Jump to content

grigorije22

Члан
  • Content Count

    9165
  • Joined

  • Last visited


Reputation Activity

  1. Волим
    grigorije22 got a reaction from Олимп in Говор мржње Атеиста Србије у сликама   
    Zasto ateisti ne prave karikature Muhameda, zato sto bi onda bilo samo fik i gotovo.
  2. Волим
    grigorije22 reacted to Предраг Стојадиновић in Лајање на звезде   
    odo ja da spavam, vreme je...
    Laku noć svima.
    Izvinjavam se ako sam nekog uvredio. (osim kreacioniste)
    Lepo spavajte i da mi se odmorni probudite.
  3. Волим
    grigorije22 reacted to zivkov in Potop, argumenti za i protiv   
    Evolucionizam je nastao od Darvina. Prije njega niko nije ni verovao u evoluciju, ni anglikanci, ni rimokatolici, ni pravoslavci... Evolucionizam je u potpunosti stran pravoslavnom duhu.
    Kreacionizam kao naučni pojam je postojao prije Darvina; svi veliki naučnici prije Darvina su bili kreacionisti-hrišćani.
    Međutim, kreacionizam kao naučni pojam u onom smislu kako ga evolucionisti shvataju (tj. u smislu osnivanja naučne institucije koja je zadužena za kreacionističko-naučno proučavanje) nastala je od strane baptista, a ne anglikanaca.
    Ateizam je takođe vera, ateisti ne veruju da Bog postoji.
    ... Neko pametniji od tebe, šta to znači da ti misliš za sebe da si najpametnij, a onda odjednom se pojavio neki pametniji ot tebe - teolog.
    Većina pravoslavnih hrišćana su kreacionisti, a sad ako nisi sreo nijednog šta da ti radim...
    Može biti, da pravoslavci prihvaćaju evolucionizam, jer se uplaše onih silnih (velikih brojem) naučnika koji se uče na svim stupnjevima školovanja - osnovna -srednja - fakultet, i onda je lalkše prihvatiti nego se boriti protiv toga... Velika propaganda, iako se evolucionizam može u potpunosti osporiti.
    Drugi razlog može biti da žele sve više ljudi da privuku pravoslavlju i stoga prihvaćaju evolucionizam i potvrđuju ga (da nije suprotan i slično).
    Koliko vidim ovde se svaka reč kreacioniste razlaže i onda kao "razbija". Puno ima ljudi evolucionističkog gledišta i nema šanse da jedan kreacionista može stići odgovoriti na svako to "razbijanje". Rasprava se odužuje u nedogled. Sad da ja dolazim ovde i u beskraj se raspravljam (nakon što mi se odgovori na ovu i druge poruke) nema smisla. Ako ne odgovorim onda sam kao pobegao i slično, ili kao nemam arugmenata. Imam argumente (takođe i za onaj deo rasprave o flat earth, otišao sam jer jednostavno rasprava se odužuje bez smisla ...) niti će me iko ikada uveriti u evoluciju, tako da je besmisleno da neko nešto dokazuje. Niti ću ja izgleda ikoga uveriti u kreacionizam. Tako da u biti te rasprave o evolucionizmu i kreacionizmu ovde, su u potpunosti bez smisla. Beskonačno pisanje. Niko sigurno ne živi na internetu, niti živi od interneta. ima svoj posao izvan neta i svoj život izvan interneta. ... Rasprave idu u nedogled i onda kao ko zadnji napiše on je kao u prednosti. Niti ko ikoga uveri niti će uveriti.
    Svako ima predmišljenje i neće se uveriti zbog nekoga čoveka što piše na forumu, ali jednostavno moram nekada reagovati kad se prihvaća evolucija.
    Sad ide razlaganje (u budućnosti govorim) i to od strane ateista, kao da se ne radi o pravoslavnom forumu, uz neke zadovoljne pokliče "baš sam ga razbio" i slično; i onda ja treba da odgovorim, jer kao ako ne napišem onda sam izgubio ili pobegao, uverio se u pisanja evolucioniste (što nikad neće biti) i takve slične gluposti. Zatim tu može biti neka uvreda "pravoslavna" možda; jer te "pravoslavne uvrede" su zanimljive. Normalno da čovek pogreši u uvredi... ...
  4. Волим
    grigorije22 reacted to Небојша Јовановић in Svinjetina u Islamu   
    Једини разлог што је у исламу забрањена употреба свињетине је та што је Мухамед то преузео из јадаизма од Јевреја као и многе друге ствари што је преузео о њих. а такође многе из хришћанства и других и будизма...
  5. Волим
  6. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Kako je unisten Inteligentni Dizajn u USA, predavanje Kennetha Millera   
    Odlicno, pa ni kreacionisti ne veruju u bice za koje nema ukaza da se na bilo koji nacin manifestuje u fizickom svetu. Vidim da ateisti imaju problem sa razlikovanjem pojma vera od slepa vera.
    E sad naucnici evolucinoisti koji kao porota na sudu razlikuje ko je kriv ko nekriv itd sto te arsine ne primene na svoja otkrica?
    Primer toliko spominjan milerov eksperiment svi kazu sta je dobijeno 98 posto otrova i 2 posto aminokiselina ako se dobro secam i to i desnorukih i levorukih,
    dakle par slova abecede, i to ne sva slova, nasa azbuka ima 30 slova sa kojima pisemo milione knjiga, jednocelijski organizam ima informaciju u sebi napisanu tim slovima kao 100 000 enciklopedija britanica, postoje samo dva odgovora
    ta informacija je nastala slucajnim procesima (jer ako ne stoji neko bice iza nje, niti intelekt) tokom miliona godina, kako ovo mozemo da proverimo? zasto je to nauka?
    ili kao sto znamo da iza svake informacije stoji intelektualno bice, pa tako i iza te informacije stoji intelekt.
    Sve strane na forumu sadrze informacije, koje nisu ni 100 -ti deo od informacije koju sadrzi jednocelijski organizam, zasto niko ne misli da su sva slova na ovom forumu nastala slucajno?
    e sad pitanje da li je u prvobitnoj atmosferi bilo kiseonika?
    da li je kiseonika bilo u milerovom eksperimentu?
    Pa kojom metodom smo dosli do prvobitne atmsofere pre 4,5 milijardi godina? ili 3 zavisi na sta mislite?
    Kojom metodogom ste dosli do saznanja da je postojao jednostavan jednocelijski organizam i kako je on izgledao?
    Cisto napisem hipotezu?
    Ili danas postoji jednocelijski organizam koji je jako slozen, sto znaci da je nekad pre njega morao postojati prost?
    ovo od mene ukratko cim budem imao vise vremena evo mene opet
  7. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Argumenti za Bozije postojanje   
    odakle druga dva univerzuma?
    pa i oni su imali pocetak.
  8. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Argumenti za Bozije postojanje   
    koliko ja znam, tri sta godina ove argumente niko nije razbucao, a bilo je dosta argumenata.
  9. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Argumenti za Bozije postojanje   
    jel to argument?
  10. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Argumenti za Bozije postojanje   
    ja bih voleo da ateisti iznesu ovde njihove primedbe na ove argumente, posto tvrde da ih imaju, i voleo bih da bude konstruktivna diskusija, naravno ja nemam vremena da sam na forum ceo dan, pa kad stignem odgovoricu il neko drugi.
  11. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Argumenti za Bozije postojanje   
    za pocetak
    1. sve sto je pocelo da postoji, ima uzrok svog postojanja.
    2. svemir je poceo da postoji
    3. svemir ima uzrok postojanja.
    e sada:
    Ovaj uzrok mora da je:
    -Nematerijalan - zasto? Jer je stvorio materiju.
    -Van vremena to jest vecan. zasto? - jer je stvorio vreme
    -Van prostora - zasto? jer je stvorio prostor
    -Lican - zasto? jer je doneo odluku da stvori univerzum
    -Jako mocan - zasto? jer je iz nicega stvorio nesto.
    Ako boga nema, zasto postoji nesto umesto nista?
  12. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Kako je unisten Inteligentni Dizajn u USA, predavanje Kennetha Millera   
    Kad bi procitao video bi da je na primer
    Alan Feduccia is S. K. Heninger Professor at the University of North Carolina, Chapel Hill. He is an evolutionary biologist interested in vertebrate evolution, especially the origin of birds from reptiles, the origin of avian flight, and Tertiary adaptive radiation.
    a ostalo je iz Science i Nature, koji koliko znam nisu kreacionisticki, tako da to sto je nesto kreacionisticki po tebi automatksi glupo necu ni da komentarisem
    Sta si ti debunkovao?
    Ozbiljne knjige koje su pisali naucnici? hm a jel mogu od bivsih evolucionista?
  13. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Kako je unisten Inteligentni Dizajn u USA, predavanje Kennetha Millera   
    posto i dalje insistiras da je arheopteriks prelazna forma
    ] - ARCHAEOPTERYX IS A BIRD
    If the Archaeopteryx specimens really are genuine, there are several reasons why Archaeopteryx can be considered to be a bird and not a reptile:
    1 - Scientists say it is only a bird and not a transitional species. It is significant that a special scientific meeting was held in 1982, a year before the furor over the Hoyle-Watkins declarations that Archaeopteryx was a hoax (which we will discuss shortly). The International Archaeopteryx Conference was held in Eichstatt, Germany, not far from the limestone deposits where all the specimens were originally found. At this meeting, it was decided by the evolutionists that Archaeopteryx is a "bird" and not a reptile, or half-bird/half-reptile. It was also decided that Archaeopteryx was not necessarily the ancestor of modern birds.
    Therefore, the scientific community now officially declares Archaeopteryx to be, not a transitional species, but only a bird!
    2 - How could scales turn into feathers? Although zealous evolutionists have always claimed that this creature is a descendant of the reptiles and the ancestor of the birds, yet they do not explain how the scales on a reptile can change into feathers.
    3 - Bones like a bird. Archaeopteryx is said to have thin, hollow wing and leg bonessuch as a bird has.
    4 - Not earlier than birds. Archaeopteryx does not predate birds, because fossils of other birds have been found in rocks of the same period (the Jurassic) in which Archaeopteryx was found.
    5 - It has modern bird feathers. The feathers on Archaeopteryx appear identical to modern feathers.

    "But in Archaeopteryx, it is to be noted, the feathers differ in no way from the most perfectly developed feathers known to us."*A. Feduccia and *H.B. Tordoff, in Science 203 (1979), p. 1020.
    6 - No intermediate feathers ever found. Transition from scales to feathers would require many intermediate steps, but none have ever been found.
    7 - Well-developed wings. The wings of Archaeopteryx were well-developed, and the bird probably could fly well.
    8 - Wings designed for flight. The feathers of Archaeopteryx are asymmetrical, that is the shaft does not have the same amount of feathers on both sides. This is the way feathers on flying birds are designed. In contrast, feathers on ostriches, rheas, and other flightless birds, or poor flyers (such as chickens) have fairly symmetrical feathers.

    "The significance of asymmetrical feathers is that they indicate the capability of flying; non-flying birds such as the ostrich and emu have symmetrical [feathered] wings."*E. Olson and *A. Feduccia, "Flight Capability and the Pectoral Girdle of Archaeopteryx," Nature (1979), p. 248.
    9 - No prior transitions. There ought to be transitional species from reptile to Archaeopteryx, but this is not the case. It cannot be a connecting link between reptile and bird, for there are no transitions to bridge the immense gap leading from it to the reptile. It has fully developed bird wing-bones and flight feathers.
    10 - Bird-like in most respects. Archaeopteryx gives evidence of being a regular bird in every way, except that it differs in certain features: (1) the lack of a sternum, (2) three digits on its wings, and (3) a reptile-like head, but there are explanations for all three points. Here they are:
    [a] - Lack of a sternum. Archaeopteryx had no sternum, but although the wings of some birds today attach to the sternum, others attach to the furcula (wishbone). Archaeopteryx had a large furcula, so this would be no problem.

    "It is obvious that Archaeopteryx was very much a bird, equipped with a bird-like skull, perching feet, wings, feathers, and a furcula, wish-bone. No other animal except birds possess feathers and a furcula."Duane Gish, Evolution: the Challenge of the Fossil Record (1985), p. 112.
    - Digits on its wings. Archaeopteryx had three digits on its "wings." Other dinosaurs have this also, but so do a few modern birds. Modern birds with wing claws include the hoatzin (Oplsthocomus hoatzin), a South American bird, which has two wing claws in its juvenile stage. In addition, it is a poor flyer, with an amazingly small sternumsuch as Archaeopteryx had. The touraco (Touraco corythaix), an African bird, has claws and the adult is also a poor flyer. The ostrich has three claws on each wing. Their claws appear even more reptilian than those of Archaeopteryx.
    [c] - The shape of its skull. It has been said that the skull of Archaeopteryx appears more like a reptile than a bird, but investigation by Benton says the head is shaped more like a bird.

    "It has been claimed that the skull of Archaeopteryx was reptile-like, rather than bird-like. Recently, however, the cranium of the London specimen has been removed from its limestone slab by Whetstone. Studies have shown that the skull is much broader and more bird-like than previously thought. This has led Benton to state that Details of the braincase and associated bones at the back of the skull seem to suggest that Archaeopteryx is not the ancestral bird."*Duane Gish, Evolution: the Challenge of the Fossil Record (1985), pp. 112-113.
    "Most authorities have admitted that Archaeopteryx was a bird because of the clear imprint of feathers in the fossil remains. The zoological definition of a bird is: A vertebrate with feathers. Recently, Dr. James Jenson, paleontologist at Brigham Young University, discovered in western Colorado the fossil remains of a bird thought to be as old as Archaeopteryx but much more modern in form. This would seem to give the death knell to any possible use of Archaeopteryx by evolutionists as a transitional form."Marvin Lubenow, "Report on the Racine Debate," in Decade of Creation (1981), p. 65.
    11 - Ornithologist agrees. *F.E. Beddard, in his important scientific book on birds, maintained that Archaeopteryx was a bird; and, as such, it presented the same problem as all other birds: How could it have evolved from reptiles since there is such a big gap (the wing and feather gap) between the two.

    "So emphatically were all these creature birds that the actual origin of Aves is barely hinted at in the structure of these remarkable remains."*F.E. Beddard, The Structure and Classification of Birds (1898), p. 160.
    12 - Other birds had teeth. It may seem unusual for Archaeopteryx to have had teeth, but there are several other extinct birds that also had teeth.

    "However, other extinct ancient birds had teeth, and every other category of vertebrates contains some organisms with teeth, and some without (amphibians, reptiles, extinct birds, mammals, etc.)."*P. Moody, Introduction to Evolution (1970), pp. 196-197.
    13 - Could be a unique bird. Archaeopteryx could well be a unique creature, just as the duckbilled platypus is unique. The Archaeopteryx has wings like a bird and a head similar to a lizard, but with teeth. There are a number of unique plants and animals in the world which, in several ways, are totally unlike anything else.
    The platypus is an animal with a bill like a duck and has fur, but lays eggs; in spite of its egg-laying, it is a mammal and nurses its young with milk and chews its food with plates instead of with teeth. The male has a hollow claw on its hind foot that it uses to scratch and poison its enemies; it has claws like a mole; but, like a duck, it has webs between its toes. It uses sonar underwater.
    The platypus is definitely far stranger than the Archaeopteryx, and there are no transitional half-platypus creatures linking it to any other species.
    14 - Totally unique. Regarding the Archaeopteryx, *Romer, the well-known paleontologist, said this::

    "This Jurassic bird [Archaeopteryx] stands in splendid isolation; we know no more of its presume thecodont ancestry nor of its relation to later proper birds than before."*A.S. Romer, Notes and Comments on Vertebrate Paleontology (19M), p. 144.
    From his own study, *Swinton, an expert on birds and a confirmed evolutionist, has concluded:

    "The origin of birds is largely a matter of deduction. There is no fossil evidence of the stages through which the remarkable change from reptile to bird was achieved."*W.E. Swinton, Biology and Comparative Physiology of Birds, Vol. 1 (1980), p. 1.
    Other scientists agree. Here is an important statement by *Ostrom:

    "It is obvious that we must now look for the ancestors of flying birds in a period of time much older than that in which Archaeopteryx lived."*J. Ostrom, Science News 112 (1977), p. 198.
    "Unfortunately, the greater part of the fundamental types in the animal realm are disconnected [from each other] from a paleontological point of view. In spite of the fact that it is undeniably related to the two classes of reptiles and birds (a relation which the anatomy and physiology of actually living specimens demonstrates), we are not even authorized to consider the exceptional case of the Archaeopteryx as a true link. By link, we mean a necessary stage of transition between classes such as reptiles and birds, or between smaller groups. An animal displaying characters belonging to two different groups cannot be treated as a true link as long as the intermediate stages have not been found, and as long as the mechanisms of transition remain unknown."*L. du Nouy, Human Destiny (1947), p. 58.
    ARCHAEOPTERYXThat name surely sounds scientific. But it covers, what many scientists consider to be, yet another contrived hoax. Notice how carefully each "feather" is separated from the one next to it. None overlay others, as would occur if the bird was pressed flat by natural conditions. Instead, the artist carefully scratched out separated "feathers."
  14. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Kako je unisten Inteligentni Dizajn u USA, predavanje Kennetha Millera   
    Ongoing Telomere Research at Odds with Human-Chimp Chromosome 2 Model
    by Jeffrey Tomkins, Ph.D. *
    Life sciences research at ICR has recently been focused on the cell’s telomere system. As described in earlier articles, the chromosome end-capping (telomere) system found in the cells of plants and animals contains features that protect the ends of linear chromosomes.1, 2 The telomere is a uniquely designed mechanism that makes higher forms of cell life possible, in contrast to single-cell bacteria that have simpler, circular chromosomes.
    Telomeres are actually very complex structures involving RNA, DNA, and proteins that have both structural and dynamic regulatory features. The basic chromosomal DNA sequence of the telomere is a very long string of 6-base units that are repeated in tandem and can extend up to 5,000 to 15,000 bases in length.2
    A cluster of these telomere sequences in the middle of human chromosome 2 has, in part, led evolutionists to postulate that it was produced by the fusion of two smaller ape-like chromosomes. This is thought to explain the discrepancy in chromosome numbers between human and most ape genomes. This fusion paradigm or model involves several genetic issues. In previous research columns and in two Journal of Creation publications, it is shown that the genetic data surrounding the fusion model are highly ambiguous and problematic.3-6
    Nevertheless, one of the main questions that arose during ICR’s fusion site research was the possibility of telomere repeats within many internal regions of human chromosomes. The genome-wide presence of internal telomere sequences is not well documented in the scientific literature. In our research, it became evident that telomere repeats were not unique to the ends of chromosomes. Therefore, this author developed software that enables the scanning of whole chromosomes for internal telomere content. Fully assembled human chromosome sequence was downloaded from the public DNA repository at the National Center for Biotechnology. Prior to scanning, the ends of each chromosome were manually trimmed to remove telomeres at the termini, including telomere-dense areas in adjacent sub-telomeres.
    Surprisingly, the entire human genome contains many completely intact internal telomere sequences. Preliminary data suggest that the internal regions of human chromosomes are composed of 0.19 to 0.25 percent intact telomere sequences. While this may seem to be a very small amount, consider that chromosome 2 (the supposed fusion product) contains over 91,000 (0.23 percent) intact internal telomere sequences. Fewer than 300 of these can be attributed to the so-called fusion site. Chromosome Y was the most internally dense telomere-containing chromosome (0.25 percent).
    The scanning software also detected tandem repeats of telomeres. In the fusion site on chromosome 2, there are a small number of cases where the 6-base telomeres occur in perfect tandem, but never more than two in a row. However, other internal regions of chromosome 2 contain perfect tandems of three to ten telomere repeats. In fact, all human chromosomes contain many internal regions of perfect tandem telomere repeats.
    Clearly, the presence of telomere sequence at the so-called fusion site is probably not a unique feature, but a genome-wide paradigm. The non-uniqueness of the DNA structure associated with the fusion site on chromosome 2 would further invalidate the human-ape chromosome fusion model. Conversely, it would help to demonstrate, as shown previously, that it may be a ubiquitous genomic feature performing some sort of practical function.6 Research at ICR is now underway to ascertain the exact nature of these internally located telomere sequences.
    References
    Tomkins, J. 2011. Telomeres Get the Spotlight as Cellular Evidence for Intelligent Design. Acts & Facts. 40 (3): 6.
    Tomkins, J. P. and J. Bergman. 2011. Telomeres: implications for aging and evidence for intelligent design. Journal of Creation. 25 (1): 86-97.
    Tomkins, J. 2011. New Research Undermines Key Argument for Human Evolution. Acts & Facts. 40 (6): 6.
    Tomkins, J. 2011. New Human-Chimp Chromosome 2 Data Challenge Common Ancestry Claims. Acts & Facts. 40 (5): 6.
    Bergman, J. and J. Tomkins. 2011. The chromosome 2 fusion model of human evolution—part 1: re-evaluating the evidence. Journal of Creation. 25 (2): 106-110.
    Tomkins, J. and J. Bergman. 2011. The chromosome 2 fusion model of human evolution—part 2: re-analysis of the genomic data. Journal of Creation. 25 (2): 111-117
  15. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Kako je unisten Inteligentni Dizajn u USA, predavanje Kennetha Millera   
    U kojoj fazi razvoja? posto je zena isla na ultrazvuk, i nijedan ginekolog to ne spominje. u kojoj fazi razvoja embrion je slican embrionu ribe? i sta bi to trebalo da dokaze?
  16. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Kako je unisten Inteligentni Dizajn u USA, predavanje Kennetha Millera   
    Ovo sto ti nazivas skrgama je davno osporeno.
  17. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Kako je unisten Inteligentni Dizajn u USA, predavanje Kennetha Millera   
    To je jako lepo. al sto se onda i dalje nalazi u udzbenicima kao dokaz za TE?
  18. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Kako je unisten Inteligentni Dizajn u USA, predavanje Kennetha Millera   
    gde je dokazana? nasli ste mesto gde vam fali hromozom, i onda pretpostavljate da se tu desila fuzija, jer pretpostavlajte da postoji zajednicki predak.
  19. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Kako je unisten Inteligentni Dizajn u USA, predavanje Kennetha Millera   
    To kaze neko kome je teoriju pisao teolog, a geologiju advokat.
  20. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Kako je unisten Inteligentni Dizajn u USA, predavanje Kennetha Millera   
    Ništavnost tvrdnje o molekularnoj homologiji
    Evolucionističko promoviranje homologije kao dokaza za evoluciju je ništavno ne samo na nivou organa nego, isto tako, i na molekularnom nivou. Evolucionisti kažu da su DNA šifre ili proteinske strukture različitih živih bića slične i da je ta sličnost dokaz da su ove žive vrste evoluirale iz zajedničkih predaka ili jedne od drugih. Naprimjer, redovno se u evolucionističkoj štampi izjavljuje da "postoji velika sličnost između ljudske i majmunske DNA" i ova sličnost je predstavljena kao dokaz za evolucionističku tvrdnju da postoji evoluciona povezanost između čovjeka i majmuna.
    Najočitiji primjer ove vrste argumenata je postojanje 46 hromosoma kod čovjeka i 48 hromosoma u nekih majmuna, npr. u šimpanzi. Evolucionisti smatraju blizinu broja hromosoma među različitim vrstama kao dokaz za evolucionu povezanost. Međutim, ako je ovo tačno, onda je čovjek još bliži srodnik krompiru, nego što je to majmunu. Broj hromosoma u krompirima je mnogo bliži broju hromosoma kod čovjeka, negoli broju hromosoma kod gorila ili šimpanzi: on iznosi ravno 46! Drugim riječima, ljudsko biće i krompiri imaju isti broj hromosoma! Ovo je frapantan primjer koji pokazuje da sličnosti u DNA ne mogu biti dokaz za evolucionu povezanost.
    Sa druge strane, postoje ogromne molekularne razlike između bića koja izgledaju veoma slična i srodna. Naprimjer, struktura citohroma-C, jednog proteina koji je od vitalnog značaja za disanje, nevjerovatno je različita u živih bića iste klase. Prema istraživanju izvršenom na ovom području, razlika između dvije vrste reptila je veća negoli razlika između ptice i ribe, ili ribe i sisara. Jedna druga studija je pokazala da je molekularna razlika između nekih ptica veća nego razlika između tih istih ptica i sisara. Također je otkriveno da je molekularna razlika između bakterija koje su izgledale veoma slično, veća nego razlika između sisara i vodozemaca ili insekata.139
    Profesor Michael Denton: "Evolucija je teorija u krizi"
    Slične usporedbe su načinjene i u slučajevima hemoglobina, mioglobina, hormona i gena, i izvučeni su slični zaključci.140
    U vezi sa ovim i drugim srodnim nalazima, Dr. Michael Denton izjavljuje:
    "Svaka klasa na molekularnom nivou je jedinstvena, izolirana i nepovezana sa posrednicima. Prema tome, molekule su, kao i fosili, pokazale da ne postoje prijelazi koji su dugo vremena traženi od strane evolucione biologije... Na molekularnom nivou nijedan organizam nije 'praotac' tj. 'primitivan', a, također, nije ni 'napredan' u odnosu na druge organizme… Da su ovi molekularni dokazi bili ustanovljeni prije jednog stoljeća … ideja organske evolucije možda ne bi nikada bila ni prihvaćena."141
    Teorija evolucije nema embriološku bazu
    Ono što se nazivalo "rekapitulacionom teorijom" već duže vrijeme je izbačeno iz znanstvene literature, ali se još uvijek predstavlja kao znanstvena realnost od strane nekih evolucionističkih publikacija. Termin "rekapitulacija" je sažetak izreke "Ontogeneza rekapitulira filogenezu", formulirane od strane evolucioniste biologa Ernsta Haeckela na kraju XIX stoljeća.
    Ova teorija postavljena od strane Heackela smatra da embrioni živih bića ponovo proživljavaju evolucioni proces koji su prošli njihovi pseudopreci. On je postavio teoriju da za vrijeme svog razvoja u majčinoj utrobi ljudski embrio prvo ispoljava karakteristike ribe, a zatim karakteristike reptila i, na kraju, čovjeka.
    U godinama koje su uslijedile nakon toga dokazano je da je ova teorija potpuno lažna. Danas je poznato da su "škrge", za koje se pretpostavljalo da se pojavljuju u ranim stadijima ljudskog embrija, ustvari inicijalna faza kanala srednjeg uha, paratireoidne žlijezde i timusa. Za embrionski dio koji je upoređen sa "kesom od žumanca jajeta" ispostavilo se da je bio vrećica koja proizvodi krvne ćelije za dijete. Dio koji je, od strane Heackela i njegovih sljedbenika identificiran kao rep, ustvari je kičma koja podsjeća na rep zato što dobija svoj oblik prije nego noge.
    Ovo su, u znanstvenom svijetu, općepoznate činjenice i one su prihvaćene čak i od samih evolucionista. George Gaylord Simpson, jedan od osnivača neodarvinizma piše:
    "Haeckel je na pogrešan način izložio evolucioni razvoj. Sada je čvrsto ustanovljeno da ontogeneza ne oslikava filogenezu."142
    U članku objavljenom u American Scientist čitamo:
    "Zasigurno, biogenetički zakon je mrtav. Iz udžbenika biologije konačno je izbačen pedesetih godina XX stoljeća. A kao tema ozbiljnog teoretskog istraživanja iščezao je već u dvadesetim..."143
    Još jedan interesantan aspekt bila je činjenica da je Ernst Haeckel bio šarlatan koji je iznosio lažne crteže u namjeri da podrži teoriju rekapitulacije koju je postavio. Haeckelovi falsifikati udešeni su tako da pokažu da riblji i čovječiji embrio podsjećaju jedan na drugi. Kada je razotkriven, jedina odbrana koju je ponudio bila je to da su i drugi evolucionisti počinili slične prekršaje:
    "Nakon ovog kompromitirajućeg priznanja "falsifikata" trebao bih biti obavezan da smatram samoga sebe osuđenim i uništenim, kada ne bih imao utjehu da vidim uporedo sa mnom na optuženičkoj klupi stotine kolega krivaca, između kojih su mnogi najpovjerljiviji istraživači i najcjenjeniji biolozi. Velika većina dijagrama u najboljim udžbenicima biologije, studijama i časopisima, navukla bi isti stepen optužbe za "falsifikat" zato što su svi oni netačni i, više ili manje, dotjerani, udešeni, prerađeni i konstruirani."144
    HAECKELOVI LAŽNI CRTEŽI
    (Francis Hitching, The Neck of the Giraffe: Where Darwin Went Wrong?, str.205)
    Gore: Lažni (netačni) crteži koje je Haeckel načinio da pokaže da ljudski i riblji embrio pokazuju veliku sličnost u njihovim ranim stadijima.
    Dolje: Kada se Haeckelovi crteži uporede sa pravim ljudskim embriom vidi se da su mnogi organi namjerno izostavljeni.
    I, stvarno, postoji "na stotine kolega krivaca, između kojih su mnogi najpovjerljiviji istraživači i najcjenjeniji biolozi", čije studije su pune zaljučaka na osnovu predrasuda, pune iskrivljavanja i čak izmišljanja. Ovo je zbog toga što su svi oni sebe automatizirali da se bore za evolucionu teoriju, iako ne postoji ni trunka znanstvenog dokaza koji je podržava.
    Teorija evolucije : jedna materijalistička obaveza
    Informacije koje smo predstavili kroz cijelu ovu knjigu pokazuju nam da teorija evolucije nema znanstvenu bazu i da se čak, nasuprot tome, tvrdnje o evoluciji otvoreno sukobljavaju sa znanstvenim otkrićima. Drugim riječima, snaga koja podržava evoluciju nije znanost. Evolucija može biti branjena od strane nekih "znanstvenika", ali mora postojati neka druga snaga-zastupnik na djelu.
    Taj drugi zastupnik je materijalistička filozofija.
    Materijalistička filozofija je jedan od najstarijih sistema mišljenja u historiji. Njezina najosnovnija karakteristika je smatranje materije kao apsoluta. Prema ovoj filozofiji, materija je vječna i sve što postoji je sastavljeno od materije i samo od materije. Ovaj prilaz obavezno čini nemogućim da se vjeruje u Stvoritelja. Materijalizam je zbog toga dugo bio neprijateljski raspoložen prema religijama bilo koje vrste.
    Nameće se pitanje da li je materijalističko gledište ispravno. Način da se ispita da li je neka filozofija istinita ili lažna je da se znanstvenim metodama ispitaju tvrdnje te filozofije koje se odnose na znanost. Naprimjer, neki filozof u X stoljeću mogao je tvrditi da je postojalo božansko drvo na površini Mjeseca i da su sva živa bića, ustvari, narasla na granama ovog velikog drveta poput voća i da su onda pala na Zemlju. Neki ljudi bi mogli smatrati tu filozofiju privlačnom i vjerovati u nju. Ali u XX stoljeću, u vrijeme kada su ljudi uspjeli hodati po Mjesecu, nije moguće propagirati takvu filozofiju. Da li je takvo drvo postojalo ili ne, može biti ustanovljeno znanstvenim metodima, a to su promatranje i eksperiment.
    Zato možemo pomoću znanstvenog metoda istraživati materijalističku tvrdnju: to jest, da je materija postojala kroz svu vječnost i da se ova materija može organizirati bez nadmaterijalnog Kreatora i uzrokovati nastanak života. Kada to uradimo, vidimo da je materijalizam već kolabirao, budući da je ideja da je materija uvijek postojala još od vječnosti, oborena sa teorijom Velikog praska (Big Bang), koja pokazuje da je univerzum kreiran iz ništavila. Tvrdnja da se materija sama organizirala i stvorila život je tvrdnja koju mi zovemo "teorija evolucije"- ona koju je ova knjiga ispitivala i za koju je isto tako pokazala da je pobijena.
    Međutim, ukoliko se neko unaprijed odlučio da vjeruje u materijalizam i da se preda i posveti materijalističkoj filozofiji prije svega drugoga, tada se on ne ponaša ovako. Ukoliko je on "prije svega materijalista, a onda znanstvenik", onda on ne napušta materijalizam kada vidi da je evolucija protivrječna znanosti. Potpuno suprotno tome, on pokušava potvrditi i spasiti materijalizam, pokušavajući podržati evoluciju bez obzira na sve. Upravo je ovo ona neprilika u kojoj su se danas našli evolucionisti braneći teoriju evolucije.
    što je dosta interesantno, oni, također, s vremena na vrijeme priznaju ovu činjenicu. Dobro poznati genetičar i otvoreni evolucionista Richard C. Lewontin sa Harvardskog univerziteta priznaje da je on "prije svega materijalista, a onda znanstvenik", ovim riječima:
    "Mi imamo jednu materijalističku vjeru, koja je 'a priori' vjera. Ono što nas primorava da na svijet donosimo materijalistička objašnjenja nisu naučne metode ni principi. Naprotiv, zbog naše apriorne privrženosti materijalizmu mi montiramo istraživačke pojmove i principe koji će iznijeti neko materijalističko objašnjenje. A i s obzirom da je materijalizam apsolutan, mi ne možemo dozvoliti pojavljivanje nekih stavova koji upućuju na religiju."145
    Termin "a priori", koji je Lewontin ovdje upotrijebio, veoma je bitan. Ovaj filozofski termin odnosi se na pretpostavke koje se ne baziraju ni na kakvom eksperimentalnom znanju. Neka postavka ili misao je "a priori" kada je smatraš kao ispravnu i prihvataš, čak iako nema dostupnih informacija o tačnosti te misli. Mada evolucionist, Lewontin se izražava iskreno i otvoreno. Materijalizam je "a priori" dat evolucionistima i oni, onda, nastoje podesiti znanost prema onome što im je dato. Budući da materijalizam definitivno čini neophodnim poricanje postojanja Stvoritelja, oni su prigrlili jedinu alternativu koju imaju u rukama, a to je teorija evolucije. Za njih nema veze što je evolucija u suprotnosti sa znanstvenim činjenicama, takvi znanstvenici je prihvataju "a priori" kao tačnu.
    Ovakvo ponašanje, puno predrasuda, vodi evolucioniste vjerovanju da je "nesvjesna materija sastavila samu sebe", što je u suprotnosti ne samo sa znanošću nego, također, i sa razumom. Jedan profesor hemije sa Njujorškog univerziteta i DNA ekspert, Robert Shapiro, ovako objašnjava ovo vjerovanje evolucionista i materijalističku dogmu koja leži u njegovoj osnovi:
    "Jedan drugi evolucioni princip potreban je da nas prevede preko praznine između mješavine jednostavnih prirodnih hemikalija do prvog djelotvornog replikatora (sistema koji bi mogao dati kopiju samoga sebe). Ovaj princip, još uvijek, nije opisan u detalje ili demonstriran, ali je naslućen i data su mu imena, kao hemijska evolucija ili samoorganiziranje materije. Postojanje ovog principa uzeto je zdravo za gotovo u filozofiji dijalektičkog materijalizma, isto kao što je, od strane Aleksandra Oparina, primijenjeno i na porijeklo života."146
    Evolucionistička propaganda na koju konstantno nailazimo u vodećim zapadnim medijima i u čuvenim i "visoko poštovanim" znanstvenim magazinima, rezultat je ove ideološke neophodnosti. Budući da je evolucija smatrana nužnom, ona se pretvorila u tabu temu u krugovima koji postavljaju standarde znanosti.
    Postoje znanstvenici koji su se našli u poziciji gdje su prisiljeni da brane ovu isuviše nategnutu teoriju ili, u najmanju ruku, da izbjegavaju izgovaranje bilo čega što je protiv nje, u namjeri da održe svoju reputaciju. Akademici u zapadnim zemljama obavezani su imati svoje članke objavljene u određenim časopisima da bi postigli i sačuvali titulu profesora. Svi časopisi koji se bave biologijom pod kontrolom su evolucionista i oni ne dozvoljavaju da se u njihovim magazinima pojavi bilo kakav antievolucionistički članak. Zbog toga, svaki biolog mora izvoditi svoje studije pod dominacijom ove teorije. Oni su, također, dio ustanovljenog poretka u pogledu evolucije kao jedne ideološke neophodnosti, što je razlogom da oni slijepo brane sve "nemoguće slučajnosti" koje smo do sada ispitivali u ovoj knjizi.
  21. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Kako je unisten Inteligentni Dizajn u USA, predavanje Kennetha Millera   
    Hajde da pretpostavimo da se prije niza miliona godina formirala jedna ćelija, da je "oživjela" stekavši sve što je neophodno za život. Na ovoj tački evolucija opet kolabira. Jer, čak i da je ova ćelija postojala jedno vrijeme, ona bi jednog dana umrla, a poslije njene smrti ne bi preostalo ništa i sve bi se vratilo tamo gdje je i počelo. Ovo je razlog zbog čega ova prva živa ćelija, ne posjedujući nikakvu genetsku informaciju, ne bi bila u stanju razmnožavati se i započeti novu generaciju. Život bi se zavšio sa njezinom smrću.
    Genetski sistem ne sastoji se samo od DNA. Slijedeći faktori bi također trebali postojati u istoj okolini: enzimi - da pročitaju šifru na DNA , messenger (glasnik) RNA - koji bi trebao biti proizveden nakon čitanja ove šifre, ribozomi - na koje će se ova messenger RNA postaviti prema ovoj šifri i vezati radi proizvodnje, transfer RNA - da prenese aminokiseline do ribozoma da bi bile upotrijebljene za proizvodnju i ekstremno komplicirani enzimi - da izvedu brojne intermedijarne procese. Takva okolina ne može postojati nigdje drugo do samo u potpuno izoliranoj i potpuno kontroliranoj okolini poput ćelije, gdje postoje sve neophodne sirovine i energetski resursi.
    Kao rezultat, organska materija može se samoreproducirati jedino ako postoji kao potpuno razvijena ćelija, sa svim svojim organelama i u prikladnoj okolini - gdje ona može preživjeti, izmjenjivati materijale i dobiti energiju iz svoga okruženja. Ovo znači da je prva ćelija na Zemlji formirana "sva odjednom", sa svom svojom nevjerovatno kompleksnom građom.
    Dakle, ako je jedna izuzetno kompleksna građa nastala sva odjednom, šta onda to znači?
    Hajde da postavimo ovo pitanje koristeći se jednim primjerom. Hajde da, u pogledu njihove kompleksnosti, uporedimo ćeliju sa jednim automobilom visoke tehnologije. (Ustvari, ćelija je mnogo kompleksniji i razvijeniji sistem nego što je to automobil sa svojim motorom i sa svom svojom tehničkom opremom.) Zapitajmo se sada: šta biste pomislili kada biste otputovali u dubine veome guste šume i naišli na najnoviji model automobila među drvećem? Da li biste pomislili da su se različiti elementi u šumi tokom miliona godina sasvim slučajno okupili i proizveli takvo vozilo? Sav materijal koji sačinjava automobil dobiven je od željeza, plastike i gume, dakle od zemlje ili njenih prerađevina. Ali, da li bi vas ova činjenica navela da pomislite da su ovi materijali proizvedeni "slučajno" i da su se onda sastavili i proizveli auto?
    Bez sumnje, bilo ko sa zdravim razumom znao bi da je auto produkt svjesnog dizajnera, a to je fabrika, i čudio bi se šta taj auto radi ovdje, usred džungle. Iznenadno stvaranje jedne kompleksne strukture, u potpunom obliku i iz vedra neba, pokazuje da je ona stvorena od strane svjesnog uzroka-sile. Jedan kompleksni sistem kao što je ćelija, bez sumnje, kreiran od strane više - nadmoćne volje i mudrosti.
    Nepremostive granice između varijacija i vrsta
    Varijacija je jedan termin koji se koristi u genetici, a odnosi se na događaj koji uzrokuje da individue ili grupe određenog tipa neke vrste razviju različite karakteristike od drugih tipova iste vrste. Naprimjer, svi ljudi na Zemlji nose u osnovi iste genetske informacije, a ipak neki imaju kose oči, neki crvenu kosu, neki imaju duge noseve, a neki kratke, ovisno o mjeri varijacionog potencijala ove genetičke informacije.
    Evolucionisti uzimaju varijacije unutar jedne vrste kao dokaz za svoju teoriju. Međutim, varijacija ne predstavlja dokaz za evoluciju zato što varijacije nisu ništa drugo do rezultat različitih kombinacija već postojećih genetskih informacija i one ne dodaju nove karakteristike genetskim informacijama.
    Varijacija se uvijek odigrava unutar granica genetske informacije. U genetici, ova granica je nazvana genetski bazen. Sve karakteristike prisutne u genetskom bazenu jedne vrste mogu doći u obzir, mogu se ispoljiti usljed varijacije. Naprimjer, kao rezultat varijacije u jednoj reptilskoj vrsti mogu se pojaviti varijeteti koji imaju relativno duže repove ili kraće noge. Za oboje, i za duge i za kratke noge, informacija već postoji u genetskom bazenu reptila. Međutim, varijacije ne transformiraju reptile u ptice, dodajući im krila ili neke druge karakteristike, ili mijenjajući njihov metabolizam. Takve promjene zahtijevaju povećanje u genetičkoj informaciji živih bića, što nikako nije moguće prilikom varijacija.
    Darwin nije bio svjestan ove činjenice kada je formulirao svoju teoriju. On je mislio da varijacijama nema granice. U članku koji je napisao 1844. izjavio je da "mnogi autori pretpostavljaju da postoji granica varijacijama u prirodi, iako ja nisam u stanju otkriti niti jednu činjenicu na kojoj ovo vjerovanje počiva".126 U Porijeklu vrsta on je naveo različite primjere varijacija kao najvažniji dokaz za svoju teoriju.
    Naprimjer, prema Darwinu, uzgajivači životinja koji su sparili različite varijetete stoke da bi dobili nove varijetete koji daju više mlijeka, bili su na putu da ih na kraju transformiraju u jednu drugačiju vrstu. Darwinova predstava o "neograničenoj varijaciji" najbolje se vidi u slijedećoj rečenici iz Porijekla vrsta:
    "Ja ne vidim poteškoće da jedna rasa medvjeda prirodnom selekcijom ne poprimi karakteristike u skladu sa životom u vodi, da poprimi velika usta i da se, na kraju, preobrati u jednog ogromnog kita".127
    Razlog što je Darwin naveo primjer koji ide isuviše daleko je posljedica primitivnog razumijevanja znanosti u njegovo doba. Od tada, u XX stoljeću, znanost je na osnovu rezultata eksperimenata izvedenih na živim bićima postavila princip "genetske stabilnosti" (genetske homeostaze). Princip nalaže da su svi pokušaji sparivanja koji su izvedeni da produciraju nove varijacije bili neubjedljivi i da postoje striktne barijere između različitih vrsta živih bića. Ovo znači da je apsolutno nemoguće da uzgajivači životinja pretvore stoku u drugačiju vrstu sparujući njezine različite varijacije, kao što je postulirao Darwin.
    DA LI SU KITOVI EVOLUIRALI IZ MEDVJEDA?
    U Porijeklu vrsta Darwin je ustvrdio da su kitovi evoluirali iz medvjeda koji su pokupali plivati! Darwin je pogrepno pretpostavio da je mogućnost varijacije unutar vrsta neograničena. Znanost XX stoljeća je dokazala da je ovaj evolucioni scenario samo produkt mašte.
    Norman Machbet, koji je opovrgnuo darvinizam u svojoj knjizi Darwin Retried, izjavljuje:
    "Srž problema je da li živa bića doista variraju u neograničenom opsegu… Vrste su zauvijek postojne. Mi smo svi čuli o razočaranim uzgajivačima koji su izveli svoj rad do određene tačke jedino da bi uvidjeli da su se životinje i biljke vratile na mjesto sa koga su i pošle. Uprkos napornim pokušajima tokom dva ili tri stoljeća, nikada nije bilo moguće proizvesti plavu ružu ili crni tulipan".128
    Luther Burbank, koji je smatran najkompetentnijim uzgajivačem život-injaisvih vremena, izrazio je ovu činjenicu kada je rekao da "postoje granice mogućem razvitku, a ove granice slijede jedan zakon".129 Govoreći o ovoj temi, Danski znanstvenik W. L. Johannsen prokomentirao je:
    "Varijacije na koje su Darwin i Wallace stavili svoj naglasak ne mogu biti selektivno potisnute preko određene tačke, a to je, da jedna takva promjenjivost ne sadrži tajnu "neograničenog odstupanja - udaljavanja."130
    Otpornost na antibiotike i imunitet na DDT nisu dokazi u korist evolucije
    Evolucionisti tvrde da su otpornost koju bakterije razvijaju protiv antibiotika i imunitet koji neki insekti razvijaju na DDT (DDT - sredstvo za uništavanje gamadi, koje se po američkom načinu izgovaranja slova u abecedi izgovara di-di-ti, skraćenica je od: dihlor-difenil-trihlormetil-metan; to je bijela kristalna tvar slabog aromatskog mirisa koja se odlikuje svojstvom da je za bilje i više životinjske organizme sasvim neškodljiva, ali je za kukce jak živčani otrov; izumitelj švicarac Paul Müller 1939., Nobelovu nagradu dobio 1948. - op. E. I.) dokazi za evoluciju. Oni kažu da su ovo primjeri stečene otpornosti i imuniteta koji su postignuti mutacijama što su se odigrale u živim organizmima koji su bili izloženi ovim supstancama.
    U oba slučaja, i u bakterija, i u insekata, ove karakteristike nisu osobine koje su bile postepeno stečene protiv DDT-ija ili antibiotika kao rezultat mutacija. Neke od varijacija ovih živih bića posjedovale su ove karakteristike prije nego je populacija kao cjelina bila izložena antibioticima ili DDT-iju. Scientific American, premda je jedan pravi evolucionistički časopis, donosi slijedeće priznanje u svom martovskom broju iz 1988.:
    "Mnoge bakterije posjedovale su otpornosne gene čak i prije nego su komercijalni antibiotici ušli u upotrebu. Znanstvenici ne znaju tačno zašto su ovi geni bili razvijeni i održavani."131
    Kao što se može vidjeti, genetske informacije koje donose otpornost i koje su postojale prije izlaganja antibioticima ne mogu biti objašnjene od strane evolucionista i to dokazuje da je tvrdnja njihove teorije lažna.
    Činjenica da su rezistentne bakterije bile prisutne godinama prije otkrića antibiotika izražena je u Medical Tribune, jednoj izvanrednoj znanstvenoj publikaciji, u decembarskom broju iz 1998. godine. Članak se bavi jednim interesantnim događajem: u studiji koja je izvedena 1986., tijela nekih mornara, koji su se razboljeli i umrli za vrijeme polarne ekspedicije 1845. godine, nađena su očuvana u ledu. U njihovim tijelima nađeni su neki tipovi bakterija karakteristični za XIX stoljeće, a kada su testirani, istraživači su bili iznenađeni nalazima da su ove bakterije bile otporne na mnoge savremene antibiotike koji nisu bili proizvedeni sve do XX stoljeća.132
    U medicinskim krugovima je dobro znana činjenica da je ova vrsta otpornosti bila prisutna u mnogih populacija bakterija i prije otkrića penicilina. Zbog toga je apsolutno obmanjivo smatrati ovu otpornost bakterija jednim evolucijskim razvitkom. Kako se onda odigrao proces takozvanog "bakterijskog sticanja imuniteta"?
    Otpornost bakterija na antibiotike
    Bakterije imaju brojne varijacije unutar svojih tipova. Neke od ovih varijacija posjeduju genetsku informaciju da budu otporne na različite lijekove, hemikalije ili neke druge supstance. Kada se bakterije podvrgnu određenom tipu lijeka, one bakterije koje nisu otporne na taj lijek bivaju uništene, dok one koje su otporne prežive i dobiju šansu da se još razmnožavaju. Neotporne bakterije uskoro nestaju iz populacije i bivaju zamijenjene onima koje su otporne, a koje se tada brzo razmnožavaju. Na kraju, završavamo sa bakterijskom kolonijom koja je sačinjena jedino od individua koje su otporne na određeni antibiotik i, od tada pa nadalje, taj antibiotik postaje neefikasan protiv ovog tipa bakterija. Ključna stvar je da je bakterija još uvijek ona ista bakterija i da je vrsta još uvijek ona ista.
    Ovdje je važno istaći da se, suprotno tvrdnjama evolucionista, nije odigrao evolucioni proces u kojemu bi neotporne bakterije mutirale i prešle u rod otpornih bakterija nakon što su bile izložene antibioticima i tako stekle novu genetsku informaciju. Ono što se odigravalo je bila eliminacija određene varijacije bakterija iz ukupne populacije otpornih i neotpornih bakterija koje su postojale od samoga početka. Ovo ne znači pojavu nove vrste bakterija: to nije "evolucija". Nasuprot tome, jedna ili više postojećih varijacija je iščezla, što je sasvim suprotan proces, budući da je genetska informacija izgubljena.
    Imunitet insekata na DDT
    Još jedan fenomen koji su evolucionisti nastojali iskriviti i ponuditi kao dokaz za evoluciju je naizgled "stečeni" imunitet insekata na DDT, koji smo spomenuli na početku ovoga poglavlja. Ovaj imunitet razvija se na isti način kao bakterijska otpornost na antibiotike. Za imunitet na DDT nikako se ne može reći da je "stečen" od strane pojedinih inividua populacije insekata. Neki insekti već su bili otporni na DDT. Nakon otkrića DDT-ija, oni instekti koji su bili izloženi ovoj hemikaliji, a nisu imali ovaj nasljedni imunitet, bili su eliminirani iz populacije, izumrli su. Oni koji su bili imuni, a njih je od početka bilo samo nekoliko u populaciji, vremenom su povećali brojnost. Najzad, cijela vrsta insekata postala je populacija čiji su svi članovi bili imuni. Kada se to desilo, DDT je prestao biti efikasan protiv ove vrste insekata. Ovaj fenomen je općenito, ali obmanjujuće, bio smatran kao "sticanje imuniteta na DDT kod insekata".
    Evolucionista, biolog Francisco Ayala priznaje ovu činjenicu kazavši: "Genetske varijante potrebne za otpornost na najrazličitije vrste pesticida očito su bile prisutne u svakoj od populacija izloženih ovim jedinjenjima napravljenim od strane čovjeka."133
    Budući da su dobro svjesni da većina ljudi nema priliku učiti o mikrobiologiji ili provoditi istraživanja na tom polju, evolucionisti su se u ovom slučaju (rezistencije i imuniteta) poslužili čistom obmanom. Oni stalno navode ove primjere kao važan dokaz za evoluciju. Kako bi do sada trebalo biti veoma jasno, niti rezistencija bakterija na antibiotike, a niti imunitet insekata na DDT ne pružaju dokaze za evoluciju. Ono što oni pružaju, jesu dobri primjeri izvrtanja i metoda obmanjivanja kojima evolucionisti pribjegavaju u namjeri da opravdaju svoju teoriju.
    Zabludu o degeneriranim (nepotrebnim) organima
    Dugo vremena se koncept "nepotrebnih organa" učestalo pojavljivao u evolucionističkoj literaturi kao "dokaz" evolucije. Na kraju je taj koncept, kada je dokazano da je nevažeći, sasvim tiho ostavljen po strani. Ali neki evolucionisti još uvijek vjeruju u njega i, s vremena na vrijeme, neko pokuša promovirati "degenerirane organe" kao važan dokaz evolucije.
    Pojam "degenerirani organi" je prvi put upotrijebljen prije jednog stoljeća. Kako bi rekli evolucionisti, u tijelima nekih bića postoji jedan broj nefunkcionalnih organa. Ovi organi naslijeđeni su od predaka i zbog toga što nisu bili korišteni, postepeno su postali "degenerirani"
    Cijela pretpostavka je sasvim neznanstvena i potpuno je bazirana na nedostatnom znanju. Ovi "nefunkcionalni organi" bili su, ustvari, organi čija "funkcija još nije bila otkrivena". Najbolji pokazatelj ovoga je bilo postepeno, a ipak znatno smanjenje duge liste organa koje su evolucionisti držali za "degenerirane organe." S. R. Scadding, i sam evolucionista, složio se sa ovom činjenicom u članku nazvanom "Mogu li degenerirani organi biti dokaz za evoluciju?" objavljenom u magazinu Evoluciona teorija:
    "Budući da nije moguće nedvosmisleno identificirati beskorisne strukture i budući da struktura argumenata koja je upotrebljena nije znanstveno punovažna, zaključio sam da "degenerirani organi" ne osiguravaju neki poseban dokaz za teoriju evolucije."134
    Lista degeneriranih organa koju je napravio njemački anatom R. Wiedersheim 1985. godine, sadržavala je otprilike oko 100 organa, uključujući slijepo crijevo i trtičnu kost. Sa napretkom koji je napravila znanost, otkriveno je da ovi organi sa Wiedersheimove liste, ustvari, imaju vrlo važne funkcije u tijelu. Naprimjer, otkriveno je da je slijepo crijevo, za koje se pretpostavljalo da je degeneriran (nepotreban) organ, ustvari, limfoidni organ koji se bori protiv infekcije u tijelu. Ova činjenica je postala jasna 1997. godine: "Drugi tjelesni organi i tkiva - timus, jetra, slezena, slijepo crijevo, koštana srž, i male nakupine limfnog tkiva, kao što su krajnici u grlu i Peyerove ploče u tankom crijevu - također su dio limfnog sistema. Oni, također, pomažu tijelu u borbi protiv infekcije."135
    Također je otkriveno da krajnici, koji su bili uključeni u istu listu degeneriranih organa, imaju značajnu ulogu u zaštiti grla od infekcije, pogotovo do doba adolescencije. Pronađeno je da trtična kost, koja se nalazi na donjem kraju kičmenog stuba, podržava kosti oko zdjelice i da je ona tačka konvergencije nekih malih mišića. U godinama koje su slijedile shvatilo se da timus podstiče odbrambeni sistem u ljudskom tijelu aktivirajući T-ćelije, da epifiza brine o lučenju nekih važnih hormona, da je štitna žlijezda efikasna u osiguravanju stalnog rasta beba i djece i da hipofiza kontrolira korektno funkcioniranje mnogih hormonalnih žlijezda. Svi oni su jednom bili smatrani degeneriranim organima. Polumjesečasti nabor u oku, koji je smatran degeneriranim organom od strane Darwina, ima, ustvari, funkciju čišćenja i podmazivanja očnih vjeđa.
    Postojala je jedna veoma važna logička greška u evolucionističkoj tvrdnji o degeneriranim organima. Kao što je upravo objašnjeno, tvrdnja evolucionista bila je da su degenerirani organi naslijeđeni od predaka. Međutim, neki od navodno "degeneriranih" organa, nisu nađeni u živim vrstama za koje se tvrdilo da su preci ljudskih bića! Naprimjer, slijepo crijevo ne postoji u nekih majmunskih vrsta za koje se govorilo da su preci čovjeka. Čuveni biolog H. Enoch, koji je uputio izazov teoriji degeneriranih organa, izrazio je ovu logičku grešku slijedećim riječima:
    "Majmuni posjeduju slijepo crijevo, dok ga njihovi manje napredni rođaci, niži majmuni, ne posjeduju. Slijepo crijevo se opet pojavljuje kod sisara više građe, kao što je oposum. Kako ovo evolucionisti mogu objasniti?"136
    Jednostavno rečeno, scenario degeneriranih organa, promoviran od strane evolucionista, sadrži izvjestan broj ozbiljnih logičkih defekata i taj scenario je, u svakom slučaju, dokazan kao znanstveno lažan. Ne postoji nijedan naslijeđeni degenerirani organ u ljudskom tijelu budući da ljudska bića nisu, kao rezultat slučaja, evoluirala iz drugih bića, nego su stvorena u svojoj sadašnjoj, kompletnoj i perfektnoj formi.
    Sličnost kod živih bića ne može biti dokaz za evoluciju
    Sličnosti u građi među različitim vrstama u biologiji nazivaju se "homologija". Evolucionisti pokušavaju predstaviti ove sličnosti kao dokaz za evoluciju.
    Darwin je mislio da su bića sa sličnim (homolognim) organima imala evolucionu povezanost i da ovi organi moraju biti naslijeđeni od zajedničkog pretka. S obzirom da i golubovi i orlovi imaju krila, oni, a i sve ostale ptice sa krilima, prema njegovoj tvrdnji, evoluirali su iz jednog zajedničkog pretka.
    Homologija je varljiv argument postavljen jedino na bazi pojavne fizičke sličnosti i ničemu drugom. Ovaj argument nikada nije bio provjeren niti na jednom jedinom konkretnom otkriću u svim ovim godinama još od Darwinovog doba. Niko ni u jednom sloju zemlje nije pronašao fosil imaginarnog zajedničkog pretka, bića sa homolognim strukturama. štaviše, činjenice koje ćemo sada navesti jasno pokazuju da homologija ne osigurava dokaz da se evolucija dogodila:
    1. Nađeni su slični organi u bićima potpuno različitih vrsta, među kojima evolucionisti nisu u mogućnosti uspostaviti bilo kakvu vrstu evolucionog odnosa.
    2. Genetske šifre nekih bića koja imaju slične organe potpuno su različite.
    3. Embriološki razvitak sličnih organa u različitih bića je potpuno drugačiji.
    Da sada ispitamo svaku od ovih tačaka, jednu po jednu.
    Slični organi u potpuno različitih živih vrsta
    Postoji jedan broj sličnih organa koji posjeduju različite vrste, a među kojima evolucionisti ne mogu ustanoviti bilo kakvu vrstu evolucione povezanosti. Krila su jedan primjer. Pored ptica, krila nalazimo i u slijepih miševa, koji su sisari, i u insekata, i čak u nekih dinosaura, koji su izumrli reptili. Niko od evolucionista nije uspostavio povezanost ili srodstvo između ove četiri različite klase životinja.
    Još jedan upadljiv primjer je začuđujuća sličnost i strukturalna istovjetnost pronađena u očima različitih bića. Naprimjer, hobotnica i čovjek su dvije ekstremno različite vrste među kojima nije moguće uspostaviti nikakvu evolucionu srodnost, a ipak su oči, i kod jednog i kod drugog, veoma mnogo slične u pogledu njihove građe i funkcije. Čak niti evolucionisti ne tvrde da su čovjek i hobotnica imali zajedničkog pretka na račun njihovih sličnih očiju. Ovi i brojni drugi primjeri potvrđuju da evolucionistička tvrdnja da "slični organi dokazuju da su žive vrste evoluirale iz njihovog zajedničkog pretka" nema znanstvenu osnovu.
    Ustvari, slični organi trebali bi izazvati veliku zbunjenost kod evolucionista. Priznanja čuvenog evolucioniste Franka Salysburyja izrečena u njegovom osvrtu o temi "kako se desilo da ekstremno različite vrste imaju vrlo slične oči", naglašavaju ćorsokak homologije:
    "Čak se takav organ, koji je kompleksan kao što je oko, pojavio nekoliko puta, naprimjer kod lignje, kičmenjaka i zglavakara. Za sintetičku (neodarvinističku) teoriju dovoljan problem predstavljalo je objašnjenje za slučajni postanak tog organa samo jednom, ali mi se zavrti u glavi od pomisli na njihovo odvojeno pojavljivanje kod nekoliko različitih bića."137
    Genetski i embriološki ćorsokak homologije
    Da bi evolucionističku tvrdnju, koja se tiče njihovih stavova o pitanju homologije, uzeli ozbiljno, prije svega slični (homologni) organi u različitih bića trebali bi, u isto vrijeme, biti šifrirani sa sličnim (homolognim) DNA šiframa. Međutim, oni to nisu. U većini slučajeva genetsko šifriranje je sasvim različito. štaviše, slične genetske šifre u DNA molekulama različitih bića često su povezane sa veoma različitim organima.
    Michael Denton, australijski profesor biohemije, u svojoj knjizi Evolucija: Teorija koja je u krizi opisuje genetski ćorokak evolucionističke interpretacije homologije: "Temelji evolucije su vjerovatno najozbiljnije uzdrmani kada se ustanovilo da su, naizgled, homologne strukture često specificirane sa nehomolognim genetičkim sistemima. "138
    Pored toga, da bi tvrdnja o homologiji bila smatrana valjanom, onda bi embriološki razvoj (razvojni stadiji u jajetu ili maternici) u vrste sa homolognim organima trebao biti paralelan jedan drugom. Ustvari, embriološki razvoj takvih organa je potpuno drugačiji u svakoj živoj vrsti.
    Da zaključimo. Možemo reći da su genetska i embriološka istraživanja dokazala da koncept homologije, definiran od strane Darwina kao "dokaz za evoluciju živih bića iz zajedničkog pretka", ama baš nikako ne može biti smatran kao bilo kakav dokaz. U ovom pogledu, za znanost se može reći da je, po ko zna koji put, pobila darvinističku tezu.
  22. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Kako je unisten Inteligentni Dizajn u USA, predavanje Kennetha Millera   
    naravno, ili vi stvarno mislite da ja eto sedim i izmisljam neke stvari jer mi dosadno?
    Dobro je sto sam ovih dana i imao malo vremena da dodjem ovde na forum.
    EOHIPPUS, A "LIVING FOSSIL"*Hitching has little to say in favor of this foremost model of evolutionary transition:

    "Once portrayed as simple and direct, it is now so complicated that accepting one version rather than another is more a matter of faith than rational choice. Eohippus, supposedly the earliest horse, and said by experts to be long extinct and known to us only through fossils, may in fact be alive and well and not a horse at alla shy, fox-sized animal called a daman that darts about in the African bush."*Francis Hitching, The Neck of the Giraffe (1982), p. 31.
    NOT A HORSE AT ALL(*#2/11 The Horse Series*) Actually the experts tell us that Eohippus has nothing to do with horses.

    "In the first place, it is not clear that Hyracotherium was the ancestral horse."*G.A. Kerkut, Implications of Evolution (1969), p. 149.
    "The supposed pedigree of the horse is a deceitful delusion, which . . in no way enlightens us as to the paleontological origins of the horse."*Charles Deperet, Transformations of the Animal World, p. 105 [French paleontologist].
    OUGHT TO DISCARD IT*David Raup, formerly Curator of Geology at the Field Museum of Natural History in Chicago, and now Professor of Geology at the University of Chicago, is a foremost expert in fossil study. He made this statement:

    "Well, we are now about 120 years after Darwin and the knowledge of the fossil record has been greatly expanded. We now have a quarter of a million fossil species but the situation hasnt changed much. The record of evolution is still surprisingly jerky and, ironically, we have even fewer examples of evolutionary transition than we had in Darwins time.
    "By this I mean that some of the classic cases of Darwinian change in the fossil record, such as the evolution of the horse in North America, have had to be discarded or modified as a result of more detailed information. What appeared to be a nice, simple progression when relatively few data were available now appears to be much more complex and much less gradualistic. So Darwins problem [with the fossil record] has not been alleviated."*David M. Raup, in Field Museum of Natural History Bulletin 50 (1979), p. 29.
    "It was widely assumed that [Eohippus] had slowly but persistently turned into a more fully equine animal . . [but] the fossil species of Eohippus show little evidence of evolutionary modification . . [The fossil record] fails to document the full history of the horse family."*The New Evolutionary Timetable, pp. 4, 96.
    NEVER HAPPENED IN NATUREA leading 20th-century evolutionist writer, *George Gaylord Simpson, gave this epitaph to the burial of the horse series:

    "The uniform continuous transformation of Hyracotherium into Equus, so dear to the hearts of generations of textbook writers, never happened in nature." *G.G. Simpson, Life of the Past (1953), p. 119.
    Earlier, *Simpson said this:

    "Horse phylogeny is thus far from being the simple monophyletic, so-called orthogenetic, sequence that appears to be in most texts and popularizations."*George G. Simpson, "The Principles of Classification and a Classification of Mammals" in Bulletin of the American Museum of Natural History 85:1-350.
    SAME GAPS APPLY TO ALL OTHERSThe same gap problem would apply to all the other species. After stating that nowhere in the world is there any trace of a fossil that would close the considerable gap between Hyracotherium (Eohippus) and its supposed ancestral order Condylarthra, *Simpson then gives the startling admission:

    "This is true of all the thirty-two orders of mammals . . The earliest and most primitive known members of every order already have the basic ordinal characters, and in no case is an approximately continuous sequence from one order to another known. In most cases the break is so sharp and the gap so large that the origin of the order is speculative and much disputed."*G.G. Simpson, Tempo and Mode in Evolution (1944), p. 105.
    A STUDY IN CONFUSIONIn view of all the evidence against the horse series as a valid line of upward-evolving creatures (changing ribs, continental, and strata locations), Britannica provides us with an understatement:

    "The evolution of the horse was never in a straight line." *Encyclopaedia Britannica (1976 ed.), Vol. 7, p. 13.
    Scientists protest such foolishness:

    "The ancestral family tree of the horse is not what scientists have thought it to be. Prof. T.S. Westoll, Durham University geologist, told the British Association for the Advancement of Science at Edinburgh that the early classical evolutionary tree of the horse, beginning in the small dog-sized Eohippus and tracing directly to our present day Equinus, was all wrong."*Science News Letter, August 25, 1951, p. 118.
    "There was a time when the existing fossils of the horses seemed to indicate a straight-lined evolution from small to large, from dog-like to horse-like, from animals with simple grinding teeth to animals with complicated cusps of modern horses . . As more fossils were uncovered, the chain splayed out into the usual phylogenetic net, and it was all too apparent that evolution had not been in a straight line at all. Unfortunately, before the picture was completely clear, an exhibit of horses as an example . . had been set up at the American Museum of Natural History [in New York City], photographed, and much reproduced in elementary textbooks."*Garrett Hardin, Nature and Mans Fate (1960), pp. 225-226. (Those pictures are still being used in those textbooks.)
    FEAR TO SPEAKEven though scientists may personally doubt evolutionary theory and the evidence for it, yet publicly they fear to tell the facts, lest it recoil on their own salaried positions. One fossil expert, when cornered publicly, hedged by saying the horse series "was the best available example of a transitional sequence." We agree that it is the best available example. Butit is a devastating fact that the best available example is a carefully fabricated fake.

    "Dr. Eldredge [curator of the Department of Invertebrates of the American Museum of Natural History in New York City] called the textbook characterization of the horse series lamentable.
    "When scientists speak in their offices or behind closed doors, they frequently make candid statements that sharply conflict with statements they make for public consumption before the media. For example, after Dr. Eldredge made the statement [in 1979] about the horse series being the best example of a lamentable imaginary story being presented as though it were literal truth, he then contradicted himself.
    ". . [On February 14, 1981] in California he was on a network television program. The host asked him to comment on the creationist claim that there were no examples of transitional forms to be found in the fossil record. Dr. Eldredge turned to the horse series display at the American Museum and stated that it was the best available example of a transitional sequence."L.D. Sunderland, Darwins Enigma (1988), p. 82.
    Mene jako zanima evolucija slepog misa, imas nesto o tome?
  23. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Kako je unisten Inteligentni Dizajn u USA, predavanje Kennetha Millera   
    Jednocelijski organizam ima u sebi dna koji sadrzi informaciju kao 100 000 knjiga enciklopedija britanica.
    Ti slobodno mozes da verujes da iza te informacije ne stoji ingeliencija.
    Jako dobar primer gde fosili konja ne prate tu tvoju zamisljenju hronologiju, pa predaka imas posle modernog konja na primer.
    Hahaha malo si se obrukao sa tom evolucijom konja
    Slicnost izmedju Yuga i mercedesa ima puno, oba imaju motor, sasiju, 4 tocka + rezervni, menjac, kvacilo kocnica itd itd. znaci evoluirali su od fice. Dakle evolucija je tacna.
    Samo sto ta pretpostavljena evolucija konja ne samo sto nije tacna vec, nigde ne postoji. A pusti ti te price ima gomila prelaznih formi, jer nemate ni jedan, a to sto vi to necete da prihvatite pa i dalje insistirate da su npr arheopteriks prelazna forma iako ima izgradjeno svo perje, i ostale karakteristike kao prica, pa onda Lucy, pa java men, nebraska men itd.
  24. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Kako je unisten Inteligentni Dizajn u USA, predavanje Kennetha Millera   
    Ius, jel slepo crevno takodje nepotreban organ? a krajnici? a dlake na telu? ima tih nepotrebnih delova oko 100 komada, a jel znas da je to medicina pre vise od sto godina?
    I ti to navodis kao dokaz za evoluciju?
    Na tvoju zalost savremena medicina je odgovorila da svaki taj navodno zaostali deo ima svoju funkciju i da to nije zaostali deo.
    Za onu glupost o embrionu necu ni da komentarism, danas postoji nesto sto se zove ultrazvuk, zene koje su u trudnoci idu na taj ultrazvuk, aj reci tom ginekologu da embrion ima dlacice il sta si vec rekao i da je to dokaz za evoluciju, dobro ne rece da embrion prelazi sve faze evolucije i na kraju postaje covek.
    A za nepotrebne organe, za svaki je odgovoreno posebno, a nevezano za to, to sto mozes da zivis bez njih nije nikakav dokaz da ti ne trebaju, jer covek zivi i bez prsta, ruke, noge, uve, oka, bubrega, itd jel su nam to sve nepotrebni delovi? po tvojoj logici jesu
  25. Волим
    grigorije22 reacted to winux59 in Kako je unisten Inteligentni Dizajn u USA, predavanje Kennetha Millera   
    Eohippus and the Horse Series




    15 nedostataka u seriji. kada ispitamo ove dokaze za evoluciju konja nalazimo 14 problema. Otkrili smo da evolucionisti koji eto nikad ne lazu, nikad ne falsifikuju dokaze, niti crteze, u stvari su ovde sakupili razne vrste zivotinja razlicitih velicina i nazvali to serijom konja.
    1 - Drugacija zivotinja u svakoj seriji. U primeru imamo malu tro prstu zivotinju koja polako raste i na kraju ima edan prst. Ali sekvenca se razlikuje od muzeja do muzeja. Postoje 20 razlicitih fosila konja ali nema dva ista. Strucnjaci su ueli kost male zivotinje i stavili na mesto modernog konja i eto dokaza za seriju konja.
    2 - Zamisljeno - ne stvarno. Sekvenca od male zivotinje do velike nedostaje u fosilnom zapisu. Neke male zivotinje imaju jedan ili dva prsta, a neke velike dva ili tri prsta
    3 - Broj rebara. broj rebara ne prati sekvncu. 4 prsti Hyracothedum ima 18 pari rebara; sledece stvorenje ima 19, pa onda sledece 15 i na kraju opet povratak na 18 Equus, moderan konj. Dakle ovo nije problem da se objasni?
    4 - Nema prelaznog zuba.
    5 - Fosili konja ne prate ,,slojeve,, zemlje Nekada je mali konj nadjen u visem sloju.
    (Sometimes the smallest "horse" is found in the highest strata.) Kao ni ovo?
    6 - Nazivanje jazavcem, konja . Prvi od serije konja je bio zvan "Eohippus" daleki rodjak , ali strucnjaci ga radije zovu Hyracotherium, jer je isti kao njegov moderan hyrax, jazavac. Neki muzeji su iskljucili Eohippus-a u potpunosti jer je identican jazavcu koji danas zivi u africi.
    7 - Serija konja postoji samo u muezijuma . Kompletna serija konja u fosilnom zapisu nije nadjenja nigde u svetu, al masta evolucionista ne zna za granice. Tro prsti i jedno prsti ,,konji,, su nadjeni u istom sloju. Ali po teoriji potrebni su milioni godina za promenu od troprstog do jednoprstog
    8 - Ne postoji prelazna forma izmedju ovih ,,konja,, kao i svi fosili iznenada se pojavljuju u obliku u kom se i danas nalaze.
    9 - Fosil Eohippus je nadjen u najvisem sloju zajedno sa fosilom modernih konja Equus nevadensls i Equus accidentalis.
    10 - Eohippus, najraniji od ovih konja ne moe da se povee sa bilo kojim pretpostavljenim predakom.
    11 - U juznoj Americi jednoprsti je nadjen ispod starijeg troprstog stvorenja,
    12 - Nigde nisu nadjeni fosili u pravilnom redosledu.
    13 - U muzejima nam pokazuju konje od najamnjeg do najveceg ali razlika u velicini izmedju danasnjih zivih konja je jako velika od poni-a do shire konja u engleskoj.
    14 - Kosti koje se ne mogu spojiti jer nemaju pravilnu osnovu. U stvarnosti Kosti konja i magaraca su razliciti ali kao dokaz u muzeijma su predstavljene zajedno.


    "The evolution of the horse was never in a straight line." *Encyclopaedia Britannica (1976 ed.), Vol. 7, p. 13.
    Scientists protest such foolishness:

    "The ancestral family tree of the horse is not what scientists have thought it to be. Prof. T.S. Westoll, Durham University geologist, told the British Association for the Advancement of Science at Edinburgh that the early classical evolutionary tree of the horse, beginning in the small dog-sized Eohippus and tracing directly to our present day Equinus, was all wrong."*Science News Letter, August 25, 1951, p. 118.
    "There was a time when the existing fossils of the horses seemed to indicate a straight-lined evolution from small to large, from dog-like to horse-like, from animals with simple grinding teeth to animals with complicated cusps of modern horses . . As more fossils were uncovered, the chain splayed out into the usual phylogenetic net, and it was all too apparent that evolution had not been in a straight line at all. Unfortunately, before the picture was completely clear, an exhibit of horses as an example . . had been set up at the American Museum of Natural History [in New York City], photographed, and much reproduced in elementary textbooks."*Garrett Hardin, Nature and Mans Fate (1960), pp. 225-226. (Those pictures are still being used in those textbooks.)
    We agree that it is the best available example. But it is a devastating fact that the best available example is a carefully fabricated fake.

    "When scientists speak in their offices or behind closed doors, they frequently make candid statements that sharply conflict with statements they make for public consumption before the media. For example, after Dr. Eldredge made the statement [in 1979] about the horse series being the best example of a lamentable imaginary story being presented as though it were literal truth, he then contradicted himself.
    ". . [On February 14, 1981] in California he was on a network television program. The host asked him to comment on the creationist claim that there were no examples of transitional forms to be found in the fossil record. Dr. Eldredge turned to the horse series display at the American Museum and stated that it was the best available example of a transitional sequence."L.D. Sunderland, Darwins Enigma (1988), p. 82.
    Dakle imamo jazavca kao predak konja
    Imamo navodnog predaka konja u istom sloju kao i njegovog savremenika :
    Onda predaka pre modernog konja, pa moderan konj pre predaka,
    Kako ovo objasnjavas ?

Све поруке на форуму, осим званичних саопштења Српске Православне Цркве, су искључиво лична мишљења чланова форума 'Живе Речи Утехе' и уредништво не сноси никакву материјалну и кривичну одговорност услед погрешних информација. Објављивање информација са сајта у некомерцијалне сврхе могуће је само уз навођење URL адресе дискусије. За све друге видове дистрибуције потребно је имати изричиту дозволу администратора Поука.орг и/или аутора порука.  Коментари се на сајту Поуке.орг објављују у реалном времену и Администрација се не може сматрати одговорним за написано.  Забрањен је говор мржње, псовање, вређање и клеветање. Такав садржај ће бити избрисан чим буде примећен, а аутори могу бити пријављени надлежним институцијама. Чланови имају опцију пријављивања недоличних порука, те непримерен садржај могу пријавити Администрацији. Такође, ако имате проблема са регистрацијом или заборављеном шифром за сајтове Поуке.орг и Црква.нет, пошаљите нам поруку у контакт форми да Вам помогнемо у решавању проблема.

×
×
  • Create New...