Jump to content

Sandra

  • entries
    14
  • коментара
    8
  • прегледâ
    1761

Sveta Petka daleko od kuce


sandras

155 прегледâ

 Budim se. Rano je jutro. Suncano i pomalo prohladno, ali vedro. Englesko nebo nekako je posebno lijepo. Blizu covjeku. Ponekad, ucini se kao da ga mogu dotaknuti. Lezim u krevetu i promatram to nebo, blisko i blizu covjeku. I grane divlje jabuke u nasem dvoristu koje doticu nebo i jos poneki grm koji njise lagani povjetarac. Divlja je priroda ove zemlje. Cak i u londonskim vrtovima skriveno od vreve megapolisa zivi jedan divlji svijet Bozje tvorevine. Cesto dan uljepsa igra vjeverica ili setnja lisice u kasne nocne sate. Cvrkut ptica. Zacudujuce veseo cvrkut ptica u jesenske dane. Zapadni dio Londona prepun je ptica. Naselile su se ovdje prilikom snimanja nekog filma i ostale, razmnozile se do nasih dana. Tako, pomalo tece moje londonsko jutro i misli lete na Jug u moj rodni Zagreb. U nasu malu kapelicu Svete Petke na zagrebackom Svetom Duhu. Sutra je Sveta Petka i po prvi puta nakon puno godina, bit cu daleko od nase zagrebacke Svete Petke u nekom novom i drugacijem svijetu. Covjek ponese sa sobom i na daleke pute ono sto je duboko upio, utkao u svoju dusu. Puno je Akatista Svetoj Petki iza mene i to je svakako oblikovalo moj odnos prema toj Svetiteljki. Ponekad bi petkom popela se na Sveti Duh tek da joj se zahvalim sto nas okuplja oko svog hrama, manastira. Ponekad bi se veselila susretu sa nasim duhovnicima ili sestrama i bracom s kojom me je neraskidivo vezala neovisno o meridijanima na kojima zivimo. U teskim trenucima, molitveno bi joj vapila za pomoc. Jutros, razmisljam o toplini Svete Petke kao Svetiteljke, podviznice, molitvenice. One koja sluzi Gospodu i covjeku i pitam sebe gdje sam sama kao hriscanka modernog doba u sluzenju Bogu i covjeku? Ne znam. Nastojala bi ponijeti na Njen dan u manastir zito i kolac. Mama i ja pekle bi i kolace za narod koji se okupi. Mirisala bi kuca i sirila se radost kao veseli povjetarac po kuci. Mozda mama to ove godine ucini sama. Mozda ne. Korona nas sve ogranicava. Zivot je poprimio neke nove konture. Sama, ranom zorom zapalit cu svijecu Svetiteljki prirasloj srcu kupljenu u ruskoj londonskoj Crkvi posvecenoj Majci Bozjoj i ruskoj carskoj porodici u koju kad ulazim, osjecam se kao da sam dosla kuci. Cudesno, Gospod me odveo drugoj Svetiteljki, carici Aleksandri cije ime nosim i tako nekako srcem, dusom povezem dva hrama, dva svijeta, razlicite meridijane i osjecam se kao dijete Bozje zasticeno molitvama meni dragih Svetiteljki radujuci se plamicku svijece posvecenog Svetoj Petci u mom londonskom domu daleko od zagrebackih bregov i male kapelice posvecene Njoj koja nas okuplja u radosti i tuzi i krjepi, blizu i daleko.

20201024_165152.jpg

0 Коментара


Recommended Comments

Нема коментара за приказ.

Guest
Додај коментар...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Креирај ново...