E ja sam tek sada procitala svoj post i uvidela da nije dobro iskuckan..i da su mi neki delovi teksta pobegli,napred..nazad...nebitno...
Htela sam da kazem da sam tek u trinaestoj nedelji trudnoce saznala da sam trudna...a pre nego sto sam saznala, po principu svojih nahodjena sam se ponasala bahato prema bebi...izlasci,alkohol,cigare...a po pitanju nekih fizioloskih potreba, kao npr. ishrana, savrseno sam funkcionisala...jela sam namirnice za koje sam tek kasnije saznala da su super za konzumiranje u trudnoci...limunasto voce, puno mleka, riba... I mislim da nisam ja svesno na to uticala...nego malo bice u meni...jer neke od namirnica nikada nisam volela da jedem a pogotovo ne u tolikim koicinama...ovoaj primer je jedna bnalnost,ali mislim da je dovoljna da uhvatis poentu...
Hriscanka sam i ne bih izvrsila abortus u bilo kom slucaju iako su moji uslovi zivljenja trenutno skrnavi..iako sam mogla da nadjem sto opravdanja do sada da tako nesto uradim...prvenstveno zdravlje, pa nisam udata...raskinula sam sa momkom sa kojim sam trudna pre nekoliko meseci i ostala trudna..trudnoca je neplanirana...bla,bla,bla...
Iskreno ja sam jako srecna zbog ovog blagoslova...i znam da je sve ostalo nebitno, do zivota...
Posto ja verujem u eshaton,kao sto ti ne verujes..verujem i da u tom slucaju moja bebica za mene ne bi bila mrtva, nego bi bila u raju, ali pitanje je da li bi ja to sebi ikada mogla da oprostim...
A uzasna mi je i sama pomisao, veruj mi...
Tako da, zivele bebe...
A ti bi mogao da osmislis, kao buduci pravnik, eto uz moju sugestiju kao buduce majke..Neko pravo za zastitu meska....Kao pravo potencijala coveka, da postane covek...
Na osnovu signala koje salje majci vezanim za svoje postojanje...