Jump to content

MariaElena

Члан
  • Број садржаја

    63
  • На ЖРУ од

  • Последња посета

1 Пратилац

Profile Information

  • Пол :
    Небитно

Скорашњи посетиоци профила

1952 посетилаца

MariaElena's Achievements

Ту је, мало гледа-мало пише

Ту је, мало гледа-мало пише (4/9)

109

Форумска репутација

3

Community Answers

  1. Tekst je dobar i koristan, ali u svakodnevnim situacijama obično ne razmišljamo o tim psihološkim zakonitostima. Najčešće osjećamo da nas netko "davi" sa svojim problemima koji nam se ( uvijek?!) čine manjim u odnosu na naše vlastite probleme. No, kao kršćani koji žive po Evanđelju i u ljubavi ("po ljubavi će znati da ste moji učenici"), onda bi nam mjerilo mogao biti Pavlov Hvalospjev ljubavi: " Ljubav je strpljiva, dobrostiva.., nije razdražljiva, ne hvali se, ne oholi, sve podnosi..." Drugim riječima, biti milostiv, blag i susretljiv, suosjećati s potrebama i problemima drugih - to je znak velike ljubavi. Kako to postići, osobito u ovo vrijeme, kad smo svi, više-manje, uznemireni i zabrinuti? Ne vidim drugog načina osim moliti. Moliti za sebe i druge. I imati upaljeno svijetlo vjere u srcu, kao u paraboli o mudrim djevicama koje sa zapaljenim svjetiljkama išle Gospodinu u susret.
  2. Ovo mi je najbolja vijest danas. Ali, žao mi je što više neće biti u Zagrebu. Svih ovih godina pratila sam njegov nastup i sve što je govorio i uvijek sam osjećala kako je to čovjek po Božjem srcu: smiren i krotak.
  3. w.a.mozart: Pa, otkud sad Mendelssohn? Nisi čuo za izreku da na nebu anđeli, kad završe svoju službu klanjanja, Bogu sviraju Mozarta?
  4. Ako je riječ o Preobraženju Isusovom, ( Katolička Crkva upravo danas slavi taj blagdan), čini mi se važnije govoriti o Licu, nego o haljinama. Naravno, taj dio Evanđelja je bogat porukama i nabijen smislom, ali vrijeme u kojem sada živimo, nekako "razapeti" između svijeta, grijeha i svih nevolja koje proživljavamo, Lice Gospodnje je doista jedino svijetlo u našoj tami i teškoj svakodnevnici. Biti zagledan u Gospodina, u Lice Božje koje je naša vječna Domovina, Lice i pogled Božji koji je ujedno i prisutnost i blizina i ljubav. Kako god, vjerujem da nas Bog uvijek gleda s ljubavlju i da nas Njegov pogled ozdravlja, ohrabruje i uljepšava, odnosno preobražava. Uvijek kada tražimo Njegovo lice. "On je slika Boga nevidljivoga... On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha." (Kol, 1, 15)
  5. Jedna sasvim nova slika! Trebaju nam nove oči da bismo do kraja razumjeli njezin smisao. Oči novog čovjeka koji je nanovo rođen iz Duha, prokušan u trpljenju kao Krist i nadasve čovjeka koji ima iskustvo da je ljubljen od Oca i zamilovan u Ljubljenome Sinu. Ova slika ne odražava Papin poklon, već duboko poštovanje čovjeku-bratu (Patrijarhu) koji ga ljubi. Ako se je Papa ponizio, onda tri puta bravo za Papu. Čovjek koji se ponižava, uzvisuje Boga, a koji se uzvisuje ponižava Boga. Pročitala sam cijelu temu...i zapravo ništa novo nije rečeno. Uvijek oni isti stari problemi, predrasude, sumnjičavost... I to je u redu. Sasvim ljudski. Ako gledam ovu sliku samo ljudskim očima onda mogu reći da je obična, još jedna fotka s Papinih putovanja. I ako gledam samo ljudskim očima i izrazim svoje osjećaje onda mogu reći da me nije briga za ekumenizam, ni za natezanje s bilo kim. Meni/nama je sasvim dobro ovako. I vama, zar ne? I čini se da je najbolje da svatko živi svoje i ostane u svom svijetu. Ekumenizam nije uvjet spasenja, ali svi ćemo biti suđeni po ljubavi. ( Mt, 25 poglavlje) Ali, ovakav stav rezignacije se nameće kao dobra ideja i zapravo bilo bi najbolje rješenje da nije slave Božje. Slava Božja! Tko o njoj razmišlja? Tko može reći da je razdor i neprijateljstvo među kršćanima na slavu Božju? Ili da je Krist htio biti razdjeljen? Postoje ljudi koji, potaknuti Duhom Svetim, žele biti "na hvalu slave Njegove"? (Ef, 1, 2) Često puta oni su neshvaćeni od onih koji gledaju samo svoje. "Živi čovjek je slava Božja!" (sv. Irinej) Kršćani danas bi toga trebali biti svjesni više nego ikada prije. Koliko o svemu tome razmišljamo? I koliko smo uopće spremni mijenjati vlastito srce? Mislim da su to prava pitanja kad se govori o ekumenskim nastojanjima i eventualnom sjedinjenju Crkve. To je mučan proces upravo zato jer iziskuje obraćenje - svih!
  6. Za Božić se na glavnim trgovima naprave jaslice Ali, najveći spektakl se upriliči na svetkovinu sv. Tri kralja kada se djeci dijele darovi
  7. Ne znam da li je netko govorio o Španjolskoj? Ako i jest, ja ću nadodati nešto iz svog 10.godišnjeg iskustva života sa Španjolcima. Reći ću najprije nešto o životu Crkve. Španjolska se sve više sekularizira, ali je vidljivo koliko katolička vjera ima svoje duboke korijene u narodu. Postoje razlike između sjevera i juga, obično se kaže da se Andaluzija bolje odhrvala vjerskoj ravnodušnosti i duhu posvjetovnjačenja. Ne znam koliko je to točno, ali svakako jug Španjolske je sačuvao svoje stare običaje pobožnosti. U Korizmi i Velikom tjednu cijela Španjolska postaje jedna velika procesija koja slijedi Isusa sa križem. To je lijepo i poticajno, no kako mnogi svećenici i ljudi primjećuju: sve se više gubi duh i svodi na puki običaj i folklor. Dakle, liturgijsko slavlje, npr. Vazmenog Trodnevlja je isto kao i u cijeloj Katoličkoj Crkvi, ali izvan liturgijske pobožnosti su vrlo različite. Sudjelovanje vjernika u procesijama i drugim oblicima pobožnosti u Vazmenom trodnevlju je masovna, a slavlje Uskrsa siromašnije i participacija vjernika je manja na Misi. Nemaju običaj blagoslova jela za Uskrs, blagoslov kuća u božićno vrijeme, molitve i nagovor svećenika na sahrani, klanjanje pred Presvetim u crkvama četvrtkom, pobožnost Srcu Isusovu itd. Oni imaju svoje običaje, neki su mi se svidjeli, a drugi ne. Ono što je privuklo pažnju jest da su vrlo darežljivi i solidarni s potrebama drugih. Doduše, ova vrlina se umanjila u ovim godinama financijske krize. Njihove donacije uglavnom su usmjerene na Latinsku Ameriku i Afriku, a zadnjih godina i Istočnu Europu. Španjolska biskupska Konferencija (CONFER) je vrlo aktivna, pa i sami biskupi promiču razne akcije, seminare, biblijske tečajeve u različitim župama. Župne zajednice su vrlo aktivne na karitativnom polju i misijskom polju u što je uključen velik dio mladih, jednako kao i u molitvenim zajednicama, pripadnosti nekom pokretu unutar Katoličke Crkve, a broj takvih je prilično velik. I mlado i staro pripada nekom pokretu, bilo da se radi o neokatekumenima, fokolarinima, Marijinoj legiji, Cursillu, Apostolatu molitve, Biblijskom udruženju, Katoličkoj mladeži...itd. Večina katedrala, crkava i samostana pripadaju zaštićenim spomenicima kulture i doista su prekrasni. Katedralu u Sevilli, Burgosu, Toledu, Valladolidu se isplati vidjeti, kao i čuvena džamija u Cordobi u kojoj se danas obavljaju katolički obredi. Ili Santa Maria la Blanca – bivša sinagoga u Toledu, (sada je muzej). Suživot s pripadnicima drugih religija U Španjolskoj živi velik broj stranaca, najvišda je Latinoamerikanaca, a zatim Rumunja (oko 850.000) zatim Bugara, Ukrajinaca, Litvanaca i Rusa. Velik je broj i muslimana iz sjevernih zemalja Afrike. Nije rijetkost da se organiziraju zajednički susreti i molitveni skupovi kršćana, Židova i muslimana. Na Levantu, gdje živi najveći broj pravoslavaca Rumunja, imala sam priliku često razgovarati s pravoslavnim svećenikom (nije govorio španjolski, ali je znao srpski). On je bio poslan od svojih poglavara da bude dušobrižnik svojim zemljacima koji su u kratkom vremenskom roku prihvatili nauk Jehovinih svjedoka. Uvijek ista taktika sektaša: velika ljubaznost i velika lova! Svećenik Andrej se hvatao za glavu kad je vidio 100.000 pravoslavnih vjernika koji su se počeli deklarirati kao Jehovini svjedoci. Uglavnom, taj svećenik je kasnije uspio dobiti neke napuštene katoličke samostane i kapelice za potrebe svojih vjernika. Sretala sam ga kasnije na nekim seminarima i znam da je neko vrijeme živio u jednom samostanu s braćom karmelićanima i doktorirao na njihovom fakultetu, a kasnije je i sam držao predavanja o istočnoj duhovnosti. Još jedan simpatičan slučaj koji se odnosi na ukrajinske pravoslavce, a možda i grkokatolike. Jedna velika kolonija Ukrajnaca se naselila, ne sjećam se točno naziva mjesta, ali negdje blizu Alicante-a. U početku pravoslavci nisu imali svoju crkvu, pa su išli u katoličku. Uglavnom, poanta je bila u tome da su jako lijepo pjevali i tako privukli u crkvu katolike (Španjolce). Ima dosta ovakvih i sličnih primjera, da ne spominjem mješane brakove. U Toledu se vjenčao jedan Srbin sa Španjolkom, a na vjenčanju su bili i katolički i pravoslavni svećenik. Ovo spominjem samo da se ima jedna ideja o suživotu katolika i pravoslavaca u drugim zemljama. P. s. Srđane Šijakinjiću, koristim priliku da ti se ispričam što sam te jednom "prekrstila" u Šijakovića. Čitam ćirilicu, ali ne baš dobro.
  8. Danas se mnogo piše i govori o posljednjim danima, smaku svijeta, zavjerama i katastrofama koje će zadesiti ovaj svijet. Ne znam kako je s vama, ali meni je muka od tih katastrofila koji određuju datume Isusovog dolaska i koji u jednoj ruci drže Bibliju (s otvorenim stranicama proroka Danijela i Apokalipse), a u drugoj ruci drže kalkulator. Čula sam, naime, da adventisti uz Bibliju dobiju na dar i kalkulator. No, neovisno o protestanskom fundamentalizmu i svim samozvanim prorocima, voljela bih čuti što se u Pravoslavnoj Crkvi govori o posljednjim vremenima. U Katoličkoj Crkvi se slijedeće nedjelje završava liturgijska godina svetkovinom Krista Kralja i nakon toga započinje Advent/Došašće. Taj završetak liturgijske godine je obilježen biblijskim čitanjima o eshatologiji. U knjizi Otkrivenja ima nekoliko znakovitih rečenica: Evo, stojim na vratima i kucam, Ako netko čuje moj glas i otvori mi vrata. Ući ću k njemu. I večerati s njim i on samnom. Otk 3,20 Jedan istočni monah je o njima pisao jedan nadahnut tekst. Ne znam ime tog monaha, niti imam originalni tekst, (ako netko zna, neka postavi) pa ću napisati po sjećanju. Gledam Ga gdje dolazi... vidio sam ga s prozora kako se približava mojoj kući, ali sam se brzo odmaknuo da me ne vidi, jer nisam siguran da bih mu otvorio...Njegovi posjeti u meni izazivaju dvostruki učinak. Bilo je trenutaka kad smo bili prisni, ali sada su se naši susreti razrijedili. On mi je postavljao pitanja koja su me zbunjivala i od srama nisam odgovarao. Evo ga! Zastao je pred sporednim vratima, a prije sam mu uvijek otvarao glavna vrata. Prolazio je kroz moju sobu, vidio nered i prašinu, pitao me o tome...Ja sam se izmotavao da sam silno zauzet i da nemam vremena. " A da pokušamo zajedno?" govorio mi je. Nisam bio spreman i naši razgovori su s vremenom postajali sve hladniji. Evo ga, kuca...Hoću li mu otvoriti?! Ne mogu, kuća mi je u neredu. Gledam ga: On nema ključ, ali još uvijek stoji i kuca, nježno i polako. Pogled mu je upravljen prema nebu, k Ocu. Još uvijek stoji i čeka. Ne mogu bez njega, a teško mi je s njim..znam da neću moći otvoriti a da mu se sasvim ne predam. Otvaram vrata... -"Gospodine, ti znaš da te ljubim"" -Znam! Večerat ću s tobom! -"Gospodine, nemam ništa." -"Znam, ja ću tebi pripraviti večeru."
  9. Hvala za ove linkove.Rado ću se uključiti na temu,o monaštvu jer takav život, u potpunosti Bogu posvećen,uvijek me je fascinirao. "Moj".forum je ovaj: http://www.bgdcafe.net/forum/forum.php Da, javni forum širokog spektra, ali na religiji su najaktivniji protestanti..
  10. 1. Ako među tom strujom ima svećenika i episkopa, kako kažeš, onda to pogoršava stvar. Patrijarh Irinej je poglavar SPC i njega se mora slušati, a ako ne, Crkvi prijeti kaos i raskol. Druga stvar, SPC je dugi niz godina član Svjetskog Saveza Crkava u kojem prevladavaju protestanske zajednice. Katolička Crkva nije članica toga Saveza, samo je promatrač. I to je sasvim razumljivo budući da postoje daleko veće razlike između katolika i protestanata nego katolika i pravoslavaca. Dakle, ako je SPC već pedestak godina uključena u ekumenski pokret, što se onda taj pokret "Borba za veru" čudi ili protiv koga se bori? Samo protiv Pape? 2. Papi se ne ljubi ruka, nego prsten koji simbolizira jedinstvo Katoličke Crkve sa svojim Poglavarom. I svećenicima se nekada ljubila ruka, ne iz hira ili običaja, nego u znak poštovanja svećenicima po čijim se rukama događa otajstvo/sveta tajna u Sv. Pričesti. Razumijem. Prisutni su drugi elementi, u najvećem dijelu narušeni odnosi Srba i Hrvata, je li tako? Ali, to je druga tema, vrlo teška. Midrash je pisao o miru ...kojeg nema. Znamo da je mir plod Duha Svetoga, a znamo i to da mira neće biti bez istine i pravde. Kad bi se svi kršćani potrudili da žive u istini i pravdi, Bog bi nas blagoslovio svojim mirom. 1. Ovo je jedan( možda i jedini?) forum na kojem su prisutni svećenici. To je povlastica za sve nas. Ako to još neki nisu shvatili, onda ne prepoznaju Božju milost. Ja na taj način razmišljam. Ne ogovaraj svećenike, redovnike i redovnice...tako su nam govorili. Naravno, u ovo vrijeme skandala sa svećenicima, čovjek se s pravom pita što se to događa. Jedan pravoslavac mi kaže da ne ide u Crkvu jer njegov "pop" pored zakonite žene ima i drugih deset žena u selu. Ali, mi ne idemo u crkvu zbog popova, nego zbog Krista koji nas okuplja da ga zajedno slavimo. 2. Gord? Ohol? Hmm, ponekad nam se čini da ljudi govore s visoka, a u stvari ih ne razumijemo. Ne znam, nisam pratila što je o. Zoran pisao, osim ovoga na ovoj temi. Da sam na njegovom mjestu, ja bih se vjerojatno naljutila kad bih pročitala što su drugi napisali, a vidiš, on se nije naljutio. Znači da je ponizan.
  11. Neki smatraju da monaštvo i redovništvo pripada prošlosti. Ja mislim da ne. Molitva i predanje vlastitog života Kristu opravdava monaški život. I uvijek će biti onih koji će čuti glas Božji i slijediti Ga izbliza. Ali, "mnogo je zvanih, a malo odabranih..." Nego, da te pitam. Na "mom" forumu je postavljeno ovo pitanje. Da li možda znaš odgovor? "Dragi svi, da li može neko ko je posetio neki ženski manastir da me uputi u vezi sa boravkom? Da li se plaća boravak, kako sve to fukncioniše, jel potrebno samo da se pojavim tamo i zamolim da ostanem da prespavam? Konkretno, ja bih otišla na vikend. Hvala unapred!"
  12. Jesam li ja ovo dobro pročitala? Mogu čitati ćirilicu, ali svejedno se pitam...haha, Papa ne ide na liturgiju.Ta ti je dobra. Bog nas poziva na svetost, jer rekao nam je: Budite sveti, jer sam ja svet...Ne traži Bog od ljudi nemoguće stvari, moguće je i danas biti svet., samo treba imati čiste oči da vidimo to dobro i sveto u drugima.
  13. Pročitala sam uvodni tekst i da budem iskrena, nisam baš njabolje razumjela: tko je otac Zoran i tko su ti koji se nazivaju "Borba za veru". Za Papu sam sigurna da takvo što nije ni pomislio. Sve što je Papa rekao, može se pronaći na stranicama vatikanskog sajta. Koliko je meni poznato, samo jednom je spomenuo pravoslavce i to u jednom razgovoru s biskupima govoreći o sinodalnosti. Rekao je da bi trebali učiti od pravoslavaca jer oni u tome imaju iskustva. Ostaje pitanje zašto su ti pripadnici pokreta " Borba za veru" izvrću Papine riječi? Oni su raskolnici? Odvojili su se od SPC? Ako jesu, onda su upravo oni "bolesni". Ne mislim da se otac Zoran ulizava katolicima. Kako? Ako je ukazao na jednu laž, onda je u službi Istine i samim tim svjedoči za Isusa. To je njegova svećenička dužnost. Što se tiče Papinog imena Francisco...svaki ga narod izgovara na svom jeziku. Meni ne smeta kad napišete Franja, samo mi je smiješno...ali, čini mi se da i druga muška imena pretvarate u ženska.
×
×
  • Креирај ново...