Jump to content

SerbCro

Члан
  • Број садржаја

    459
  • На ЖРУ од

  • Последња посета

Репутација активности

  1. Свиђа ми се
    SerbCro је реаговао/ла на Георгина у Филмови који се не пропуштају   
    http://www.imdb.com/title/tt6113488
    Мени се допао филм
     
     
  2. Свиђа ми се
    SerbCro је реаговао/ла на gothic88nika у Филмови који се не пропуштају   
  3. Свиђа ми се
    SerbCro је реаговао/ла на Ana B. у Филмови који се не пропуштају   
  4. Свиђа ми се
    SerbCro је реаговао/ла на obi-wan у Филмови који се не пропуштају   
  5. Свиђа ми се
    SerbCro је реаговао/ла на marija у Филмови који се не пропуштају   
    Posebno ovaj deo...
  6. Волим
    SerbCro је реаговао/ла на Кратос у Филмови који се не пропуштају   
    Evo jedan kratkometražni ali vrlo dobar,hrišćanski pravi ...
     
  7. Свиђа ми се
    SerbCro је реаговао/ла на Filip9er у Пратите ли серије? Које су Вам најомиљеније?   
    Dr. House
    Svi vole Rejmonda
  8. Свиђа ми се
    SerbCro је реаговао/ла на mirko1929 у MITARSTVA - da li verujete u njih?   
    Ne volim da poredim svetitelje i da odredjujem koji su najpoznatiji i najveci, ali u toj prici o mitarstvima se provlace uglavnom nekolicina imena -- Ignjatije Brjancaninov, Teofan Zatvornik, Jovan Sangajski, itd. dakle sveci su uglavnom ruski iz 19. i 20. veka i par nasih iz 20. (i dan danas je najveci proponent mitarstava Ruska Zagranicna Crkva, zanimljivo da smo mi srbi bili jedini koji su bili u opstenju s njima dok se nisu vratili u MOSPAT) koji nisu ni najveci ni najpoznatiji, objektivno gledano. Kao sto rekoh kod one rasprave o Antoniju, mitarstva su vrlo specificna stvar, iskusenja od demona na samrti (ili jos gore za zivota) nisu mitarstva, a takodje nisu mitarstva ni vidjenja kako demoni odvlace po Bozijem dopustenju gresnike u pakao (to recimo protestanti jako vole). Mitarstva su jedno vrlo specificno ucenje, koje podrazumeva stosta (jos je ova verzija zitija Teodorinog mnogo cenzurisana, i iz nje su obrisane razne ocigledno gnosticke/paganske stvari), izmedju ostalog i da ti demoni sude, te da mozes da otkupis svoje grehe na tim carinarnicama (sto znaci da ako cemo gledano po mitarstvima, oni mafijasi sto sazidaju zaduzbinu umesto da se pokaju i promene svoj zivot iz korena ispravno cine za svoje spasenje). A sto se tice zemlje, i ovi ruski sveci koji su bili pobornici mitarstava, i Judzin Rouz pod njihovim uticajem, su smatrali da je raj bukvalno gore, na nebu, a pakao bukvalno dole, u zemlji. Samo, to nema nikakvom smisla ako je zemlja sferoidna (jer onda ne postoji bas gore i dole)...
    Ja sam revnovao bez mitarstava, samo se plaseci Strasnog Suda (ja verovah da moras da budes potpuno cist od greha, te da nemozes grehe da otkupis, jer ne postoje mitarstva, ni cistiliste, niti mozes bilo cime potkupiti Strasnog Sudiju, ali istina je da ne moze covek da bude bezgresan, niti da spase sam sebe, to je pelagijanizam, opravdava te Bozija blagodat). Hocu da kazem, mitarstva ti uopste ne trebaju za strah, ali sveukupno su jedno izopaceno i hriscanstvu strano ucenje. Bilo da verujes u Preki Sud ili Ljubav, prica o mitarstvima je nepotrebna i izlisna, prosto to ima smisla u egipatskom paganizmu, gde je to sud (demoni su zapravo niza bozanstva), i ne mozes da otkupis grehe nicim (takodje tokom zivota nema ispovesti u egipatskom paganizmu, tako da moras da budes besprekoran od starta do finisa). E sad, sto su ovi sto su hteli da uklope tu pricu u hriscanski okvir hteli da podstaknu ljude na dela, pa su ubacili tu pricu o otkupljivanju, to je drugo, ali to ne cini ovu pricu nista hriscanskijom. Ne postoji nacin da se ova prica uklopi u ucenje o Strasnom Sudu, niti u ucenje o Svetim Tajnama (ako te pricesce osvecuje, ako se na taj nacin sjedinjujes sa Hristom i postajes jedno Telo s Njim, sta ti onda mogu demoni, kakvu vlast mogu imati demoni nad Sinom Bozijim?!?). I naravno, ono sto ljudi cesto zaboravljaju, Carstvo Nebesko nije Valhala, a dusa nije covek. Dobra Vest je vaskrsenje mrtvih. Koliko smo omanuli kao hriscani govori to sto se ljudi cude kad im kazes da ce mrtvi ustati. Umesto to da nam bude prvo na jeziku, centralni dogmat je skroz skrajnut.
    Razumem ja da je padom paganizma, hriscanstvo moralo da preuzme i tu ulogu. Jednostavno, ljudi su ljudi, i razlog zasto se svuda i u svako vreme razvijale slicne forme, je zato sto za tim postoji drustvena potreba. Treba ljudima discipline i pedagogije, a treba im i malo sujeverja (neki se cude zasto ljudi daju pare teleevandjelistima), tako funkcionise ljudska psiha. Ali ne smemo dopustiti da paganstina postane vaznija od srzi.
     
    Upste nije u tome stvar, ne znam sto se mesas kad nemas blage veze o kontroverzama u PC. Ovi koji su zastupali to ucenje o mitarstvima (pre svega Rouz pozivajuc se na Brjancaninova) su se bunili protiv ovih sto govore da su raj i pakao na geografski istom mestu, samo u drugom stanju bitisanja i eksplicitno su naglasavali da je Nebo gore na nebu, a pakao dole, u zemlji (ne znam zasto, njima je to jako bilo vazno iz nekog razloga). E sad, sto to nema smisla ako je zemlja sferoid je druga stvar...
  9. Свиђа ми се
    SerbCro got a reaction from kopitar in Teologija uz jutarnju kafu   
    Razgovor starešinstva : 
     
     
  10. Хахаха
  11. Хахаха
    SerbCro је реаговао/ла на Чунга Лунга у Malo šale na SVOJ račun - samo za hrabre i samokritične :)))   
    Кад се покачим са свекрвом, па одем по мужа...


    Извор: www.telegraph.co.uk
  12. Волим
    SerbCro је реаговао/ла на Lazar 12 у Malo informacija o superiornoj ocuvanosti Svetog Pisma   
    Bog nam je obećao da će ocuvati svoju poruku. Imamo Sveto Pismo i Sveto Predanje. Bog je slao proroke i preko njih davao prorocanstva i na kraju se ovaplotio Sin Božji. Nakon svega toga Bog ne dopusta da se kvari njegova poruka. Evo malo materijala za one koje to interesuje. Biblija je najocuvanija drevna knjiga ikada napisana zaista. To je Božja volja.. 
     
  13. Свиђа ми се
    SerbCro је реаговао/ла на marija у Da li je sex između supruznika uzvišen čin, ili je to nešto sto činimo zbog slabosti, i ne treba mu pridavati značaja?   
    inače intima, polnost i seksualnost uopšte nisu tabu teme, već smo o tome toliko puta "razglabal", u braku, van braka, pre braka posle braka, e sad i u starosti :smiley:
    neko  je star sa 20 neko nije ni sa 50
    gde je duh umrtvljen onda je i telo mrtvo
    https://www.pouke.org/forum/index.php/topic,715.0.html
    samo da ne krenemo ponovo sa  pričom da se muž i žena i u braku  mogu intimno  "sastajati" isključivo radi potomstva
  14. Свиђа ми се
    SerbCro је реаговао/ла на cejovic vukman у Da li je sex između supruznika uzvišen čin, ili je to nešto sto činimo zbog slabosti, i ne treba mu pridavati značaja?   
    Ko ti je to reka, zivota ti. Cojek moze i pod "stare" dane da radi sramotno, ne samo radi djece, nego i iz meraka.Dje to pise, da ozbiljan covjek ne moze da vri one sramotne radnje.
    Ja i moja baba smo vrlo aktivni u svakom pogledu i sta ti hoces, da nas proglasis perverznjakovicima, je li.
  15. Свиђа ми се
    SerbCro је реаговао/ла на marija у Da li je sex između supruznika uzvišen čin, ili je to nešto sto činimo zbog slabosti, i ne treba mu pridavati značaja?   
    ček da dođete u 40- te bliss jeeee
    sve stoji sem godina, tu se ne slažem nikako, tema je starost i intima a četrdesotogodišnjaci nisu stari ljudi
  16. Свиђа ми се
    SerbCro је реаговао/ла на Dragi у Ja sam Dragi   
    Ne pijem rakiju niti jedem gibanicu 
    Ali kafa, mmmm, jedina moja zavist 
  17. Хахаха
    SerbCro је реаговао/ла на Драшко у Ja sam Dragi   
    Meni su sve tri zavisti 
     
  18. Свиђа ми се
    SerbCro је реаговао/ла на Предраг М у Jedna Korisna AKcija - za one koji su daleko od Boga   
    баш је занимљиво копати по старим темама...

    Послато са LDN-L21 користећи Pouke.org мобилну апликацију


  19. Свиђа ми се
    SerbCro је реаговао/ла на Paradoksologija у Jedna Korisna AKcija - za one koji su daleko od Boga   
    Upravo si neke od najdobronamernijih forumaša napao jer su ti postavljali pitanja i tražili objašnjenja.
    Time nam namećeš zaključak o tome s kim imamo posla.
    Dobrodošao na forum. Ovaj forum ume da bude sjajno mesto ako ne nazivamo demonskim slugama sve one koji se ne slažu sa nama.
  20. Тужан
    SerbCro је реаговао/ла на Лидија Миленковић у Потребна ми је ваша молитвена подршка...   
    Дечаку Петру (10) на Ђурђевдан оперишу карцином на нози. Молим вас да се молите за њега, и да дате име за помињање свуда где можете. 
     
     
  21. Волим
    SerbCro је реаговао/ла на Lazar 12 у Istinito jevandjelje   
    Povijesnost uskrsnuća čvrsto je utemeljena u pouzdanosti dokumenata Novog zavjeta. Ako se može pokazati da su NT dokumenti nepouzdani, slučaj uskrsnuća izlazi kroz prozor. Ako se, međutim, može pokazati da su novozavjetni dokumenti povijesno tačni i da su zapisani tijekom života očevidaca Isusova života i uskrsnuća, tada se potvrđuje istinitost kršćanstva.
    Ispitat ćemo i vanjske i interne dokaze i vidjeti kamo nas vode.

    Spoljni dokazi
    Vanjski dokazi bi uključivali broj i datiranje dostupnih rukopisa NZ, kao i arheološke dokaze koji služe za afirmaciju ili razotkrivanje ranog sastava Novog zavjeta. Prvi će biti dokazi koje je dostavio sam MSS.

    Rukopisni dokazi
    Danas imamo u svom posjedu 5.300 poznatih grčkih rukopisa Novog zavjeta, još 10.000 latinskih Vulgata i 9.300 drugih ranih verzija (MSS), dajući nam više od 24.000 rukopisnih kopija dijelova Novog zavjeta koji danas postoje! (preuzeto iz McDowellovih dokaza koji zahtijevaju presudu , vol. 1, 1972, str. 40-48; Time, 23. januara 1995, str. 57). Iako nemamo nikakve originale, s tako bogatom dokumentacijom na raspolaganju s kojom možemo upoređivati, možemo sasvim usko razgraničiti šta su ti originali sadržavali. Nijedno drugo drevno pismo iz antike nije imalo toliko MSS-a kao Novi zavet.
    Zapravo, kada uporedimo antička djela s onima iz novih zavjeta, vidjet ćemo koliko je Novi zavjet zaista superiorniji u pogledu datiranja i broja MSS-a.
    Vremenski razmak i broj MSS-a:
    Autor Datum pisanja Najranija kopija Vremenski razmak Kopije (opseg) Svjetovni rukopisi: Herodot (Povijest) 480 - 425. pne 900 AD 1.300 godina 8 Tukidid (povijest) 460 - 400. pne 900 AD 1.300 godina ? Aristotel (filozof) 384. - 322. pne 1,100 AD 1.400 godina 5 Cezar (istorija) 100 - 44. pne 900 AD 1.000 godina 10 Plinije (povijest) 61. - 113 850 AD 750 godina 7 Svetonije (rimska istorija) 70 - 140 AD 950 AD 800 godina ? Tacit (Grčka historija) 100 AD 1,100 AD 1.000 godina 20
    Za usporedbu, imamo kopije NT-a koje datiraju otprilike 15-20 godina nakon što su autori spisa izvorno napisali autograme.
    Biblijski rukopisi: (napomena: ovo su pojedinačni rukopisi): Magdalena Gđa (Matej 26) 1. vijek 50-60 AD koegzistentan (?) John Rylands (John) 90 AD 130 AD 40 godina Bodmer Papirus II (Ivan) 90 AD 150-200 AD 60-110 godina Chester Beatty Papyri (NT) 1. stoljeće 200 AD 150 godina Diatessaron - Tatian (Evanđelja) 1. stoljeće 200 AD 150 godina Codex Vaticanus (Biblija) 1. stoljeće 325-350 AD 275-300 godina Codex Sinaiticus (Biblija) 1. stoljeće 350 AD 300 godina Codex Alexandrinus (Biblija) 1. stoljeće 400 AD 350 godina Ukupno rukopisi Novog zavjeta = 5.300 grčkih MSS, 10.000 latinskih vulgata, 9.300 ostalih = 24.000 primjeraka. Ukupni MSS sastavljen prije 600 AD = 230. Neki od najvažnijih MSS uključuju:
    John Ryland Papyri:
    Rukopisni dijelovi Jevanđelja po Jovanu, smješteni u biblioteci John Ryland iz Manchestera u Engleskoj, za koje se vjeruje da su najstariji poznati fragment Novog zavjeta, datiran 130. godine, u roku od 40 godina od originala.
    Lukan Papirus:
    Marko i Kumran:
    Magdeleneov rukopis:
    (NAPOMENA: Prethodni citati mogu se naći na sljedećoj web stranici: http://debate.org.uk/topics/history/bib-qur/bibmanu.htm )
    Ostale, opsežnije, kopije Novog zavjeta uključuju Chester Beatty Papyri, koji sadrže glavne dijelove Novog zavjeta i datiraju s početka 3. vijeka, Bodmer papirus, datiran s kraja 2. vijeka, Codex Sinaiticus, datiran 350. godine, i Codex Vaticanus , datirano 325 - AD 350. Neki od kodeksa sadrže čitav Novi zavjet. Vidljivo je da, što se tiče vremenskog razmaka između izvornog pisanja Novog zavjeta i najranijih sačuvanih rukopisa, ne postoji djelo iz drevnog svijeta koje se može usporediti s Novim zavjetom. Kao što kaže Sir Frederic Kenyon, bivši kustos Britanskog muzeja:
    Dodajte na ovu listu moguće otkriće nekoliko NT citata pronađenih u Qumranu:
    Dakle, ako dalja istraživanja potvrde O'Callahanove teorije, to bi van svake razumne sumnje utvrdilo pouzdanost Novog zavjeta. Čak i bez ovih otkrića, dokazi iz patrističkih spisa i MSS-a u velikoj mjeri podržavaju autentičnost i pouzdanost biblijskog teksta.
    Na primjer, u patrističkim spisima se dalje utvrđuje slučaj očuvanja NZ teksta i njegovog ranog sastava, kao i široka upotreba Novog zavjeta, posebno onog iz četiri Jevanđelja:
    Neki kritičari pokušali su razotkriti NT dokumente zbog varijanti očitanja koja postoje između MSS-a. Geisler odgovara:
    BF Westcott i FJA Hort, urednici Novog zavjeta na izvornom grčkom , također su komentirali:
    Sir Frederick Kenyon navodi:
    Kenyon s pravom zaključuje:
    FF Bruce komentira:

    Arheologija i Novi zavjet
    Nezavisna arheološka istraživanja učvrstila su autentičnost i istorijsku pouzdanost Novog zavjeta. Neka od otkrića uključuju:
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
    Luka govori o Lisaniji kao o tetrahu Abilene na početku službe Ivana Krstitelja, oko 27. godine nove ere (Luka 3: 1) Povjesničari su optužili Luku da je pogriješio, napominjući da je jedina Lisanija poznata ona ubijena 36. pne. , međutim, natpis pronađen u blizini Damaska odnosi se na "Oslobođenica tetrahe Lisanije" i datiran je od 14. i 29. godine nove ere Pavle, pišući Rimljanima, govori o gradskom blagajniku Erastu (Rimljanima 16:23). Iskopavanjem u Korintu 1929. godine iskopan je pločnik ispisan ovim riječima: ERASTVS PRO: AED: P: STRAVIT: ("Erastusov kustos javnih zgrada, položio je ovaj pločnik o svom trošku.") Luka spominje pobunu u gradu Efesu koja se dogodila u pozorištu (Djela apostolska 19: 23-41). Pozorište je sada iskopano i ima 25.000 sjedećih mjesta. Djela 21. bilježe incident koji je izbio između Pavla i određenih Židova iz Azije. Ovi Jevreji optužili su Pavla da je oskvrnio Hram dopuštajući Trofimu, poganu, da uđe u njega. 1871. godine pronađeni su grčki natpisi koji se danas nalaze u Istanbulu i glase: Luka se obraća Galiolu naslovom Prokonzul (Djela 18:12). Delfijski natpis to potvrđuje kada kaže: "Kao Lucius Junius Gallio, moj prijatelj i prokonzul Ahaje ..." Luka naziva Publicusa, glavnog čovjeka Malte, "prvim čovjekom ostrva". (Djela apostolska 28: 7) Natpisi koji su sada pronađeni potvrđuju Publicusa kao "prvog čovjeka". (Josh McDowell, The Best of Josh Mcdowell: Spremna odbrana, str. 110-111) Pet portika bazena Bethesda uz Ovčja vrata i bazena Siloam, spomenuto u Ivanu 5: 2 i 9: 1-7, sada je otkriveno. Pronađeni su pločnik ( Gabbatha ) iz Jovana 18:13 i Solomonov trem u predgrađu Hrama (Ivan 10: 22-23). Arheolozi su na Sycharu otkrili Jakovljev bunar. (Jovan 4: 5) Natpis pronađen u Ceasariji potvrđuje Pilatovu ulogu prefekta Judeje za vrijeme Krista. Otkriće koštane kutije razapetog muškarca Johanana iz prvog vijeka Palestine potvrđuje činjenicu da su nokti korišteni za probijanje članaka žrtava. Takav je bio slučaj sa Hristom, i ovo je otkriće značajno u odgovoru na skeptike koji su vjerovali da su Rimljani žrtvi noge vezali za križ samo pomoću užadi. Konačno, 1990. godine otkrivena su grobna mesta Kajafe, jevrejskog prvosveštenika i njegove porodice. Ovo je nepobitna činjenica da je Kajfa postojao kao istinska istorijska ličnost. Značaj takvih vanbiblijskih dokaza toliko je velik da su pošteni skeptici sada prisiljeni složiti se da je Biblija povijesno tačna i pouzdana. Jedna od takvih osoba bio je Sir William Ramsey, koji se smatrao jednim od najvećih svjetskih arheologa. Vjerovao je da su Novi zavjet, posebno knjige iz Luke i Djela apostolska, falsifikati iz drugog vijeka. Proveo je trideset godina u Maloj Aziji, pokušavajući iskopati dovoljno dokaza koji dokazuju da Luka-Djela nisu ništa drugo do laž. Na kraju svog dugog putovanja bio je prisiljen priznati da je Novi zavjet kompilacija iz prvog vijeka i da je Biblija povijesno pouzdana. Ova činjenica dovela je do njegovog obraćenja i prihvatanja same vjere za koju je nekoć vjerovao da je podvala.
    Dr. Ramsey je izjavio:
    Ramsey je dalje rekao: "Luke je nenadmašan u pogledu njegove pouzdanosti." (Josh McDowell, The Best of Josh Mcdowell: Spremna odbrana , str. 108-109)
    Drugi skeptici koji su priznali biblijsku istorijsku tačnost uključuju poznatog jevrejskog arheologa Nelsona Gluecka:
    Ovo je vrlo značajna izjava, jer je dao onaj koji je potpuno negirao nadahnuće iz Svetog pisma. Earl Radmacher, bivši predsjednik zapadnokonzervativnog baptističkog sjemeništa, napominje:
    Još jedan put skeptik bio je dr. Clifford Wilson koji je, zbog otkrića, zaključio da, "Proučava se uvjerenje ovog pisca da je Biblija ... najpouzdaniji udžbenik povijesti drevnog svijeta ..." (Wilson, Kamenje, relikvije i biblijska pouzdanost , str. 126)
    Doktor Wilson, poput Ramseyja, nastavlja pozdravljati Lukea zbog njegove tačnosti:
    Dakle, Wilsonova izjava:
    S vodećim arheologom NT Johna McRaya razgovarao je ateist okrenuti Christian Lee Strobel u vezi s arheološkim dokazima za NT. Nakon što se pozabavio dokazima za Lukovu tačnost, Strobel je pitao McRaya o dokazima koji podupiru Ivanovo evanđelje:
    Na kraju, John Elder odlučno kaže: "Nigdje arheološki dokazi nisu pobili Bibliju kao istoriju." (Starešina, Proroci, idoli i kopači, str. 16)

    Interni dokazi
    Dokazi u NT dokumentima takođe potvrđuju rani sastav Novog zaveta.
    Autori su tvrdili da su snimali iskaze očevidaca:
    Pisci su tvrdili da su ili bili očevici ili da su ih lično poznavali.
    Na primjer, Luka tvrdi da je pažljivo istražio sve što su mu predali očevici:
    Luka je također bio Pavlov pratilac, koji je također upoznao Jakova, brata Gospodnjeg i starješine jeruzalemske crkve:
    Luka je poznavao i Marka:
    U stvari, Luka takođe bilježi da je Marko prouzrokovao razdor između Pavla i Varnave zbog činjenice da ih je Mark napustio na jednom misionarskom putovanju kako bi se vratili kući. (up. Djela 13: 5, 13; 15: 36-41)
    Pavao u svojim poslanicama spominje ne samo Luku, već i Marka:
    Inače, Pavle pruža dodatne informacije o tome zašto je Barnaba želio da Marko krene s njima na njihovo misionarsko putovanje čak i nakon što ih je ovaj napustio. Barnabas i Mark su bili rođaci! Paul takođe spominje da su i Mark i Luka bili s njim istovremeno, implicirajući da se njih dvoje poznaju.
    Apostol Petar u svojim spisima spominje i Marka i Pavla:
    Bez obzira prihvaća li neko Petrino autorstvo ili ne, ovo je dokaz ranog prihvatanja nekih, ako ne i svih Pavlovih spisa kao Svetog pisma. Budući da smo konzervativci, potvrđujemo Petrine autorstvo i stoga vjerujemo da je Petar visoko govorio o Pavlu i smatrao da je njegova pisanja nadahnuta od Boga. Zapravo, Petar lično svjedoči u istoj toj poslanici da je vidio Isusa kako se proslavlja pred njegovim očima:
    Drugi učenik Ivan otvara svoju prvu poslanicu tvrdnjom da je očevidac života istorijskog Isusa:
    Apostoli su se takođe obraćali neprijateljskim očevicima radi provjere njihovih tvrdnji:
    Bilo bi nemoguće da apostoli apeliraju na neprijateljske Jevreje i rimske vlasti za provjeru uskrsnuća i da se izvuku da se uskrsnuće nije dogodilo.
    Konačno, NT dokumenti pokazuju da su očevici bili prisutni gotovo u svakom trenutku Isusovih posljednjih sati i eventualnog uskrsnuća:
     
     
     
     
     
    Isusovom hapšenju bili su prisutni očevici. (usp. Mt. 26: 47-56; Luka 22: 44-54; Ivan 18: 1-13) Na Isusovom suđenju bili su prisutni očevici. (usp. Ivan 18: 15-28; Luka 22: 61-62) Na krstu su bili očevici. (up. Marko 15: 40-41; Ivan 19: 25-27) Bilo je očevidaca njegovog sahranjivanja. (up. Ivan 19: 38-42) Bilo je očevidaca koji su vidjeli praznu grobnicu. (usp. Matej 28: 11-15; Ivan 20: 1-7) Konačno, bilo je očevidaca koji su posvjedočili da su Isusa vidjeli živog iz mrtvih i koji su bili spremni umrijeti zbog svoje tvrdnje. (usp. Luka 24: 36-46; Djela apostolska 1: 1-5; 1. Korinćanima 15: 3-8 - više o ovom odlomku kasnije)
    Dokazi za rano upoznavanje:
    Evanđelja pružaju dokaze koji svjedoče o činjenici da su neke knjige definitivno napisane prije 70. godine nove ere.
    Mark
    Mark spominje prvosveštenika bez da ga imenuje. (usp. Marko 14: 60-63) Prema ostalim piscima, vrhovni svećenik u vrijeme Isusove javne službe bio je Kajafa. (usp. Matej 26:57) Kajafa je bio vrhovni sveštenik od 18-37. To pretpostavlja da bi Markova publika automatski znala na kojeg je sveštenika aludirao, potvrđujući da je tradicija u osnovi ovog jevanđelja vrlo rana, možda najkasnije do 40. godine nove ere.
    Mark takođe spominje Aleksandra i Rufusa i pretpostavlja da bi njegova publika znala ko su ta gospoda:
    Crkvena tradicija ukazuje da je Marko svoje evanđelje komponovao u Rimu. Zanimljivo je da Paul u svom pismu Rimljanima otprilike u 57. godini naše ere spominje osobu po imenu Rufus:
    To je moguće isti Rufus kojeg je spomenuo Marko.
    Luke
    Konsenzus NT stipendije slaže se da je Luka-Acts autor iste osobe. Veliki dio Djela apostolskih usredotočen je na Jeruzalem, Hram, Pavlovo obraćenje i njegove misionarske aktivnosti. Autor takođe spominje smrt Stephena (Djela 7: 51-8: 1) i Jakova, Jovanovog brata (Djela 12: 2).
    Zanimljivo je da autor ne spominje smrt Jakova, brata Gospodnjeg (62. g.), Petra (65-68.) I Pavla (67-68.). Takođe ne spominje spaljivanje Rima i progon tamošnjih kršćana (64. god.) Ili uništavanje Hrama (70. AD), ali završava Pavlovim zatvorom u Rimu (63 AD).
    Čini se prilično čudnijim da bi autor odlučio izostaviti takve informacije da je zapravo pisao nakon što su se ti događaji već dogodili. Čini se da ovo snažno potkrepljuje činjenicu da je knjiga morala biti napisana najkasnije 63. godine nove ere.
    U stvari, apostol Pavle zapravo citira Lukino evanđelje:
    Paul citira Ponovljeni zakon 25: 4. Drugi citat je iz Luke 10: 7:
    Pavle citira Luku i stavlja ga na isti nivo autoriteta Mojsijevih spisa! Konsenzus učenjaka slaže se da je Luka bio posljednje od sinoptičkih evanđelja koja su napisana, što implicira da su sva tri bila u opticaju u vrijeme Pavlovog pisanja, koje neki učenjaci datiraju otprilike 61-65. Ovo argumentira činjenicu da je Luka morao biti napisan između 55. i 60. godine poslije Krista, a Djela nedugo nakon toga.
    John
    Jevanđelje po Jovanu pruža nekoliko linija dokaza koji potkrepljuju njegovo rano datiranje. Prvo je Ivan 5: 2
    John ne kaže da je "postojao" bazen, ali da još uvijek postoji "postoji". To sugerira da je Ivanovo evanđelje napisano prije uništenja Hrama, a time i uništenja samog bazena, ili da je materijal koji je u osnovi Jovanovo evanđelje prilično rano.
    John takođe bilježi incident koji naizgled nema nikakvu povijesnu vrijednost osim sjećanja, koje bi samo očevidac znao:
    Kako bi autor znao te usputne informacije da nije bio očevidac ili barem snimao iskaz očevidaca?
    NIV Study Bible pruža dodatne dokaze za rano datiranje Jevanđelja po Jovanu:
    The Dictionary of the Bible John L. McKenzie nastavlja reći u odnosu na dokaze opremljenih u skladu sa Mrtvog mora i njegov uticaj na zabavljanje John:
    Matthew
    Matejevo evanđelje daje nam neke nagovještaje da je to dokument očevidaca. Jedan takav nagovještaj potječe iz Mateja 27: 3-8:
    Činjenica da su Matthewovi čitatelji još uvijek znali za to polje pretpostavlja da je Matthew pisao očevicima koji su mogli sami otići na stranicu i lično provjeriti postoji li takvo mjesto.
    Matthew bilježi još jednu tradiciju koja je također kružila u njegovo vrijeme:
    Ako se prihvate rezultati ranog datiranja papirusa Magdelene, to potvrđuje da je Matej izvorno napisan početkom pedesetih. Čak i ako prihvatimo kasnije datiranje liberalnih učenjaka koje stavlja Evanđelje negdje nakon 70. godine nove ere, sama tradicija definitivno prethodi Matejevom sastavu. To implicira da je unutar četrdeset godina od Isusove smrti i uskrsnuća kružila glasina da su apostoli ukrali tijelo. Ovo posredno potvrđuje da je grobnica u stvari bila prazna! Tvrdnja da je tijelo ukradeno pretpostavlja da u Isusovom grobu nije ležao leš.
    Paul
    Pisajući Korintskoj crkvi 55. godine nove ere, Pavle se poziva na tradiciju koju je prethodno primio i usmeno prenio Korinćanima kada ih je prvi put posjetio:
    Paul ne samo da prenosi tradiciju koju je ranije dobio pre 55. godine nove ere, već takođe apeluje na gotovo 500 očevidaca Isusova vaskrsenja koji su još bili živi u vreme njegovog pisanja!
    Prethodni redovi dokaza doveli su do toga da su ljudi poput Johna AT Robinsona u svojoj knjizi Redatiranje Novog zavjeta potvrdili da su sve knjige o Novom Zavjetu dovršene prije 70. godine. o sastavu Novog zavjeta:
    Albright je također rekla:
    Kritičari koji se slažu da su knjige Novog zavjeta, uključujući Johna, povijesno tačne, uključuju Tübingenova dr. Petera Stuhlmachera. "Kao učenjak zapadnih spisa", izjavio je dr. Stuhlmacher, "sklon sam sumnjati u ove [evanđeoske] priče, ali kao povjesničar dužan sam da ih smatram pouzdanima." (Ibid.)
    Također kaže, "Biblijski tekstovi takvi kakvi jesu najbolja su hipoteza koju do sada imamo da bismo objasnili što se stvarno dogodilo." (Ibid.)

    Četiri dodatne linije dokaza koje podržavaju istoriju Uskrsnuća
    U osnovi postoje četiri utvrđene činjenice koje konsenzus NT učenjaka univerzalno prihvaća da potvrđuju praznu grobnicu, a time i uskrsnuće. Oni su:
    Činjenica 1: Nakon raspeća, Josipa iz Arimateje sahranio je Isusa u svojoj ličnoj grobnici.
    Istraživači NT-a utvrdili su ovu činjenicu na osnovu sljedećih dokaza:
     
     
     
    Najstarije kršćanske tradicije svjedoče da je Isus sahranjen. (usp. 1. Kor. 15: 4; tradicija u osnovi Marka) Čini se vrlo nevjerojatnim da bi kršćani izmislili priču o Josipu iz Arimateje, pogotovo jer se u Evanđeljima navodi da je Josip bio član Sinedriona, koji je ranije osudio Isusa na smrt. Bilo bi krajnje nevjerovatno da evanđeoske tradicije odaju Josipa za stvarnog člana jevrejskog vladajućeg vijeća u svjetlu činjenice da su te tradicije kružile u isto vrijeme dok je vladajuće vijeće još uvijek postojalo. Priči o pogrebu nedostaju tragovi legendarnog razvoja koji su se obično koristili u pripovijedanju mitskih događaja. Ne postoji konkurentska priča o pogrebu koja bi poslužila da ospori kredibilitet evanđeoskih tradicija. Najraniji dokazi upućuju na to da je jedina priča o pogrebu koja je u opticaju među kršćanima ona o Josipu iz Arimateje. John AT Robinson, koji je i sam liberal, priznaje da je Isusov pokop jedna od najbolje svjedočenih činjenica o povijesnom Isusu. Pobijajući one koji su negirali Isusovu grobnicu, Robinson je izjavio da je Isusov pokop "jedna od najranijih i najbolje svjedočenih činjenica o Isusu". ( Ljudsko lice Boga [Philadelphia: Westminster, 1973], str. 131)
    Činjenica 2: Te prve uskršnje nedjelje grupa žena pronašla je Isusov grob prazan.
    Brojni su razlozi zašto većina naučnika prihvaća ovu činjenicu.
     
     
     
    Priča o praznoj grobnici nalazi se u najstarijim kršćanskim tradicijama (izvorni materijal koji je koristio Marko; aluzija na praznu grobnicu Pavle u 1. Kor. 15: 3-5). Otkriću prazne grobnice nedostaju legendarni ukrasi. Evanđelja ne bilježe kako je Hristos uskrsnuo iz mrtvih, već jednostavno navode da je grobnica pronađena prazna. Zanimljiva činjenica da je grupa žena pronašla praznu grobnicu snažno argumentira za autentičnost. To je zbog činjenice da se u Palestini u prvom stoljeću svjedočenje žene smatralo beskorisnim. Zašto bi evanđelisti imali žene da otkrivaju praznu grobnicu ako svoju publiku žele uvjeriti u istoričnost uskrsnuća? To je možda jedan od razloga zašto Pavle ne uključuje žene na svoj spisak očevidaca uskrsnuća u 1. Kor. 15: 3-8. Kao što smo ranije naznačili, rani jevrejski navodi da su učenici ukrali tijelo pretpostavljaju da tijelo nedostaje u grobnici. Jacob Kremer, austrijski stručnjak za uskrsnuće, navodi da "se većina naučnika čvrsto drži pouzdanosti biblijskih izjava koje se tiču prazne grobnice". ( Die Osterevangelien: Geschichten um Geschichte [Stuttgart Katholisches Bibelwerk, 1977], str. 49-50)
    Činjenica 3: U više navrata i pod različitim okolnostima, različiti su pojedinci i grupe doživljavali da je Isus bio živ nakon njegove smrti.
    Tri specifična razloga koja su univerzalno prihvatili naučnici NT-a podržavaju činjenicu da su se ova pojavljivanja ipak dogodila.
     
     
    Popis očevidaca Isusovih pojavljivanja nakon uskrsnuća koje je citirao Paul garantira da su se te pojave dogodile. (up. 1. Kor. 15: 5-7) Ovo se zasniva na činjenici da je velika većina ovih očevidaca, gotovo 500 osoba, još bila živa kad je Pavle to zapisao. Evanđeoske tradicije pružaju višestruko, neovisno potvrđivanje Hristovih pojava. Istraživači su otkrili određene znakove istorijske vjerodostojnosti u određenim pojavljivanjima - tj. Neočekivanu aktivnost učenika koji su lovili ribu prije Isusovog pojavljivanja kraj Tiberijadskog jezera i obraćenje Jakova i Pavla, dvojice skeptika. Pokojni Norm Perrin, bivši učenjak Novog zavjeta sa Univerziteta u Čikagu, sažeo je stav o konsenzusu NT stipendije:
    Činjenica 4: Prvi sljedbenici vjerovali su da je Isus uskrsnuo iz mrtvih, iako nisu imali razloga vjerovati u to.
    Razlozi zbog kojih učenici nisu imali razloga vjerovati da je njihov Mesija oživljen uključuju:
     
     
    Njihov vođa je bio mrtav. Židovi nisu vjerovali u Mesiju koji je umirao i uskrsnuo jer su vjerovali da će Mesija vladati zauvijek. Prema Zakonu, Isusovo pogubljenje bilo je pokazatelj da je on zločinac i hulitelj koji je pao pod Božjim prokletstvom. Vjerovati da je Isus bio Mesija u svjetlu njegove sramotne smrti, učenicima bi bilo nešto nemoguće prihvatiti. Konačno, Židovi nisu prethodno vjerovali da će pojedinac biti uskrsnut iz mrtvih u besmrtni život, posebno trećeg dana. Jevreji su vjerovali u opće uskrsnuće u kojem će čitav narod biti oživljen. Ipak, učenici su i vjerovali i bili su spremni umrijeti zbog činjenice da je Isus uskrsnuo iz mrtvih. CFD Moule iz Cambridgea s pravom je zaključio da imamo uvjerenje za koje nijedan prethodni povijesni utjecaj ne može objasniti. Jedino objašnjenje koje ima smisla u svjetlu podataka je da je Isus zapravo uskrsnuo iz mrtvih. (Moule i Don Cupitt, "Uskrsnuće: neslaganje", Teologija, str. 75 [1972]: 507-19; Moule, Fenomen Novog zavjeta , Studije iz biblijske teologije, 2 serija, br. 1 [Naperville, Ill .: Alec R. Allenson, 1967], str. 3, 13)

    Rana crkva na nadahnuću Novog zavjeta:
    Kao što smo već primijetili, imamo u rukama spise apostolskih učenika i njihovih sljedbenika. Zanimljivo je pročitati da su ne samo da su opširno citirali NT dokumente, već su i spise gledali na istom nivou autoriteta i nadahnuća kao i SZ knjige. Pređimo na crkvene oce:
    To jasno ukazuje na to da se od nastanka spisa može naći podrška crkvenom pogledu i na autoritet i na nadahnuće većine, ako ne i svih knjiga o Novom zavetu.

    Rane nehrišćanske reference na Isusa
    Talus (oko 50.-75. N. E.):
    Kršćanski istoričar iz trećeg stoljeća, Julius Africanus, sastavio je Povijest svijeta otprilike do ad. 220 u pet tomova. U jednom od preživjelih fragmenata, Julij je raspravljao o trosatnoj tami koja se dogodila prilikom Isusova raspeća (usp. Matej 27:45) i daje ovaj komentar:
    (NAPOMENA: Za detaljniji prikaz autentičnosti Tala i Afrikana preporučujemo sljedeće članke u Christian Thinktanku: [ 1 ] i [ 2 ])
    Plinije Mlađi (oko 62-113. N. E.):
    Guverner Bitinije u sjeverozapadnoj Turskoj, pišući pismo caru Trajanu o kršćanskom pokretu, datirano 111. godine:
    Lucijan od Samosate, satiričar iz drugog stoljeća:
    Lucijan s podsmijehom govori o Kristu i kršćanima, povezujući ih sa palestinskim sinagogama aludirajući na Hrista kao,
    Cornelius Tacitus (oko 55-117 AD):
    Rimski istoričar pisao je 115. godine nove ere o progonu kršćana cara Nerona 64. godine nove ere:
    Jedino praznovjerje koje je izbilo iz Judeje u Rim bila je kršćanska tvrdnja da je razapeti Hristos treći dan uskrsnuo iz mrtvih.
    Flavije Josif (r. 37. n. E.):
    Istoričar iz prvog veka postao je farisej sa 19 godina, a sa 29 godina bio je zapovjednik jevrejskih snaga u Galileji. Pošto su ga Rimljani zarobili, bio je priključen njihovom sedištu. Josif je napisao nekoliko djela na grčkom: autobiografski život; Contra Gekum , apologetska rasprava o židovstvu ; iskaz svjedoka o pobuni protiv Rima (AD 66-74), pod nazivom Jevrejski rat i istorija jevrejskog naroda od Adama do njegovog vremena, nazvan Starine .
    Ne čudi iznenađenje kada Josif Flavije piše o službi Isusa Hrista, nazvanoj Testimonium Flavianum:
    Slijedi arapska verzija Svjedočanstva iz desetog stoljeća:
    Mnogi su učenjaci napali ovaj odlomak kao ništa više od kršćanskog krivotvorenja zbog njegovih prohrišćanskih izjava. Drugi se, međutim, slažu da referenca ima autentičnu srž, uprkos svojim naizgled prohrišćanskim umetcima. Naučnik iz Novog zavjeta Edwin M. Yamauchi objašnjava da iako postoji očigledna kršćanska terminologija koja postoji, postoji niz faktora koji ukazuju na jozefanski stil pisanja:
     
     
     
     
    Isusa nazivaju "mudrim čovjekom". Iako je fraza besplatna, ona je manje nego što bi se moglo očekivati od kršćana. "Jer on je počinio iznenađujuće podvige." Ovo nije nužno izjava koja je mogla doći samo od kršćanina. "Osvojio je mnoge Jevreje i mnoge Grke" jednostavno je zapažanje. "Oni koji su ga prije svega zavoljeli, nisu odustali od svoje naklonosti prema njemu", potvrđuje karakteristični stil Josipa. "i pleme kršćana, nazvano po njemu, do danas nije nestalo." Većina naučnika složila bi se da riječ filon "pleme" nije tipično kršćanski izraz. (Michael J. Wilkins i JP Moreland, Isus pod vatrom: Moderna stipendija ponovo otkriva istorijskog Isusa , str. 213) Poznati jevrejski učenjak Geza Vermes takođe vjeruje da Testimonium potječe od Josipa, mada s kršćanskim dodacima. Vermes pokazuje da su izrazi „mudar čovjek“ i „izvršilac zapanjujućih djela“ u potpunosti Josephanovski u stilu:
    Even the radical liberal NT scholar and Jesus Seminar co-founder and member, John Dominic Crossan, believes that both the Testimonium and Tacitus’ statement are basically authentic early witnesses to Jesus. Crossan writes:
    Josephus also mentions John the Baptist’s ministry and beheading at the request of Salome during the birthday feast of Herod Antipas. (Antiquities, xviii. 116-119) Furthermore, he mentions James, the Lord’s brother, and the fate which befell him at the hands of the High Priest Ananus:
    Iz prethodnih nehrišćanskih izvora otkrivamo:
     
     
     
     
     
    Isusa Hrista su štovali kao Boga. Hristos je činio divna djela. Hrist je osuđen na smrt na krstu po naredbi Poncija Pilata za vrijeme vladavine Tiberija. Hristovi sljedbenici tvrdili su da im se nakon smrti pokazao živim, potvrđujući da je uskrsnuo, što se smatralo samo praznovjerjem. Oni koji su mu bili odani odbili su se odreći svoje vjere, odlučivši umjesto toga da umru stravičnom smrću zbog one koju su voljeli i obožavali. Isusovog brata dobro su poznavali i nehrišćani, koji je ubijen pretpostavlja se zbog vjerovanja da je njegov brat u stvari Mesija. U svjetlu prethodnih čimbenika, otkrivamo da se nehrišćanski izvori slažu s prikazom Novog zavjeta Isusa Hrista. Ovo služi za daljnju utvrđivanje autentičnosti Novog zavjeta izvan svake sumnje.
  22. Свиђа ми се
    SerbCro је реаговао/ла на Вукашин у Zivot na selu   
    Минула ме жеља да повремено скокнем до града. Ту  посебно мислим на БГ. То ми представља трауматично искуство. Само у крајњој нужди идем.
  23. Свиђа ми се
    SerbCro је реаговао/ла на Milica Bajic у Zivot na selu   
    Svako od nas, pre ili kasnije, dođe do toga

  24. Свиђа ми се
    SerbCro је реаговао/ла на mali perica у Zivot na selu   
    Ja se ozbiljno razmisljam u zadnjih god. dana da prodam stan u Bg (38kv vredi oko 40k evra optrilike) i da pobegnem negde na selo u pravcu Zlatibora, Povlena, Debelog brda, Mokre gore, Bajine Baste i sl. 
    Muka mi od ovog zivota u Bg. Kontam da mi treba jedino dobar adsl da mogu da imam stabilan net da bi mogao da zaradim neki dinar. A moji roditelji su npr. od tog istog sela pobegli u grad. Jedino sto me brine je sto nema ljudi. Nemam hrabrosti da se odlucim na takav potez ali razmisljam o tome cesto.
  25. Свиђа ми се
    SerbCro је реаговао/ла на Danijela у Zivot na selu   
    - Mladi se neće vratiti na sela. Pre svega, žene su te koje ne žele da se vrate na selo. Nema interesa, poljoprivreda je devastirana. Mladi neće na selo dok se ne stvore isti uslovi žvota i rada kao u gradovima. To znači da selo mora da ima i auto-mehaničara, i kozmetičara, i kafanu, i igralište, da ima i ostalih delatnosti osim poljoprivrede.
    Seljak ne služi samo da bi proizvodio hranu, on je osoba koja bi trebalo da ima život dostojan čoveka. Neophodna je kompletna reforma Srbije, i socijalna, i agrarna, kao i sve vrste reformi - navodi Gulan.
    ******
    Stanje u selima
    - Od 4.709 naselјa-sela, 1.200 njih je u fazi nestajanja
    - U 1.034 je manje od po 100 žitelјa
    - U 550 ima manje od po 50 stanovnika
    - U 86 odsto naselјa opada broj žitelјa
    - U Srbiji je oko 50 praznih naselјa, dok još 85 njih ima manje od po deset stanovnika;
    - U naselјima se nalazi 50.000 praznih kuća, a na još 150.000 piše da trenutno niko u njima ne živi
    - Poštu nema blizu 2.000 sela
    - U 230 sela nema osnovne škole
    - Čak 173 osnovne škole u 2015. imale su po jednog đaka
    - U 500 sela nepostoji asfaltni put ni veza sa svetom
    - U 400 sela u Srbiji nema prodavnice
    - U 2.760 sela nema vrtića
    - Srpsko selo karakteriše i nešto starije stanovništvo (43,6 godina) nego što je ono u gradu (41,3)
    - U dve trećine sela (2.140) nema ambulante;
    - U Srbiji ima više od 200 sela bez ijednog stanovnika mlađeg od 20 godina;
     
    https://www.blic.rs/slobodno-vreme/vesti/kojici-su-napustili-grad-stalan-posao-i-dobru-platu-i-obnovili-dedino-imanje-i-evo/08vq5jw
×
×
  • Креирај ново...