Jump to content

Manastir Gatten


sandras

111 прегледâ

Setam Uxbridge ulicom u West Ealing-u na povratku s mog ovdasnjeg posla i naidem na ljude koji izlaze iz svog solicitor's ureda. To bi bili pravnici. Trznem se i nekako me taj prizor vrati u moje bankarsko pravnicke dane. Taj zivot je negdje daleko ostao iza mene. Moj zivot ovdje u velikom megapolisu je miran i tih. Neshvatljivo i neobicno, ali upravo tako. Kako bilo, proslog vikenda pozeljeli smo otici van Londona sjeverozapadno od nas u posjetu manastiru antiohijske jurisdikcije u kojem zive monasi Englezi. Jedan potpuno novi dozivljaj za mene. Nesto isto, a opet razlicito od srpskih manastira koje sam obilazila. Manastir je posvecen Svetom Antoniju i Cuthbertu, a bratstvo je Svetog Petra i Pavla. Nalazi se u blizini nacionalnog parka Stiperstones. Priroda i raslinje potpuno drugacije, no kod nas. Nepregledni zeleni travnjaci koji prerastaju u zbunje najslicnije nasem smilju sa ostacima kamena iz ledenog doba, s pogledom na doline Walesa. Sam manastir je u staroj engleskoj kuci sa lijepom trpezarijom, velikim drvenim stolom, kaminom i policama s knjigama koje su mene podsjetile na police s knjigama na voljenoj Beski. Nocu se cuju zvukovi iz prirode, a to je uglavnom mukanje krava koje slobodno secu na ispasi. Planina brdasce je preplavljena i ovcama. Ne cudi da su maslac i vuneni proizvodi ponos Engleske. Kapelica je malena i molitvena, a kelije su odvojene od glavne kuce, drvene i rasporedene i na rubovima i u samoj sumi. Ostanak u istima zahtjeva i odredenu hrabrost kojoj sama nisam dorasla. Maleni manastir obiluje cesticama mostiju koje su blagougodno djelovale na moju dusu. Boravak u manastiru nosi odredenu toplinu u moju dusu i mir koji je bio narusen iskusenjima, pa i onim jednim pred sam odlazak na put. U meni postoji navika da ponesem u manastir nesto od srca. Tako sam i ovog puta pozeljela ponijeti posne medene kocke koje sam stavila u pecnicu i na iste zaboravila. Dosjetila sam se sasvim slucajno da sam ih stavila i snazno se potresla kad sam shvatila da su mogle izgorjeti. Odlazak u manastir je donio i neka nova poznanstva, Engleze koji prelaze u pravoslavlje i koji tome vrlo ozbiljno pristupaju. Svakako, neizbjezan je i engleski humor i blagost u pristupu. Na odlasku fazani su nam preprijecili put, kao da su time htjeli reci da jos malo ostanemo u toj ljepoti, ali nas je cekala Liturgija u crkvi Lazarici u Birminghamu koja je svojom ljepotom i srpskom autohtonoscu, nekako govorila 'dobro nam dosli'.

20210919_072640.jpg

20210918_084859.jpg

20210917_183532.jpg

20210919_093210.jpg

0 Коментара


Recommended Comments

Нема коментара за приказ.

Guest
Додај коментар...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Креирај ново...