Jump to content
Јагода Наранџа Банана Лимета Лист Шкриљац Небо Боровница Грожђе Лубеница Чоколада Мермер Мрак Ubuntu VKontakte WhatsApp Viber
Јагода Наранџа Банана Лимета Лист Шкриљац Небо Боровница Грожђе Лубеница Чоколада Мермер Мрак Ubuntu VKontakte WhatsApp Viber

ПРИДРУЖИТЕ СЕ НАШОЈ VIBER ГРУПИ, КЛИКНИТЕ НА ЛИНК

Isusovo magare

Члан
  • Број садржаја

    677
  • На ЖРУ од

  • Последња посета

1 Follower

О Isusovo magare

  • Ранг
    Наш човек
  • Рођендан 11/29/1981

Profile Information

  • Пол :
    Женско
  • Локација :
    Zemlja
  • Интересовање :
    Nebo

Скорашњи посетиоци профила

485 profile views
  1. Ako šta pronađeš zovi..ali nekako sam sumnjičava,imam osjećaj da je to ljudima onako tema tipa "podrazumijeva se"premda u Bibliji piše drugačije..Matej 23,9
  2. Lijep vam pozdrav.Moram reći crv mi neda mira..kazniše me jer otvorih temu i samo upitah "gdje je nestao "otac" Đurović..ne znam što pogriješih i zašto dobih jedan neizbrisivi point??? Namjera mi je bila otvoriti temu o tome smije li se netko na zemlji nazivati ocem??
  3. Nemoj me krivo shvatit ali ti si sebičan..eto toliko misliš o sebi da ni ne razmišljaš o drugim ljudima..ajde malo brate pogledaj gladnu djecu u svijetu..otiđi u najbližu bolnicu i pogledaj koliko ih ima na cijevčicama..ti si zdrav,mlad i ne znaš kud ćeš od dosade..zato velim posadi drvo..uostalom pogledaj trešnje kako su iscvjetale nema smisla ubijati se u proljeće..❤
  4. Mt 23,9

    Može li se i smije li se uopće nekoga na zemlji nazivati Ocem..zar nije samo jedan Otac i to Onaj Glavni na Nebesima???Mt 23,9 ❤📿👂
  5. Evo jednog tekstića na tu temu.. Godinama sam dio posla „obavljala i od kuće“. Nisam se pitala o poruci koju sam slala djetetu. Magdalena je ionako često govorila kako druge majke rade pravi posao; na blagajni, u trgovini, u kafiću, a ja sam, eto, kod kuće i mogu biti „pri ruci“. I u jednom dijelu svoje ocjene, moja je kći bila u pravu. I sama vjerujem da je majci zaposlenoj u „Konzumu“ daleko teže osloboditi vrijeme za svoje dijete nego što je to književnici, ili prijevremeno umirovljenoj sveučilišnoj profesorici. Tjeskobna sam zbog vremena u kojem živimo. Žalosna sam zbog slika koje svakodnevno gledam. Djeca poslije škole odlaze na prvu, potom na drugu, a kasno uvečer i na treću aktivnost. Ne igraju se. Savladavaju školsko gradivo; tisuće nepotrebnih podataka koje će za sedam dana pozaboravljati. Moraju osloboditi prostor za nove otočiće Australije, enzime, formule slobodnih kretanja i pregled glazbala. Priče o kvartovskim igrama i nestašnim družinama pripadaju staroj lektiri koju djeca više ne razumiju. Prerano ostaju sami u stanu, brinu se oko jela, ne znaju jesu li dobro okrenuli ključ u bravi. Društvo ih je natjeralo da prebrzo ostare i da, čim za sobom zatvore vrata vrtića, preuzmu odgovornost za vlastito odrastanje. A kad nam ta ista djeca odgovore jezikom “velikih”, suprotstave se našim prijedlozima ili naredbama, onda se mi pozivamo na svoje djetinjstvo i podcrtavamo im kako smo poštovali odrasle, nismo im odgovarali, nismo tražili svoja prava. Zatajujemo im da nas je ujutro u toploj kuhinji čekala bijela kava i svježi domaći kruh namazan maslacem. Sama se još uvijek borim, ali dobro vidim da sam u očima brojnih roditelja svakim danom sve čudnija. A da se više ne moram pravdati zbog toga što mi je vlastito dijete najugodnije društvo, napisala sam knjigu „Samo majka i kći“. Iz nje će jednoga dana moja Magdalena vidjeti da sam se trudila razgovarati, da sam po nekoliko puta odgledala film koji mi se možda i nije gledao, da sam se u kazalištu za djecu saginjala djetetu iza sebe, da sam raspravljala o knjigama čije sam likove pozaboravljala. U vremenu koje zanemaruje da su djeca djeca i da nas trebaju, ne želim ponavljati da ću Magdaleni nositi školsku torbu kadgod to mogu, da ću se buditi prije nje i pripremati joj doručak i odvoziti je u školu pada li kiša i puše li sjeverac. Rečenica po kojoj se djeca „moraju učiti životu“ sve mi je nesimpatičnija. Dolazi iz kataloga suvremenih graditelja koji zaboravljaju da je u svakoj gradnji najvažnije napraviti sigurne temelje.
  6. Ja ću riknut..ma nema emotikona za ovo..smijeh do suza..
×
Isusovo magare - Живе Речи Утехе