvu te posebice hrvatskim biskupima uputite izravnu poruku koja jasno ističe kako su mir, snošljivost i ljubav prema bližnjem temeljne vrijednosti na kojima počiva kršćanstvo. I da valja poštivati našu kulturu i naše i srpsko pismo – ćirilicu! Nešto drugo me sada muči, a zbog čega vam pišem ovo pismo. Poštovani papa Franjo, ovim vam se pismom, preko mene kao svojevrsnog glasnogovornika, obraća velik broj građanskih inicijativa i organizacija iz svih dijelova Hrvatske koje se ustrajno zalažu za poštivanje prava svakog čovjeka i svake društvene skupine, za pravedan razvoj zajednice i društva, suzbijanje siromaštva i netrpeljivosti te iscjeljenje rana nastalih u ratu i tijekom poraća. Pišem vam povodom recentnih događaja vezanih uz grad Vukovar u kojem su ljudi doživjeli teška stradanja tijekom Domovinskog rata. Proces pomirenja u Hrvatskoj, o kojem je u više navrata, a osobito nadahnuto govorio papa Ivan Pavao II. prije 25 godina u Zagrebu (govor, na zagrebačkom hipodromu, kojem se hrvatski biskupi baš ne vraćaju koliko bi trebali i mogli), opterećen je brojnim preprekama – teretom ratnih događanja, vječno tinjajućim nacionalizmima na obje strane, dnevnopolitičkim obračunima. Međutim, svemu usprkos, postupno su stišavane tenzije, pa je bilježen stalni napredak u odnosima hrvatskog i srpskog naroda koji je omogućavao suživot bez većih incidenata. Ali sada je čitav proces dramatično zaustavljen. I tako već duže vrijeme. Vlada je, naime, bila počela u Vukovaru postavljati ploče na dva pisma – latinici i ćirilici (oba su pisma i hrvatska i srpska). Pravo na korištenje vlastitog jezika i pisma u Republici Hrvatskoj uređeno je ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i predstavlja jednu od najviših vrednota. Međutim, postavljanjem dvopismenih natpisa na zgrade ustanova pokrenut je lanac sukoba i incidenata u čijoj je osnovi međuetnička netrpeljivost. Nasilno razbijanje dvopismenih ploča u Vukovaru, prosvjedi protiv njihova postavljanja, sukobi između prosvjednika i policije, ali ponajviše govor mržnje prema pripadnicima srpske nacionalnosti (za njih se kaže da su svi zločinci i da je ćirilica, koje je isto njihovo pismo, simbol ”agresije na Vukovar”), nasilno su prekinuli mukotrpan proces pomirenja i vratili ga desetljeće unatrag. Proces pomirenja u Hrvatskoj, o kojem je u više navrata, a osobito nadahnuto govorio papa Ivan Pavao II. prije 25 godina u Zagrebu (govor, na zagrebačkom hipodromu, kojem se hrvatski biskupi baš ne vraćaju koliko bi trebali i mogli), opterećen je brojnim preprekama – teretom ratnih događanja, vječno tinjajućim nacionalizmima na obje strane, dnevnopolitičkim obračunima Mislili smo da se to neće dogoditi, ne nakon što je Hrvatska ušla u Europsku uniju kada je pokazala da želi poštivati elementarne civilizacijske norme. Nacionalistički diskurs netrpeljivosti i netolerancije ove je godine opet preplavio javni prostor i počeo se širiti Hrvatskom: od Dubrovnika, preko Splita sve do Zagreba, a zatim prema istoku sve do Vukovara. Naša je zemlja išarana pronacistiškim parolama (domaća inačica nacizma se u Hrvatskoj u doba Drugog svjetskog rata nazivala ustaštvo), pa su opet osvanuli grafiti ”Srbe na vrbe” (što znači da Srbe valja vješati!), ”Srbe u Jasenovac” (Jasenovac je bio najveći logor smrti u doba toga rata, kojim su upravljale isključivo ustaške vlasti marionetske države koja se zvala Nezavisna Država Hrvatska), u Splitu je podmetnuta eksplozivna naprava u prostorije Srpskog narodnog vijeća, razbijen je auto zamjenika predsjednika Srpskog narodnog vijeća, razbijena je ploča i prozori konzulata Republike Srbije u Rijeci, u tom gradu je ljetos batinama ubijen i srpski političar, bande su upale u kafiće u kojima su pripadnici srpske manjine gledali nogometnu utakmicu i napale ih… Vama pišem jer me posebno zabrinjava stav vrha Katoličke crkve u Hrvatskoj, zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Josipa Bozanića i nekolicine biskupa, koji su se javno izjasnili protiv dvojezičnosti u Vukovaru koristeći pritom u svojim javnim obraćanjima sintagme čije značenje nimalo ne pridonosi miru i pomirenju, već vodi produbljivanju sukoba. Osim toga, nažalost, samo rijetki u katoličkim redovima pozivaju na mir i suživot. Tako je još u travnju 2013. (vi ste tada već bili rimski biskup), predvodeći misno slavlje u crkvi sv. Filipa i Jakova, kardinal Bozanić rekao kako su došli u Vukovar osnažiti se u vjeri jer je Vukovar posebno mjesto zahvalnosti na kome Bogu zahvaljujemo za dar vjere. Aludirajući potom na pokušaj uvođenja ćirilićnog pisma u službenu uporabu u Vukovaru, kardinal je rekao ”kako je pitanje jednoga pisma sažetak mnogih pitanja na koja odgovori nisu dani” i nastavio: ”U Vukovaru nisu na prvome mjestu oni koji su razarali, nego oni koji su čuvali i gradili”. Potpuno je jasno da je pritom kardinal mislio na Hrvate kao čuvare i branitelje Vukovara, a na Srbe, nametnuvši svim Srbima kolektivnu krivnju (koju naša Crkva ne prihvaća), kao razarače. Nacionalistički diskurs netrpeljivosti i netolerancije ove je godine opet preplavio javni prostor i počeo se širiti Hrvatskom: od Dubrovnika, preko Splita sve do Zagreba, a zatim prema istoku sve do Vukovara Umjesto poziva da se počinitelji zločina privedu pravdi, ali da se ne osuđuje čitav narod, ova izjava ukazivala je i bila od mnogih protumačena kao odobravanje razvrstavanja građana na one prvog i drugog reda. Usprkos činjenici da je ostvarivanje ustavnog prava srpske nacionalne manjine u Vukovaru izazvalo nasilje i val govora mržnje, kardinal Bozanić je u svojoj homiliji na svečanom euharistijskom slavlju prigodom 282. zavjetnog hodočašća vjernikâ grada Zagreba i hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije Majci Božjoj Bistričkoj u Mariji Bistrici umjesto poruke mira izgovorio: ”Kao vjernik i biskup danas ne mogu prešutjeti pokušaj da se obescijeni simbole slobode i da se hrvatska vukovarska rana otvara na križu bešćutnosti političara. Postavlja se pitanje komu to sada u Hrvatskoj treba i za čije se to dobro čini?” Sisački biskup Vlado Košić, koji se javno zalaže za uvođenje pronacističkog (ustaškog) pozdrava ”Za dom, spremni” u redovnu uporabu u hrvatskim oružanim snagama, dodatno je radikalizirao stav vrha ove pokrajinske Crkve davši podršku tzv. Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara i izjavom kako je: ”Vlast protunarodna. Ona, naime, ide direktno protiv našeg, hrvatskog naroda, gazi ga i ne poštuje nikakve primjedbe niti opravdane zahtjeve. Svakako, ako postoji i mala opravdana sumnja da podaci o trećini građana grada Vukovara kao pripadnicima srpske manjine nisu točni, nije se smjelo ići s tim”. Nije nikakvo čudo da onda gradonačelnik Vukovara Ivan Penava na sjednici Gradskog poglavarstva baci na pod statut Grada Vukovara tiskan na našem ćirilićnom pismu izgovarajući grozote o našim susjedima Srbima. Mogao bih navesti još niz primjera iz kojih je vidljivo da vrh Katoličke crkve i mnogi političari ne čuju riječi koje vi upućujete svijetu, a koje diraju srca i umove milijuna ljudi na čitavom planetu. Usrdno vas molim, kažite nešto u korist mira i pravde u našoj Hrvatskoj! U Hrvatskoj znamo za vaše poruke mira i ljubavi prema svim živim bićima zahvaljujući medijima i ljudima koji pomno prate vaše riječi i djela, a ne ljudima koji bi i riječju i djelom trebali pokazivati da poštuju svoga poglavara. To me žalosti, brine i navodi na pisanje. Obraćam vam se jer takvim stavovima vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj odstupa od djelovanja rimskog biskupa – vas, pape Franje, kao i vaših prethodnika, koji su se usrdno zalagali za izgradnju mira i povjerenja među narodima. Nije nikakvo čudo da onda gradonačelnik Vukovara Ivan Penava na sjednici Gradskog poglavarstva baci na pod statut Grada Vukovara tiskan na našem ćirilićnom pismu izgovarajući grozote o našim susjedima Srbima Takav zaborav mirovnog poslanja Crkve i usmjerenosti na društveno dobro, siguran sam, ne vodi dobru. Poštovani papa Franjo, molim vas da hrvatskom narodu, cijelom našem društvu te posebice hrvatskim biskupima uputite izravnu poruku koja jasno ističe kako su mir, snošljivost i ljubav prema bližnjem temeljne vrijednosti na kojima počiva kršćanstvo. I da valja poštivati našu kulturu i naše i srpsko pismo – ćirilicu! Želio bih da se vaše poruke, kojima iskazujete sućut i bliskost sa svima koji pate bez obzira na to kojoj vjeri i naciji pripadaju, poruke poštivanja našeg ekosustava, poruke poniznosti i spremnosti na društvenu solidarnost konačno i uvijek čuju u crkvama i javnim obraćanjima članova klera i hijerarhije Katoličke crkve u Hrvatskoj, od Dubrovnika do Vukovara. S posebnim poštovanjem i bratskom ljubavlju u Isusu Kristu, Gospodinu našemu, Drago Pilsel, vaš student s Fakulteta filozofije i teologije – Colegio Máximo San José, u San Miguelu kod Buenos Airesa.
  2. Čak se i papa Franjo osvrnuo na uzročnu vezu između sijanja straha i ponovne pojave jedne sablasti iz prošlosti. U avionu na povratku sa svojeg nedavnog puta u Maroko Papa je podsjetio na povezanost krize u Weimarskoj republici i Hitlerovog uspona na vlast. Ovo naše vrijeme u kojem se širi strah koji priziva duhove prošlih autoritarizama i sablast totalitarnih režima sve više ispunjava prostore javnih rasprava, pogotovo u zemlji iz koje je iznjedrila paradigma svih fašizama, od onog originalnog do njegovih epigona. Profesor Luciano Canfora, jedan od najvećih talijanskih povjesničara starog vijeka, ali i kritičar polibijskog ciklusa prema kojemu se povijest vraća u ciklusima, spominje nedavno u talijanskom dnevniku La Repubblica sve tri glavne forme fašizama 20. stoljeća: fašizam, nacizam i – ustaštvo. Čak se i papa Franjo osvrnuo na uzročnu vezu između sijanja straha i ponovne pojave jedne sablasti iz prošlosti podsjetivši na povezanost krize u Weimarskoj republici i Hitlerovog uspona na vlast Doduše, ugledni je stručnjak antičke tiranije i njezine usporedbe s modernim zaboravio pripomenuti da je talijanski fašizam, koji se računa od 1922., godine kada mu je prepuštena vlast, imao svoju predigru u Rijeci 1919.-1920. godine u D’Annunzijevom pohodu na Rijeku i u stvaranju prvog prototipa korporativne – fašističke države baš u gradu koji će 2020. biti Europska prijestolnica kulture s motom ”Luka različitost”. Ova moderna replika ponovne pojave ”fašizma-nacizma-ustaštva” prema mišljenju profesora Canfore, ima uzrok u rastućoj ksenofobiji, rasizmu, netoleranciji prema drugome. Iz tog opakog amalgama rađa se i revizija fašističke ”ere”, kako su Talijani počeli računati vrijeme – ne od rođenja Isusa Krista, već od trenutka osvajanja vlasti. Tako je 1922. postala ”I. godina fašističke ere”, a fašizam je neslavno propao u svojoj ”XXII. godini fašističke ere”, odnosno s produžetkom uz nacističku pomoć u XXIV. godini, odnosno 1945. godine definitivno. Antonio Scurati, talijanski romanopisac koji se nedavno proslavio romansiranom biografijom Mussolinijevog uspona na vlast pod naslovom ”M”, kaže da Italija nije raskrstila s fašizmom ni danas do kraja. Zato je i moguće da Antonio Tajani, član Europske pučke stranke i Berlusconijeve nacionalne filijale u Italiji, izađe s tvrdnjom da je Mussolini učinio i dobrih stvari… Luciano Canfora, jedan od najvećih talijanskih povjesničara starog vijeka, spominje nedavno u talijanskom dnevniku La Repubblica sve tri glavne forme fašizama 20. stoljeća: fašizam, nacizam i – ustaštvo. Doduše, zaboravio je pripomenuti da je talijanski fašizam imao svoju predigru 1919.-1920. godine u D’Annunzijevom pohodu na Rijeku i u stvaranju prvog prototipa korporativne – fašističke države baš u gradu koji će 2020. biti Europska prijestolnica kulture s motom ”Luka različitosti” Doduše, po toj logici je i Hitler napravio dobrih stvari, od super modernih autoputova do razvoja industrije koja je čak uspjela preživjeti uništenja Drugog svjetskog rata i ponovo postati motor razvoja Europe, a i naglog skoka u životnom standardu svojih njemačkih podanika. Zato su Tajanijeve riječi sve prije negoli slučajne. Baš se ovih dana pojavila u prodaji knjiga Francesca Filippija, mladog povjesničara i sociologa koji se ujedno bavi i kreiranjem projekata za upoznavanje talijanske mladeži s kontroverznom prošlosti svoje nacije, pod naslovom ”Mussolini je učinio i dobrih stvari….”. Je li to instant-knjiga koja je iskoristila Tajanijeve riječi, koje su napali ne samo antifašistička ljevica nego i ozbiljni, neovisni intelektualci i dio tiska, ili je riječ o nečemu ozbiljnijem? Filippi secira sve one gluposti i opća mjesta koja tako teško odlaze iz kolektivnog sjećanja, a u doba krize vraćaju se kao nostalgija za jednom prošlosti kada su ”Italiju poštovali…”. Prošlo je više od sedamdeset godina od pada fašizma i možda sjećanja postaju konfuzna, a uzrečica ”kada je On bio tu…”, koja se koristila kao početak anegdote u neposrednom poraću, sada se vraća kao gotovo ozbiljna tvrdnja. ”Kada je On bio tu”, dakle, učinjeno je i dobrih stvari… Naravno, prvi stereotip je taj da kada je On bio tu, vlakovi su išli na vrijeme i nije bilo kašnjenja – vozni red su svi poštovali. Gradile su se ”narodne kuće”, baš kao što su se u jugoslavenskom socijalizmu gradila radnička naselja, a sada stanovi za branitelje. A valja podsjetiti, i Filippi to obrazlaže podacima i svjedočenjima, da je po gotovo svim talijanskim – a i stranim povjesničarima – Mussolinijev režim bio nasilan, despotski, totalitaran, iako se tu neki razilaze, pa ga neki nazivaju autoritarnim, a tek u posljednjoj fazi, kad su proglašeni rasni zakoni 1938. i kada je Italija ušla u rat 1940., i totalitarnim. No prije svega, tvrdi Filippi, taj je režim bio predodređen za povijesni bankrot jer je svoju propagandu zasnivao na ideji da se laž ponovljena više puta na kraju preobraćuje u opću istinu. Talijanski intelektualci poput Eugenija Scalfarija, Gustava Zagrebelskyja i Marca Revellija ne ustručavaju se evocirati povijesni fašizam u slučaju političkih snaga koje jašu na crnom valu, a njima se sada pridružuju i talijanska psihoanalitička udruženja, koja se sada po prvi puta slažu u zajedničkoj dijagnozi: svi aktualni simptomi mogli bi degenerirati i unazaditi Italiju u ”psihopatsko, paranoidno i autoritarno društvo”. No nije riječ samo o Italiji i na to je podsjetio i papa Franjo u avionu na povratku iz Maroka. Opaska o Hitleru i Weimaru odnosi se na cijelu Europu i na sablast F-N-U koja opet izvire iza kulisa aktualne politike To je, uostalom, isti mehanizam po kojemu se danas proizvode fake news, lažne istine i šire, najviše po internetu. I jedini način da se obranimo od stereotipa i klišeja koji se izvlače iz naftalina u doba krize i šire velikom brzinom po mreži – a u krizi plovimo već dobro desetljeće i pol – je studirati, dokumentirati, ponovo izučavati fenomen ”fašizma-nacizma-ustaštva”. Tada će se otkriti da je Mussolini doveo, kako dokazuje Filippi, do općeg osiromašenja, do sustavnog udomaćenja nasilja u javnom i privatnom životu zemlje, uveo Italiju u ekonomsku i kulturnu provincijalizaciju da bi taj režim završio u ratu i zločinima, masakrima i genocidu. No najvažnije je uočiti koji su pokazatelji koji navode na pojavu koju akronimom obilježavamo kao F-N-U. Talijanski intelektualci poput Eugenija Scalfarija, Gustava Zagrebelskyja i Marca Revellija ne ustručavaju se evocirati povijesni fašizam u slučaju političkih snaga koje jašu na crnom valu, a njima se sada pridružuju i talijanska psihoanalitička udruženja, inače u stalnoj zavadi, koja se sada po prvi puta slažu u zajedničkoj dijagnozi: svi aktualni simptomi mogli bi degenerirati i unazaditi Italiju u ”psihopatsko, paranoidno i autoritarno društvo”. No nije riječ samo o Italiji, i na to je podsjetio i papa Franjo u avionu na povratku iz Maroka. Opaska o Hitleru i Weimaru odnosi se na cijelu Europu i na sablast F-N-U koja opet izvire iza kulisa aktualne politike.
  3. Sveta Stolica je ovih dana najavila da će se u veljači 2019. održati važan sastanak nadbiskupa iz cijeloga svijeta, dakle sastanak sinodalnoga karaktera, koji će se baviti pitanjem seksualnoga zlostavljanja maloljetnika u Crkvi. Za tu svrhu oformljeno je povjerenstvo koje će pripremati sastanak, među njima kardinali Blase Cupich i Oswald Gracias te isusovac Hans Zollner, ljudi koji se već godinama bave tim pitanjem a da im nije u žarištu briga za ugled Crkve, nego pomoć žrtvama, sankcije počiniteljima i onima koji ih štite, transparentnost te prevencija da do zlostavljanja uopće može doći. Sastanak će okupiti više od stotinu predsjednika biskupskih konferencija, kao i poglavare crkava istočnoga obreda. Riječi je o onom što se u crkvenim krugovima zove ”afektivnom kolegijalnošću”, okupljanjem biskupa iz cijeloga svijeta koji će kolegijalno s papom Franjom otvoreno raspravljati o tako važnom pitanju kao što je zlostavljanje maloljetnika i zavjera prešućivanja. Papa Franjo poziva na ovaj sastanak na vrhu jer shvaća da isprike i sankcije nisu dostatne, odnosno da zaštita djece te sprječavanje i rješavanje seksualnog zlostavljanja u Crkvi moraju biti prva točka dnevnog reda u djelovanju Crkve našega vremena. Papa Franjo poziva na ovaj sastanak na vrhu jer shvaća da isprike i sankcije nisu dostatne, odnosno da zaštita djece te sprječavanje i rješavanje seksualnog zlostavljanja u Crkvi moraju biti prva točka dnevnog reda u djelovanju Crkve našega vremena. Ovo je globalno pitanje, nije ograničeno na pojedinačne slučajeve u pojedinim zemljama, nego je zahvatilo tkivo cjelokupne Crkve pa se na toj razini i mora rješavati, u ujedinjenoj fronti, poštujući različite kulture i s jedinstvenom odlučnošću. Iako će sastanak trajati samo četiri dana (21. – 24. veljače 2019.) i zacijelo se mnogo toga neće moći ne samo riješiti nego ni otvoriti, on je zapravo tek početak globalnoga procesa kakav bi trebao zahvatiti cijelu Crkvu, odnosno sve lokalne, mjesne crkve, te služiti kao poticaj za inicijative u pojedinim biskupskim konferencijama svijeta. Ne bi smio ostati na lijepim mislima i odlukama, nego biti inicijativa za odlučne i učinkovite strategije u svakoj župi, u svakoj školi, u svakoj biskupiji. Svrha sastanka jest pozvati biskupe da razgovaraju o tomu kako je seksualno zlostavljanje maloljetnika strašna pojava i zločin, nego i o tomu kako je ono vrlo ozbiljan simptom nečega što se tiče cjelokupne Crkve, a to je kriza u načinu na koji svećenici pristupaju vlastitoj službi. Neki to nazivaju klerikalizmom, drugi čak ”perverznošću” službe. Riječi je o perverznom povezivanju duhovne moći, koja nije vlasništvo svećenika, s političkom moći, i nadmoći, koju si prisvajaju u upravljanju zajednicom. Ovo je globalno pitanje, nije ograničeno na pojedinačne slučajeve u pojedinim zemljama, nego je zahvatilo tkivo cjelokupne Crkve pa se na toj razini i mora rješavati, u ujedinjenoj fronti, poštujući različite kulture i s jedinstvenom odlučnošću Papa Franjo je u više navrata istaknuo kako se problem ne tiče samo pojedinačnih tragičnih slučajeva zlog ponašanja i utjecaja toga ponašanja na najugroženije, na djecu i mlade, nego i načina na koji se Crkva odnosi prema počiniteljima zločina te na način na koji zlostavljanima pomaže u liječenju trauma i njihovu ponovnom integriranju u zajednicu. Odgovornost pripada svima koji upravljaju zajednicama u Crkvi: odgovornost prema Bogu, vlastitoj savjesti i samoj zajednici, a onda i prema društvu. Običaj upravitelja zajednica da prešućuju vlastite slabosti i ne prihvaćaju nikakvu kritiku na svoj račun već je izdaja te odgovornosti, a kudi kamo je veća i strašnija izdaja prikrivanje takvih zločina kao što je seksualno zlostavljanje djece i mladih ne samo u vlastitoj sredini nego gdje god se događa u zajedničkom tijelu Crkve. Kada se jednom otvori Pandorina kutija, nadati se da će izaći na vidjelo i mnogi drugi slučajevi nepoštivanja ljudskih prava u crkvenim zajednicama, posebice žena. Papa Franjo je u pripremnim razgovorima za sastanak naglasio kako ”prikrivanje zločina znači i skrivanje njegovih posljedica i izbjegavanje zahtjeva pravde”, što sve utječe na cjelokupno zdravlje Crkve. Papa Franjo je u pripremnim razgovorima za sastanak u veljači naglasio kako ”prikrivanje zločina znači i skrivanje njegovih posljedica i izbjegavanje zahtjeva pravde”, što sve utječe na cjelokupno zdravlje Crkve S bolešću Crkve svi se moramo suočiti ako nam je još uopće doista stalo da bude navjestiteljica Isusove Radosne vijesti. Papa se odlučno postavio prema problemu 2016. kada je objavio dekret ”Kao majka koja voli” kojim inzistira na nultoj toleranciji prema biskupima koji ne samo prikrivaju zločine nego ih prešućuju pred širom zajednicom. Stoga je očekivati da će sastanak u veljači otvoriti među ostalim i pitanje otvorena govora i transparentnosti. Nekoliko je golemih nerazriješenih čvorova koji Crkvu sapinju u njezinom autentičnom poslanju da bude navjestiteljica Radosne vijesti: jedan je sprega s političkim (i financijskim) središtima moći, a drugi je prešućivanje zločina seksualnoga zlostavljanja maloljetnika u Crkvi. Papa Franjo se latio golemoga zadatka razrješavanja tih čvorova, privođenju Crkve vlastitom zdravlju. O potpori koju mu u tomu dajemo ovisi hoće li Crkva u budućnosti imati još ikakve vjerodostojnosti.
  4. Папа Фрањо се залаже за промјену Молитве Гоподње, познатије као Оче наш. Vražje je djelo uvođenje u napast – kazao je Franjo u emisiji koju vodi don Marco Pozza. U molitvi Očenaš Bog nas ne uvodi u napast, kaže papa Franjo i dodaje da, ako nas netko uvodi u napast, to je Sotona. Franjo smatra da prijevod nije dobar, a Francuzi su već promijenili taj dio poznate molitve. Ta izmjena u francuskom Očenašu na snagu stupa s novom liturgijskom godinom. Papa Franjo objasnio je razloge za promjenu rečenice u Očenašu govoreći da nas Bog nikada ne bi naveo u napast. – Мi smo ti koji upadaju u napast. Nije On taj koji nas navodi pa nas onda pušta da padnemo u napast. Otac ne čini to. Otac pomaže da se dignemo – kazao je papa Franjo u emisiji “Oče naš” (Padre nostro) talijanske televizijske postaje TV2000 u srijedu navečer. – Vražje je djelo uvođenje u napast – kazao je Franjo u emisiji koju vodi don Marco Pozza. To je bio sedmi od devet nastavaka emisije u kojoj se obrađuju pojedine teme i na temelju koje je nastala i knjiga “Oče naš”. U toj emisiji papa Franjo odgovara na pitanja koja mu postavlja don Pozza. Franjo drži da, kada nas Sotona navodi u napast, mi tražimo Očevu ruku da nam pomogne. Fra Ante Vučković, predsjednik Franjevačkog instituta za kulturu mira, govoreći o knjizi pape Franje “Oče naš”, spominjao je kako bi se na hrvatskom mogao izmijeniti dio molitve, odnosno mogao bi glasiti otprilike ovako: “Ne dopusti da budemo uvedeni u napast, ne dopusti da budemo izloženi napasti, ne dopusti da padnemo u napast.” U Italiji će se vjerojatno uskoro izmijeniti taj dio molitve, a papina promišljanja daju povod da se u Hrvatskoj promisli o dosadašnjem prijevodu tog dijela Očenaša. I papa Benedikt XVI. u svojoj knjizi “Isus iz Nazareta” iznio je kako je ispravan prijevod, što je Talijanska biskupska konferencija (CEI) unijela u Bibliju 2008., onaj gdje se kaže “ne napusti nas u napasti”. Stoga bi se i najpoznatija molitva Očenaš trebala izmijeniti kako ne bi izgledalo da nas Bog navodi na iskušenje, već kako nas on izvlači iz napasti u koju smo sami upali. https://www.vecernji.hr/vijesti/papa-franjo-ocenas-promjena-napast-1212430
×
×
  • Креирај ново...