Jump to content

Sandra

  • entries
    26
  • коментара
    12
  • прегледâ
    5331

Prvi susret s Antiohijskom crkvom


sandras

342 прегледâ

Nakon lockdown-a koji je trajao otprilike mjesec dana, otisli smo na nedjeljnju Liturgiju. Danas smo se odlucili za Antiohijsku crkvu koja se nalazi u uzem centru Londona, blizu Regent's parka. Od tube stanice prema hramu vodi jedna siroka, prostrana ulica, lijepih i bijelih zgrada ciji mir finog kvarta narusi samo prolazak, ipak tihog, finog, crnog taxi auta-London black cabbie. Meni vrlo simpaticnog autica. Nekako gospodstvenog. Pred sami ulazak u hram, skinula sam moju zlatiborsku, vunenu cvjetastu kapicu priraslu mom srcu i zamijenila je mojom pavlopasadskom maramom. Bas sam se uoblicila kao neka Ruskinja, iako to nisam, ali cesto svi pomisle da jesam. Takvo im se ucini moje slavensko lice i zelene oci. Volim taj slavenski dio vlastite osobnosti. Ulazim u hram i poklonim se ikonama na samom ulasku. Likovi na ikonama su drevni, daleki. Prelijepi. I nekako topli. Stanem s lijeve strane, kako dolici zeni u hramu i posmatram prelijepi ikonostas. Mene ocarava pogled na ikonu Bogorodice i Bogojavljenska ikona. Bogojavljanje kao meni jedan od najdrazih praznika. Voda. Zivot i voda. Novi zivot. Pojanje je arapsko. Drevno. Meni nerazumljivo. Pogled mi luta po hramu. Ovdje je i njihov vladika. Blagoslivlja nas. Tece liturgija. Krstim se. Prisutna sam iako ne razumijem ni slovo. U jednom trenutku pred Svetim darovima kleci vladika i moli se. Citava crkva se moli. Osjecam da se cita apostolsko Vjerovanje. Moj duh se preobrazava i postajem dio molitve na meni nerazumljivom jeziku. Postajemo jedno. I to me odusevljava. Liturgija tece. Svi se pricescuju. Dijele nam naforu zapakiranu u malene plasticne vrecice. Blagoslovili su i zito u cast Svete Varvare. Meni obiteljski bitne Svetiteljke. Nekako mi srcu milo. Odlazim do ikone jedne Svetiteljke. Ucinilo mi se da se radi o Svetoj Petki, ali nije. Sveta je to Tekla. Pomilovala sam je. Nekako mi bliska. Kao zena zeni. Izlazim iz ovog divnog nekad anglikanskog hrama, sada hrama daleke, drevne Antiohije i na izlazu uzimam zito sto ga dijele dvije djevojcice. Setam izmedu ruza Regent's parka i grickam zito. Usporedujem ga s nasim slavskim zitom. Bademi, orasi, ali dominira cimet kao zacin Istoka, topline. Izvora. Svijeta odakle dolazi On, jedini nas utjesitelj i osjecam ispunjenost i zahvalnost ovom prelijepom nedjeljnom danu. Bogu hvala na izvoru, toplini, na Njemu samome...

20201206_105517.jpg

20201206_121540.jpg

20201206_124204.jpg

20201206_124426.jpg

0 Коментара


Recommended Comments

Нема коментара за приказ.

Guest
Додај коментар...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Креирај ново...